Poslovni broj: 31. Kzd-116/2020-10

 

             

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Poslovni broj: 31. Kzd-116/2020-10

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Osijeku, u vijeću za mladež, sastavljenom od suca za mladež Ivana Sajtera, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Klaudije Papić i Tomislava Tomaševića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. V. D., zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 2. i 6. Kaznenoga zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – u nastavku teksta KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku br. KMP-DO-349/2013-20 od 30. listopada 2013. godine, nakon održane i zaključene rasprave u prisutnosti zamjenice ODO Osijek, okr. V. D. i branitelja okr. D. R., odvjetnika iz O., a objavljene dana 27. rujna 2021.

 

p r e s u d i o    j e

 

 

okr. V. D., OIB:, sin F. i J. r. B., rođen u O., s prebivalištem u K. V., V. 2, državljanin Republike Hrvatske, vozač, otac dvoje djece, zaposlen u H. š.,  neosuđivan,

 

k r i v j e

 

što je

             

1. dana 27. rujna 2013. godine između 20,00 i 21,00 sati, u O., B. n. 75, u svojoj obiteljskoj kući, znajući da dijete G. G. (rođena) nema navršenih 15 godina, u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, skinuo svoje hlače i gaće, a potom G. hlače i gaće te ju rukama dirao po goloj stražnjici i spolovilu, prislanjao svoje spolovilo na njezinu stražnjicu i gibao se donjim dijelom tijela oponašajući spolni odnos i govorio da se njih dvoje "mludaju" i da je to njihova tajna o kojoj ne smije razgovarati s majkom,

 

dakle, izvršio bludnu radnju nad djetetom mlađim od petnaest godina

 

2. dana 28. rujna 2013. godine, u jutarnjim satima, u O., B. n. 75, u svojoj obiteljskoj kući, znajući da dijete G. G. (rođena) nema navršenih 15 godina, u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, skinuo svoje hlače i gaće te nad umivaonikom vodom prao svoje spolovilo u čemu je sudjelovalo i dijete G. rukama dirajući njegovo spolovilo,

 

dakle, izvršio bludnu radnju nad djetetom mlađim od petnaest godina

 

čime je počinio kaznena djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano i kažnjivo po čl. 158. st. 2. u vezi čl. 51. KZ/11

 

              pa se okr. V. D., za kazneno djelo iz t. 1.,  sukladno čl. 158. st. 2.  KZ/11,

 

u t v r đ u j e

 

KAZNA  ZATVORA u trajanju od 8 (osam) mjeseci

 

 

okr. V. D., za kazneno djelo iz t. 2.,  sukladno čl. 158. st. 2. KZ/11,

 

u t v r đ u j e  s e

 

KAZNA  ZATVORA u trajanju od 8 (osam) mjeseci

 

te se okr. V. D., sukladno čl. 51. KZ/11

 

o s u đ u j e  n a

 

JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

u trajanju od 1 (jedne) godine,

 

              uz daljnju primjenu čl. 56. st. 2. i 3.  KZ/11, prema okr. V. D.

 

i z r i č e   s e

 

UVJETNA OSUDA

 

na način da se kazna zatvora u trajanju od  1 (jedne) godine neće izvršiti ako okr. u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

               

              Sukladno čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. t. 1. i 145. st. 3. ZKP/08, nalaže se okr. da plati trošak paušala u iznosu od 1.000,00 kuna i trošak medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku liječniku psihijatru u iznosu od 720,00 kuna, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku br. KMP-DO-349/2013-20 od 30. listopada 2013, optužen je okr. V. D., zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina – opisano u čl. 158. st. 2. i 6., a kažnjivo po čl. 158. st. 6. u vezi čl. 51. KZ/11.

 

              2. Pozvan da se očituje optužbi okr. V. D. je izjavio da se ne smatra krivim.             

3. U dokaznom postupku ispitan je okr. V. D. te su pročitani iskazi svjedoka A. J., M. G., T. G., B. G., sudskog vještaka prof. dr. sc. I. P., prim. dr. med., svjedokinje J. P. S., dr. med. i D. P., kao i sljedeće isprave: sudsko-psihijatrijski nalaz i mišljenje za okr. V. D., medicinska dokumentacija na ime mlt. G. G., službena zabilješka magistra psihologije A. J. o razgovoru s djetetom G. G., Centra za socijalnu skrb O., broj i klasa: 552-04/12-07/313 od 2. listopada 2013. godine, medicinska dokumentacija KBC O. za ginekologiju i opstetriciju na ime G. G., zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika V. D. od 3. listopada 2013. godine, medicinska dokumentacija na ime okr., te izvadak iz kaznene evidencije na ime okrivljenika.

 

4. Okr. V. D. je u obrani iskazao da ostaje kod svega što je već ranije u postupku kada je rekao da njegovu obranu danu prilikom prvog ispitivanja u ODO-u u Osijeku sud ne treba uzeti u obzir, već samo ono što je rekao na sudu. Na raspravi od 26. listopada 2016. godine okr. je iskazao da je dana 27. rujna 2013. godine u večernjim satima bio sa mlt. G. G. sam u stanu u B. n. br. 75. u O. jer je tadašnja njegova izvanbračna supruga M. G. sa unukom T. G. otišla na gimnastiku. Ostao je u stanu čuvati G. i sjeća se da je G. sjedila i gledala crtani film dok je on sjedio na drugoj stolici i također je gledao crtić. U jednom trenutku G. se počela migoljiti na stolici. Znao je za takvo njeno ponašanje jer je ona to već ranije činila i zvala je to "mludanje". Rekao joj je da to nije pristojno ponašanje i inače branili su joj da se tako češe. G. je tužna i počela je plakati i rekla joj da joj nitko ne dozvoljava da se "mluda". Bilo mu je žao što mlt. ošt. plače pa joj je rekao: "ma deda ti da da se mludaš, samo se ti mludaj". Da bi joj udovoljio i sam se počeo na taj način mrdati i rekao joj: "evo i deda se mluda, samo se ti mludaj''. To je trajalo kratko vrijeme, a on se svojim gornjim dijelom tijela mrdao i tako je glumio, a G. je bila sretna. Baka se vratila za nekih pola sata i iznenadio se da je tako brzo došla, a M. G. je rekla da se T. nije više dalo trenirati, pa su otišli kući. U odnosu na djelo pod točkom 2., priznaje da je u jutarnjim satima 28. rujna 2013. godine bio sam sa G. u svojoj kući u B. n. 75 u O., jer je njegova tadašnja nevjenčana supruga otišla kupiti kruh. Spremao se za odlazak u vinograd, a tada je imao problema sa uraslom dlakom i nekim bubuljicama na koži iznad spolovila. Spremao se u WC-u i tamo je otišao do lavaboa koji ima bolje svjetlo da vidi što mu se to upalilo. Peckalo ga je, a on je gledao na bolno mjesto i imao je malo spuštene gaće. U tom trenutku G. je kao duh ušla u WC. Odjednom se samo stvorila i pitala ga je što radi, a on je rekao: "ništa, deda se pere" i uzeo je sapun da opere ruke, te je rekao G. da ode u kuhinju doručkovati. Mislio je da ona nije ništa vidjela jer o tome nije kasnije govorila, a išli su zajedno u šetnju u trgovinu. Navedeno se dogodilo u subotu, a otprilike u srijedu ga je nevjenčana supruga pitala što se dogodilo, jer da je G. nešto ispričala svojoj majci. M.G. je ispričao isto što je iznio i na sudu kao svoju obranu. Bio je šokiran i iznimno iznenađen kada je shvatio da ga obitelj G. optužuje za spolno zlostavljanje mlt. G. G.. Nikada nije imao ni primisli za takvo nešto. Neposredno nakon toga iselio je iz kuće u B. 75 u kojoj je živio s M. G., te je prekinuo sve kontakte s njom i njenom obitelji. Tvrdi da se nikada nije skidao pred mlt. G. i mlt. T. G., da ju nikada nije kupao, niti je spavao s njima u istom krevetu, niti da je ikada dirao mlt. G. po stražnjici ili po spolovilu, te da ni ona nije njega dirala. Napomenuo je da je u inkriminirano vrijeme mlt. G. imala neki svrab. To mu je rekla M. G. i vidio je da ju je ona mazala kremom. Taj svrab se odrazio na način da se mlt. trljala o stolicu i to je zvala "mludanjem". Činjenicu da je mlt. ošt. nacrtala muško spolovilo prilikom ispitivanja u Centru za socijalnu skrb, objašnjava time što tvrdi da je mlt. ošt. vidjela jedan erotski strip u tjedniku Globus, a radilo se o Snjeguljici i sedam patuljaka u erotskim pozama. Nije s njom o tome pričao, ali je vidio da se zadržala gledajući u taj strip. Potom joj je uzeo novine i sklonio ih. Razliku između prve obrane koju je iznio u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku 3. listopada 2013. godine, a kada je rekao da je mlt. ošt. G. G. došla u WC dok je on prao spolovilo nad lavaboom i kada mu je rekla da će mu ''poprskati pišu'', objašnjava time da je prilikom prvog ispitivanja bio izvan sebe i da je bio u šoku, te da ne zna zašto je to tada tako iskazao. Sada misli da mlt. ošt. nije ništa vidjela i nije siguran da je ona rekla baš tako kao što je iskazao prilikom prvog ispitivanja.

 

5. Pročitan je iskaz svjedokinje A. J. koja je ispitana na raspravi kada je navela da je psiholog u Centru za socijalnu skrb O., te je kao takva obavila razgovor sa mlt. G. G.. Sjeća se da je njen otac B. G. došao u Centar jer je želio razgovarati i izrazio je svoje sumnje o tome da je riječ o spolnoj zlouporabi djeteta. O tome je saznao iz razgovora sa svojom suprugom T. G. koja je primijetila neke stvari u razgovoru s mlt. ošt. Nakon toga razgovarala se mlt. G. G. i sjeća se da je dijete bilo vrlo komunikativno i suradno, ali kao i sva djeca te dobi, lako je gubila koncentraciju i pažnju. Zato je morala paziti da ju usmjeri u sadržaj razgovora. Dijete je bilo smireno i uvodnom dijelu razgovora joj prikladnim riječima objasnio da bi trebala iskazati što joj se dogodilo i o onome što radi s prijateljima i s bakom i djedom. Mlt. G. je počela pričati i između ostalog rekla je da s petka na subotu odlazi kod bake i djede. Pitala ju je kako provodi to vrijeme kod bake i djeda, a ona joj je odgovorila da njen brat trenira gimnastiku i da ga baka vodi na treninge, te da ostane s djedom sama kad baka odvede brata. Svjedokinja je napomenula da mlt. ošt. okrivljenika zove djedom. Pitala ju je da opiše kako provodi vrijeme s djedom, a mlt. ošt. je rekla da joj je mama rekla da nije pristojno pričati o tome s drugim ljudima. Uvjerila ju je da joj je mama dozvolila da o tome s njom priča i da je u redu da joj sve kaže. Tada joj je rekla da ''mluda s djedom''. Na pitanje da joj objasni što to znači, mlt. joj je rekla da to radi sa ''svojom kokom i guzom''. Naknadno joj je objasnila da ona i djed to skrivaju. Provjerila je da li mlt. ošt. zna o kojem dijelu tijela se radi i to na način da joj mlt. ošt. na sebi pokaže o kojim dijelovima tijela se radi. G. joj je jasno pokazala rukom na svoje spolovilo i stražnjicu. Zatim joj je rekla da ona i djeda zajedno  ''mludaju'' i to na način da djed ''stavi svog pišu na njezinu guzu''. Pokazala joj je crtež ljudskog tijela bez spolnih obilježja i pitala ju je da pokaže dio tijela o kojem se radi, a mlt. joj je rukom pokazala na područje međunožja. Potom je od nje tražila da na sebi pokaže ona dio tijela gdje djed stavlja svog pišu, a mlt. joj je pokazala rukom na svoju stražnjicu. Nakon toga je rekla da ona i djed idu prati pišu, a na pitanje gdje to rade, odgovorila joj je da je to u kupaonici. Na pitanje gdje se ona i djeda ''mludaju'', odgovorila je da je to bilo u dnevnom boravku, a na pitanja kada se to događa, G. je odgovorila za vrijeme dok je baka s bratom na treningu. Mlt. ošt. G. G. je rekla da djed skine svoje gaće i hlače i njezine gaće i hlače. Na pitanje da li se to dogodilo jednom, potvrdno joj je odgovorila, a na pitanje da li se to više puta događalo, odgovorila joj je da nije. Ipak, zaključila je da je dijete zbunjeno što se tiče pojma količine. Pitala ju je da li ju je boljelo, a mlt. joj je odgovorila da ju nije boljelo. Na pitanje što to znači "mludanje", mlt. ošt. je rekla da to nešto radi sa svojom kokom i guzom, ali joj nije znala pokazati, niti joj je rekla što je to "nešto". U jednom dijelu razgovora mlt. joj je rekla da joj mama i baka kremom mažu spolovilo, ali nije inzistirala na detaljima. Ponovila je da je djed skinuo svoje hlače i gaće, a zatim njene gaće i hlače, da je ''stavio pišu na njenu guzu i da su onda oni mludali''. Prilikom ovog razgovora nisu bili prisutni roditelji maloljetnice jer su joj oni dali dopuštenja da s djetetom obavi nasamo razgovor, a isto su joj rekli i za razgovor s mlt. T. G. Prije razgovora mlt. ošt. je rekla da ne mora odgovarati na ona pitanja na koja ne želi. Nije ispitala mlt. G. G. putem audio-vizualnog linka, jer u Centru za socijalnu skrb nemaju takvu opremu, niti je to od nje traženo. Prikladnim riječima je G. i objasnila da treba govoriti istinu, a na primjerima joj je objasnila razliku između istine i laži. Tako je ustanovila da mlt. G. razlikuje istinu od laži.

 

