Broj: Pr-4/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ivanki Kovačević,  u pravnoj stvari tužitelja A.B., OIB:…, iz T., zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz O.D. S. & K.K. iz S.B., protiv tuženice T.Ć. vl. I. obrta, OIB:.., iz S.B., zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz ZOU D.H. i L.Š. iz S.B., radi isplate, nakon održane glavne rasprave 16.listopada 2017.u nazočnosti punomoćnice tužitelja R.K.K., odvjetnice i tuženice uz punomoćnicu L.Š., odvjetnicu, 10.studenog 2017.objavio i 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Nalaže se tuženici T.Ć. vl. I. obrta, iz S.B., da tužitelju A.B. iz T., na ime neisplaćenih dnevnica isplati ukupan iznos od 15.301,99 kn neto (slovima: petnaesttisućatristojednakunaidevedesetdevetlipa), sa zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena,  od  16.studenog 2016. do isplate, na iznose kako slijedi:

              -11.070,15 kn od 16.studenog 2016.do isplate,

              - 4.231,84 kn od 16.prosinca 2016.do isplate,

              kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 9.041,47 kn, sa zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, od  10.studenog 2017. do isplate, sve to u roku 8 dana.

 

Obrazloženje

             

              Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tužene od 5.rujna 2016.do 11.studenog 2016., na poslovima vozača kamiona, i to u inozemstvu. Ugovorena je plaća za rujan 2016.u iznosu od 55,00 EUR na dan, a za listopad i studeni 2016. u iznosu od 60,00 EUR na dan, na način da tužena isplaćuje tužitelju dio plaće na njegov račun, a dio isplatom "na ruke". Tužena je isplatila plaću za rujan 2016.u cijelosti, isplatom plaća na račun i dio plaće isplatom "na ruke". Plaća za listopad 2016.iznosi 1.860,00 EUR, u protuvrijednosti kuna 13.950,00 kn, a za razdoblje od 1.studenog do 11.studenog 2016., iznosi 660,00 EUR, u protuvrijednosti 4.950,00 kn. Nadalje, tužena je isplatila minimalnu plaću tužitelju na njegov tekući račun, za listopad u iznosu od 3.376,33 kn neto, a za studeni 2016.iznos od 1.429,52 kn neto. Tužena je dužna isplatiti preostali dio dogovorene plaće u ukupnom iznosu od 1.879,22 EUR, protuvrijednosti u  kunama 14.094,15, i to: za listopad 2016.iznos od 10.573,67 kn neto, sa zakonskom zateznom kamatom od 15.studenog 2016.do isplate i za studeni 2016.iznos od 3.520,48 kn neto, sa zakonskom zateznom kamatom od 15.prosinca 2016.do konačne isplate. Prije pokretanja postupka tuženoj je dostavljena opomena, na koju se oglušila, stoga tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu ukupnog iznosa od 14.094,15 kn na ime neisplaćenih plaća, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom na iznos 10.573,67 kn neto, od 15.studenog 2016. od isplate i na iznos 3.520,48 kn neto, od 15.prosinca 2016.do isplate, kao i naknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

 

              Tužena u odgovoru na tužbu ne spori činjenične navode tužbe u pogledu obavljanja poslova i trajanja radnog odnosa kod tužene, no osporava da bi s tužiteljem ugovorila plaću od 55,00 EUR, odnosno 65,00 EUR na dan. Tužena je imala s tužiteljem zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 4.rujna 2016., u kojem je ugovorena osnovna bruto plaća u iznosu 4.368,00 kn, navodeći da je u potpunosti isplaćena plaća tužitelju za listopad i studeni 2016. Stoga je u cijelosti tužena ispunila ugovornu obvezu prema tužitelju te se osporava da bi postojao bilo kakav dogovor u pogledu isplate izvan onoga što je ugovoreno. Također ne spori da je tužitelj uputio opomenu pred tužbu, no navodi da se na istu očitovala odbijajući kao neosnovanu. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova parničnog postupka.

 

              U daljnjem tijeku postupka, tužitelj se u podnesku 20.veljače 2017.očituje na navode odgovora na tužbu tužene ističući da je tužitelj kod tuženika vozio teretno vozilo odnosno obavljao poslove špedicije isključivo u inozemstvu, pa je iz tih razloga tužitelj s tuženom i usmeno ugovorio plaću za rujan 2016. u iznosu od 55,00 EUR na dan, a kada se pokazao kao dobar vozač za listopad i studeni 2016.usmeno je ugovorena plaća u iznosu od 60,00 EUR na dan. Osim navedenog, ovo je i uobičajena dnevnica vozača kamiona koji voze u inozemstvo. Od ukupno zarađene plaće, tužena je tužitelju isplatila dio plaće koji je pisano ugovoren, na njegov tekući račun, a preostali dio plaće koji je dogovoren kroz isplatu dnevnica isplaćen je "na ruke". Da je tome tako proizlazi iz potvrde poslodavca pisane rukom o isplati plaće za rujan 2016.iz koje je vidljivo da je tužena za 09.mjesec 2016.isplatila za 29 radnih dana (29 x 55,00 EUR) ukupan iznos od 1.595,00 EUR. Dio plaće za rujan 2016.u iznosu od 6.634,71 kn, a koji je naveden u potvrdi, tužena je isplatila "na ruke" ocu i majci tužitelja jer je on tada vozio kamion izvan R.H.. Majka tužitelja, A.B. isti dan je navedeni iznos od 6.630,00 kn uplatila na tekući račun. Nadalje, opće je poznato da vozači kamiona u špediciji ne rade za iznos plaće 4.368,00 kn bruto. Osim toga, tužitelj s takvom plaćom ne bi niti mogao voziti u Nj. s obzirom da je u Nj. propisana najniža osnovna plaća 8,50 EUR po satu, odnosno od srpnja 2016.na iznos od 8,84 EUR po satu, a koja satnica se primjenjuje i na vozače iz RH koji voze u Nj., a što proizlazi iz Izvješća ministarstva od 26.lipnja 2016.

              Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je uredio tužbu i tužbeni zahtjev tako da na ime neisplaćenih potražuje ukupan iznos od 15.301,99 kn, i to  dnevnice za listopad 2016.iznos od 11.070,15 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15.studenog 2016.do isplate, te na ime dnevnica za studeni 2016.iznos od 4.231,84 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i naknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku 8 dana.

 

              Tužena u podnesku od 22.rujna 2017.,očitujući se na nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijskog vještačenja, isti u cijelosti osporava, te se protivi preinaci tužbenog zahtjeva tužitelja kako je navedeno u podnesku od 30.kolovoza 2017. Smatra da je predmet tužbenog zahtjeva bila isplata dijela plaće, a ne isplata dnevnica. Osim navedenog, smatra da je vještak neosnovano utvrdio visinu dnevnica koje bi trebale pripasti tužitelju, iznosom od 70,00 EUR, pozivajući se na Uredbu o izdatcima za službena putovanja u inozemstvo koji se korisnicima državnog proračuna priznaju u materijalne troškove ("Narodne novine" 50/92 i 73/93) i Odlukom o visini dnevnica za službena putovanja u inozemstvo za korisnike koji se financiraju iz sredstava Državnog proračuna ("Narodne novine"8/06), iako iz iskaza tužitelja i svjedokinje A.B. proizlazi da je za listopad i studeni 2016.tužitelj s tuženom ugovorio dnevnicu u iznosu od 60,00 EUR. Nadalje, Pravilnikom o porezu na dohodak ("Narodne novine" 95/05 i 137/15) člankom 13.stavak 2.je propisano da se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju iznosi što ih poslodavci isplaćuju svojim radnicima i to između ostalog (točka 14.) dnevnice u inozemstvu do iznosa i pod uvjetima utvrđenim propisima o izdatcima za službena putovanja za korisnike državnog proračuna. Slijedom navedenog, Pravilnikom je propisan neoporezivi iznos dnevnice u inozemstvu, a ne i obvezni iznos dnevnice koji bi radniku pripao za putu inozemstvo. Također, Odlukom o visini dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo za korisnike koji se financiraju iz sredstava Državnog proračuna, propisuje dnevnice za službena putovanja u inozemstvo, te prema Odluci dnevnica za D., Nj., N. i B. iznosi 70,00 EUR, međutim, navedena Odluka ne propisuje obvezni iznos dnevnice za radnike koji se nalaze izvan kategorije korisnika sredstava Državnog proračuna, već samo služi za utvrđivanje neopozivog iznosa dnevnice. Stoga, radnik i poslodavac mogu ugovoriti dnevnicu u manjem, ali i u većem iznosu od onog navedenog u Odluci, ali će se u slučaju isplate veće dnevnice radniku razlika između isplaćenog iznosa i neoporezivog iznosa, biti smatrana oporezivim primitkom po osnovi nesamostalnog rada. Slijedom navedenog, tužena smatra da je vještak neosnovano utvrdio visinu dnevnica koja bi prema njegovom mišljenju pripadala tužitelju iznosom od 70,00 EUR, iako sam tužitelj navodi kako je ugovorena dnevnica u iznosu od 60,00 EUR, stoga se u cijelosti osporava izračun vještaka sadržan u Nalazu i mišljenju, te po provedenom postupku predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

 

              U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u Potvrdu zavoda o radnom stažu tužitelja, Izvadak o stanju i prometu tekućeg računa tužitelja kod Z.b. za razdoblje od 5.rujna 2016.do 20.prosinca 2016., opomenu pred tužbu, očitovanje tužene na opomenu tužitelja, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 4.rujna 2016. i Aneks ugovora o isplati plaća od 4.rujna 2016., presliku autobusne karte od 13.studenog 2016. (list 22 spisa), potvrdu poslodavca pisanu rukom (list 23 spisa), potvrdu  o uplati kod R. od 20.listopada 2016., Izvješće ministarstva od 26.lipnja 2016., obračunske liste plaća za utuženo razdoblje (list 30-38 spisa),Nalaz i mišljenje o provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju od 31.srpnja 2017., evidenciju o radnom vremenu radnika za utuženo razdoblje, saslušani su svjedoci A.B.,Č.B., D.Ć., tužitelj i tužena vlasnica obrta, kao stranke u svrhu dokazivanja, saslušan je vještak F.P.

 

              Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

              Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 4.rujna 2016.(dalje: Ugovor) utvrđeno je da je tužitelj zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s tuženom, dana 4.rujna 2016., za poslove vozača kamiona, s mjestom rada u S.B., a u slučaju potrebe poslodavca poslovi će se obavljati i u nekom drugom mjestu na području R.H., radnik počinje s radom 5.rujna 2016., a sve kako je u točki I.određeno.

              U točki II.označenog Ugovora, ugovorena je osnovna bruto plaća u iznosu od 4.368,00 kn, koja se isplaćuje jednom mjesečno, i to najkasnije do 15.tog u mjesecu za prethodni mjesec. U stavku 4.točke II. uređeno je i pravo na povećanje plaće s obzirom na rad u dane blagdana i neradne dane, rada nedjeljom, noćnog rada, prekovremenog rada, te rada u drugoj smjeni u slučaju stalnog smjenskog rada.

U točki III.uređeno je i pravo radnika na troškove za službena putovanja u zemlji i inozemstvu, u visini propisanoj zakonom.

Ovim Ugovorom ugovoreno je radno vrijeme od 40 sati tjedno, jednokratno (od 7,00 do 15,00 sati),te između ostalog i tjedni odmor kojeg radnik će radnik koristiti nedjeljom (list 18 spisa).

 

Aneksom ugovora o isplati plaće od 4.rujna 2016.izmijenjeno je u točki II. stavak 2.Ugovora na način da se plaća isplaćuje jedanput mjesečno i to najkasnije do 30.tog u mjesecu za prethodni mjesec (list 19 spisa).

 

Iz saslušanja tužitelja saslušan u svrhu dokazivanja proizlazi da je kod tužene zasnovao radni odnos za obavljanje poslova vozača 5.rujna 2016., i tom prilikom je ugovoren minimalni iznos plaće koji će se uplaćivati na njegov tekući račun i dodatno plaćanje s obzirom da se obavlja rad u inozemstvu 55,00 EUR po danu za rujan, a za listopad i studeni 2016.po 60,00 EUR po danu. Vozio je tegljač s prikolicom, registarske oznake SB…, a kako je tužena obavljala poslove špedicije, to je on obavljao prijevoz robe na području članica E.U. odnosno u D., NJ., N. i B. Cijelo vrijeme od  početka rujna pa do prestanka radnog odnosa 11.studenog 2016.nije dolazio u S.B., odnosno sjedište poslodavca, već je obavljao poslove i bio na radu u inozemstvu. Za rujan 2016.isplaćen je iznos plaće kako je u Ugovoru ugovoreno te preostali iznos u dnevnicama i to "na ruke" njegovih roditelja, a ovo je učinjeno uz prethodni dogovor s poslodavcem. Kod dogovora o obavljanju poslova i visini plaće, bio je prisutan i razgovarao je sa D.Ć., suprug vlasnice obrta, a i vlasnica obrta je bila prisutna prilikom dogovora o visini plaća. Prilikom odlaska u inozemstvo nije imao ugovor već je imao samo dokumentaciju na osnovi koje je mogao voziti robu na području E.U., a kad se vratio u RH, tada je potpisao ove ugovore. Za vrijeme rada u inozemstvu on nije imao osiguran poseban smještaj niti je spavao odnosno prebivao u iznajmljenom prostoru već je spavao i boravio u kamionu. Osim njega, kod tužene su radili i djelatnici iz B.i H. i S., nema saznanja koliko je iznosila njihova plaća i kako su isplaćivane, a uz njih kao zaposlenike prema potrebi kamion je vozio i D.Ć. Poslodavac raspolaže sa tahografskim listićima za teretno vozilo kojim je prevozio terete iz tih tahografskih listića moguće je vidjeti dane koje je proveo na radu, kao i vremensko trajanje prijevoza, a prekinuo je samoinicijativno radni odnos s obzirom da mu tužena nije isplatila dnevnice kako je to bilo ugovoreno jer zasigurno da ne bi prihvatio rad u inozemstvu za minimalni iznos ugovorene plaće vozača  teretnih vozila u RH za redovno radno vrijeme od 40 sati tjedno. Tahografski listići teretnog vozila ostali su u vozilu, a nije popunjavao putne radne listove niti ih je zaprimio radne listove od svog poslodavca, dobivao je i popunjavao dokumentaciju označenu CMR, a tu dokumentaciju je trebao popunjavati prilikom prijema robe i isporuke robe i ova dokumentacija je predana poslodavcu nakon njegovog povratka iz Nj., istovremeno je poslodavcu predao i dokumentaciju kolege koji je radio u Nj. Dokumentacija je predana dispečeru D.K. bratu tužene u S.Š.

