- 1 -              Revd 2028/2021-2

Broj: Revd 2028/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja - protutuženika I. L. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u V., protiv tuženice - protutužiteljice V. A. iz Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. & G. u Z., po tužbi radi isplate i po protutužbi radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja-protutuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-296/2019-2 od 18. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4463/2018-46 od 28. rujna 2018., u sjednici održanoj 28. rujna 2021.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja-protutuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-296/2019-2 od 18. siječnja 2021. se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj-protutuženik I. L. (dalje u tekstu: tužitelj) je podneskom od 13. travnja 2021. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-296/2019-2 od 18. siječnja 2021. radi pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu koje glasi:

„Primjenjuje li se zaštita povjerenja u zemljišne knjige (u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga) te je li stjecatelj nekretnine postupao u dobroj vjeri u slučaju stjecanja prava vlasništva nekretnine na kojoj u trenutku sklapanja pravnog posla na temelju kojeg se stječe pravo vlasništva i u trenutku podnošenja prijedloga za zemljišnoknjižni upis nije postojala upisana zabilježba spora, a sudski postupci s kojima je stjecatelj bio upoznat su pravomoćno dovršeni u trenutku stjecanja, odnosno može li se tako stečeno i upisano pravo vlasništva suprotstaviti pravu onoga koji je pravo vlasništva nekretnine stekao kasnije na temelju zakona, dosjelošću?“

2. Tuženica-protutužiteljica V. A. (dalje u tekstu: tuženica) je odgovorila na prijedlog te je predložila odbaciti prijedlog kao nedopušten.

3. Prijedlog je nedopušten.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost prijedloga prema odredbi čl. 387. u vezi s čl. 385.a. st. 1. ZPP. Naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovog spora niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Naznačeno pitanje nije važno za rješenje ovoga spora jer polazi od činjeničnih tvrdnji koje su različite u odnosu na utvrđenja na kojima se temelji obrazloženje drugostupanjske presude, pa odgovor na naznačeno pitanje ne bi bio odlučan ta ovaj spor. Tužitelj naime tvrdi da je tuženica stekla pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakona, tek nakon što je tužitelj stekao pravo vlasništva na temelju pravnog posla upisnom prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Međutim prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tužitelj je ishodio upis prava vlasništva nekretnine u zemljišnim knjigama na temelju ugovora sklopljenog sa prodavateljem 5. studenog 2012., dok je tuženica zajedno sa suprugom stupila je u posjed stana (bračne stečevine) na temelju ugovora kojeg je njezin suprug sklopio 1977. sa tadašnjim zemljišnoknjižnim vlasnikom B. M., a ostala je u stanu i nakon razvoda 1980. i od 1977. neprekidno posjeduje stan.

5.1. Presuda se temelji i na utvrđenju da je tužitelju bilo poznato posjedovno stanje stana kao i da se vode parnični postupci u vezi prava vlasništva i obveze plaćanja zakupnine, pa su nižestupanjski sudovi zaključili da tužitelj kao stjecatelj nije bio u dobroj vjeri.

6. Pravno pitanje naznačeno u prijedlogu nije važno niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (sve kada bi i bilo važno za rješenje ovog spora). Nije osnovana tvrdnja tužitelja da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja nije u skladu s odlukom revizijskog suda poslovni broj Rev-1138/07-2 od 18. studenog 2009. Navedena odluka revizijskog donesena je u sporu radi poništaja ugovora o kupoprodaji nekretnine i posljedično utvrđenja nevaljanim upisa prava vlasništva u zemljišne knjige, te na temelju bitno drugačijih činjeničnih utvrđenja, pa pravno shvaćanje iz te odluke nije primjenjivo u ovom sporu.

8. Stoga nisu ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 28. rujna 2021.