Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: 13 Gž -834/2021-2
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru Zadar, Borelli 9 |
||
|
Poslovni broj: 13 Gž -834/2021-2 |
||
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja I. P., OIB:…, iz Š., …, zastupanog po punomoćnici M. A. T., odvjetnici u Š., …, protiv tuženice Z. b. d.d. Z., …, Z., OIB:…, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici S. P., odvjetnici u O. društvu P. i P. u Z., G. I., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1532/2019 od 20. svibnja 2020., dana 27. rujna 2021.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I Odbija se djelomično, žalba tuženice Z. b. d.d. Z. kao neosnovana i djelomično potvrđuje, a djelomično ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1532/2019 od 20. svibnja 2020. u dijelu pod toč. 1. izreke tako da ista sada glasi:
Nalaže se tuženici Z. b. d.d. Z. da u roku od 15 dana isplati tužitelju I. P. iznos od 40.154,16 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana izvršene uplate i to kako slijedi:
-na iznos od 582,57 kuna od 11.04.2008. pa do isplate;
-na iznos od 567,93 kuna od 11.05.2008. pa do isplate;
-na iznos od 561,81 kuna od 11.06.2008. pa do isplate;
-na iznos od 563,33 kuna od 11.07.2008. pa do isplate;
-na iznos od 557,15 kuna od 11.08.2008. pa do isplate;
-na iznos od 558,87 kuna od 11.09.2008. pa do isplate;
-na iznos od 567,14 kuna od 11.10.2008. pa do isplate;
-na iznos od 596,21 kuna od 11.11.2008. pa do isplate;
-na iznos od 579,94 kuna od 11.12.2008. pa do isplate;
-na iznos od 616,13 kuna od 11.01.2009. pa do isplate;
-na iznos od 623,85 kuna od 11.02.2009. pa do isplate;
-na iznos od 627,63 kuna od 11.03.2009. pa do isplate;
-na iznos od 613,14 kuna od 11.04.2009. pa do isplate;
-na iznos od 612,79 kuna od 11.05.2009. pa do isplate;
-na iznos od 606,36 kuna od 11.06.2009. pa do isplate;
-na iznos od 600,83 kuna od 11.07.2009. pa do isplate;
-na iznos od 1.146,93 kuna od 11.08.2009. pa do isplate;
-na iznos od 1.164,08 kuna od 11.09.2009. pa do isplate;
-na iznos od 1.147,19 kuna od 11.10.2009. pa do isplate;
-na iznos od 1.149,99 kuna od 11.11.2009. pa do isplate;
-na iznos od 1.154,39 kuna od 11.12.2009. pa do isplate;
-na iznos od 1.181,02 kuna od 11.01.2010. pa do isplate;
-na iznos od 1.196,88 kuna od 11.02.2010. pa do isplate;
-na iznos od 1.192,06 kuna od 11.03.2010. pa do isplate;
-na iznos od 1.216,07 kuna od 11.04.2010. pa do isplate;
-na iznos od 1.212,24 kuna od 11.05.2010. pa do isplate;
-na iznos od 985,15 kuna od 11.06.2010. pa do isplate;
-na iznos od 1.036,21 kuna od 12.07.2010. pa do isplate;
-na iznos od 1.004,67 kuna od 11.08.2010. pa do isplate;
-na iznos od 1.077,90 kuna od 11.09.2010. pa do isplate;
-na iznos od 1.052,89 kuna od 11.10.2010. pa do isplate;
-na iznos od 1.035,48 kuna od 11.11.2010. pa do isplate;
-na iznos od 510,14 kuna od 11.12.2010. pa do isplate;
-na iznos od 530,29 kuna od 11.01.2011. pa do isplate;
-na iznos od 507,07 kuna od 11.02.2011. pa do isplate;
-na iznos od 513,89 kuna od 11.03.2011. pa do isplate;
-na iznos od 503,07 kuna od 11.04.2011. pa do isplate;
-na iznos od 511,69 kuna od 13.05.2011. pa do isplate;
-na iznos od 543,67 kuna od 11.06.2011. pa do isplate;
-na iznos od 547,79 kuna od 11.07.2011. pa do isplate;
-na iznos od 282,51 kuna od 11.08.2011. pa do isplate;
-na iznos od 267,45 kuna od 11.09.2011. pa do isplate;
-na iznos od 262,24 kuna od 11.10.2011. pa do isplate;
-na iznos od 263,34 kuna od 11.11.2011. pa do isplate;
-na iznos od 262,65 kuna od 11.12.2011. pa do isplate;
-na iznos od 267,99 kuna od 11.01.2012. pa do isplate;
-na iznos od 270,96 kuna od 11.02.2012. pa do isplate;
-na iznos od 270,90 kuna od 12.03.2012. pa do isplate;
-na iznos od 268,26 kuna od 11.04.2012. pa do isplate;
-na iznos od 269,53 kuna od 11.05.2012. pa do isplate;
-na iznos od 271,16 kuna od 14.06.2012. pa do isplate;
-na iznos od 268,63 kuna od 11.07.2012. pa do isplate;
-na iznos od 268,89 kuna od 11.08.2012. pa do isplate;
-na iznos od 264,16 kuna od 11.09.2012. pa do isplate;
-na iznos od 264,95 kuna od 11.10.2012. pa do isplate;
-na iznos od 268,01 kuna od 11.11.2012. pa do isplate;
-na iznos od 267,82 kuna od 11.12.2012. pa do isplate;
-na iznos od 268,41 kuna od 11.01.2013. pa do isplate;
-na iznos od 263,49 kuna od 11.02.2013. pa do isplate;
-na iznos od 263,15 kuna od 11.03.2013. pa do isplate;
-na iznos od 267,15 kuna od 11.04.2013. pa do isplate;
-na iznos od 260,88 kuna od 11.05.2013. pa do isplate;
-na iznos od 260,02 kuna od 11.06.2013. pa do isplate;
-na iznos od 258,08 kuna od 11.07.2013. pa do isplate;
-na iznos od 260,09 kuna od 11.08.2013. pa do isplate;
-na iznos od 261,75 kuna od 11.09.2013. pa do isplate;
-na iznos od 263,78 kuna od 11.10.2013. pa do isplate;
-na iznos od 263,20 kuna od 11.11.2013. pa do isplate;
-na iznos od 263,99 kuna od 11.12.2013. pa do isplate;
-na iznos od 262,95 kuna od 11.01.2014. pa do isplate,
-na iznos od 31,38 kuna od 11.02.2014. pa do isplate;
-na iznos od 31,41 kuna od 11.03.2014. pa do isplate;
-na iznos od 31,29 kuna od 11.04.2014. pa do isplate,
-na iznos od 30,95 kuna od 11.05.2014. pa do isplate,
-na iznos od 30,90 kuna od 15.06.2014. pa do isplate,
-na iznos od 30,82 kuna od 15.07.2014. pa do isplate,
-na iznos od 31,00 kuna od 15.08.2014. pa do isplate;
-na iznos od 31,07 kuna od 15.09.2014. pa do isplate;
-na iznos od 31,10 kuna od 15.10.2014. pa do isplate;
-na iznos od 31,17 kuna od 15.11.2014. pa do isplate;
-na iznos od 31,22 kuna od 15.12.2014. pa do isplate;
-na iznos od 31,15 kuna od 15.01.2015. pa do isplate;
-na iznos od 31,12 kuna od 15.02.2015. pa do isplate;
-na iznos od 31,05 kuna od 15.03.2015. pa do isplate;
-na iznos od 31,00 kuna od 15.04.2015. pa do isplate;
-na iznos od 30,91 kuna od 15.05.2015. pa do isplate;
-na iznos od 30,84 kuna od 15.06.2015. pa do isplate;
-na iznos od 30,73 kuna od 15.07.2015. pa do isplate;
-na iznos od 30,64 kuna od 15.08.2015. pa do isplate;
-na iznos od 30,58 kuna od 15.09.2015. pa do isplate;
i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do 30. lipnja 2011. sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja I. P. odbija kao neosnovan.
II Odbija se žalba tuženice Z. b. d.d. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1532/2019 od 20. svibnja 2020. u dijelu pod toč. III. izreke.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z., …, Z., OIB:…., da u roku od 15 dana isplati tužitelju I. P. O.:…,Š.,…., iznos od 40.336,17 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana izvršene uplate i to kako slijedi:
-na iznos od 582,57 kuna od 11.04.2008. godine pa do isplate;
-na iznos od 567,93 kuna od 11.05.2008. godine pa do isplate;
-na iznos od 567,25 kuna od 11.06.2008. godine pa do isplate;
-na iznos od 563,33 kuna od 11.07.2008. godine pa do isplate;
-na iznos od 559,77 kuna od 11.08.2008. godine pa do isplate;
-na iznos od 564,69 kuna od 11.09.2008. godine pa do isplate;
-na iznos od 592,41 kuna od 11.10.2008. godine pa do isplate;
-na iznos od 596,21 kuna od 11.11.2008. godine pa do isplate;
-na iznos od 581,57 kuna od 11.12.2008. godine pa do isplate;
-na iznos od 616,13 kuna od 11.01.2009. godine pa do isplate;
-na iznos od 623,85 kuna od 11.02.2009. godine pa do isplate;
-na iznos od 637,61 kuna od 11.03.2009. godine pa do isplate;
-na iznos od 613,14 kuna od 11.04.2009. godine pa do isplate;
-na iznos od 612,79 kuna od 11.05.2009. godine pa do isplate;
-na iznos od 606,36 kuna od 11.06.2009. godine pa do isplate;
-na iznos od 610,09 kuna od 11.07.2009. godine pa do isplate;
-na iznos od 1.146,93 kuna od 11.08.2009. godine pa do isplate;
-na iznos od 1.164,08 kuna od 11.09.2009. godine pa do isplate;
-na iznos od 1.147,19 kuna od 11.10.2009. godine pa do isplate;
-na iznos od 1.155,41 kuna od 11.11.2009. godine pa do isplate;
-na iznos od 1.154,39 kuna od 11.12.2009. godine pa do isplate;
-na iznos od 1.181,35 kuna od 11.01.2010. godine pa do isplate;
-na iznos od 1.197,56 kuna od 11.02.2010. godine pa do isplate;
-na iznos od 1.192,06 kuna od 11.03.2010. godine pa do isplate;
-na iznos od 1.216,07 kuna od 11.04.2010. godine pa do isplate;
-na iznos od 1.221,79 kuna od 11.05.2010. godine pa do isplate;
-na iznos od 1.012,14 kuna od 11.06.2010. godine pa do isplate;
-na iznos od 1.036,21 kuna od 12.07.2010. godine pa do isplate;
-na iznos od 1.004,67 kuna od 11.08.2010. godine pa do isplate;
-na iznos od 1.077,90 kuna od 11.09.2010. godine pa do isplate;
-na iznos od 1.052,89 kuna od 11.10.2010. godine pa do isplate;
-na iznos od 1.059,32 kuna od 11.11.2010. godine pa do isplate;
-na iznos od 510,14 kuna od 11.12.2010. godine pa do isplate;
-na iznos od 533,08 kuna od 11.01.2011. godine pa do isplate;
-na iznos od 507,07 kuna od 11.02.2011. godine pa do isplate;
-na iznos od 513,89 kuna od 11.03.2011. godine pa do isplate;
-na iznos od 503,07 kuna od 11.04.2011. godine pa do isplate;
-na iznos od 526,83 kuna od 13.05.2011. godine pa do isplate;
-na iznos od 544,99 kuna od 11.06.2011. godine pa do isplate;
-na iznos od 547,79 kuna od 11.07.2011. godine pa do isplate;
-na iznos od 310,73 kuna od 11.08.2011. godine pa do isplate;
-na iznos od 267,45 kuna od 11.09.2011. godine pa do isplate;
-na iznos od 262,24 kuna od 11.10.2011. godine pa do isplate;
-na iznos od 263,34 kuna od 11.11.2011. godine pa do isplate;
-na iznos od 262,65 kuna od 11.12.2011. godine pa do isplate;
-na iznos od 268,50 kuna od 11.01.2012. godine pa do isplate;
-na iznos od 270,96 kuna od 11.02.2012. godine pa do isplate;
-na iznos od 270,90 kuna od 12.03.2012. godine pa do isplate;
-na iznos od 268,26 kuna od 11.04.2012. godine pa do isplate;