6. Pročitan je iskaz svjedokinje M. G. koja je ispitana u ODO-u Osijek 9. listopada 2013. godine kada je iskazala da je 13 godina živjela u izvanbračnoj zajednici sa okrivljenikom, a živjeli su u B. n. 75 u O.. Koliko joj je poznato okrivljenik nije pokazivao neobične seksualne sklonosti, niti je gledao pornografski sadržaj na TV-u ili internetu. Kada bi mlt. G. i mlt. T. G. dolazili k njima, okrivljenik je spavao u dnevnom boravku, a djeca su spavala s njom u istoj sobi. Djeca su dolazila uglavnom petkom do podne, a odlazili su kući subotom ujutro. Naglasila je da mlt. G. i T. nikad nisu bili sami s okrivljenikom, osim posljednja dva petka kada je vodila T.a na gimnastiku. Zna da se G. ponekad znala trljati spolovilom o tvrdu podlogu i to je zvala mludanjem. Snaha joj je rekla da je to uobičajeno ponašanje djeteta te dobi, a ona je to protumačila kao posljedicu upale spolovila koju je mlt. tada imala. 10. rujna 2013. godine u poslijepodnevnim satima nazvao ju je sin B. G. i rekao joj da hitno dođe. Sin joj je ispričao da je G. rekla kako su ona i djed ''mludali i da je to njihova tajna'', te da ju je djed uhvatio rukama za guzu i da joj je stavio pišu na guzu. Sin joj je rekao da je to G. ispričala njegovoj ženi, a potom da je isto ponovila i pred njim. Otišla je kući i sve je ispričala okrivljeniku, na što je on reagirao bez vidnog uzbuđenja i potvrdio da je točno da su se oni zajedno mrdali, ali da je on bio na jednoj stolici, a mlt. na drugoj. Poricao je da bi dirao dijete za guzu i stavljao svoje spolovilo na guzu. Sljedećeg dana sin ju je nazvao i to nakon što je mlt. bila kod psihologa u Centru za socijalnu skrb, te joj je rekao da je situacija gora nego što je mislio, ali joj nije htio pričati detalje jer je bio uzrujan i potresen. Kasnije je čula da je mlt. G. psihologu rekla da je okrivljenik tražio od nje i da ga masira po spolovilu i da su se prali u kupatilu. Nakon što je ponovno razgovarala s okrivljenikom, on joj je izričito tvrdio da to nije točno i da će dijete kad tad reći što je istina, te da pristaje ići na sva ispitivanja i da će dokazati da je nevin. Nakon toga više nije kontaktirala sa okrivljenikom, a primijetila je da mlt. G. više ne traži da ide k njoj i da nije reagirala kad joj je rečeno da više neće vidjeti djeda. Za razliku od G., mlt. T. G. je plakao kad je to čuo. Kuća u kojoj su živjeli vlasništvo je njenog mlađeg sina i nema mogućnosti da se okr. u nju vrati živjeti. Na ročištu od 17. veljače 2015. godine svjedokinja je iskazala da zna kako je mlt. ošt. imala neki upalni proces na spolovilu i da je dobila kremu kojom se tretiralo to područje. Primijetila je da se mlt. meškoljila na stolici, a to su bili pokretni naprijed – nazad. Rekla joj je da to ne čini, a mlt. joj je govorila da se mluda. To je trajalo dan dva i pretpostavlja da ju je svrbjelo, odnosno da joj je smetala krema. Kad je shvatila da to radi zato što ju svrbi, više joj nije branila da se na taj način meškolji. Okr. ju nikad nije mazao, niti tuširao. Kad je razgovarala s okr. on joj je rekao da je to mludanje njihova tajna i da je on sjedio na jednoj stolici, a G. na drugoj, te da se ona počela mrdati, a zatim i da se i on počeo mrdati na svojoj stolici. Bilo joj je to čudno pa ga je pitala zašto je to njihova tajna, a okrivljenik je odgovorio da je to samo tako rekao. Negirao je da je stavljao svoj penis na G. guzu. Navela je da je okrivljenik bio u dobrim odnosima sa mlt. G. i T. i da su ga oni doživljavali kao djeda jer se igrao s njima i čuvao ih je, te se djeca nikada nisu žalila na njegovo ponašanje. Zna da je mlt. ošt. znao što je muški, a što ženski spolni organ, da je znao što je ''pišo, a što je koka''. Dva do tri dana prije kritičnog događaja, mlt. je po drugi puta dobila upalu spolovila i kritičnog dana joj je nanijela kremu na upaljeno mjesto. U kući njenog sina djeca nisu imala pristup pornografskom sadržaju, niti bilo kakvom erotskom sadržaju, dok ona kod kuće nema kompjuter, a na TV-u su gledali samo crtiće. Ponovila je da je duže vremena razgovarala s okrivljenikom kad je saznala što je mlt. navela u Centru za socijalnu skrb i da joj je tada okrivljenik rekao da zna da više ne mogu biti zajedno i da će on iseliti, ali da će dijete kad-tad reći što je stvarno istina. To joj je bilo čudno, jer je G. tada imala četiri godine pa joj nije jasno što bi značilo to da će kad tad reći istinu.

 

7. Pročitan je iskaz T. G. koja je iskazala da je okrivljenik nevjenčani suprug njene svekrve koji je živio sa M. G. u O. u B. n. Djeca su voljela boraviti kod bake i imali su prisan odnos s djedom, tj. okr. V. D. Nikada nije primijetila neobična ili nemoralna ponašanja kod svekrve i okrivljenika. Naglašava da njena djeca nikada nisu bila u kontaktu sa seksualno eksplicitnim sadržajem. Kći G. unazad dvije i pol godine je znala manifestirati ponašanje u smislu pokreta naprijed- nazad, a to je nazivala "mludanjem". Zajedno sa suprugom čitala je stručnu literaturu, pa su zaključili da bi se moglo raditi o nekom obliku stvaranja ugode, odnosno samozadovoljavanja kod djece koje se javlja u toj dobi. Tome nisu pridavali posebno značenje. Dana 30. rujna 2013. godine sjedila je s kćeri G. u dnevnom boravku i uočila je da se kći mrda naprijed - nazad. Kći ju je zvala da vidi što radi, pa joj je odgovorila da vidi i da je to nešto što se ne radi pred drugim ljudima. Mlt. ju je ponovno pitala da li zna što radi i dodala je da se i "deda voli mludati". Nakon toga poklonila je svu pozornost djetetu i tražila je od G. da joj objasni što to znači. Mlt. je odgovorila da je to ''nešto o čemu se ne govori pred mamom i da je to dedina i njezina tajna''. Postepeno, tijekom razgovora kći joj je ispričala da joj je ''deda dirao koku i guzu, te da je stavio pišu na njezinu guzu''. Pitala ju je da li joj je deda nanosio kremu na spolovilo, jer je u to vrijeme imala neku gljivičnu infekciju, ali kći joj je odgovorila da nije. Nakon toga probudila je supruga i mlt. G. a je gotovo identičnu priču ispričala i njemu, s tim da mu je rekla kako je u to vrijeme baka bila s bratom na treningu gimnastike, te je dodala da su se ona i djed htjeli sutradan "mludati, ali se braco probudio''. O svemu su odmah sutradan izvijestili Centar za socijalnu skrb, kao i policiju. Naglasila je da kći nije sklona izmišljanju i da s obzirom na riječi koje je izgovorila, a koje nisu prikladne djetetu te dobi, smatra da mlt. G. govori istinu. Stručne osobe Centra za socijalnu skrb su ih savjetovale da o ovom događaju više ne govore pred djetetom. Ispitana na raspravi dodala je da je mlt. G. razgovarala sa A. J., psihologom u Centru. Razgovor je trajao nekih pola sata, a ona nije bila prisutna tom razgovoru jer su joj u Centru rekli da je takva praksa. Također i njen sin mlt. T. je razgovarao s navedenom psihologinjom, ali ne isti dan. Objasnila je da su njena djeca gledala na okrivljenika kao na svog djeda i da se nisu žalila na njegovo ponašanje prema njima. Kći je krajem rujna 2013. godine imala jednu gljivičnu infekciju na spolovilu, te ju je peckalo kod mokrenja, ali smatra da nije bila riječ o nekom velikoj boli, već o neugodi. Ta neugoda nije imala veze sa ljuljuškanjem, odnosno "mludanjem". Kći je znala razlikovati muški i ženski spolni organ, a ženski spolni organ je zvala "koka", a muški "pišo". Nakon svega, nisu vodili dijete psihologu ili psihijatru i nisu primijetili nekakve bitnije promjene u njenom ponašanju. Nakon odlaska u Centar s njom više nisu razgovarali o tome što se dogodilo, te su ocijenili da G. ne treba psihološka pomoć. Ponekad je znala spomenuti da je bila u Centru i da je razgovarala s jednom tetom, a ponekad je znala spomenuti da je ''mludala sa deda V.''. Nakon što više nije viđala djeda, nije tome pridavala neku pažnju, za razliku od mlt. T. koji je teško podnio da više ne odlazi kod djede. Mlt. G. je jednostavno sve to prerezala i nije tugovala za odlascima kod djeda.

 

8. Pročitani su iskazi svjedoka B. G. koji je ispitan u ODO-u Osijek dana 9. listopada 2013. godine i na raspravi od 10. prosinca 2015. godine kada je naveo da je okrivljenik nevjenčani suprug njegove majke i to negdje od 2001. godine. Primijetio je da je kći manifestirala ponašanje u vidu pokreta naprijed nazad, a to je zvala "mludanjem". Nisu je zbog toga vodili kod liječnika. Dana 30. rujna 2013. godine, oko 17,00 sati, supruga ga je probudila vidno uzrujana, te je tražila da čuje što joj govori kći. Došao je u dnevni boravak, a tamo mu je na upit supruge što se dogodilo kod djede i bake G. rekla: "ja i deda smo mludali, ja sam bila gola, dirao me po koki i onda mi je stavio jednu ruku na jednu guzu i drugu ruku na guzu i stavio pišu na moju guzu i onda smo mludali". Pitao ju je gdje se za to vrijeme nalazila baka, a kći mu je odgovorila da je baka vodila brata na gimnastiku. Na ponovni upit supruge, da li je T. išta vidio, odnosno je li T. bio prisutan kada su se ona i djed "mludali",  G. je odgovorila da su se ona i djed trebali "mludati, ali da se T. probudio pa nisu''. Ovaj sporni događaj moglo se dogoditi u petak 27. rujna 2013. godine ili u petak 20. rujna 2013. godine, jer je prije 20. rujna 2013. godine on vozio sina T. na gimnastiku. Nakon toga sa suprugom je odlučio da više neće razgovarati o tome sa G. i odlučili su potražiti pomoć stručne osobe, a o navedenom je obavijestio majku. Sutradan ga je nazvao okrivljenik i rekao mu je da je čuo što je G. rekla, te da se ne protivi ničemu što oni smatraju potrebnim. Kada su G. rekli da baka više ne živi s djedom te da je djed otišao na put i da se više neće vratiti, ona uopće nije reagirala, što mu je bilo čudno jer zna da su G. i T. voljeli djeda. O tome je razgovarao sa svojim majkom kojoj je rekao što im je ispričala G.. Majka jednostavno nije mogla vjerovati da bi to mogla biti istina, a i sam je bio u nevjerici, no s obzirom da je G. sve to prerealno opisala, odlučio je provjeriti o čemu je riječ i otišao je u Centar za socijalnu skrb. Tamo su ga primile tri socijalne radnice kojima je iznio svoje sumnje i rekao im je da utvrde da li je istina to što im je G. rekla. U Centru su mu rekli da dovede dijete na razgovor, što je i učinio istog dana. Sa suprugom je doveo G. i ostavili su je da nasamo razgovara sa socijalnom radnicom. Nakon toga, socijalna radnica je razgovarala s njegovom suprugom, a potom i s njim. Radnice iz Centra su mu rekle da je G. ponovila svoj iskaz, čak i da ga je detaljizirala, te im je rekla neke stvari koje ranije nije njima rekla, a to je vezano za pranje piše i drugo u vezi toga. U Centru su mu rekli da će navedeno prijaviti policiji, a savjetovali su mu da i sam to učini. Nakon toga, na prijedlog socijalnih radnica, sina T. je doveo na razgovor u Centar. U odnosu na njega u Centru nisu utvrdili ništa neobično. Socijalna radnica ih je savjetovala da s obzirom na dob djeteta postoji mogućnost da mlt. G. sve to zaboravi, pa da s njom o tome više ne razgovaraju. Ponovio je da je G. bila privržena djedu i da je voljela ići k njima, te da su često išli petkom prespavati kod bake i djeda. Također je naglasio da je sin T. bio tužan i da je plakao kada su mu rekli da djed više neće živjeti s bakom, jer mu nije bilo jasno zašto djed i baka više neće živjeti zajedno, dok G. nije pokazala nikakvu emociju i bila je potpuno mirna. U kritično vrijeme mlt. G. G. imala je četiri i pol godine. Još je dodao da je kći njegova maza i mezimica, ali da je primijetio razliku u G. ponašanju i to u nedjelju, odnosno nakon što su ju u petak odveli kod bake na spavanje, a u subotu vratili jer ga je u nedjelju počela odgurivati i lupati rukom kada se s njom želio maziti, što ranije nikada nije činila.

 

9. Zakonski zastupnici mlt. oštećenice nisu postavili imovinskopravni zahtjev.

 

10. Prof. dr. sc. I. P., prim. dr. med., specijalist sudske psihijatrije, stalni sudski vještak izradio je sudsko-psihijatrijski nalaz i mišljenje za okr. V. D., a prema nalogu ODO-a u Osijeku. U nalazu i mišljenju utvrdio je da je okrivljenik osoba bez znatnijih upadnosti u razvojnoj anamnezi. Negira bilo kakve seksualne aberacije ili sklonosti, a utvrdio je da je njegovo prekomjerno pijenje, između ostalog prouzročilo raspad prve bračne zajednice. U potpunosti odbacuje bilo kakvu aktivnost s djetetom G. G. koja bi za cilj imala postizanje seksualnog zadovoljstva kod njega. Nije opservirao simptome koji bi kod okr. ukazivali na postojanje duševne bolesti, nekog drugog duševnog poremećaja ili ometenosti u razvoju. Nadalje, u nalazu je općenito naveo koja su to obilježja osoba koji su pedofili i što predstavlja pedofilija u smislu dijagnostičkih kriterija. U konačnici zaključuje da, ako se okrivljeniku dokaže krivnja, da s psihijatrijske strane nema elemenata koji bi kod njega mogli utjecati na redukciju njegovih sposobnosti shvaćanja i upravljanja svojim ponašanjem u odnosu na djela za koja se tereti, jer je okr. u potpunosti mogao shvatiti značenje svojih djelovanja i upravljati svojim postupcima. Također, s obzirom da nije utvrdio znakove duševnog poremećaja, vještak nije smatrao da ima potrebe za izricanjem bilo kakve psihijatrijske sigurnosne mjere.

 

11. Pročitan je iskaz svjedokinje J. P. S. koja je iskazala da je liječnica pedijatar i da se sjeća da je liječila mlt. G. G. koja je dolazila s roditeljima na preventivne preglede i zbog određenih oboljenja. Sjeća se da je mlt. imala dvije do tri uro infekcije, tj. upale mokraćnih sustava (upala mokraćnog mjehura), koje su bile blage. Pored ovih upala mlt. je 12. rujna 2013. godine imala virusne bradavice na koži, ali na području koja nisu urogenitalna. Iz medicinske dokumentacije utvrdila je da je 24. rujna 2013. godine pregledala mlt. u ambulanti, te je utvrdila da ima lokalnu infekciju i uro infekciju, što je često međusobno povezano jer obično uro infekcija bude okidač lokalne infekcije. Nakon analize mokraće propisala je mlt. G. G. antibiotsku terapiju oralno, te Rojazol kremu. Ova krema se nanosi na kožu vanjskog dijela spolovila koji je bio zahvaćen infekcijom. Kod djeteta je utvrdila najblaži stupanj kandidije koja se samo kožno manifestirala. Ova se bolest može prenijeti tjelesnim kontaktom na muški spolni organ, ali ne mora svaki kontakt rezultirati i bolešću. Kod djece starosti do dvije godine života, a pogotovo onih koje nose pelene, evidentirano je čak 30 % uroinfekcija ili poteškoća sa urotraktom, a ta infekcija češće pogađa djevojčice. U odnosu na mlt. propisala je primjenu kreme pet do sedam dana najduže, jer se nije radilo o teškom stupnju i posebnom obliku upale. Nije primijenila neku posebnu terapiju, već uobičajenu lokalnu antimikotskim kremama. U anamnezi je utvrdila da je evidentiran svrbež i peckanje pri mokrenju, a ti podaci su heteroanamnestički, što znači da su ih dali roditelji u ime djeteta. Naglasila je da je G. iznimno odgojeno dijete i da je bila suradna prilikom pregleda, te nije primijetila nikakve poteškoće ili otpor prilikom pregleda. U svojoj dosadašnjoj praksi nije imala pacijente koji su bili spolno zlostavljani. Roditelji mlt. G.e joj nisu rekli da je G. bila seksualno zlostavljana i nema saznanja da je mlt. pružena stručna psihološka pomoć.

 

12. Svjedokinja D. P. je navela da je bila tri godine odgajateljica u dječjem vrtiću S. u grupi koju je pohađala mlt. ošt. G. G.. Nije primijetila ništa neuobičajeno u ponašanju mlt. ošt. G., čak štoviše G. je bila vesela i razdragana djevojčica koja se sasvim normalno igrala sa svojim vršnjacima i nije odudarala od njih. Da je primijetila nešto neuobičajeno o tome bi izvijestila nadređene u vrtiću. Nije primijetila u ponašanju mlt. ništa što bi ukazivalo na to da je ona bila seksualno zlostavljana. Upoznata je s procedurom po kojoj se postupa u slučaju kada su djeca zlostavljana. Roditelji djevojčice joj nisu ništa govorili o tome, niti su joj rekli da obrati posebnu pažnju na mlt. G. G.

 

13. Analizirajući izvedene dokaze i tako utvrđene činjenice, te uspoređujući ih s obranom okrivljenika, vijeće smatra da je dokazano da je okr. V. D. počinio dva kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta od 15 godina, opisano i kažnjivo u čl. 158. st. 2. KZ/11., oba na štetu mlt. ošt. G. G., te da nema okolnosti koje bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.

