Broj: Revr 608/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz R., OIB: ..., zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. i p. d.o.o. iz R., protiv tuženika G. O. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici G. K., dipl. prav., zaposlenici tuženika, radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i dr., odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4143/2014-2 od 14. siječnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3416/12 od 6. listopada 2014., u sjednici održanoj 31. listopada 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja u točkama I. do V. izreke poništena je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. studenog 2012. i drugostupanjska odluka tuženika od 27. studenog 2012., utvrđen je sudski raskid ugovora o radu zaključenog između stranaka s danom 9. svibnja 2014. te je naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade štete zbog sudskog raskida iznos od 22.946,95 kn sa zakonskim zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci, kao i da joj na ime plaće za razdoblje od 6. studenog 2012 do 8. svibnja 2014. isplati bruto iznos od 98.539,86 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2012. do 15. svibnja 2014., kao i da joj nadoknadi parnične troškove u iznosu od 13.437,50 kn. Točkom VI. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu štetu u iznosu od 32.122,65 kn, isplate plaće u iznosu od 2.830,20 kn te troškova postupka od 17.812,50 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u točki VI. Izreke, međutim, prihvaćanjem žalbe tuženika preinačena je prvostupanjska presuda u točkama I. do V. izreke te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - u daljnjem tekstu: ZPP). Reviziju podnosi zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačenje pobijane odluke prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz dosudu cjelokupnih troškova postupka, odnosno podredno, ukidanje iste i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji se tvrdi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je obrazloženje pobijane presude u pretežitom dijelu nejasno i proturječno budući da je u koliziji sa sadržajem isprava i zapisnika koji prileže spisu, te ne sadrži valjane i argumentirano obrazložene razloge na kojima je utemeljena odluka o meritumu.

Protivno ovakvim revizijskim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim činjenicama koje su važne za meritornu odluku u ovakvoj vrsti postupka, a kako ti razlozi ni u čemu nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika koji prileže spisu, to valja zaključiti da drugostupanjska odluka nema nedostataka koji onemogućavaju njezino ispitivanje.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za poništenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu sa zahtjevom za sudski raskid i naknadu štete zbog sudskog raskida te naknadu plaće za vrijeme dok tužiteljica zbog otkaza nije bila na poslu.

Donoseći presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev glede otkaza ugovora o radu, prvostupanjski sud je zaključio da tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi tužiteljica počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa na način da bi neovlašteno prisvojila dva uređaja (I.) dostavljena poštanskom dostavom putem D. iz tvrtke „O.“ d.o.o Z. u poslovnicu gdje je radila tužiteljica u R.. Sud prvog stupnja ocjenjuje da tuženik ničim nije dokazao da su predmetne nagrade putem D. dostavljene u poslovnicu u R. 19. listopada 2012. kao i da bi poštansku pošiljku zaprimila tužiteljica te je iz tih razloga, tj. zbog nedokazanosti počinjenja teške povrede obveze iz radnog odnosa, poništio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kao i odluku tuženika donesenu povodom odluke o zahtjevu tužiteljice za zaštitu prava i odlučio o sudskom raskidu ugovora o radu te drugim pravima iz radnog odnosa.

U pobijanoj odluci izneseni su jasni i logični razlozi u kojima su dati pravno uvjerljivi odgovori na sva sporna pitanja pa je tako istaknuto da je tuženik prije otkazivanja ugovora o radu omogućio tužiteljici iznošenje obrane u smislu članka 111. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, u daljnjem tekstu: ZR), što da zorno potvrđuje i sadržaj njezine potpisane izjave. U tom smislu drugostupanjski sud ističe da tužiteljica nije dokazala da bi bila prisiljena potpisati odnosnu izjavu ili da joj nije bilo poznato što potpisuje i što joj se stavlja na teret. Okolnost da je u uvodu odluke o izvanrednom otkazu kao nadnevak donošenja naveden dan prije nego li je tužiteljica (dan kasnije, tj. 6. studenog 2012.) iznijela svoju obranu, po shvaćanju suda drugog stupnja, ne dovodi u pitanje zakonitost odluke o otkazu jer je ugovor o radu otkazan tek danom uručenja te odluke, s tim da je prije toga tužiteljici bilo omogućeno iznošenje obrane. Također je na isti način obrazloženo i sve što se tiče očitovanja sindikalne povjerenice s kojom se tuženik, u smislu odredbe članka 118. ZR-a,  savjetovao o namjeravanom otkazu ugovora o radu.

Revizijski sud prihvaća zaključke drugostupanjskog suda o zakonitosti postupka prije otkazivanja jer je u konkretnom slučaju, protivno navodima revidenta, proveden na način koji u bitnome nije doveo u pitanje cilj i svrhu zakonskih odredbi iz članka 111. stavak 2. i 118. ZR-a.

Koristeći se ovlaštenjima iz članka 373.a ZPP-a, drugostupanjski sud je na temelju stanja spisa, odnosno nespornih činjenica i onih koje proizlaze iz provedenih dokaza, zaključio da su uređaji za slušanje muzike („I.“), koji su poslani iz Z. kao nagrada radnicima za dobar rad, stigli u sve poslovnice putem D. dostave dana 19. listopada 2012., dakle, da su na jednak način bili dostavljeni i u poslovnicu u Rijeci te da su se nalazili u paketu za koji i sama tužiteljica, koja je tog dana u smjeni radila sama, potvrđuje da ga je primila D. poštom od tvrtke „O.“ d.o.o. Potom je tužiteljica, nakon što ju je jedan radnik dobitnik nagrade upitao za primitak nagrade, nakon prethodne izjave da ih nije primila, drugi dan nakon toga i pod drugim imenom, putem dostavne službe „C. E.“ iz R., u ime treće osobe iz S. (jer je zahtijevala da se kao adresa pošiljatelja navede adresa u S.), poslala uređaje na adresu poslovnice tuženika u T. c. u R.

Revident neosnovano osporava ovakvu ocjenu suda drugog stupnja pozivanjem na zaključke prvostupanjskog suda o nedokazanosti razloga za otkaz jer je drugostupanjski sud, pravilnom ocjenom niza posredno (indicijalno) važnih činjenica, kako pojedinačno tako i skupno te u njihovoj međusobnoj vezi, osnovano zaključio da je tužiteljica jedina osoba koja je mogla počiniti osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, koja joj se odlukom o otkazu stavlja na teret.

Drugostupanjski sud je, koristeći se posredno važnim činjenicama, logičnim zaključivanjem koje ima svoje uporište i opravdanje u svim izvedenim dokazima, otklonio postojeće dvojbe i s dovoljnim stupnjem sigurnosti zaokružio indicijalni krug činjenica na način koji isključuje mogućnost - da bi u konkretnom slučaju mogla biti istinita i neka druga tvrdnja o tijeku i nastanku spornog događaja.

Prema tome, kada je utvrđeno da je tužiteljica, kako je to pravilno zaključio drugostupanjski sud, pokušala prisvojiti uređaje drugih radnika iz iste poslovnice i to prikrivala te se lažno predstavljala kod dostave, valja zaključiti da je time počinjena osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa koja se tužiteljici stavlja na teret. Ujedno je na takav način izgubljeno povjerenja poslodavca u radnika koje je neophodno kod obavljanja djelatnosti prodaje proizvoda.

Stoga je drugostupanjski sud, primjenom članka 108. ZR-a, pravilno ocijenio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz te da nastavak radnog odnosa tužiteljice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, u ovom slučaju nije moguć.

Prema tome, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Iz navedenih je razloga, na temelju članka 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tužiteljice i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 31. listopada 2017.