-na iznos od 269,53 kuna od 11.05.2012. godine pa do isplate;
-na iznos od 271,16 kuna od 14.06.2012. godine pa do isplate;
-na iznos od 268,63 kuna od 11.07.2012. godine pa do isplate;
-na iznos od 268,89 kuna od 11.08.2012. godine pa do isplate;
-na iznos od 264,16 kuna od 11.09.2012. godine pa do isplate;
-na iznos od 265,67 kuna od 11.10.2012. godine pa do isplate;
-na iznos od 268,73 kuna od 11.11.2012. godine pa do isplate;
-na iznos od 267,82 kuna od 11.12.2012. godine pa do isplate;
-na iznos od 268,74 kuna od 11.01.2013. godine pa do isplate;
-na iznos od 264,49 kuna od 11.02.2013. godine pa do isplate;
-na iznos od 263,15 kuna od 11.03.2013. godine pa do isplate;
-na iznos od 267,24 kuna od 11.04.2013. godine pa do isplate;
-na iznos od 260,88 kuna od 11.05.2013. godine pa do isplate;
-na iznos od 260,02 kuna od 11.06.2013. godine pa do isplate;
-na iznos od 259,82 kuna od 11.07.2013. godine pa do isplate;
-na iznos od 260,09 kuna od 11.08.2013. godine pa do isplate;
-na iznos od 261,79 kuna od 11.09.2013. godine pa do isplate;
-na iznos od 263,78 kuna od 11.10.2013. godine pa do isplate;
-na iznos od 264,12 kuna od 11.11.2013. godine pa do isplate;
-na iznos od 266,02 kuna od 11.12.2013. godine pa do isplate;
-na iznos od 262,95 kuna od 11.01.2014. godine pa do isplate,
-na iznos od 31,38 kuna od 11.02.2014. godine pa do isplate;
-na iznos od 31,41 kuna od 11.03.2014. godine pa do isplate;
-na iznos od 31,29 kuna od 11.04.2014. godine pa do isplate,
-na iznos od 30,95 kuna od 11.05.2014. godine pa do isplate,
-na iznos od 30,95 kuna od 15.06.2014. godine pa do isplate,
-na iznos od 31,01 kuna od 15.07.2014. godine pa do isplate,
-na iznos od 31,11 kuna od 15.08.2014. godine pa do isplate;
-na iznos od 31,07 kuna od 15.09.2014. godine pa do isplate;
-na iznos od 31,17 kuna od 15.10.2014. godine pa do isplate;
-na iznos od 31,29 kuna od 15.11.2014. godine pa do isplate;
-na iznos od 31,25 kuna od 15.12.2014. godine pa do isplate;
-na iznos od 31,23 kuna od 15.01.2015. godine pa do isplate;
-na iznos od 31,12 kuna od 15.02.2015. godine pa do isplate;
-na iznos od 31,05 kuna od 15.03.2015. godine pa do isplate;
-na iznos od 31,00 kuna od 15.04.2015. godine pa do isplate;
-na iznos od 30,91 kuna od 15.05.2015. godine pa do isplate;
-na iznos od 30,84 kuna od 15.06.2015. godine pa do isplate;
-na iznos od 30,73 kuna od 15.07.2015. godine pa do isplate;
-na iznos od 30,64 kuna od 15.08.2015. godine pa do isplate;
-na iznos od 30,58 kuna od 15.09.2015. godine pa do isplate;
i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do 30.lipnja 2011.godine sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje, od 01.srpnja 2011. godine do 31.srpnja 2015.godine sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, a od 01.kolovoza 2015.godine u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja I. P. O.:…., Š., …, u preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 473,46 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje, od dana 11.travnja 2008.godine do 30.lipnja 2011.godine te od 01.srpnja 2011.godine sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, a od 01.kolovoza 2015.godine u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate,kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z., …., Z., OIB:…, da u roku od 15 dana tužitelju I. P. O.:…, Š.,…, nadoknadi parnične troškove u iznosu od 8.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena do isplate."
2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. i III. izreke žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu naknade tuženici troškova postupka uvećano za trošak sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da sud prvog stupnja pogrešno smatra da tužitelj ima pravo na otplatu kredita prema uvjetima koje je ugovorio sklapanjem dodatka ugovora o kreditu od 28. siječnja 2016. plus pretplatu u iznosu od 66.132,49 kn, koja mu je priznata sklapanjem dodatka te još plus isplatu dodatne i daljnje pretplate u iznosu od ukupno 40.336,17 kn, te se na taj način tužitelj stavlja u privilegirani položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, iako je cilj Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju bio izjednačavanje s tim potrošačima. Sud prvog stupnja nije ocijenio razloge, učinke i posljedice konverzije propisane navedenim Zakonom te propušta uzeti u obzir da je tužitelj raniju pravnu osnovu zamijenio posve novom pravnom osnovom i više ne raspolaže zahtjevom koji bi se oslanjao na pravnu osnovu koja je njegovom voljom izgubila svaki pravni učinak u pogledu visine kreditne obveze. Konverzija kredita nastupila je na temelju očitovanja volje tužitelja i to nakon što je od tuženice dobio zakonom propisane podatke za donošenje informirane odluke o tome hoće li ili neće prihvatiti konverziju uključujući podatak o pretplatama iz razdoblja primjene valutne klauzule u CHF i promjenjive kamate, te su stranke nakon što je tužitelj prihvatio konverziju riješile sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije. Sud prvog stupnja postupa kao da je i dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija ništetan, a to izravno proturječi izreci odluke V. s. R. H. iz rješenja Gos-1/2019, kojom je izričito potvrđena valjanost sporazuma kojim je izvršena konverzija, i koja jasno isključuje pravo korisnika kredita koji su izvršili konverziju na bilo kakva daljnja potraživanja pretplate, osim u eventualnim okolnostima računski netočno provedene konverzije ili eventualne nevaljanosti ugovora koje izviru iz općeg obveznog uređenja. Tužitelj u predmetnom sporu nije tvrdio ni dokazivao da konverzija nije napravljena zakonito i računski točno, nije se pozivao na razloge eventualne nevaljanosti ugovora, a unatoč tome sud prvog stupnja dosuđuje tražene iznose, čime zanemaruje osnovnu svrhu donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Ističe da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da je presuda u pobijanom dijelu nerazumljiva, kao i ona iz čl. 354. st. 2. toč. 12. istoga Zakona, budući da sud dosuđuje što tužitelj ne traži tužbenim zahtjevom iz tužbe, a ni naknadno tijekom postupka. Nadalje, ističe da tužitelj nije dokazao svoje svojstvo prosječnog potrošača, tim više što je tužitelj poduzetnik, a sredstva kredita koristio je za kupnju apartmana koji iznajmljuje na turističkom tržištu. Nije jasan ni početak tijeka zakonske zatezne kamate iz toč. I. izreke pobijane presude. Smatra da se ne može smatrati nepoštenim stjecateljem od 2008. nadalje tijekom presuđenih razdoblja. Ako se ovdje radi o stjecanju bez osnove kao što sud prvog stupnja navodi u presudi, a tuženik osporava, zakonska zatezna kamata trebala bi teći od prvog narednog dana nakon dana plaćanja tužiteljevih obveza tuženici. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo i u odnosu na pitanje zastare. Tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka te stoga ne postoji nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih kompletnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Sud prvog stupnja pod toč. I. izreke pobijane presude prosuđuje na temelju neistinitog nalaza i mišljenja nevjerodostojnog vještaka, koji u svojoj matematici čak ne priznaje ni nespornu pretplatu od 66.132,49 kn koju je tuženica priznala tužitelju. Pobija se i odluka o troškovima postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da je izreka presude u pobijanom dijelu razumljiva, ista ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda u pobijanom dijelu ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.
6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.
7. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja na isplatu razlike preplaćenih kamata u iznosu od 40.336,17 kn po ugovoru o kreditu zaključenom 3. prosinca 2007., kojim je tuženica odobrila tužitelju kredit u CHF, nastala uslijed ništetne promjene ugovorne kamatne stope za razdoblje od 1. travnja 2008. do 1. siječnja 2016.
8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, prvenstveno utvrdivši neosnovanim istaknuti prigovor zastare, utvrdio da je ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovala je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a činjenica što je tužitelj prihvatio konverziju slobodnom voljom, potpisao izračun konverzije, a potom i dodatak ugovoru o kreditu ne znači da je isti izgubio pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Upravo suprotno, korisnici kredita imaju pravni interes i mogu tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarili eventualna prava za koja smatraju da im pripadaju (pravo na povrat novčanog iznosa). Prema tome, sud prvog stupnja smatra da dodatkom ugovora o kreditu nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, te da zamijenjene ugovorne odredbe definiraju ugovoreni odnos za ubuduće.
9. Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju V. s. R. H. izraženog u odluci broj Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
10. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015. pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženica mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.
11. Tužba u predmetnom postupku podnesena je 11. lipnja 2019., dakle, prije isteka petogodišnjeg roka u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare.
12. Osim toga, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove drugostupanjske presude kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti, slijedom čega je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare.
13. Nadalje, kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnov zahtjeva tužitelja utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, a koja je djelomično u tom dijelu potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14-2, a ona odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2105, utvrđeno je da na ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženica, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne. Ta presuda donesena je na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje ZZP/07), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
15. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 2221/2018-11 je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP), kao i protivno odredbama ZZP/07, te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.
16. Odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
17. U odnosu na prigovor tuženice glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita na koju je tužitelj pristao, pa tuženica nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, ukazuje se da takvo stajalište tuženice nije pravilno te je suprotno standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru jurisprudencije Europskog suda. Naime, navedeni sud je u predmetu C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke).
18. Stoga je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
19. Dakle, činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi kako je pojašnjeno u ranijem dijelu obrazloženja, već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.
20. U konkretnom slučaju je temeljem provedenog vještačenja jasno utvrđeno da konverzijom utvrđeni iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužitelja niti po jednoj utuženoj osnovi, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz toga razloga, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj.
21. U odnosu na navedeno valja ukazati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…" Stoga iz tog razloga istaknuti prigovor tuženika u odnosno na provođenje konverzije i njezin utjecaj na mogućnost kondemnatorne zaštite tužitelja kao potrošača, nije osnovan.
22. Isto tako, kondemnatorni dio pobijane presude nije rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, jer konverzijom nije nestao pravni interes za utvrđenje djelomične ništetnosti iz temeljnog ugovora o kreditu i da u konkretnom slučaju nije riješeno pitanje preplaćenih anuiteta na ime promjenjive ugovorne kamate i valutne klauzule, jer je financijskim vještačenjem utvrđeno koliko je tužitelj anuitetno preplatio tuženiku na ime ugovorne kamate i tečaja zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope. Dakle, aneksom temeljnog ugovora o kreditu nije riješeno pitanje reparacije potrošača uslijed ništetnosti odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Intencija u čl. 19. b i čl. 19. c Zakon o izmjenama i dopunama ZPK/07 („Narodne novine“ broj 105/15) bila je izjednačavanje potrošača iz CHF kredita s potrošačima iz EUR kredita, no sporazumom o konverziji se riješilo samo pitanje kamatnih stopa od dana ugovaranja aneksa, ali se nije riješilo i pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije pa su konverzijom riješena isključivo pitanja ugovornih obveza, ali ne i obveza proizašle iz ništetnosti ugovornih odredaba. Unatoč provedenoj konverziji vještak je utvrdio da postoje preplaćeni iznosi koji konverzijom nisu riješeni, odnosno ukalkulirani u namirenje budućih obroka kroz anuitete u EUR i valutnoj klauzuli u EUR.
23. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela ovog suda od 10. rujna 2021. broj: 6. Su: 7/2021-14 potrošač ima pravo na restituciju u slučaju konverzije ugovora o kreditu, s time da se u žalbi neutemeljeno ponavlja da bi sklapanjem sporazuma o konverziji prestala sva potraživanja tužitelja i uspostavljena ravnoteža između stranaka.
24. Naime, na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda broj Rev-2868/2018 tužitelj ima pravo na svoja potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredaba, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda broj Gos 1/2019 (str. 6/1) jer, iako je konverzija valjana, to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji (str. 7/4), ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 Dunai protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranka, što ovdje nije slučaj, jer konverzijom nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF te ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke. Sud EU presudom C-118/17 utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe, a ovdje je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika, odnosno nije nadoknađena šteta koju su tužitelji pretrpjeli primjenom nepoštenih ugovornih odredaba.
25. Inače sama konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope. Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
26. Treba ukazati i na recentnu odluku Europskog suda u predmetu broj C-19/20 iz koje proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze, dok je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužitelj prihvatio konverziju kojom je ovdje izvršeno samo ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom CHF i simuliranoga kredita s valutnom klauzulom EUR.
27. Dakle, iako tuženica u žalbi tvrdi da je sklapanjem Dodatka osnovnog ugovora dosljedno provedeno načelo konverzije kredita iz čl. 19. b ZPK/07 i da konverzija kredita i svi učinci konverzije djeluju od trenutka sklapanja Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, gubi iz vida da je kod tužitelja utvrđena pretplata, koja se u skladu s odredbom čl. 19.c st 1. toč. 5. alineja 1. navedenog ZPK/07 mogla koristiti za namirenje budućih obroka kredita sve dok se ta pretplata u cijelosti ne iskoristi, ali očigledno nije, zbog čega tuženica neutemeljeno i u žalbi brani tezu da su sklapanjem dodatka Ugovoru sporne odredbe osnovnog Ugovora suglasnom voljom ugovornih stranaka stavljene izvan snage i da iste ne proizvode nikakve obveze, ni ugovorne, a ni izvanugovorne, s obzirom da je predmet ove parnice pravo tužitelja na restituciju sukladno pravilima o posljedicama djelomične ništetnosti iz čl. 323. st. 1. ZOO-a.
28. Što se tiče djelomične ništetnosti ugovora o kreditu tužitelj nije ni trebao postaviti deklaratorni preambul na utvrđenje djelomične ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, iako je dokazana činjenična osnova tužbe da je s tuženom bankom sklopio i ispunio ugovor o kreditu s kamatnom stopom promjenjivom u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke i valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi sukladno čl. 502.b ZPP i čl. 117. i čl. 118. ZZP.
29. Visina anuiteta utvrđena je sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještačenja, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano te pismeno pojašnjeno i na uvjerljiv način otklonjeni prigovori tuženice, slijedom čega, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u mišljenju vještaka nema proturječnosti niti nedostataka niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja.
30. Međutim, tužitelj nije uredio tužbeni zahtjev sukladno izračunu vještaka, dok je sud prvog stupnja dosudio tužitelju zakonsku zateznu kamatu na mjesečne iznose kao da je tužitelj to učinio te mu za pojedine mjesece dosudio preko iznosa koji je tužitelj zatražio tužbenim zahtjevom, slijedom čega je dijelom prekoračio tužbeni zahtjev i time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, na koju određeno u žalbi ukazuje tuženica.
31. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. i 369. st. 5. ZPP, odbiti djelomično žalbu tuženice kao neosnovanu i djelomično potvrditi, a djelomično ukinuti presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke i odlučiti kao pod toč. I izreke ove drugostupanjske presude, a u cijelosti potvrditi presudu u toč. III. izreke, budući da tužitelj nije uspio u samo neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva.
32. U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.
Zadar, 27. rujna 2021.
Sutkinja
Katija Hrabrov, v.r.