 

14. Naime, vijeće je utvrdilo činjenično stanje na koje je primijenilo materijalno pravo, te je vijeće zauzelo stanovište da je okrivljenik počinio kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina na način da je nad mlt. oštećenicom izvršio bludne radnje iz čl. 158. st. 2. KZ/11., ali da nema dokaza da je okrivljenik predmetna kaznena djela počinio zlouporabom odnosa zavisnosti djeteta o njemu iz čl. 158. st. 6. KZ/11., kao što je to optužen.

 

15. Pri tome svakako treba naglasiti da sud nije smatrao da je okrivljenikova obrana dana sudu vjerodostojni dokaz, već samo to da iz dokaza koji su izvedeni na sudu ne proizlazi kao isključivi i jedino mogući zaključak da je maloljetna žrtva bila u bilo kakvom odnosu zavisnosti o okrivljeniku. Naime, dokazano je da je okrivljenik neko vrijeme bio izvanbračni partner maloljetničine bake. Kao takav je u jednom navratu pričuvao mlt. ošt. G. G. dok je baka otišla po drugog unuka na gimnastiku, a drugi događaj bio je dok je baka otišla u pekaru. Iz iskaza zakonskih zastupnika maloljetne oštećenice ne proizlazi da je mlt. G. G. bila povjerena okrivljeniku ili da je ona razvila takvu emotivnu privrženost prema njemu da bi se na temelju takvog stanja opravdano moglo zaključiti da je mlt. ošt. bila u odnosu ovisnosti o okrivljeniku. Posebice treba naglasiti da sud smatra kako optužba neutemeljeno tvrdi da je okrivljenik V. D. bio ''očuh oca djeteta'' jer za takvu prilično preuzetnu tvrdnju u pogledu porodičnih odnosa u obitelji G. – D. optužba jednostavno nema nikakvih dokaza.

 

16. Okrivljenik je na sudu iznio u bitnom različitu obranu od one kojom se branio prilikom prvog ispitivanja. Sud smatra da je tome tako jer je okrivljenik želio izbjeći i umanjiti vlastitu krivnju. No, sud takvu njegovu izmijenjenu obranu ne smatra uvjerljivom. Naime, okrivljenik je na sudu iskazao da je imao nekih problema na bubuljicama na spolovilu koje su ga peckale, pa je želio kod lavaboa bolje promotriti o čemu se radi jer tamo ima više svijetla. Naveo je da se tada ''kao duh stvorila G. i da misli da ona nije ništa ni vidjela, pa ju je poslao da ide u kuhinju''. No, njegova prvotna obrana u ovom dijelu je bitno drugačija jer je okr. prilikom prvog ispitivanja rekao da je G. došla u WC dok je on prao spolovilo nad lavaboom. Tada nije spominjao nikakve kožne probleme, te je rekao da ga je mlt. vidjela i da mu je rekla da će mu ona "samo prskati pišu".

 

17. Bitnu razliku u ovom dijelu obrane okrivljenik nije uspio na suvisao, razuman i logičan način obrazložiti, rekavši da se on zapravo ne sjeća zašto je na takav način iskazivao u općinskom državnom odvjetništvu.

 

18. Osim ove bitne razlike, okrivljenikova obrana je u potpunoj suprotnosti s iskazom mlt. oštećene koji je ona dala pedagogu Centra za socijalnu skrb A. J., a koju je ponovila svojim roditeljima T. i B. G.

 

19. Vijeće nije imalo dvojbi o tome da su nedvojbeno dokazane sve relevantne činjenice koje čine obilježja inkriminiranih kaznenih djela, iako su odlučne činjenice dokazane posrednim putem.

 

20. Dakle, nesporno je da maloljetna žrtva spolnog delikta nije ispitana putem audio-video uređaja, već samo usmeno uz pomoć pedagoga. Zakonski zastupnici mlt. oštećenice B. i T. G. su se jasno i bezrezervno očitovali o tome da ne dopuštaju da se njihova sada već dvanaestogodišnja kći ponovno ispituje jer je od inkriminiranog događaja proteklo osam godina, te da, sukladno uputama Centra za socijalnu skrb u O., nisu više s djetetom razgovarali o proživljenom događaju, kao i da ne pristaju na to da se njenu maloljetnu kći ponovno ispituje na sudu i tako da ju se podsjeća na proživljene traume.

 

21. S obzirom na takav stav roditelja, sud je izveo odlučne dokaze njihovim čitanjem iskaza već ispitanih svjedoka A. Ju., B. i T. G., roditelja mlt. ošt., te M. G., bake mlt. ošt. i sve pripadajuće dokumentacije koje je već prethodno navedena.

 

22. U odnosu na istaknutu procesnopravnu primjedbu o onemogućavanju prava obrane s obzirom na navodno neostvareno konfrontacijsko pravo, valja jasno navesti da je obrana imala pravo na raspravi ispitati sve svjedoke te iznijeti primjedbe na njihove iskaze. Obrana je imala pravo iznijeti primjedbe i na iskaz mlt. ošt. G. G., dakle na ovaj dokaz koji je posredno izveden. No, iz istaknutih primjedbi obrane u pogledu spornog iskaza maloljetne oštećene ne proizlazi da se okrivljenik brani nekim alibijem ili da on poriče uvjerljivost i vjerodostojnost tog iskaza. Prilikom ocjene o autentičnosti i uvjerljivosti ovako posredno izvedenog dokaza od iznimne važnosti bio je način na koji je četverogodišnja djevojčica iskazivala o spornim okrivljenikovim radnjama. Njene riječi kako je: ''deda prislonio svoga pišu na moju guzu i da su se onda oboje mludali'', predstavljaju takvu verbalnu konstrukciju koja spada u predlingvističku fazu u kojoj je djevojčica u ono vrijeme doista i bila. U takvoj ranoj dobi kada maloljetna G. G. još nije ovladala govorno-jezičnim vještinama i u kojoj dobi prosječno dijete još ne govori čisto i razgovijetno, citirane riječi se vrlo uvjerljivo mogu podvesti pod vokabular prosječnog četverogodišnjeg djeteta. Takva iskaz maloljetne žrtve obrana nije uspjela osporila jer se okrivljenik brani sasvim drugačijim opisom predmetnog događaja jer je okr. D. prilikom prvog ispitivanja jasno iznio vlastitu istinu o inkriminiranim događajima. To i takvo njegovo objašnjenje iz kojeg proizlazi da je on tempore criminis u toaletu nad lavaboom prao i čistio spolovilo i to zbog ''neke urasle dlake i da ga je onda maloljetnica prskala vodom'', kao i da je ''u igri mirisao njenu guzu'' predstavlja tako neuvjerljivu, pa i bizarnu obranu koju je sud i bez ponovne sekundarne viktimizacije maloljetne žrtve proglasio potpuno nevjerodostojnom i usmjerenom isključivo na izbjegavanje vlastite krivnje. Kasnije okrivljenikovo mijenjanje obrane i inzistiranje na psihijatrijskom vještačenju maloljetne žrtve u pogledu sklonosti četverogodišnje djevojčice famoznom ''konfabuliranju'' predstavlja pokušaj obrane posebno perfidnog oblika tzv. naknadne pameti.

 

23. Dakle, sud je smatrao da je sa stupnjem izvjesnosti i to bez ponovnog pozivanja i ispitivanja djevojčice, a na temelju svih neposredno i kontradiktorno izvedenih dokaza mogao donijeti odluku o okrivljenikovoj krivnji.

 

24. Prilikom odluke o tome da ne provodi ponovno ispitivanje mlt. ošt. na sudu, vijeće se rukovodilo najboljim interesom djeteta kao jednim od ključnih načela na kojemu su utemeljena prava djeteta koja su sadržana u UN Konvenciji o pravima djeteta. U stavku 1. članka 3. Konvencije propisano je da će najbolji interes djeteta biti od prvenstvenog značaja u svim aktivnostima koje se tiču djece, bez obzira na to da li ih provode javne ili privatne institucije za socijalnu zaštitu, sudovi, upravni organi ili zakonodavna tijela. U odredbi stavka 2. ovog članka koristi se termin – dobrobit djeteta, na čije osiguranje se također obavezuju države članice “uzimajući u obzir prava i obaveze roditelja djeteta, zakonskih staratelja ili drugih osoba koje su pravno odgovorne za dijete i poduzimaju u tom cilju sve potrebne zakonodavne i upravne mjere.”

 

              25. U članku 5. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 103/15, koji je na snazi od 1.11.2015.) kao jedno od temeljnih načela navedeno je načelo ''prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta''. Tako je u čl. 5. st.1. propisano da sudovi i javnopravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit.

 

26. Standard “najbolji interes djeteta” govori da pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete, ili na djecu kao skupinu, najvažnija mora biti dobrobit djeteta. To se odnosi kako na odluke koje donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela, tako i na odluke koje donosi obitelj. Radi osiguranja da odluka u svakom konkretnom slučaju zaista bude zasnovana na pravilnoj procjeni i ocjeni najboljeg interesa djeteta, nadležni organ u postupku donošenja odluke mora razmotriti, utvrditi i obrazložiti posljedice koje će odluka imati na dijete. Od više mogućih alternativa, nužno je utvrditi i odabrati onu koja će imati najpovoljnije efekte za dijete. To što Centar za socijalnu skrb u O. u vrijeme ispitivanja nije imao adekvatnu opremu i tehničke mogućnosti za provedbu ispitivanja četverogodišnje žrtve putem video veze (audio-video ispitivanje), ne čini takvo ispitivanje djeteta pred pedagogom Centra nevaljanim dokazom. Osoba koja je dijete ispitala je magistra psihologije i radi u Centru za socijalnu skrb u koji su došli roditelji maloljetnice zbog sumnje da je optuženik seksualno uznemiravao i li zlostavljao njihovu kći. Psiholog je sačinila vrlo detalju i okolnosnu službenu bilješku o obavljenom razgovoru te je nakon toga ispitana u tužiteljstvu i na sudu. U skladu s međunarodnim instrumentima, posebice Konvencijom o pravima djeteta, te u skladu s djelovanjem Odbora za prava djeteta, a s ciljem osiguravanja pravde za djecu žrtve i svjedoke kaznenih djela, stručnjaci i druge osobe odgovorne za dobrobit te djece moraju poštovati temeljna načela o najboljem interesu djeteta jer svako dijete ima pravo da njegov najbolji interes bude na prvom mjestu, što uključuje pravo na zaštitu i priliku za skladan razvoj.

 

27. Osim toga, istaknuta navodna povreda konvencijskog prava na pošteno suđenje koje je propisano u odredbi članka 6. stavka 3. točke d) Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda jednostavno nije osnovana. Naime,  člankom 285. stavkom 4. ZKP/08, propisana je iznimka kojom se predviđa ispitivanje svjedoka čiji se iskaz smatra dokazom "iz druge ruke" (tzv. hearsay evidence). Iskaz svjedoka "iz druge ruke" zahtijeva osobitu pozornost i kritičnost pri analizi kod kojeg je, na temelju članka 9. stavka 2. ZKP/08, sud (i druga državna tijela),dužan jasno izložiti razloge za odluku koju donosi te objasniti razloge uvjerljivosti iskaza takvog iznimnog svjedoka. Dakle, nije neustavno niti nezakonito izvesti takav dokaz jer u kaznenom postupku posredni izvor saznanja nije zabranjen i to u slučaju kada sud individualno i savjesno ocjenjuje njegovu dokaznu vrijednost. Stoga, iako Konvencija predviđa pravo ispitivanja svjedoka optužbe te pravo pozivanja i ispitivanja svjedoka obrane pod jednakim uvjetima kao i svjedoka optužbe, to pravo obrane nije i apsolutno jer sud može prema vlastitoj ocjeni odbiti dokaze. Da je tome tako proizlazi i iz bogate sudske prakse Europskog suda za ljudska prava kao što je to Sud izrazio u obrazloženju predmeta Bricmont protiv Belgije (presuda od 7. srpnja 1989.), zahtjev br. 10857/84; predmet Laukkanen i Manninen protiv Finske (presuda od 3. veljače 2004.), zahtjev br. 50230/99; predmet Solakov protiv Makedonije (presuda od 31. listopada 2001), zahtjev br. 47023/99.

 

28. Odredba čl. 4. ZKP uređuje jednakost oružja ili sredstava (tzv. equality of arms). Jednakost sredstava je prije svega dio unutarnjih neartikuliranih jamstava kaznenog postupka koja prožima članak 6. Konvencije u cjelini. Odredba o pravu pozivanja i ispitivanja svjedoka (the right to examine witnesses) specifična je i načelno vrijedi samo za kazneni postupak, ali ESLJP uzima da je njeno ostvarenje moguće i izvan toga. (ESLJP: Bricmont v. Belgium; Laukkanen and Manninen v. Finland; Solakov v. Former Yugoslavian Republic of Macedonia; Stoimenov v. the former Yugoslav Republic of Macedonia; Vidal v. Belgium). Ovo stoga što je tužiteljstvo bilo dužno staviti na raspolaganje okrivljeniku sav optužni materijal prikladan da dovede u pitanje vjerodostojnost svjedoka optužbe. Upravo to je i učinjeno u ovom kaznenom postupku. Za takvo postupanje također postoji sudska praksa Europskog usda za ljudska prava (ESLJP) i to: Čolak and Tsakiridis v. Germany, Zaitsev v. Russia, Georgios Papageorgiu v. Greece, Micallef v. Malta. Pravo na kontradiktorni postupak u kaznenim predmetima znači da optužbi i obrani mora biti dana mogućnost saznati za izjave i dokaze iznesene od protivne strane i mogućnost očitovati se o njima predmet ESLJP: Brandstetter v. Austria. Ipak to pravo prema ESLJP nije apsolutno jer mogu postojati proturječni interesi (npr. 10 zaštita svjedoka), koji se mogu uvažiti kao razlozi odstupanja samo kad su strogo neophodni, predmet ESLJP: Rowe and Davies v. The United Kingdom. Europski sud u gotovo svakom slučaju koji se odnosi na povredu članka 6. stavka 3. točke d) Konvencije ističe da svi dokazi moraju u pravilu biti izvedeni u nazočnosti okrivljenika na javnoj raspravi. Uporaba izjava kao dokaza koji su pribavljeni u stadiju policijskih istraživanja i sudske istrage ne proturječi sama po sebi članku 6. stavku 3. točki d) u vezi sa stavkom 1. tog članka Konvencije, ako su prava obrane bila poštovana tako da je okrivljeniku pružena prilika osporiti i ispitati svjedoke optužbe bilo u trenutku davanja izjave bilo u kasnijem stadiju postupanja. Ukratko i vrlo sumarno, Sud zaključuje da u slučaju kada postoji potreba zaštite djeteta svjedoka od traume koju prouzrokuje svjedočenje u fizičkoj prisutnosti okrivljenika, barem u slučaju kada takva trauma utječe na djetetovu sposobnost komunikacije, konfrontacijska klauzula ne zabranjuje upotrebu procedure koja, unatoč izostanku suočenja licem u lice, osigurava pouzdanost dokaza kroz izlaganje pomnom ispitivanju, čime se čuva srž stvarne konfrontacije.

 

29. Obrana je na raspravi imala pravo ispitati psihologa koji je vodio razgovor s mlt. oštećenicom. Obrana je imala priliku osporavati i službenu bilješku koja je ako dokaz optužbe sastavni dio ovog spisa. Potom, sud je usvojio dokazne prijedloge obrane i ispitao je kao svjedokinju odgajateljicu u vrtiću kojeg je pohađala maloljetna žrtva i liječnika pedijatra koji je liječio mlt. žrtvu, te je proveo psihijatrijsko vještačenje okrivljenika. Dakle, sud je usvojio gotovo sve dokazne prijedloge obrane, osim prijedloga za psihijatrijskim vještačenjem maloljetnice i njenim ponovnim ispitivanjem. Obrana nije niti obrazložila na koje okolnosti želi ispitati mlt. ošt. G. G. i to nakon toliko vremena od vremena inkriminacije. iskazu mlt. žrtve. Neuvjerljiva je obrana okrivljenika u kojoj navodi da je čitav ovaj postupak plod mašte i nekakve konstrukcije četverogodišnje djevojčice. Obrana nije dokazala da postoje bilo kakvi osnovani razlozi da maloljetna žrtva ničim izazvana odjednom izmisli sve navedeno.

