1                            Broj: Ppž-2350/2021

 

 

                                

 

Broj: Ppž-2350/2021

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog T. Š. kojeg brani odvjetnica M. Š., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19, 84/21), odlučujući o zajedničkoj žalbi okrivljenog T. Š., podnijete protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj: 45. Pp J-574/2020 od 10. veljače 2021., na sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog T. Š. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni T. Š. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje             

 

1. Pobijanom presudom okrivljeni T. Š. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te je okrivljeniku na temelju citiranog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana i kojem je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode u trajanju od 22. listopada 2020. godine u 21,30 sati do 5. studenog 2020. godine u 21, 33 sati kao 15 dana zatvora i koji još ima za izdržati kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, a uz koju je na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda sa rokom kušnje u trajanju od 12 mjeseci te je na temelju članka 45. Prekršajnog zakona izrečena posebna obveza psihijatrijskog liječenja radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja u trajanju od 12 mjeseci. Istom presudom okrivljeni T. Š. je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 1608,66 kuna.

 

2. Okrivljeni T. Š. pravodobno je po braniteljici podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava i zbog odluke o kazni i troškovima postupka, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe navodeći u bitnome da je isti za vrijeme boravka u zatvoru bio pregledan od strane medicinskog vještaka koji je dostavio nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je okrivljenik osoba stare životne dobi, da pokazuje psihoorganske promjene koje zadovoljavaju dijagnostičke kriterije organskog poremećaja ličnosti (paranoidan tip) te da je isti bio u vrijeme počinjenja prekršaja bitno smanjeno ubrojiv te da će vrlo vjerojatno oštećenja s vremenom progredirati i što je utjecalo na okrivljenikove sposobnosti shvaćanja i upravljanja postupcima, dok iz obrane okrivljenika proizlazi da se isti ne sjeća događaja te da nije kriv, da je pio lijekove koje mu je liječnik naknadno smanjio i da se sada osjeća dobro te da se može liječiti kod kuće i da nema potrebe za bolničkim liječenjem dok iz iskaza supruge kao svjedoka proizlazi da je sa okrivljenikom sada sve uredu i da nema potrebe za izricanjem zaštitnih mjera, slijedom čega proizlazi da je okrivljenik bio u vrijeme prekršaja neubrojiva osoba zbog duševne bolesti koja tada nije bila liječena, a koju on nije skrivio jer se svojom krivnjom nije doveo u stanje bolesti i neubrojivosti, a zbog čega je prvostupanjski sud na štetu okrivljenika povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava budući da postoje okolnosti koje isključuju krivnju te da ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama kao i da su izneseni razlozi proturječni te da je izreka nerazumljiva jer se odnosi na drugi događaj i u suprotnosti sa obrazloženjem i zbog čega nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje te zbog čega je odluka o kazni i troškovima nezakonita.

 

Žalba nije osnovana.

 

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i da su žalbeni navodi okrivljenika neosnovani.

 

4. Naime, razmatrajući žalbene navode, ovaj sud iz stanja spisa zaključuje kako nije počinjena bitna povreda koju žalitelji ističe u žalbi, budući je u konkretnom slučaju izreka prvostupanjske presude razumljiva i na zakonu osnovana, a o čemu je prvostupanjski sud u obrazloženju argumentirano iznio razloge na kojima temelji osuđujuću odluku unutar granica objektivnog identiteta optužbe koje se odnose na konkretni inkriminirani događaj. Prvostupanjski sud je proveo sve potrebne dokaze na temelju kojih je utvrdio sve odlučne činjenice koje tvore obilježja navedenog prekršaja te iznio razloge zbog kojih je okrivljenika zakonito i pravilno proglasio krivim za počinjeni prekršaj kao i razloge koje se odnose na pravilan i osnovan izbor prekršajnopravne sankcije u konkretnom slučaju, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, slijedom čega je žalbene navode žalitelja da je počinjena bitna povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavaka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti kao neosnovane.

 

5. Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud unutar granica objektivnog identiteta optužbe pravilno izveo sve potrebne dokaze radi potpuno i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, te je na ročištu dana 23. listopada 2020. godine ispitao okrivljenika, kao i žrtve nasilja u obitelji svjedoke A. Š. suprugu okrivljenika te S. Š. sina okrivljenika u prisustvu okrivljenika koji je iznio primjedbe na istinitost iskaza ispitanih svjedoka, a nakon čega je pribavio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. med. prim. V. Č. od 6. studenog 2020. godine u kojem je konstatirano da je okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaja bio bitno smanjeno ubrojiv te raspravno sposoban. U nastavku postupka na ročištu dana 8. veljače 2021. godine okrivljenik je u iznesenoj obrani izjavio da se ne sjeća događaja niti se osjeća krivim kao i da pije lijekove te da se osjeća dobro, nakon čega je na pročitani nalaz i mišljenje vještaka izjavio da je suglasan i da pristaje na posebnu obvezu psihijatrijskog liječenja, a nakon čega su pročitani dokazi na koje okrivljenik nije imao primjedbe. Stoga je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze te pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice koje  tvore obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a koji su dokazi izvedeni sukladno konfrontacijskoj klauzuli iz članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona i koje je prvostupanjski sud cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava, dok žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6. Protivno žalbenim navodima da je okrivljenik bio u vrijeme prekršaja neubrojiva osoba zbog duševne bolesti koja tada nije bila liječena, a koju on nije skrivio jer se svojom krivnjom nije doveo u stanje bolesti i neubrojivosti, a zbog čega je prvostupanjski sud na štetu okrivljenika povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava potrebno je navesti da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. med. prim. V. Č. od 6. studenog 2020. godine nesporno proizlazi da je okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaja bio bitno smanjeno ubrojiv, a na koji pročitani nalaz i mišljenje vještaka okrivljenik niti iz stanja spisa proizlazi da je nalaz i mišljenje vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s drugim provedenim dokazima pa nema razloga dovodi u sumnju navedeni dokaz niti ga ponovno provoditi. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito okrivljenika proglasio krivim za počinjeni prekršaj jer se samo u slučaju utvrđenja neubrojivosti okrivljenika u vrijeme počinjenja prekršaja, sukladno članku 181. točki 2. Prekršajnog zakona donosi presuda kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe jer neubrojivost predstavlja okolnost koja isključuje krivnju, ali ne i slučaju bitno smanjenje ubrojivosti kada je okrivljenik ipak ubrojiva osoba, ali bitno smanjenog opsega i što može predstavljati fakultativnu osnovu za ublažavanje kazne zbog čega je trebalo odbiti žalbene navode žalitelja i u tom smislu.

 

7. Prvostupanjski sud je povodom žalbe okrivljenika ispitivao odluku u odnosu na izrečenu kaznu te je tvrdio da je ista zakonita i primjerena stupnju krivnje počinitelja, opasnosti djela i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je alternativno propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Prvostupanjski je sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao zatvorsku kaznu u trajanju od 30 dana u koju je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona pravilno uračunato vrijeme oduzimanja slobode u trajanju od 22. listopada 2020. godine u 21,30 sati do 5. studenog 2020. godine u 21, 33 sati kao 15 dana zatvora i koji još ima za izdržati kaznu zatvora u trajanju od 15 dana. Međutim, navedena kazna se neće izvršiti ukoliko okrivljenik za vrijeme trajanja roka kušnje u trajanju od 12 mjeseci ne počini novi prekršaj za koji mu se izrekne ista ili teža kazna sukladno odredbi članka 44. Prekršajnog zakona budući je u konkretnom slučaju primijenjena uvjetna osuda, a kojom će se sankcijom ostvariti specijalna i generalna prevencija i koja je dovoljno individualizirana s obzirom na sve utvrđene okolnosti slučaja. Isto tako je  prvostupanjski sud pravilno i zakonito uz uvjetnu osudu na temelju članka 45. Prekršajnog zakona izrekao posebnu obvezu psihijatrijskog liječenja radi otklanjanja zdravstvenih smetnji koje mogu poticajno djelovati za počinjenje novog prekršaja u trajanju od 12 mjeseci budući je okrivljenik izričito pristao na navedenu obvezu kako to proizlazi sa zapisnika od dana 8. veljače 2021. godine što je u skladu s odredbom članka 45.a stavka 2. Prekršajnog zakona i kojom će se u konkretnom slučaju utjecati na buduće ponašanje okrivljenika te istog usmjeriti na psihijatrijsko liječenje kako bi se utjecalo na njegovo zdravlje i buduće ponašanje.

 

8. Nadalje, pobijajući odluku o troškovima prekršajnog postupka, ovaj je sud iz stanja spisa utvrdio da je prvostupanjska odluka u odnosu na dosuđene troškove na zakonu osnovana uzimajući u obzir duljinu i složenost prvostupanjskog postupka, budući da je visina paušalne svote određena u visini donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) i koji iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda RH kada je odluku donio kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. St. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ , broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka, te imovno stanje okrivljenika, dok je odluka o troškovima vještačenja u iznosu od 893,60 kuna u skladu sa priloženim troškovnikom vještaka kao i odluka o troškovima sprovođenja okrivljenika u iznosu od 315,06 kuna sa priloženim troškovnikom nadležne policijske postaje.

 

8. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenog T. Š. na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 28. rujna 2021.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, braniteljici i ovlaštenom tužitelju.