1                            Broj: Jž-226/2019 

 

                                    

Broj: Jž-226/2019

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M. D. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog M. D. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 70. Pp J-70/2019-33 od 4. prosinca 2018., na sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o j e

 

1. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M. D. i pobijana presuda potvrđuje.

 

2.     Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljeni M. D. je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom okrivljeni M. D. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 754,00 kune što je protuvrijednost 200 DEM, odnosno 102,25 EUR, koju kaznu je obvezan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

 

2. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna.

 

3. Protiv te presude okrivljeni M. D. je pravodobno po braniteljima podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te s tim u svezi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

3.1.      Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

3.2.      Žalba nije osnovana.

 

4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a niti su počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka koje žalitelj u žalbi ističe.

 

5. Okrivljenik navodi u žalbi da je prekršajni postupak nezakonit počev od podnošenja prekršajnog naloga, da se u konkretnom slučaju postupak pokreće izdavanjem optužnog prijedloga, jer da je u postupku utvrđeno da se predmetno ponašanje nije temeljilo na neposrednom opažanju policijskih službenika i da je na taj način počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, ne navodeći o kojoj se bitnoj povredi odredaba radi.

 

5.1. Međutim, odredbom članka 228. Prekršajnog zakona su propisani opći uvjeti za izdavanje prekršajnog naloga te kako je okrivljenik podnio prigovor protiv prekršajnog naloga, isti je stavljen izvan snage i prvostupanjski sud je proveo redovni prekršajni postupak zakazivanjem glavne rasprave, provedbom predloženih dokaza te konfrontiranje dokaza u postupku, dakle nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

 

6. Nadalje, okrivljenik ističe da je Ž. I. ispitan kao svjedok, a da je on okrivljenik. Međutim, prvostupanjski sud je proveo redovni prekršajni postupak protiv žalitelja te je procesna uloga Ž. I. u ovom predmetu svjedok. Naime, upozorenja za svjedoka su propisana odredbom članka 286. i 288. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.) u svezi sa člankom 173. Prekršajnog zakona, odnosno svjedok nema mogućnost disponiranja hoće li ili neće iskazivati već iskazivati mora, a u odnosu na sadržaj samog iskaza upozorava ga se na dužnost govorenja istine, te mogućnošću kaznenog progona u slučaju utvrđivanja ili iskazivanja neistine. Slijedom navedenog, navedeni žalbeni navodi nisu prihvaćeni jer je prvostupanjski sud pravilno nakon podnošenja prigovora okrivljenika, prekršajni nalog stavio izvan snage i proveo u odnosu na podnositelja prigovora redovni prekršajni postupak, a Ž. I. u predmetnom postupku ima procesnu ulogu svjedoka.

 

7. Nadalje, nije niti prihvaćen navod žalbe da pobijana presuda nije valjano obrazložena i da ne sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, te žalitelj očigledno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 11. Prekršajnog zakona, međutim nasuprot tim žalbenim navodima prvostupanjski sud u obrazloženju presude u smislu članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona dao je valjano obrazloženje te jasne i u svemu prihvatljive razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Dakle, nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 11. Prekršajnog zakona.

 

8. Nadalje, okrivljenik u žalbi ističe da nije počinio prekršaj za koji ga se tereti, jer da nije ostvareno zakonsko obilježje prekršaja javnost budući da su samo on i svjedok bili prisutni događaju, a da nitko od prolaznika nije istom svjedočio. Međutim, za određivanje pojma javnosti nije u konkretnom slučaju odlučna činjenica je li bilo prisutstva osoba na mjesto počinjenja prekršaja. Pojam javnog mjesta određuje se po većim ili manjim mogućnostima pristupa javnosti te ulice kao i trgovi, putevi, parkovi, stanice i drugo su neograničena javna otvorena mjesta koja su trajno dostupna neograničenom skupu ljudi i javnost takvog mjesta nije potrebno obrazlagati jer se to samo po sebi podrazumijeva.

 

9. Po ocjeni ovog Suda suprotno žalbenim tvrdnjama prvostupanjski sud je pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje i na osnovi njega izveo pravilne zaključke koje je valjano i obrazložio u presudi. Prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak te u postupku ispitao žalitelja na navode optužnog prijedloga, nadalje, u postupku su ispitani svjedoci Ž. I. te djelatnici policije T. J. i I. M. te je prvostupanjski sud proveo dokaz suočenja između okrivljenika i svjedoka Ž. I., jednako tako je pročitao i ocijenio zapisnik o ispitivanju osumnjičenika sastavljen od strane Ministarstva unutarnjih poslova, policijske uprave zagrebačke, VI. policijske postaje Zagreb 7. kolovoza 2018. godine, koji zapisnik je zakonit dokaz, budući je sastavljen u smislu odredbe članka 158. stavka 6. Prekršajnog zakona, te je prvostupanjski sud analizom i ocjenom provedenih dokaza cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju u smislu odredbe članka 88. Prekršajnog zakona pravilno zaključio da su se u ponašanju žalitelja stekla sva zakonska obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe zakona.

 

10. Naime, žalitelj je opisujući dinamiku događaja kritične zgode suprotno iskazu koji je dao kao osumnjičenik u policijskoj postaji koji je zakonit dokaz porekao da bi oštećenika kritične zgode udario desnom rukom otvorenim dlanom, navodeći da ga je svjedok udario u predjelu njegovih prsa te da ga je odgurnuo, a da su se nakon toga naguravali ispred autobusa međusobno se gurajući rukama. Međutim, prvostupanjski sud je imajući u vidu zapisnik o ispitivanju osumnjičenika kod policije, iskaz svjedoka Ž. I., te jednako tako da su policijski službenici prilikom intervencije na mjestu događaja vidjeli sasušenu krv na usni svjedoka, ogreban prst i oštećen mobitel, dakle iskazi policijskih službenika i svjedoka Ž. I. su suglasju. U svezi s navedenim prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su se ostvarila zakonska obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u ponašanju žalitelja kritične zgode te navodi žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

11. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je zaključio da ista nije previsoka niti prestroga.

 

12. Naime, okrivljenik nije podnio žalbu zbog odluke o izrečenoj prekršajno pravnoj sankciji, međutim imajući u vidu odredbu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisanom, u korist okrivljenika podnesena žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalno prekršajnog prava sadrži u sebi žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji pa je ovaj Sud ispitao prvostupanjsku presudu i u odnosu na odluku o prekršajno pravnoj sankciji. Po ocjeni ovog suda imajući u vidu da je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 30 dana te kako je okrivljeniku izrečena novčana kazna ovaj Sud izrečenu novčanu kaznu ocjenjuje primjerenom težini počinjenog prekršaja stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučen za odmjeru novčane kazne i po ocjeni ovog Suda istom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

 

13. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona žalitelj je obvezan na naknadu paušalnog troška žalbenog postupka u iznosu od 400,00 kuna koji iznos je primjeren trajanju i složenosti žalbenog postupka te je sukladan rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka kojim je propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna.

 

14. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

                           U Zagrebu, 28. rujna 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 ovjerena prijepisa: za spis, žalitelja, branitelja i tužitelja.