 

30. Pravo ispitivati svjedoke nije apsolutno pravo i može pod određenim uvjetima biti podvrgnuto ograničenjima. Sama činjenica da okrivljenik nije imao priliku ispitati mlt. žrtvu kao svjedokinju ili da unatoč zahtjevu obrane neka osoba nije bila pozvana kao svjedok ne čini samo po sebi postupak nepoštenim, čak i ako je okrivljenik bio na kraju osuđen. Takvo apsolutno pravilo stvorilo bi nerazmjerno veliku prepreku u vođenju postupaka i otvorilo bi vrata zlouporabama i opstrukcijama.

 

            31. Slijedom svega iznesenog, a uzevši u obzir činjenice da je mlt. ošt. G. G. u vrijeme inkriminacije imala četiri godine te da je od vremena počinjenja djela prošlo osam godina u kojem razdoblju dijete prolazi kroz formativne godine odrastanja, kao i da su roditelji djevojčice bili izrazito protiv toga da se maloljetnica ponovno ispituje, vijeće je zauzelo stalaište da bi se maloljetna žrtva ponovnim ispitivanjem na sudu dodatno viktimizirala i traumatizirala te da predloženo ispitivanje nije u njenom najboljem interesu. Naime, smjernica za najbolji interes djeteta mora biti razmotrena prvenstveno kod sudaca kada donose odluku o sudjelovanju djece žrtava i svjedoka u kaznenim postupcima u specifičnim slučajevima kada su u konfliktu s drugim interesima kao što su prava obrane. U skladu s međunarodnim instrumentima, posebice UN Konvencijom o pravima djeteta, te u skladu s djelovanjem Odbora za prava djeteta, a s ciljem osiguravanja pravde za djecu žrtve i svjedoke kaznenih djela, stručnjaci i druge osobe odgovorne za dobrobit djece moraju poštovati načelo dostojanstva djeteta. Iz smjernica o pravosudnim pitanjima koja uključuju djecu žrtve i svjedoke kaznenih djela (poglavlje III. “Opća načela” stavak 8., poglavlje V.) proizlazi da dijete ima pravo da se prema njemu postupa dostojanstveno i sa suosjećanjem, te da prema djeci žrtvama i svjedocima treba postupati s brigom i osjetljivošću tijekom cijelog pravosudnog postupka, posebno uzimajući u obzir njihovu osobnu situaciju i neposredne potrebe, njihovu dob, rod, teškoće u razvoju i stupanj zrelosti, uz potpuno poštovanje njihovog fizičkog, mentalnog i moralnog integriteta, kao i da ometanje privatnog života djeteta treba ograničiti na najmanju moguću mjeru kako bi se izbjeglo da dijete dodatno pati, ali uz istovremeno održavanje visokih standarda u prikupljanju dokaza s ciljem osiguravanja pravednog i nepristranog ishoda pravosudnog postupka.

                           

32. Nadalje, obrana je pokušala osporiti zakonitost prvog ispitivanja okrivljenika u ODO-u u Osijeku smatrajući da mu je državna odvjetnica postavljala sugestivna i kapciozna pitanja, te da ga je prekidala u njegovom nesmetanom govoru. Reprodukcijom DVD snimke prvog ispitivanja okrivljenika, vijeće je utvrdilo da je okrivljenik prije prvog ispitivanja primio pouku o pravima i da je izjavio da ju je razumio, te da je jasno upozoren da se može braniti šutnjom, da ne mora odgovarati na sva pitanja i da mu nisu postavljana niti sugestivna, ni kapciozna pitanja. Općinska državna odvjetnica je osumnjičeniku postavljala dovoljno razgovijetna i određena pitanja na način da ih je on mogao potpuno razumjeti i omogućila mu je neometano izlaganje obrane. Istina jest da je tužiteljica postavljala određena pitanja radi otklanjanja određenih nejasnoća i proturječnosti u okrivljenikovoj obrani, ali nije riječ o nezakonitom ispitivanju, pa je i snimka takvog ispitivanja apsolutno zakonit dokaz.

 

33. Potom je obrana pledirala na nezakonitost provedenog ispitivanja psihologinje Centra za socijalnu skrb u Osijeku A. J., odnosno način na koji je ona provela ispitivanje mlt. žrtve spolne zlostave. Sud smatra da je riječ o vjerodostojnom i zakonitom dokazu čija zakonitost ničim nije osporena. Iskaz psihologinje je iscrpan, uvjerljiv, okolnosan i vrlo detaljan te je u bitnoj korelaciji s iskazima roditelja mlt. ošt. kao osoba kojima se zlostavljena djevojčica prvima povjerila. Dakle, sva ova tri iskaza su u izravnoj međusobnoj vezi i iz njih proizlaze isti činjenični supstrat.

 

34. Na ovom mjestu valja ponoviti okrivljenikovu obranu koju je iznio prilikom prvog ispitivanja u pogledu kaznenog djela za koji je optužen pod točkom 2. optužnice. Tada je okrivljenik rekao da je imao neke smetnje prilikom mokrenja u vidu peckanja, pa je zato želio oprati spolovilo nad lavaboom. Naveo je da je tada u toalet ušla mlt. G. koja ga je pitala: ''Dedo šta ti to radiš?''. Na to joj je on odgovorio: ''Cico, evo perem pišu''. Dodao je da ga je mlt. pitala: ''Jel' mogu i ja prat?'', na što joj je odgovorio: ''Ne možeš!'' Okrivljenik je iskazao da mu je tada prišla mlt. G. G. i da mu je rekla: ''Ja ću ti samo prskat' ''. Zatim je rekao da je iz slavine samo kapala voda te da ga je maloljetnica ''malo škropila''. Na raspravi je okrivljenik porekao sve navedeno i objašnjavao je da je imao nekih problema sa uraslom dlakom kod spolovila, pa je želio vidjeti na jačem svjetlu o čemu se radi te da je zato prišao do ogledala i malo je spustio gaće. Porekao je da je prao penis, i da ga je mlt. prskala vodom iz slavine, već je rekao da je uzeo sapun da opere ruke. Rekao je i da maloljetnica nije ništa vidjela. Na pitanje da objasni razliku između svoja dva iskaza, ogovorio je da ne zna zašto je tako iskazivao prilikom ispitivanja u ODO Osijek.

 

35. Slijedom svega, ovosudno vijeće smatra dokazanim da je okrivljeni V. D. u dva navrata izvršio bludne radnje nad mlt. G. G. Iskaz mlt. žrtve je vjerodostojan jer je prilikom sva tri razgovora i to s majkom, ocem i pedagogom Centra suštinski identično iskazivala. Navodila je da je djed ''stavio svog pišu na njenu guzu i da je tada mrdala s djedom'' (mludala). Jasno je znala razlikovati muški i ženski spolni organ, jer je na anatomskom prikazu ljudskog tijela bez spolnih obilježja psihologinji pokazala gdje se nalaze spolni organi. Osim toga, rekla je da je djed ''skinuo svoje hlače i gaće i njene hlače i gaće, te da je djed stavio svoje ruke na njenu guzu i pišu na guzu i da su tako zajedno mrdali''.

 

36. Iz iskaza T. G., vijeće je utvrdilo da je mlt. ošt. iskazala da je to što radi s djedom njihova tajna i da se o tome ne govori pred mamom. Iz istog iskaza dokazano je i da je okrivljenik dirao spolovilo mlt. žrtvi jer je maloljetnica iskazala da joj je "deda dirao koku".

 

37. Nadalje, iz iskaza oba roditelja dokazano je da im je mlt. rekla da su se ona i djed i ''sutradan htjeli mrdati, ali da se probudio brat T., pa zato nisu mogli''.

 

 

38. Iz iskaza psihologa dokazano je da joj je mlt. ošt. rekla da su ona i djed ''išli oprati djedinog pišu na pipu" i to nakon što su ''mludali''.  Psihologinja je iskazala i da joj je mlt. odgovorila da ''nije ništa izašlo iz djedinog piše''.

 

39. Iskaz maloljetne G. G. kakvog ga je ona u tri navrata sasvim konzistentno i kongruentno ponovila, uz iskaze svjedoka i dokumentaciju CZSS O., uz vrlo neuvjerljivu obranu okrivljenika, bili su dovoljni za zaključak o okrivljenikovoj krivnji za dva kaznena djela bludne radnje nad djetetom. Dakle, odlučne su činjenice kako za prvo, tako i u odnosu na drugo djelo, posredno dokazane.

 

40. Dokazano te da je okrivljenik bio ubrojiv, da je postupao s izravnom namjerom (dolus prvog stupnja) i da je bio svjestan protupravnosti djela, kao i da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog.

 

41. Iz iskaza roditelja sud nije zaključio da bi roditelji fabricirali iskaz svoje kćeri, niti da imaju bilo kakav skriveni motiv da navođenjem djeteta na lažni iskaz naštete okrivljeniku. Takav motiv nije utvrđen niti kod svjedokinje M. G., bivše okrivljenikove nevjenčane supruge. Općenito je poznato da lažne optužbe seksualnog karaktera postoje između dviju osoba koje su u nekom međusobnom patološkom odnosu i najčešće se tu radi o psihički poremećenim, paranoidnim, asocijalnim, sumanutim ili psihotičnim ličnostima. U konkretnom predmetu nema nikakvih dokaza, pa čak niti indicija da bi mlt. ošt. imala opisane probleme ili da su roditelji i baka maloljetnice bili u nekom poremećenom odnosu sa okrivljenikom.

 

42. Okrivljenik je u obrani naveo da je maloljetnica gledala neki erotski strip, pa da ju je to ponukalo na lažno iskazivanje, ali nije mogao objasniti zašto je partnerici priznao da je mlt. G. rekao da se radi o njihovoj tajni. Osim navedenog, obrana je željela uvjeriti sud da je maloljetnica zbog određenih kožnih infekcija područja spolovila (uroinfekcije) koje je imala jednostavno pomiješala svrbež s bludnim radnjama. Obrana je zatim pokušala dokazati i da bi se okrivljenik zasigurno zarazio tom kožnom infekcijom da je počinio bludne radnje na način kao što je optužen. Sud je usvojio ovaj prijedlog i proveo je ispitivanje svjedokinje dr. med. J. P. S., liječnice pedijatrice, koja je liječila maloljetnicu, ali nije prihvatio takve navode obrane. Nije naime realna interpretacija da dijete uslijed određenog peckanja spolovila izmisli da ju je djed skidao i dirao rukama po goloj stražnjici i spolovilu i da je stavljao svoje spolovilo na njenu stražnjicu i da je zatim gibanjem tijela oponašao spolni odnos. Sve navedeno nema nikakve veze za uroinfekcijom.

 

43. S obzirom na dob mlt. oštećene, na njezinu socijalnu, emocionalnu i kognitivnu zrelost te stabilnost, kao i na iskaze svjedoka koji su logični, životni i uvjerljivi, sud nije našao uvjerljive i razborite argumente da bi se u ovom predmetu trebalo primijeniti načelo ''in dubio pro reo'', odnosno da su odlučne činjenice ostale nedokazane, kao što to obrana tvrdi.

 

44. Iz opisanog postupanja nedvojbeno je dokazano da je okrivljenik ostvario subjektivna i objektivna obilježja (tzv. biće kaznenog djela) dvije bludne radnje nad djetetom mlađim od petnaest godina, tj. da je kriv za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina, koje je propisano u čl. 158. st. 2. KZ/11.

 

45. Naime, bludne radnje su sve one radnje, osim spolnog odnosa ili one spolne radnje koja je izjednačena sa spolnim odnosom, kojima počinitelj zadovoljava svoju spolnu pohotu. Po svojoj naravi bludne radnje su nepristojne, perverzne, bestidne i u svakom slučaju moraju prelaziti granice pristojnosti i tolerancije koja ovisi o društvenoj sredini, odnosno o granicama prihvaćene slobode u seksualnom ponašanju.

 

46. Dokazano je postojanje objektivnog obilježja djela jer je nedvojbeno da je svojim ponašanjem okrivljenik teško povrijedio socijalno-etički stav društvene sredine o seksualnom moralu i seksualnoj slobodi. Nesumnjivo je da je okrivljenik povrijedio zaštićeno dobro, a to je spolna sloboda, odnosno spolni integritet djeteta kao žrtve. Takvim bludnim radnjama okrivljenik je grubo narušio opće prihvaćena moralna stajališta u pogledu spolnosti jer je spolno napastovao djevojčicu. Inkriminirane radnje počinitelja, u koje ulaze, skidanje gaćica mlt. oštećenice, stavljanje ruku na njeno tijelo, diranje njenog spolnog organa, stavljanje svog spolnog organa na njenu stražnjicu, objektivno gledajući posebno ponižavaju i vrijeđaju spolnu slobodu maloljetne žrtve, a ujedno i vrijeđaju moral zajednice te zaslužuju jasnu društvenu i moralnu osudu.

 

47. Dokazano je i subjektivno obilježje kaznenog djela jer nesporno proizlazi da je okrivljenik opisanim radnjama želio zadovoljiti vlastitu libidonoznu namjeru. Time je dokazano da je dolusno počinio bludnu radnju na štetu maloljetnice mlađe od 15. godina, jer je svojim radnjama i postupanjima imao isključivi cilj zadovoljiti vlastiti spolni nagon (ili pak pobuditi takav nagon).

 

48. Obavljenim vještačenjem po liječniku psihijatru kod okrivljenika nisu pronađeni neki simptomi koji bi ukazivali na postojanje duševne bolesti, drugog duševnog poremećaja ili ometenosti u razvoju, ali ovo vještačenje nipošto ne ekskulpira okrivljenika kao počinitelja predmetne inkriminacije.

 

49.Slijedom svega, dokazano je da je okrivljenik bio svjestan protupravnosti i obilježja djela, te da je htio njegovo ostvarenje. Postupajući na ovaj način okrivljenik je oba djela počinio s izravnom namjerom.

 

50. Prilikom odlučivanja o izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, uzeo u obzir sve one okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela te njegov prijašnji život i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

              51. Kao olakšavajuće okolnosti sud je uzeo činjenice da je okrivljenik neosuđivan i da je otac dvoje djece, kao i da je od vremena počinjenja djela proteklo osam godina, te da okrivljenik više nije imao nikakvog kontakta s mlt., niti s obitelji G..

 

52. Činjenice koje bi imale obilježja onih otežavajućih sud nije pronašao.

 

53. Stoga je okr. V. D. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Do ovakve jedinstvene kazne sud je došao primjenom odredbi o stjecaju na način da je prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci za svako djelo, koje u svom zbroju čine predmetnu jedinstvenu zatvorsku kaznu.

 

54. Ipak, sud smatra da će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u odnosu na okrivljenika postići primjenom uvjetne osude, odnosno stajališta je da nije neophodno da se izrečena kazna zatvora i izvrši. Stoga je prema okr. D. primijenio uvjetnu osudu tako što je odgodio izvršenje kazne zatvora na vrijeme od pet godina. Kazna se neće izvršiti ako okrivljenik u tom najduljem zakonom propisanom vremenu provjere ne počini novo kazneno djelo.

 

55. Sud je ocijenio da se i uvjetnom osudom može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja kojom će se izraziti socijalno-etički prijekor zbog počinjenog djela i tako jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, ali i da će istovremeno dovoljno djelovati na okr. V. D. kao i na sve druge, da više ne čine kaznena djela, utječući na njihovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja te da će njome omogućiti okrivljenikovu socijalnu reintegraciju.

             

56. Budući da je proglašen krivim, okrivljenik je dužan platiti trošak kaznenog postupka koji se odnosi na paušalnu svotu koja je odmjerena sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11), kao i složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka i financijskim mogućnostima počinitelja. Uz navedenu paušalnu svotu, okr. je u paricijskom roku od 15 dana naloženo platiti i trošak vještačenja kojeg je u njegovo ime sud već predujmio vještaku specijalistu sudske psihijatrije.

 

57. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

 

Osijek 27. rujna 2021.

 

                                                                                                                                      PREDSJEDNIK VIJEĆA

                                                                                                                                     Ivan Sajter, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

 

DOSTAVITI:             

1. ODO Osijek na broj: KMP-DO-349/2013
2. okr. V. D.
3. branitelj okr. D. R., odvjetnik iz O.
4. z. z. mlt. ošt. T. G.

 

za točnost otpravka – ovl. službenik

Ljiljana Stolla