Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              III Kr 95/2021-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 95/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog E. D., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog E. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Šibeniku broj K-356/20 od 15. prosinca 2020. i presuda Županijskog suda u Osijeku broj Kž-152/2021-4 od 26. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog E. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Šibeniku broj K-356/20 od 15. prosinca 2020. i presuda Županijskog suda u Osijeku broj Kž-152/2021-4 od 26. ožujka 2021. E. D. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravaka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od (1) jedne godine i (4) četiri mjeseca, te mu je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od zatvorske kazne na koju je osuđen izvrši osam mjeseci, a dio kazne od osam mjeseci je uvjetovan sa rokom kušnje od tri godine.

 

2. Protiv te presude osuđenik je putem branitelja D. G., odvjetnika u Z., pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U uvodnom dijelu zahtjeva osuđenik se općenito poziva na zakonske odredbe iz članka 515. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.), a općenito navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog neobrazlaganja odluke o kazni. Međutim, iz sadržaja zahtjeva proizlazi kako podnositelj zahtjeva, u suštini, iznosi progovore koji se isključivo odnose na pobijanje odluke o kazni, smatrajući da drugostupanjski sud prilikom odluke o kazni mije obrazložio razloge za specijalnu prevenciju te je iznio neprihvatljivu ocjenu otegotnih okolnosti te da nije dao razloge o tome zašto je uopće preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni. Predlaže da se nakon preispitivanja pravomoćne presude preinači drugostupanjska presuda u odluci o kazni, ili da se ukine presuda suda drugog stupnja i vrati tom sudu na ponovnu odluku.

 

3. Na temelju članka 518. stavak 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. U odnosu na istaknutu povredu prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda treba odgovoriti da su prvostupanjski i drugostupanjski sud valjano obrazložili odluku o izrečenoj kazni pa nema govora o povredi prava na pravično suđenje zbog nedostatka valjanih razloga o preinačenju odluke o kazni.

 

6. U odnosu na osuđenikovo pobijanje pravomoćne presude zbog odluka o kazni (a na to se, kako je već navedeno, u suštini svodi njegov zahtjev) valja naglasiti da on gubi iz vida da ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi zbog prigovora koji se isključivo odnose na pobijanje odluke o kazni. Međutim, svakako preostaje mu pravna mogućnost da takve svoje prigovore istakne kroz drugi izvanredni pravni lijek, sukladno članku 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08.

 

6. Dakle, prigovori osuđenika istaknuti u zahtjevu, u konkretnom slučaju predstavljaju isključive pobijanje odluke o kazni, a to, prema odredbi članka 517. ZKP/08., kako je već ranije iznijeto, ne može biti osnova za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

7. Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju članka 512. u vezi člankom 519. ZKP/08.

 

Zagreb, 28. rujna 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu