1

Poslovni broj: 9 Gž-328/2021-2

 

Poslovni broj: 9 Gž-328/2021-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu,

u pravnoj stvari tužitelja D. K., OIB: ..., iz S., zastupanog po punomoćniku M. F., odvjetniku iz P., protiv tuženika I. d.o.o., OIB: ..., iz C. i S. D., OIB: ..., iz C., zastupanog po punomoćniku M. Z., odvjetniku iz P., radi isplate, povodom žalbe tuženika S. D. izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-739/2019-16 od 14. siječnja 2021., 28. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika S. D. te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-739/2019-16 od 14. siječnja 2021. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke te u odluci o troškovima postupka pod točkom III. i V. izreke rješenja.

 

II. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke presude te u odnosu na rješenje pod točkom I., II. i IV. izreke, navedena odluka ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku S. D. da tužitelju isplati iznos od 26.763,25 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranoj kao u izreci, a tekućom od dana podnošenja tužbe 02. kolovoza 2018. do isplate, dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja radi isplate daljnjeg iznosa od 46.236,75 kn. Ujedno je rješenjem istog suda utvrđeno da je s danom 14. kolovoza 2018. nastupio prekid postupka u odnosu na tuženika I. d.o.o. zbog prestanka postojanja istog, te je pod točkom II. izreke naloženo da će se postupak nastaviti kad pravni slijednici navedenog tuženika preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini. Osim toga točkom III. izreke navedenog rješenja naloženo je tuženiku S. D. da tužitelju naknadi parnični trošak u visini od 10.942,22 kn dok je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a pod točkom V. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

 

2. Navedenu presudu i rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik S. D. (dalje: žalitelj) iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud navedenu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška žalitelju ili podredno ukine pobijanu presudu i vrati na ponovno suđenje pred prvostupanjskim sudom.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbene navode.

 

4. Žalba žalitelja nije osnovana.

 

5. Imajući u vidu da je predmetna tužba pred prvostupanjskim sudom zaprimljena 02. kolovoza 2018. a utvrđeno je da je Trgovački sud u Pazinu brisao subjekt pod nazivom I. d.o.o. u stečaju s danom 14. kolovoza 2018. rješenjem broj Tt-18/3793-2, prvostupanjski je sud u odnosu na navedenog tuženika temeljem odredbe čl. 212. st. 1. toč. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP) rješenjem utvrdio prekid postupka i odredio da će se isti nastaviti kad pravni slijednici navedene pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učini.

 

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj osobno ili po supruzi T. K. na račun društva I. d.o.o. doznačio iznos od 75.000,00 kn (sa uključenim PDV-om) po računu broj 9/1/1 od 16. svibnja 2017., te iznos od 36.100,00 kn s uključenim PDV-om po ponudi broj 45-2017 od 04. listopada 2017. a da je tužitelj žalitelju kao vlasniku i direktoru društva I. d.o.o. za račun tog društva na ruke predao daljnji iznos od ukupno 73.000,00 kn u tri navrata, s obzirom da je tužitelj s društvom I. d.o.o. bio u ugovornom odnosu prema kojem je to društvo za račun tužitelja izvodilo ugovorene građevinske radove.

 

6.1. Kako je sporno da li je tužitelj uplatom na račun društva I. d.o.o. i plaćanjem gotovinski na ruke žalitelja kao direktora društva I. d.o.o. preplatio izvedene mu građevinske radove i u kom iznosu, te da li je došlo do proboja pravne osobnosti, od čega ovisi odgovornost žalitelja kao odgovorne osobe društva I. d.o.o. za povrat preplaćenog iznosa, prvostupanjski sud zaključuje da iako ugovor o građenju između tužitelja i društva I. d.o.o. kao izvođača radova nije sastavljen u pisanom obliku da je jasno da je tužitelj s istim društvom bio u obveznopravnom odnosu prema kojemu je to društvo za račun tužitelja bilo dužno izvesti dogovorene građevinske radove za ugovorenu cijenu, pri čemu je tužitelj izvođenje tih radova i cijenu istih, te način i modalitete plaćanja dogovarao sa žaliteljem kao vlasnikom i direktorom društva I. d.o.o.

 

6.2. Imajući u vidu da je žalitelj u tijeku postupka priznao da je tužitelj uplatio što preko računa, što gotovinski, ukupan iznos od 184.100,00 kn, a isti nije ni osporio da su tužitelju izvedeni građevinski radovi u vrijednosti od 157.336,75 kn, koliko je utvrđeno vještačenjem, tvrdeći da u tu cijenu nije bila uračunata zarada i marža društva, a da je do obustave radova došlo iz razloga što je tužitelj želio da ga žaliteljevo društvo dalje financira u gradnji, prvostupanjski je sud prihvaćajući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka S. K., koje je sačinjeno u postupku osiguranja dokaza vođenog na prijedlog tužitelja pod brojem R1-21/18, utvrdio da je na nekretnini tužitelja izvedena gradnja koja je procijenjena u iznosu od 125.869,40 kn s uključenim PDV-om u iznosu 31.467,35 kn, pa da vrijednost izvedenih građevinskih radova iznosi 157.336,75 kn, otklonivši pri tom prigovor žalitelja vezan uz zaradu i maržu s obrazloženjem da je u nalazu vještaka procijenjen i rad i materijal, slijedom čega zaključuje da je u vrijednost radova uključena i zarada i marža izvođača radova kao vrijednost rada.

 

7. Kako je nesporno tužitelj uplatio za dogovorene radove 184.100,00 kn a vještačenjem je utvrđeno da je društvo I. d.o.o. izvelo radove vrijednosti 157.336,75 kn, to proizlazi da navedeno društvo nije izvršilo sve dogovorene radove, odnosno da je tužitelj preplatio iznos od 26.763,25 kn, a s obzirom da je društvo I. d.o.o. brisano iz registra, sporno je pitanje da li je žalitelj u obvezi navedeni iznos vratiti tužitelju sve temeljem odredbi čl. 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99 – vjerodostojno tumačenja, 52/00 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15 - dalje: ZTD) 

 

8. Iako žalitelj osporava tijekom postupka da bi za sebe zadržao plaćeni mu gotovinski iznos od 73.000,00 kn ili dio tog iznosa, prvostupanjski sud smatra da žalitelj nije u tijeku postupka ničim dokazao da je primljeni iznos ili dio istog u visini od 26.763,25 kn koliko je od strane tužitelja utvrđena pretplata uplatio na račun društva I. d.o.o. kao gotovinsku uplatu investitora tj. tužitelja, pa zaključuje da je žalitelj dio tog iznosa u visini od 26.763,25 kn zadržao za sebe, koristeći priliku da kao član društva ne odgovara za obvezu društva, čime da je došlo do proboja pravne osobnosti, s obzirom da je nesporno da žalitelj sa tužiteljem nije bio ni u kakvom obveznom odnosu te da mu tužitelj ne duguje nikakvi novčani iznos, pa je stoga žalitelj iznos od 26.763,25 kn koji pripada društvu I. d.o.o., a koji je on zadržao za sebe bez pravne osnove dužan vratiti tužitelju na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

 

9. Prvostupanjski sud smatra da tužitelj neosnovano potražuje daljnji iznos od 43.236,75 kn jer je s društvom I. d.o.o. ugovorio izvođenje određenih građevinskih radova za određenu cijenu u koju je bio uključen i PDV, budući je društvo I. bilo u sustavu PDV-a, pa da stoga tužitelj ne može s uspjehom potraživati iznos PDV-a obračunat na vrijednost izvedenih radova, neovisno o tome je li I. d.o.o. podmirilo obvezu plaćanja prema državi ili ne, slijedom čega je tužiteljev zahtjev radi isplate prihvaćen u iznosu od 26.763,25 kn te žalitelju naloženo navedeni iznos isplatiti tužitelju zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate, dok je u preostalom dijelu radi isplate daljnjeg zatraženog iznos od 46.236,75 kn tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

10. U žalbi žalitelj tvrdi da tužitelj ničim nije dokazao da je isti iznos od 26.763,25 kn zadržao za sebe, jer je tužitelj navedeni iznos predao žalitelju kao direktoru društva I. d.o.o. za to društvo, povodom ugovora o građenju, te da je taj novac u tom trenutku postao vlasništvo društva I. d.o.o., a da čak kada bi se dokazalo da žalitelj nije taj novac društva položio na račun društva i nije potrošio za potrebe društva, nego eventualno zadržao za sebe, da to znači da je on zadržao novac u vlasništvu društva I. d.o.o. a ne u vlasništvu žalitelja, pa da je sud prvog stupnja svojom odlukom povrijedio procesna pravila o teretu dokazivanja.

 

10.1. Kako se sukladno ZTD-u za odgovornost zbog naprijed navedene zlouporabe odgovara po kriteriju dokazane krivnje, žalitelj brani tezu da tužitelj nije dokazao njegovu krivnju za proboj pravne osobnosti, napominjući kako je tužitelj taj koji je odgovoran za neispunjenje predmetnog ugovora o građenju, jer je obustavio plaćanje dogovorenih iznosa, pa je društvo I. d.o.o. tek tada i iz tog razloga obustavilo radove na kući tužitelja. Ponavlja da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je u navedenom nalazu i mišljenju vještaka uključena zarada i marža izvođača, smatrajući da, kako su stranke predmetni ugovor o građenju sklopili u usmenom obliku, da oni sigurno nisu u potpunosti ugovarali cijene kojih se držao vještak u svom nalazu, pogotovo jer da se radi o kompliciranim radovima u velikom opsegu.

 

11. Prije svega valja istači da primjenom odredbe čl. 365. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispituje prvostupanjsku odluku u onom dijelu u kojom se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu odluka pobija da će ovaj sud uzeti da se ista pobija u dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu, pa će ovaj sud povodom žalbe žalitelja ispitati pobijanu odluku u odnosu na točku I. izreke presude te u odnosu na točku III. i V. izreke rješenja.

 

12. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da ista nije opterećena nikakvim manjkavostima niti nedostacima zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste te da u istoj nije počinjena ni jedna bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

12.1. Osim toga, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 7., 8. i 221.a ZPP-a s obzirom da je prvostupanjski sud zakonito primjenom pravila o teretu dokazivanja ocijenio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka koje će činjenice uzeti kao dokazane.

 

13. Nadalje, preocjenom provedenih dokaza žalitelj nije doveo u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je isti zlouporabio da kao direktor trgovačkog društva I. d.o.o. ne odgovara za obveze društva.

 

13.1. Prije svega jer je neosnovano za račun društva I. d.o.o. tražio od tužitelja da mu iznose izvedenih radova plaća gotovinski na ruke, da tijekom postupka, imajući u vidu da se žalitelj odrekao da bude saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja, a druge dokaze nije ni predlagao, nije dokazao da bi navedene iznose (ili iznos koji je dosuđen tužitelju u ovom postupku) položio na račun društva čiji je bio direktor i koje društvo je s tužiteljem zaključilo usmeni ugovor o građenju.

 

13.2. Stoga, uzmu li se u obzir okolnosti da žalitelj nije dokazao niti da je sporni iznos utrošio na kupovinu robe i plaćanja dugova navedenog društva, a u kontekstu činjenice da je nedugo nakon toga nad tužiteljem I. d.o.o. otvoren i zatvoren stečajni postupak, te da je žalitelj očito znao da društvo I. d.o.o. ne može podmirivati svoje obveze, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo te odredbom čl. 10. st. 3. i st. 4. toč. 2 i 3. ZTD-a naložio žalitelju da isplati tužitelju presuđeni iznos od 26.763,25 kn jer se potpuno neživotnim i nelogičnim ukazuju prigovori žalitelja vezani uz određivanje visine dosuđene tražbine, s obzirom da žalitelj vještački nalaz nije osporavao.

 

14. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu pod točkom I. izreke, te odluku o troškovima postupka pod točkom III. i V. izreke rješenja, s obzirom da je trošak postupka izračunat pravilnom primjenom materijalnog prava, dok u nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke presude, te u odnosu na rješenje pod točkom I., II. i IV. izreke, navedena odluka ostaje neizmijenjena.

 

 

U Varaždinu 28. rujna 2021.