Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 18 UsImio-448/20-11

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke
M. C., u upravnom sporu tužitelja M.R., H. k. ..,Z.,
zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. . p. ., Z., U.
M. P. .., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,
Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po službenoj osobi D.G., radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon javne rasprave zaključene dana

17. rujna 2021. u prisutnosti službene osobe tuženika, dana 27. rujna 2021.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Klasa: 141-02/19-03/03485884501, Urbroj: 341-99-06/2-19-001286 od 07. listopada 2020.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: 141-02/19-03/03485884501, Urbroj:
341-99-06/2-19-001286 od 07. listopada 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena
protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO), Područnog
ureda u Zadru, Klasa: 141-02/18-01/03485884501, Urbroj: 341-24-05/3-18-018615,
broj spisa: od 17. prosinca 2018.

2.Citiranim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, rođenom .,
pripadniku Hrvatskog vijeća obrane, uspostavljeno s danom 20. listopada 2014. pravo
i isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, uzrokovane
40% zatočeništvom u logoru u svezi rata u Bosni i Hercegovini i 60% bolešću izvan
tih okolnosti, u svoti od 833,02 kn mjesečno. S obzirom da je mirovina u cijelosti
ostvarena prema posebnom propisu, ista na dan 31. prosinca 2014. iznosi 833,02 kn
a od 01. siječnja 2017. iznosi 847,65 kn.

3.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu pobija zakonitost
osporavanog rješenja tuženika od 07. listopada 2020. navodeći da u rješavanju ove
upravne stvari nije postupano u granicama ovlasti i u skladu sa svrhom u koju je ovlast
dana, da je netočno utvrđeno činjenično stanje i povrijeđen materijalni propis te da
nalazi mišljenje vještaka nije mogao poslužiti kao valjan dokaz za potpuno i pravilno
utvrđeno činjenično stanje jer da medicinska dokumentacija u spisu dovodi u sumnju i
pravilnost tog mišljenja. Ističe se da je u konkretnom slučaju riječ o osobi sa statusom



Poslovni broj: 18 UsImio-448/20-11

HRVI-a, pripadniku HVO-a sa 70% oštećenja organizma zbog psihičke bolesti koji da
je umirovljen zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Nadalje se u tužbi navodi da
je iz prethodnih postupaka rješenjem drugostupanjskog tijela HZMO-a, broj od

25. rujna 2017., poništeno pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za
rad s obrazloženjem da odredbama Ugovora HVO nije predviđeno priznanje nekog
drugog prava zbog pogoršanja zdravstvenog stanja odnosno da je tužitelju već
priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad naknadno
ukinuto. U konkretnom slučaju da je i medicinskim laicima razvidno da je riječ o pojavi,
trajanju, pogoršanju psihičke bolesti koja se ne može izliječiti nikakvim protekom
vremena i to zbog uzroka nastalih tijekom rata, osobito zatočenjem u logoru. U
konkretnom slučaju da je trebalo postupiti u duhu Zakona o pravima hrvatskih branitelja
iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ali i u skladu s člankom 34. stavak 2.
ZOMO te poštivati načelo materijalne istine i načelo pravičnosti te sukladno tome
donijeti odluku o prihvaćanju i priznavanju zahtjeva tužitelja. Slijedom navedenog
tužitelj predlaže da se osporavano rješenje tuženika poništi.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je
osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u
provedenom uspravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima te se u bitnome
poziva na obrazloženje osporavanog rješenja i predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja
odbije.

5.U podnesku zaprimljenim kod ovoga suda dana 26.veljače 2021. tužitelj
poriče navode tuženika. U podnesku se naime u bitnome stiče da je tuženik
neosnovano osporavanim rješenjem odbio žalbu tužitelja na rješenje kojim mu je
uspostavljeno pravo i isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za
rad a čime da je tužitelju ukinuto već priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće
nesposobnosti za rad. Tuženik da se pogrešno poziva na Ugovor između Republike
Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni
i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji
kojim da nije predviđeno priznanje drugog prava zbog pogoršanja zdravstvenog
stanja. Ističe se da je nesporno da tužitelj predstavlja osobu iz članka 1. stavak 1. točka

7. Ugovora te, pozivajući se na članak 6. Ugovora. Pitanje prava na invalidsku
mirovinu kod HRVI od kojeg je nastao trajni gubitak radne sposobnosti ili profesionalna
nesposobnost za rad da je regulirano odredbom članka 15. Zakona o hrvatskim
braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji /NN 174/2004/.
Vještačenjem provedenim u upravnom postupku, na koje da se tuženik u pobijanom
rješenju poziva, da je utvrđeno kako kod tužitelja postoji profesionalna nesposobnost
za rad uzrokovana 40% zatočeništvom u logoru u svezi rata u BiH a 60% da se odnosi
na bolest izvan tih okolnosti koja da nije zadobivena u obrani suvereniteta RH. Ističe
se da tužitelj pobija navedeno vještačenje i da smatra da je isto u suprotnosti sa
cjelokupnom medicinskom dokumentacijom a iz koje da je razvidno da je teško
psihičko stanje i dijagnoze koje postoje kod oštećenog u potpunosti u uzročno
posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH. Vještačenjem a niti
pobijanim rješenjem da nije objašnjeno na koji način je izveden zaključak da bi kod
tužitelja postojale bolesti izvan gore navedenih okolnosti. Međutim, čak i iz predmetnog
vještačenja na koje se tuženik poziva da je jasno kako tužitelj u svakom slučaju
ispunjava uvjete za priznavanje prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti
za rad, sve primjenom odredbe članka 15. stavak 2. ZOPHBDR-a. Nadalje, ističe se
važnost provođenja medicinskog vještačenja po vještaku psihijatrijske struke na
okolnost postojanja opće nesposobnosti za rad kod tužitelja kao i na okolnost uzročno
posljedične veze dijagnoza koje postoje kod tužitelja sa sudjelovanjem u obrani



Poslovni broj: 18 UsImio-448/20-11

suvereniteta RH pa slijedom navedenog predlaže provođenje medicinskog
vještačenja po vještaku psihijatrijske struke. U navedenom dokaznom prijedlogu
tužitelj je ustrajao i u podnesku od 06. rujna 2021.

6.Strankama je dostavom podnesaka te održavanjem rasprave u skladu s
odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10,
143/12, 152/14, 94/16 i 29/17- dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima
i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet
upravnog spora.

7.Na ročište za raspravu održano kod ovoga suda dana 17. rujna 2021. nije
pristupio opunomoćenik tužitelja, iako uredno pozvan, no, isti je svoj izostanak
opravdao podneskom zaprimljenim kod ovoga suda dana 06. rujna 2021.
8.Tuženik je po službenoj osobi na istom ročištu za raspravu ostao kod navoda
iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se usprotivio
predloženom medicinskom vještačenju.

9.Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu
upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u
dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora dok je odbijen prijedlog tužitelja
za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem kao suvišno za donošenje odluke u
ovom sporu a pored prethodno izvedenih dokaza. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih
prijedloga.

10.Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi
članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11.Iz podataka spisa dostavljanog uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelju
rješenjem HZMO, Područnog ureda u Zadru, broj: od 04. rujna 2009. priznato
od 30. kolovoza 2006. pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti
za rad, prema odredbama Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine
o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici
Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, Međunarodni
ugovori broj 2/2006 dalje: Ugovor HVO) dijelom uzrokovane 40% zatočeništvom u
logoru vezano uz rat u Bosni i Hercegovini, a dijelom 60% izvan tih okolnosti.
12.Tužitelj je dana 26. rujna 2014. podnio zahtjev za priznanje prava na
invalidsku mirovinu zbog pogoršanja zdravstvenog stanja. Po navedenom zahtjevu
tužitelju je rješenjem HZMO, Područne službe u Zadru, broj od 23. siječnja

2015. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši
od 26. rujna 2014. Kako je tužitelj stekao pravo na invalidsku mirovinu zbog opće
nesposobnosti za rad to je nastavno na to rješenje prvostupanjsko tijelo donijelo
rješenje od 26. siječnja 2015. kojim tužitelju prestaje pravo na invalidsku mirovinu zbog
profesionalne nesposobnosti za rad danom 19.listopada 2014. s kojim danom je
obustavljena i isplata iste.

13.Nadalje je iz sadržaja spisa proizlazi da je rješenjem HZMO, Središnje
službe, broj od 25. rujna 2017. u postupku žalbe, poništeno prvostupanjsko
rješenje broj od 23. siječnja 2015. (kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku
mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 26. rujna 2014.) te je predmet
vraćen na ponovni postupak. Stoga je u obnovi postupka po službenoj dužnosti
rješenjem tuženika, broj od 26. rujna 2017., poništeno prvostupanjsko
rješenje, broj od 26.siječnja 2015. kojim je tužitelju prestalo pravo na invalidsku
mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

14.Iz podataka spisa proizlazi i to da je prvostupanjskim rješenjem od 14. prosinca 2018., a koje je doneseno u izvršenju rješenja HZMO, Središnje službe broj



Poslovni broj: 18 UsImio-448/20-11

od 26. rujna 2017., odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.

15.Nadalje, u izvršenju rješenja tuženika, broj od 26. rujna 2017.
prvostupanjsko tijelo je po službenoj dužnosti donijelo rješenje, broj spisa: od

17.prosinca 2018., kojim je tužitelju ponovno uspostavljeno pravo i isplata mirovine
priznate rješenjem HZMO, Područnog ureda u Zadru, broj: od 04. rujna

2009.(zbog profesionalne nesposobnosti za rad), a sve kako je to pobliže navedeno u
izreci tog rješenja.

16.Tužitelj je na navedeno prvostupanjsko rješenje broj spisa: . od

17.prosinca 2018. izjavio žalbu a koja žalba je odbijena osporavanim rješenjem
tuženika od 07. listopada 2020. te potvrđena pravilnost navedenog prvostupanjskog
rješenja.

17.Polazeći od svih prednjih utvrđenja, a posebno od toga da je prvostupanjsko
rješenje broj: od 04. rujna 2009., kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku
mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, i dalje na snazi te da je
prvostupanjskim rješenjem od 14. prosinca 2018. odbijen zahtjev tužitelja za
priznavanje prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad odnosno
potpunog gubitka radne sposobnosti, to je, po ocjeni ovoga suda, osporavano rješenje
tuženika od 07. listopada 2020. pravilno i zakonito, dok navodi i prigovori tužitelja nisu
osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
18.Naime, nije osnovan navod tužitelja u tužbi odnosno tijekom ovoga spora
da je osporavanim rješenjem tuženika tužitelju ukinuto već priznato pravo na invalidsku
mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Ovo stoga što iz prednjih utvrđenja
nedvojbeno proizlazi da je prvostupanjsko rješenje od 23. siječnja 2015., kojim je
tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad,
poništeno rješenjem tuženika od 25. rujna 2017. a u izvršenju tog rješenja je
prvostupanjskim rješenjem od 14. prosinca 2018. odbijen zahtjev tužitelja za
priznavanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.
19.Obzirom da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti
osporavanog rješenja tuženika od 07. listopada 2020., kojim je potvrđena pravilnost
prvostupanjskog rješenja od 17.prosinca 2018., a kojim je tužitelju ponovno
uspostavljeno pravo i isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za
rad koja mu je priznata rješenjem HZMO, Područnog ureda u Zadru, broj: .. od

04. rujna 2009., a ne ocjena zakonitosti rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za
priznavanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti,
to nisu od utjecaja za rješavanje predmetne upravne stvari ni ostali tužbeni navodi
tužitelja u tužbi i tijekom ovoga spora koji se u bitnome odnose na pogoršanje
zdravstvenog stana tužitelja te da u svezi s tim tužitelj ispunjava uvjete za priznavanje
prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad.

20.Uzevši u obzir sve izloženo ovaj sud je odbio prijedlog tužitelja da se provede
medicinsko vještačenje po vještaku psihijatrijske struke na okolnosti postojanja opće
nesposobnosti za rad kod tužitelja te uzročno posljedične veze dijagnoza koje postoje
kod tužitelja sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske jer je
izvođenje navedenog dokaza u predmetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, po ocjeni
ovoga suda, nepotrebno.

21.Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je
prethodio donošenju osporavanog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi
bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne
za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari te je osporavano rješenje
argumentirano i na zakonu osnovano. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili



Poslovni broj: 18 UsImio-448/20-11

zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije
rješenje predmetne upravne stvari.

22.Stoga, a budući da je osporavano rješenje tuženika zakonito, te nisu
ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na
koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka

1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

U Splitu, 27. rujna 2021.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se
podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu,
a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-opunomoćeniku tužitelja, uz zapisnik o objavi,
-tuženiku, uz zapisnik o objavi,
-u spis.

Rj.:

-spis u kalendar 30 dana

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu