1              Poslovni broj: Gž-1604/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1604/2021-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Tihana Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice B. Ž. iz Č., OIB: ..., zastupane po punomoćniku odvjetniku N. M. iz Odvjetničkog društva B. M. W. C. d.o.o. iz Z., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i G. d.o.o. iz Z. temeljem generalne punomoći SU-1902/10, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4285/19-26 od 11. ožujka 2021., 28. rujna 2021.,  

 

 

r i j e š i o  j e

 

I. Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4285/19-26 od 11. ožujka 2021.:

 

a)     potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te u odnosu na odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke za iznos od 9.125,00 kuna. 

 

b)     preinačuje u odluci o troškovima postupka pod točkom II. izreke na način da  se tuženik odbija s dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 937,50 kn kao neosnovanim.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troška sastava odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je kako se tužba smatra povučenom (točka I. izreke) te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.062,50 kn, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv citiranog rješenja tužiteljica je podnijela pravodobnu žalbu, pobijajući ga iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP), predlažući ovom sudu žalbu uvažiti i pobijano rješenje ukinuti. 

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode tužiteljice. 

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, sukladno odredbi članka 365. stavak 2., u vezi s člankom 381. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakvih bitnih povreda parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, učinjenih od prvostupanjskog suda, kao niti ostvarenje pogrešne primjene materijalnog prava.

 

6. Iz stanja spisa razvidno je kako je tužiteljica, iako uredno pozvana (po punomoćniku) neopravdano izostala (izostanak nije opravdala) s ročišta za glavnu raspravu 11. ožujka 2021., dok se tuženik (na istom ročištu za glavnu raspravu) nije htio upustiti u raspravljanje, slijedom čega je prvostupanjski sud, pozivom na odredbu članka 295. stavka 2. ZPP-a utvrdio kako se tužba smatra povučenom.  

 

7. U žalbi tužiteljica ističe kako nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 295. stavka 2. ZPP-a. Naime, smatra da bi do primjene citirane odredbe moglo doći jedino u situaciji da obje stranke neopravdano ne pristupe na ročište, odnosno odbiju raspravljati.

 

8. Prema odredbi članka 295. stavka 1. ZPP-a ako s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj, ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a uredno su pozvani, rasprava će se održati s prisutnom strankom. nadalje, stavak 2. istog članka propisuje ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

 

9. Suprotno žalbenim navodima, pogrešno zaključuje tužiteljica da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 295. stavka 2. ZPP-a, jer analizirajući sadržaj navedene zakonske odredbe jasno se može zaključiti da kada s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostane tužitelj, a uredno je pozvan, a tuženik se neće upustiti u raspravljanje, što je ovdje slučaj, da dolazi do presumiranog povlačenja tužbe, ovo jer se s obzirom na navedeno može zaključiti da su obje stranke izrazile volju da ne raspravljaju pred sudom i to tužiteljica time što nije, iako je uredno pozvan, pristupio na ročište za glavnu raspravu, a izostanak nije opravdao, a tuženik time što se na istom ročištu nije htio upustiti u raspravljanje. U takvoj činjeničnoj i procesnoj situaciji nema mjesta održavanju ročišta za glavnu raspravu (sud zapravo ne bi imao s kime raspravljati) jer je došlo do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe članka 295. stavka 2. ZPP-a (isti stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3838/2018-2 i kroz zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-245/2019-3 od 27. studenog 2019.

 

10. Stoga je valjalo u tom dijelu primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi deklaratorno rješenje o povlačenju tužbe pod točkom I. izreke pobijane odluke.

 

11. Međutim ispitujući pobijanu odluku u odnosu na trošak parničnog postupka pod točkom II. izreke valja istaći da je ona donijeta pravilnom primjenom odredbe članka 155. i 158. stavka 1. ZPP-a, ali da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kad je tuženiku dosudio trošak postupka u iznosu od 10.062,50 kn, jer je tuženiku trošak sastava podneska od 28. veljače 2020.  pogrešno obračunao prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) umjesto ispravno prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife.

 

12. Kako je ostali trošak pravilno odmjeren, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a preinačiti odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke i tuženiku dosuditi trošak od 9.125,00 kn, dok je za preostali dio zatraženog troška u iznosu od 937,50 kn zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

 

13. Tuženoj nije dosuđen trošak žalbe, jer je ista uspjela samo djelomično u pogledu odluke o troškovima postupka kao sporednoj tražbini, za što na strani tužiteljice nije nastao posebni trošak.

 

14. S obzirom da sastav odgovora na žalbu nije potreban za vođenje konkretnog postupka, trebalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu takvog troška, odnosno temeljem odredbe članka 166. stavka 1., u vezi s odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a, riješiti kao u točki II. izreke.

 

U Splitu 28. rujna 2021.