1
Broj: Ppž-9235/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9235/2021
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Popović kao predsjednice vijeća, te Siniše Senjanovića i Kristine Gašparac Orlić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog V.M., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenog V.M. izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-1256/2021 od 26. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2021.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba okrivljenog V.M., ukida se pobijana prvostupanjska presuda, te se predmet vraća na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
- Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-1256/2021 od 26. srpnja 2021., okrivljeni V.M. proglašen je krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za što mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 dana, na koju se temeljem članka 44. Prekršajnog zakona, primjenjuje uvjetna osuda s rokom provjeravanja od šest mjeseci, a u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora, temeljem članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava se vrijeme uhićenja dana 5. i 6. svibnja 2021. kao dva dana zatvora.
- Istom presudom okrivljenom V.M. izrečena je zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju do prestanka razloga zbog kojih se izriče, ali ne dulje od jedne godine.
- Plaćanja troškova prekršajnog postupka je oslobođen.
- Protiv te presude, okrivljeni V.M. je podnio pravodobnu žalbu, ne navodeći zakonski osnova pobijanja presude.
- Žalba je osnovana.
- Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
- Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se ona pobija žalbom, ovaj sud utvrdio je da je žalitelj u pravu kada poriče pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
- Prvostupanjski sud preuranjeno je donio zaključak o krivnji žalitelja za prekršaj na način kako je isti činjenično opisan u izreci pobijane presude.
- Odluka o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temelji se isključivo na iskazu oštećene M.M., koja ispitana pred prvostupanjskim sudom dana 6. svibnja 2021. (list 22 i 23 spisa), u svom iskazu ne navodi da bi joj se okrivljenik obraćao riječima koje se navode u činjeničnom supstratu pobijane presude kojom je okrivljenik proglašen krivim.
- Iako razlike u riječima za izgovaranje kojih je okrivljenik proglašen krivim i onih koje u svom iskazu navodi oštećena nisu značajne u smislu protupravnosti kao i zakonskih obilježja nasilja u obitelji iz materijalne odredbe članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenica je da u dokaznom postupku prvostupanjski sud nije utvrdio postupanja okrivljenika kako je to navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja, a potom samo prepisano u činjenični opis pobijane presude.
- Iako vezan činjeničnim opisom djela navedenim u optužnom prijedlogu, jednako tako sud presudu temelji na činjenicama i dokazima koji su izvedeni na glavnoj raspravi i dužan je uskladiti opis radnje prekršajnog djela za koje okrivljenika proglašava krivim s rezultatima dokaznog postupka, s time da takva njegova ovlast ne može ići na štetu okrivljenika. Prvostupanjski sud je isto propustio učiniti i okrivljenika je proglasio krivim i za izgovorene pogrdne riječi za koje ga oštećena ne tereti, a on sam poriče počinjenje prekršaja.
- Nadalje, kao što je već ranije navedeno, odluka o prekršajnoj odgovornosti okrivljenog V.M. temelji se isključivo na iskazu oštećene M.M., pri čemu su obrana okrivljenika i iskaz oštećene nepotrebno u potpunosti prepisani u obrazloženje presude, dok je temeljita i svestrana analiza istih u cijelosti izostala. Iskaz oštećene je tek paušalno ocijenjen istinitim i ozbiljnim, dok je ocjena obrane okrivljenika izostala.
- Imajući u vidu navedeno odnosno procesnu poziciju gdje okrivljenik poriče počinjenje prekršaja, a tereti ga jedina ispitana svjedokinja, odluka prvostupanjskog suda je neupitno preuranjena, bez da je proveden barem dokaz suočenjem između njih, kojim bi se otklonile proturječnost u iskazima, ukoliko ne postoje drugi dostupni svjedoci s neposrednim opažanjima.
- U odnosu na suočenje, na čiju nedvojbenu potrebu provođenja se ukazuje, valja navesti da je smisao suočenja kontradiktorno sučeljavanje ispitanika u odnosu na važne činjenice oko kojih se ispitanici ne slažu, a nije smisao u ponovnom ispitivanju. Nadalje, pri suočenju se osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti ispitanika, a samim time i krivnju.
- Osim navedenog, iz obrazloženja pobijane presude nije vidljivo na temelju kojih činjenica je prvostupanjski sud utvrdio razloge za izricanje zaštitne mjere. Ovisnost o alkoholu i činjenicu da je prekršaj počinjen pod odlučnim utjecajem alkohola (iako je valjalo analizirati način na koji je tužitelj činjenicu alkoholiziranosti unio u činjenični supstrat optužnog prijedloga) prvostupanjski sud utvrdio je iz iskaza oštećene, koji je jasno gore označen kao neanaliziran na valjan i dostatan način, dok se na navode obrane okrivljenika vezano uz eventualnu zlouporabu alkohola, prvostupanjski sud nije uopće očitovao.
- Naime, prvostupanjski sud je tek naveo da se zaštitna mjera izriče, jer je prekršaj počinjen zbog ovisnosti o alkoholu.
- Na taj način izostali su razlozi zbog kojih je mjera izrečene, a samim time prvostupanjski sud nije obrazložio niti načelo razmjernosti koje je propisano odredbom članka 51.a Prekršajnog zakona. Prema navedenoj odredbi, zaštitna mjera se ne smije izreći ako nije u razmjeru sa težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Također, potrebno je uzeti u obzir svrhu zaštitnih mjera kako je to propisano odredbom članka 51. Prekršajnog zakona, odnosno o tome da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.
- Prema postojećoj sudskoj praksi, obveza je suda prosuđivanje svakog konkretnog predmeta kroz odredbe Ustava Republike Hrvatske, te mjerodavne odredbe konvencijskog prava, a sve u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca. Stoga se izricanje zaštitne mjere ne može opravdati obligatornošću koja proizlazi uslijed ispuštanja navođenja valjanih razloga.
- Zbog svega navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika osnovanom, ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku, na način da će prvostupanjski sud u ponovnom suđenju otkloniti nedostatke na koje mu ovaj sud ukazao ovim rješenjem, izvesti sve već provedene dokaze, kao i nove za kojima se ukaže potreba, te donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
- Imajući sve navedeno u vidu, temeljem članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 27. rujna 2021.
Zapisničarka: Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r. Renata Popović, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu, Centar za socijalnu skrb Varaždin i tužitelja.