Iz  iskaza tužene T.Ć. kao vlasnice obrta proizlazi da je tužitelj obavljao poslove u međunarodnom prijevozu  u državama članicama E.U. kako to navodi, no ističe da je bilo ugovoreno 40 satno tjedno radno vrijeme i da je toliko sati i vozio pa je tužitelju u cijelosti isplaćena plaća koja je ugovorena. Također, ugovor o radu je tužitelj potpisao prije odlaska u inozemstvo jer je imao dokumentaciju na osnovu koje je mogao vršiti prijevoz u zemljama EU. U to vrijeme obrt je imao sedam zaposlenika, od kojih pet vozača, organizator posla vozača njezin brat D.K. i ona kao vlasnica obrta. Također potvrđuje navode da je cijelo vrijeme tužitelj bio u inozemstvu do 11.studenog 2016.i da nije imao poseban smještaj u inozemstvu već je očito boravio i prebivao u kamionu. Nadalje navodi da kako tužitelj nije imao radno iskustvo, tada je i plaća bila ugovorena u visini sadržaja u ugovoru, a ovisno o izvršenju radnih zadatka i stjecanju iskustva, plaća bi se zasigurno povećavala. Smatra da je u cijelosti ispunila ugovornu obvezu i isplatila plaće prema obračunskim listama, a osporava da je roditeljima tužitelja isplaćivan dio plaće odnosno dnevnice kako to tužitelj navodi, osporava da je pisala tekst sadržan u potvrdi na koju se poziva tužitelj, nema saznanja tko bi pisao navedeni tekst. Također ističe da je tužitelj odlaskom u inozemstvo dobio putni nalog, a trebao je popunjavati i putne radne listove i dostavljati poslodavcu u RH na način da se ti nalozi skeniraju i dostavljaju elektroničkom poštom (e-mailom), a kad se vrate u RH tada predaju izvornu dokumentaciju. Inače, komunikacija s radnicima je također bila putem mobilnog telefona, a dokumentacija označena kao CMR u naravi su prijevoznički listovi iz kojih je bio vidljiv utovar i istovar robe. Također ističe da su radnici pa tako i tužitelj putem mobitela odnosno viber mreže ili kod tvrtki za koju je isporučivana roba, bilo omogućeno dostavljanje dokumentacije,a  tužitelj je imao službeni mobitel i mogao je kontaktirati putem posebno postavljenih aplikacija na mobitelu, a njezin brat D.K.je izdavao naloge i pratio izvršenje tih naloga. D.K.je mogao znati gdje se tužitelj nalazi. Dnevnice u punom iznosu se obračunava za rad preko 8 sati, dok se polovica dnevnice obračunava za 8 sati rada,dnevnice su isplaćivane u kunskoj protuvrijednosti valute EUR, osporava da bi s tužiteljem pored ugovorenog iznosa plaće bila ugovorena i isplata dnevnice te smatra da je tužitelju u cijelosti isplaćena zarađena plaća u utuženom razdoblju.

 

Svjedoci A.B. i Č.B., roditelji tužitelja potvrđuju navode tužitelja o ugovorenoj visini plaće i isplati dnevnica s obzirom da je sin, tužitelj bio neprekidno na radu u različitim državama EU vozeći teretno vozilo,   da je boravio i spavao u kamionu, te da je po pozivu tužene i u kući tužene, svjedokinja A.B., zaprimila od tužene T.Ć. obračun plaće sina, za rujan 2016. i novčani iznos od 6.634,71 kn, a kojeg je istog dana 20.listopada 2016. položila na račun u R.b.,  što je vidljivo iz potvrde od 20.listopada 2016.Uvidom u potvrdu koja se nalazi u sudskom spisu (list 23 spisa) navodi da je to potvrda koju je predala T.Ć.prilikom isplate novčanog iznosa koji je položen u banci. Svjedok Č.B: nije nazočio primitku novca, čekao je suprugu u automobilu. Svjedocima je poznato neposredno iz razgovora s vlasnicom obrta T.Ć. i njezinim suprugom D.Ć. će sin imati plaću u novčanom iznosu kako je ugovoreno i dodatno u visini dnevnica, po danu 55,00 EUR za rujan, a nakon toga po 60,00 EUR po danu, s obzirom da su bili zadovoljni radom tužitelja,  a imajući u vidu činjenicu da je obavljao poslove vozača teretnog vozila u inozemstvu i da nije dolazio u S.B. od  zasnivanja radnog odnosa pa sve do prestanka radnog odnosa 11.studeng 2016.

Svjedok D.Ć., suprug tužene, navodi da on nije zaposlenik obrta, umirovljenik je, no zajedno sa suprugom je vlasnik obrta i on j e obavljao zapošljavanje radnika i izdavanje radnih zadataka za poslove koje su radnici trebali obaviti. Roditelji tužitelja, svjedoci A.B. i Č.B. su prvi puta u njihovoj kući kada su donijeti potvrdu škole  o završenom obrazovanju tužitelja za KV vozača. No, kako tužitelj nije platio školarinu, a da bi u škola izdala svjedodžbu trebao je novčani iznos majci tužitelja u  visini 6.500,00 kn. Nakon toga u dva navrata su međusobno kontaktirali, a tužitelj je bio bez iskustva, tako da je ugovorena plaća u iznosu naznačen u ugovoru, a nakon šest mjesec i kada radnici samostalno obavljaju poslove tada se obračunava plaća u visini 45 EUR dnevno. S tužiteljem nije bila ugovorena ni dogovorena visina plaće prema dnevnicama jer je radio redovno radno vrijeme, imao slobodan svaki vikend, subotu i nedjelju, a kao i ostali vozači boravio je u kamionu. Radni zadatci su izdavani putem naloga za utovar i istovar robe, i na taj način prateći izvršenje radnih naloga su pribavljeni podaci o ostvarenom fondu radnih sati na osnovi kojih je izvršen obračun i isplata plaće. Kako tužitelj nije dostavljao tahografske listiće, iako je bio obvezan, izvršenje radnih  zadataka u inozemstvu pratio je njihov dispečer D.K., brat vlasnice obrta. Svjedok navodi da je upoznat s visinom satnice vozača i propisima R. Nj. od 1.siječnja 2015.da je obveza minimalne bruto plaće po satu 8,5 EUR i tako je plaća i obračunata tužitelju.

Suočenjem tužitelja i svjedoka na okolnost ugovorene visine plaće., načinu isplate plaće i dokumentacije koja je predana tuženoj odnosno ostavljena u kamionu tužitelj ponavlja da je visina plaće i dnevnica ugovarana i dogovoreno u motelu u S., a sigurno da ne bi prihvatio rad u inozemstvu uz uvjete u kojima je radio i radne sate koje je trebao ostvariti obavljajući  poslove prijevoza u D., Nj., N.i B.spavajući i boraveći u kamionu, i sve to za minimalnu plaću kako je ugovoreno.

Ocjenjujući iskaze stranaka i svjedoka te imajući u vidu odredbe Ugovora o radu od 5.rujna 2016.te obračunske isprave plaća i uplate plaća ugovorene u kunskom iznosu, uplatama na račun tužitelja, sud ocjenjuje vjerodostojan iskaz tužitelja u pogledu ugovorene visine plaće i dnevnica za rad u inozemstvu, jer i svjedoci potvrđuju navode tužitelja da je od zasnivanja radnog odnosa pa do 11.studenog 2016.neprekidno radio na području  država članica E.U. (D.Nj, N.B.) da nije imao osiguran poseban smještaj niti prenoćiše već da je neprekidno boravio i spavanje obavljao u kamionu. Osim navedenog i Ugovorom o radu u točki III.ugovoreno je da radnik ima pravo i na troškove za službena putovanja u zemlji i inozemstvu u visini propisanoj Zakonom.

 

Među strankama je nesporno da je tužena isplatila tužitelju ugovorene iznosa plaća iz točke II.stavak 1.Ugovora, u valuti HRK, u razdoblju od 5.rujna 2016.do 11.studenog 2016., uplatom na tekući račun tužitelja (list 10 i 11 spisa).

Nadalje, iz provedenih dokaza te uvidom u dokumentaciju – obračun za 09.mjesec (list 23 i 24 spisa) utvrđeno je da je tužena obračunala tužitelju za rujan 2016., za 29 dana po  55,00 EUR, iznos od 1.595,00 EUR te po odbitku 290,00 EUR (dobio) iznos od 1.305,00 EUR, protuvrijednost od 9.735,30 kn, od kojeg se odbija plaća u kn 3.100,59 kn = 6.634,71 kn "na ruke". Iz potvrde R.b. od 20.listopada 2016.proizlazi da je izvršena uplata iznosa 6.630,00 kn od strane komitenta A.B. (list 24 spisa).

 

Slijedom navedenog, imajući u vidu odredbu članka 90.i članka 94.Zakona o radu („Narodne novine“ 93/2014. – dalje: ZR), poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću  u iznosima koji su ugovoreni, kao i troškove koji se odnose na mobilne radnike u obavljanju djelatnosti prijevoza za trgovačko društvo, odnosno u konkretnom slučaju obrt u kojem je tuženik obavljao poslove vozača teretnog vozila na području država članica Europske unije, dakle u inozemstvu, to tužitelj ostvaruje pravo na dnevnice za rad u inozemstvu na koji je upućen po nalogu poslodavca, tuženika.

 

Na okolnost utvrđenja visine dnevnice za utuženo razdoblje, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku F.T.

Iz Nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je evidencijom o radnom vremenu za utuženo razdoblje, pribavljeno od tužene, tužitelj odradio ukupno 29 radnih dana, i to: 21 radni dan u listopadu i 8 radnih dana u studenom. Tužitelj je obavljajući poslove špedicije za tuženika upravljao teretnim vozilom marke "Volvo 440", registarske oznake SB… na području članica E.U. (D.N.Nj.B.) u razdoblju od 1.listopada 2016.do 11.studenog 2016. Iznos dnevnica za službeno putovanje u inozemstvu uskladio je s Uredbom o izdacima za službena putovanja u inozemstvo koji se korisnicima Državnog proračuna priznaju u materijalne troškove ("Narodne novine" 50/92 i 73/93; dalje Uredba) i Odlukom o visini dnevnice za službena putovanja u inozemstvo za korisnike koji se financiraju iz sredstava Državnog proračuna ("Narodne novine" 8/06; dalje: Odluka). Prema navedenim podacima, a imajući u vidu zemlje članice Europske unije u kojima se obavljao rad, visina dnevnice je 70,00 EUR. S obzirom na radne dane u koje je tužitelj radio, u razdoblju od 1.listopada 2016.do 11.studenog 2016.utvrđena je visina dnevnica u ukupnom iznosu 2.030,00 EUR (29 dana x 70,00 EUR = 2030,00 EUR). Prema srednjem tečaju HNB na dan 30.studeni 2016.odnosno na dan 30.prosinac 2016.ukupan iznos dnevnica u protuvrijednosti kuna iznosi 15.301,99 kn, a kako je to u tablici I.Nalaza utvrđeno. Zaključno prema mišljenju vještaka tužitelju nisu isplaćene dnevnice za rad u inozemstvo obavljajući poslove špedicije za tuženika u iznosu 15.301,99 kn.

Punomoćnik tužitelja prihvatio je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti i postavio tužbeni zahtjev za isplatom dnevnica za ostvareni rad u listopadu 2016.u ukupnom iznosu 11.070,15 kn te za neisplaćene dnevnice za studeni 2016., iznos od 4.231,84 kn, odnosno ukupno 15.301,99 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa tj. 15.tog u mjesecu za prethodni mjesec.

Tužena osporava nalaz i mišljenje vještaka navodeći da se Odluka odnosi na korisnike koji se financiraju iz sredstava Državnog proračuna, kojima se ti troškovi priznaju u materijalne troškove, te navedena Odluka ne propisuje obvezan iznos dnevnice za radnike koji se nalaze izvan kategorije korisnika sredstava Državnog proračuna, kao i da se iznos dnevnice kao neoporezivog iznosa može ugovoriti i u manjem iznosu od 70,00 EUR prema kojem je kao neoporezivom iznosu dnevnice, izvršen obračun neisplaćenih dnevnica tužitelju. Slijedom navedenog, tužena smatra da je vještak neosnovano utvrdio kako bi tužitelju pripadao iznos od 70,00 EUR dnevno jer je tužitelj u iskazu tvrdio da mu je ugovorena dnevnica u iznosu 60,00 EUR.

Saslušanjem vještaka na raspravi 16.listopad 2017.otklonjene su primjedbe tužene, vještak je obrazložio da je visina dnevnice obračunata prema broju radnih dana koje je tužitelj odradio kod tužene, a  prema evidenciji dostavljenoj od strane tužene, dok je visina dnevnica određena prema zemljama članicama EU na čijem području je obavljen rad, a stoga i određena visina dnevnice odnosno postupljeno je sukladno Uredbi. Vještak je obrazložio kako je iznos dnevnice koji je neoporeziv do 70,00 EUR, obvezujući za sve fizičke i pravne osobe proračunske korisnike i neprofitne organizacije, odnosno na sve osobe koje ostvaruju pravo na nadoknadu dnevnica za službeno putovanje u inozemstvo, stranke mogu ugovoriti veći ili manji iznos od neoporezivog iznosa dnevnice, no visina dnevnica u zemljama u kojima je tužitelj obavljao radne zadatke prijevoza, dnevnica iznosi 70,00 EUR, kako je u vještačkom nalazu utvrđeno.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka objektivnim, realnim i izrađen u skladu s pravilima struke, precizno obrazložen i dokumentiran, a odbijen je prijedlog tužene za provođenjem novog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja iz razloga jer je vještak u potpunosti obrazložio i otklonio primjedbe tužene.

O preinaci tužbenog zahtjeva odlučeno je sukladno članku 191. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 84/14.-dalje: ZPP), imajući u vidu činjenične navode tužbe da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu i potraživanja koja su predmet ovog postupka se odnose na potraživanja po osnovi i iz radnog odnosa, a koju visinu je tužitelj mogao postaviti nakon izvedenih dokaza, između ostalih i provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, za što se primjenjuju odredbe Zakona o radu, koji je lex specialis u ovom postupku.

Slijedom navedenog, imajući u vidu zakonske odredbe o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja te mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka kojim je utvrđen iznos neisplaćenih dnevnica u razdoblju od 1.listopada 2016.do 11.listopada 2016., po danima kako je to pobliže navedeno u tablici I.Nalaza, u ukupnom iznosu od 2.030,00 EUR, što prema srednjem tečaju HNB na dan 30.studeni 2016.(1 EUR = 7,530671 kn) odnosno na dan 30.prosinac 2016. (1 EUR = 7,556890 kn), iznosi ukupno 15.301,99 kn, to je prihvaćen  tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao u izreci presude. Za listopad 2016.dosuđen je iznos od 11.070,15 kn i za studeni za odrađene dane, iznos od 4.231,84 kn, a sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća odnosno od 16.studenog i 16.prosinca 2016.do konačne isplate, sukladno odredbi članka 92.ZR-a.

O zakonskoj zateznoj kamati odlučeno je temeljem odredbe članka 29.stavak 1.i 2.Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11.,78/11., 78/15. - dalje: ZOO).

 

O troškovima postupka odlučeno je temeljem članka154. st.1.i čl.155.st.1. ZPP-a. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“142/12.  – dalje: Tarifa), za sastav tužbe prema Tbr.7.točka 1.Tarife 1.000,00 kn, za pristup ročištima 23.veljače; 6.travanj; 16.listopad 2017.prema Tbr.9.točka 1.Tarife, za svako po 1.000,00 kn, za ročište 10.studeni 2017.prema Tbr.9.točka 3.Tarife 500,00 kn, za obrazloženi podnesak 20.veljače i 30.kolovoz 2017.prema Tbr.8.točka 1.Tarife, za svako po 1.000,00 kn, za PDV prema Tbr.42.Tarife 1.625,00 kn, za troškove financijskog vještačenja 900,00 kn i provizija banci za plaćanje predujma 16,47 kn. Tužitelju je priznat i dosuđen trošak u iznosu 9.041,47 kn, koje je tužena dužna nadoknaditi tužitelju.

 

Tužitelj  je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe u ovom postupku prema čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 26/03 pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13 – dalje: ZSP), to je tuženica u obvezi plaćanja pristojbe u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku, sukladno čl.19.ZSP-a, za tužbu u iznosu 500,00 kn i presudu  503,00 kn.

 

Slavonski Brod, 10.studeni 2017.