Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -

 

Broj: Ppž-9463/2021

 

 

  

    Broj: Ppž-9463/2021

Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D. B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19. i 84/21), odlučujući o žalbi okrivljenog D. B., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Poslovni broj: 55 PpJ-926/2019-20 od 2. srpnja 2021.,  na sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Prihvaća se žalba okrivljenog D. B., prvostupanjska presuda se ukida i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1.Prvostupanjskom presudom okrivljeni D. B. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u točki 2. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj mu je na temelju odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, koju kaznu je obvezan platiti u roku tri mjeseca po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

 

2. Okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji bivše izvanbračne supruge B. J. i to tako da se istoj ne smije približiti na udaljenosti manjoj od pet metara u trajanju od dvije godine, a u koju se uračunava mjera opreza.

 

3. Istom presudom okrivljenik je u točki 1. izreke pobijane presude na temelju odredbe čl. 182. t. 1. Prekršajnog  zakona oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

4. Nadalje, određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

5. Protiv te presude okrivljeni D. B. je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

 

 

5.1. Predlaže da se, žalba prihvati, da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se ista preinači i da ga se oslobodi od odgovornosti.

 

5.2. Žalba je osnovana.

 

6. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 40/17. i 118/18), ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti te je pritom ovaj Sud utvrdio da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, na što žalbom osnovano ukazuje okrivljenik.

 

7. Okrivljenik u žalbi u bitnom ističe, da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret i da riječi izgovorene u Centru za socijalnu skrb Grubišno Polje „pa zar smo mi baš takva govna da se ne možemo dogovoriti oko zajedničkog djeteta“ ne predstavljaju bilo kakav prekršaj te da u njima nema nasilja, a da činjenični opis prekršaja koji mu se stavlja na teret u točki 1. izreke pobijane presude nisu potvrdile niti djelatnice Centra za socijalnu skrb, jednako tako poriče da bi dana 29. lipnja 2019. spolno uznemiravao svoju suprugu u Daruvarskim toplicama, već da se samo pozdravio sa zajedničkim djetetom, a da sa bivšom suprugom nije niti komunicirao, nadalje navodeći da se događaj 16. veljače 2018. nije niti dogodio, a da i ono za što ga se tereti „ne možeš primiti poklon, imamo dijete, a ne možemo biti zajedno, sigurno nekog imaš“ ne bi moglo predstavljati bilo kakav prekršaj niti da je to uvreda  niti obiteljsko nasilje.

 

8. Po ocjeni ovog Suda opravdano okrivljenik pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prigovarajući ocjeni izvedenih dokaza od strane suda prvog stupnja.

 

8.1. Prema obrazloženju odluke o krivnji prvostupanjski sud istu temelji prije svega na iskazu oštećenice čiji je iskaz cijenio kao uvjerljiv, te je doveo u svezu navedeni iskaz oštećenice sa obranom okrivljenika i iskazima ispitanih svjedokinja M. H. i K. K. U. Međutim, okrivljenik je prilikom davanja obrane pred prvostupanjskim sudom iskazao  u odnosu na prekršaj od 7. svibnja 2019. da je u Centru za socijalnu skrb u Grubišnom polju u prisutnosti djelatnice Centra za socijalnu skrb, a prilikom raspravljanja o sudbini njihovog zajedničkog djeteta upotrebljavao riječi množine „pa zar smo mi baš takva govna da se ne možemo dogovoriti oko našeg zajedničkog djeteta, te imajući u vidu da djelatnice Centra za socijalnu skrb koje su ispitane kao svjedokinje M. H. i K. K. U. su u bitnom iskazale, da se ne sjećaju da je okrivljenik tom prilikom vrijeđao bivšu suprugu B., po ocjeni ovog Suda činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno i ovaj Sud zaključuje da se na temelju iskaza svjedokinje oštećene B. J. nije mogla temeljiti odluka o krivnji budući da navedeni dokaz nije dostatan, odnosno nema potrebnu dokaznu snagu i vrijednost da bi se na istom utemeljila odluka o krivnji.

 

9. Nadalje, valja naglasiti da je prvostupanjski sud okrivljenika za tri prekršaja po načelu konsumpcije proglasio krivim za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, međutim, u konkretnom slučaju se radi o tri odvojena prekršaja koja s obzirom na način počinjenja,njihovu vremensku i prostornu povezanost kao i  motive ne čine jedinstvenu cjelinu, pa vremenska povezanost između njih, ne stoji, međutim, po žalbi okrivljenika ovaj Sud više ne može izmijeniti prvostupanjsku presudu na štetu okrivljenika.

 

10. Dakle, imajući u vidu činjenični opis prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret svakako je trebalo suočiti okrivljenika sa svjedokinjom bivšom suprugom u odnosu na nesuglasje u njihovim iskazima, a budući da okrivljenik poriče da bi dana 29. lipnja 2019. spolno uznemiravao oštećenu kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a jednako tako je porekao i da bi vikao na oštećenu „ne možeš primiti poklon, imamo dijete, ne možemo biti zajedno, sigurno nekog imaš“, dakle u cilju potpunog i točnog utvrđivanja činjeničnog stanja po ocjeni ovog Suda je potrebno suočiti okrivljenika sa svjedokinjom, a jednako tako valja naglasiti da  svako neprimjereno postupanje između članova obitelji ne može se smatrati nasiljem u obitelji u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te pored činjenice da je oštećenica iskazala da je bila uznemirena prvostupanjski sud svakako treba dati razloge kojima bi postupanje okrivljenika bilo dovedeno u vezu s materijalnom odredbom čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

11. Nadalje, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji bivše izvanbračne supruge B. J. i to tako da se istoj ne smije približiti na udaljenost manju od pet metara u trajanju od dvije godine, međutim, prvostupanjski sud maksimalno trajanje zaštitne mjere nije obrazložio, odnosno u obrazloženju odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri su navedeni paušalni razlozi, a prvostupanjski sud je navedenu zaštitnu mjeru trebao obrazložiti objektivnim razlozima.

 

12. Slijedom navedenog, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti utvrđeno te je trebalo žalbu okrivljenika prihvatiti, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim da će prvostupanjski sud ponovo provesti sve dokaze, provesti dokaz suočenja okrivljenika i svjedokinje bivše supruge, provesti i druge dokaze koje ocjeni potrebnim te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica u ovom predmetu donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu i valjano obrazložiti.

 

13. Zbog navedenih razloga na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu  28. rujna 2021

             

 

Zapisničar:

 

Predsjednica vijeća:

 

 

 

Stanislav Walaszek, v.r.

 

Mirjana Margetić, v.r.

             

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu