Poslovni broj: 7 Kž-668/2021-6

 

Poslovni broj: 7 Kž-668/2021-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Mirjane Rigljan i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljene R. M. i 2. okrivljenog R. P., zbog kaznenog djela utaje iz čl. 232. st. 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi 1. okrivljene R. M., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-422/2017 od 20. siječnja 2021., a objavljene 28. siječnja 2021., na javnoj sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   je

 

 

              Prihvaća se žalba 1. okrivljene R. M., te se povodom te žalbe u odnosu na tu okrivljenicu a po službenoj dužnosti i u odnosu na 2. okrivljenog R. P. ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-422/2017 od 20. siječnja 2021., a objavljene 28. siječnja 2021., 1. okrivljena R. M. i 2. okrivljeni R. P. proglašeni su krivim zbog počinjenja kaznenog djela utaje iz čl. 232. st. 1. i 3. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa se 1. okrivljena R. M. temeljem čl. 232. st. 3. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 1. okrivljenoj R. M. izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci na koju je 1. okrivljena R. M. osuđena neće izvršiti ukoliko ista u vremenu provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1 Istom presudom 2. okrivljeni R. P. temeljem čl. 232. st. 3. KZ/11 osuđuje se na kaznu zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci, a temeljem čl. 55. st.

1. KZ/11 2. okrivljenom R. P. se zamjenjuje kazna zatvora radom za opće dobro tako da se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje sa 2 (dva) sata rada. Temeljem čl. 55. st. 2. i 5. KZ/11 rad za opće dobro izvršit će se u roku koji odredi nadležno tijelo za probaciju, vodeći računa o mogućnosti okrivljenika, obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, s tim da rok ne može biti kraći od 1 (jednog) mjeseca niti dulji od 1 (jedne) godine računajući o izvršnosti presude. Temeljem čl. 55. st. 7. KZ/11 ako okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u propisanom roku, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

 

2. Temeljem čl. 158. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), 1. okrivljena R. M. i 2. okrivljeni R. P. obvezuju se na ime imovinskopravnog zahtjeva solidarno naknaditi oštećenom B. O. d.o.o., iznos od 65.760,00  kuna (slovima: šezdesetpet tisućasedamstošezdeset kuna), te se s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećeno trgovačko društvo B. O. d.o.o., upućuje u građansku parnicu.

 

3. Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08 1. okrivljena R. M. i 2. okrivljeni R. P. obvezuju se na plaćanje troškova kaznenog postupka, i to svatko ponaosob u iznosu od 300,00 kuna.

 

4. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijela 1. okrivljena R. M. po branitelju D. S., odvjetniku iz O.,  zbog  bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se 1. okrivljenu R. M. oslobodi od optužbe, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je zatražila da ju se obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, a sve u smislu čl. 475. st. 2. ZKP/08, čemu je ovo vijeće i udovoljilo.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

7. Na javnu sjednicu vijeća nisu pristupili uredno pozvani zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu, 1. okrivljena R. M. i branitelj 1. okrivljenice D. S., odvjetnik iz O., a dostava poziva za sve je uredno iskazana pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti, a sve u smislu odredbe čl. 475. st. 4. ZKP/08.

 

8. Žalba 1. okrivljene R. M. je osnovana.

 

9. Iako žaliteljica, tj. 1. okrivljena R. M. u uvodu žalbe navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne precizira koju povredu ima u vidu, a iz sadržaja predmetne žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. glede bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, utvrdio da niti jedna takva  povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi, nije počinjena.

 

9.2. Međutim, u pravu je žaliteljica, tj. 1. okrivljena R. M. kada tvrdi da je činjenično stanje, kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, za sada pogrešno utvrđeno.

 

9.3. Naime, pobijanom presudom 1. okrivljena R. M. i 2. okrivljeni R. P. proglašeni su krivim da su počinili kazneno djelo utaje na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Razmatrajući činjenični opis proizlazi da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da su 1. okrivljena R. M. i 2. okrivljeni R. P. počinili terećeno im kazneno djelo kao supočinitelji.

 

9.4. Razmatrajući obranu 1. okrivljene R. M. ovaj drugostupanjski sud prihvaća da, za sada, nije u potpunosti utvrđeno, odnosno dokazano da bi 1. okrivljena R. M. počinila terećeno joj kazneno djelo na način kako ju se tereti. Naime, u ovom postupku kao nesporno je utvrđeno, a kako to pravilno konstatira prvostupanjski sud da su 1. okrivljena R. M. i 2. okrivljeni R. P. zajedno došli u firmu A.-M. C. d.o.o. V. (sada B. plin O. d.o.o.), te ugovorili, za sada nije nedvosmisleno utvrđeno, da li najam ili kupoprodaju predmetnog vozila i da su uplatili jednu ratu u iznosu od 5.000,00 kuna. U postupku je nesporno utvrđeno da se radilo o vozilu marke Volkswagen Polo 1.4., registarskih oznaka VK 690-CB, da je 5.000,00 kuna plaćeno kao prva rata za predmetno vozilo, da je ponuda napisana na 1. okrivljenu R. M. Ono što je sporno je da li su tim pravnim poslom dogovorili kupoprodaju predmetnog automobila na način da je iznos od 5.000,00 kuna plaćen kao prva rata za predmetno vozilo ili najam, kako to tvrdi oštećeni J. Š.

 

9.5. Ono također što je za sada nesporno je da je 1. okrivljena R. M. bila doista prisutna kada je taj posao ugovoren, a iz materijalne dokumentacije koja prileže spisu ponuda br. 88/2009 (list 17 spisa), uplatnica br. 39/2009 (list 21 spisa) i ostale dokumentacije, proizlazi da je to nesporno utvrđeno da je 1. okrivljena R. M. ugovorila posao. Međutim, iz spisa, tj. iz obrane same 1. okrivljene R. M. proizlazi da ista tvrdi da je ona osobno vozilo koje je preuzela nije koristila i ne može reći što je bilo s tim automobilom, a niti što se s njim dogodilo, jer ista tvrdi da je odmah vozilo preuzeo 2. okrivljeni R. P. Sam 2. okrivljeni R. P. u obrani ne spori da je predmetno vozilo odmah preuzeo od 1. okrivljene R. M. i da ga je koristio 7 do 8 godina, ali tvrdi da to vozilo nije bilo u najmu već je dogovorena kupoprodaja istog i to na način da je dao prvu ratu u iznosu od 5.000,00 kuna, dok je ostatak iznosa od 40.000,00 kuna platio putem kompenzacija, odnosno da je oštećeniku isporučen građevinski materijal za njegovu vikendicu između Rokovaca i Vinkovaca.

 

9.6. U ovom postupku, barem za sada, prvostupanjski sud nije detaljno obrazložio supočiniteljsku   ulogu 1. okrivljene   R. M., odnosno   nije   razjašnjena uloga 1. okrivljene R. M. u supočiniteljstvu sa 2. okrivljenim R. P., s obzirom na obranu i 1. okrivljene R. M. i 2. okrivljenog R. P.

 

9.7. Dakle, nesporno je da su 4. lipnja 2009. u Osijeku, 1. okrivljena R. M. i 2. okrivljeni R. P. od trgovačkog društva A.-M. C. d.o.o. Vinkovci (sada B. O. d.o.o. Otok) preuzeli predmetno vozilo, da je plaćeno 5.000,00 kuna kao prva rata, a postavlja se pitanje da li najma ili kupoprodaje, jer u spisu postoji ponuda broj 88/2009 od 4. lipnja 2009. iz koje se vidi da je, kao što je već rečeno, sve pismeno ugovoreno s 1. okrivljenom R. M., ali iz ostalih dokaza a posebno obrane 2. okrivljenog R. P. proizlazi da je on odmah uzeo vozilo i jedino se on služio s tim vozilom.

 

9.8. Prema tome, kako iz navedenog sa potpunom izvjesnošću nije utvrđena i razjašnjena uloga 1. okrivljene R. M. u supočiniteljskom odnosu sa 2. okrivljenim R. P., vezano za predmetno vozilo, to je valjalo prihvatiti žalbu iste i ukinuti pobijanu presudu. To tim više što je prvostupanjski sud, nakon što je proveo dokazni postupak i saslušao svjedoke, te proveo dokaze koji su precizirani na trećoj stranici četvrti odlomak odozgo, samo konstatirao da smatra da je dokazano da su 1. okrivljena R. M. i 2. okrivljeni R. P. počinili navedeno kazneno djelo na način kako im se stavlja na teret. Međutim, kao što je već naprijed rečeno, nije prvostupanjski sud obrazložio supočiniteljsku ulogu 1. okrivljene R. M. u odnosu na ovo djelo, nije jasno da li se radi o najmu ili kupoprodaji, odnosno to, barem za sada, iz obrazloženja pobijane presude nije jasno temeljem čega je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o najmu. To tim više što pravilno obrana 1. okrivljene R. M. ukazuje da je vozilo 2. okrivljeni R. P. koristio sedam do osam godina i nije jasno kako je mogao u tom periodu obaviti registracije predmetnog vozila, ako nije imao dozvolu vlasnika automobila, odnosno ako nije platio ili kompenzirao kupoprodajnu cijenu. S tim u vezi pravilno se i postavlja pitanje zašto je postupak pokrenut tek nakon sedam do osam godina, jer oštećenik tvrdi da je Ugovor o najmu zaključen 2009., a postupak je pokrenut tek 2017.

 

10. Kako, dakle, za sada, u ovom postupku nije moguće bilo sa potpunom izvjesnošću utvrditi da su 1. okrivljena R. M. i 2. okrivljeni R. P. počinili terećeno im kazneno djelo utaje na način kako je to precizirano u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, to je valjalo prihvatiti žalbu 1. okrivljene R. M., te povodom te žalbe a po službenoj dužnosti ukinuti pobijanu presudu i u odnosu na 2. okrivljenog R. P. i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

10.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti sve nedoumice na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom, a posebno pri tome voditi računa o okolnostima koje su nužne da bi određeno postupanje predstavljalo kazneno djelo utaje i to u kaznenopravnom smislu (jer određena postupanja koja ukazuju na navedeno kazneno djelo ponekad je teško razgraničiti od građanskopravnog odnosa), te će nakon toga detaljno i argumentirano obrazložiti svoju odluku, a sve u smislu odredbe čl. 459. ZKP/08.

 

11. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem čl. 483. st. 1. ZKP/08, riješiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Zagrebu 28. rujna 2021.