1              Poslovni broj: II Kž-346/2021-5

Poslovni broj: II Kž-346/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog G. K., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog G. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kovm-7/2021-8 od 10. rujna 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2021.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba okrivljenog G. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kovm-7/2021-8 od 10. rujna 2021., nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. (ispravno stavka 1.) u vezi sa člankom 123. stavkom 1. točkama 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08. ) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog G. K. koji mu teče od 15. lipnja 2021. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni G. K. po branitelju, odvjetniku T. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine istražni zatvor okrivljeniku te po potrebi odredi adekvatnu mjeru opreza.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Okrivljenik u žalbi navodi da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o osobitim okolnostima koji upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te osporava postojanje osnovane sumnje da bi počinio predmetno kazneno djelo i postojanje osobitih okolnosti za produljenje istražnog zatvora, čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

6. Razmotrivši razloge pobijanog rješenja te žalbene navode, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog G. K. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku iznio je jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud pa su neosnovani žalbeni navodi optuženika da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Također, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažom mjerom.

7. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se podignutom optužnicom stavlja na teret proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, a koje dokaze je u dovoljnoj mjeri iznio u pobijanom rješenju. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.

7.1. U žalbi iznesena okrivljenikova vlastita analiza i osobna ocjena značaja i vjerodostojnosti iskaza oštećenice te potreba provođenja dodatnih dokaza nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, jer Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten provoditi, analizirati i ocjenjivati dokaze, već je analiza dokaza u nadležnosti optužnog vijeća prilikom donošenja odluke o osnovanosti optužnice, a u slučaju potvrđivanja optužnice, provođenje, analiza i ocjena dokaza u nadležnosti je raspravnog vijeća. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih.

8. S obzirom na stadij postupka, potvrđivanja optužnice, nakon provedene istrage unutar koje su prikupljeni dokazi potrebni za podizanje optužnice, nije za očekivati pronalazak novih činjenica i dokaza ni postojanje novonastalih okolnosti koje bi dodatno pojačavale postojanje osnovane sumnje, a time i dodatno opravdavale primjenu istražnog zatvora protiv okrivljenika na što se neosnovano upire žalbom okrivljenika.

8.1. Nadalje, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika, jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, u ovom stadiju postupka, pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

9. Nasuprot žalbenim navodima okrivljenog, da u pobijanom rješenju postojanje iteracijske opasnosti nije obrazloženo ni konkretizirano već označeno uobičajenom i paušalnom frazom, drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud opravdano nalazi, a što je i pravilno obrazložio, da okrivljenikova dosadašnja višestruka osuđivanost u razdoblju od 2002. do 2015. (u dobi od 19 do 32 godine) zbog različitih kaznenih djela, uglavnom imovinskog karaktera, ali i kaznenih djela s elementima nasilja (razbojništvo, uništenja i oštećenja tuđe stvari, pomaganja u teškoj tjelesnoj ozljedi) kao i zbog istovrsnog kaznenog djela – bludnih radnji, upućuje na zaključak da ga dosadašnje osude na uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora, nisu spriječile u počinjenju kaznenog djela za koje se na razini osnovane sumnje tereti u ovome postupku te da navedene okolnosti predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i neposrednu opasnost da će boravkom na slobodi počiniti nova kaznena djela, slijedom čega je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora.

9.1. Prvostupanjski sud je ispravno zaključio da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji, suprotno navodima okrivljenika, ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama opreza.

10. Nije u pravu okrivljenik niti kada upire na povredu načela razmjernosti, navodom da se istražni zatvor unaprijed pretvara u kaznenu sankciju, jer drugostupanjski sud utvrđuje da produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavka 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. rujna 2021.