Poslovni broj: Gž Ob-192/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-192/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u pravnoj stvari tužitelja T. P. iz S. R. N., M., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz ZOU A. S., L. L., D. V. i A. P., odvjetnika iz S. B., protiv tuženice R. P. iz S. R. N., M., radi poništaja braka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P Ob-131/2018-9 od 12. ožujka 2019., 27. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P Ob-131/2018-9 od 12. ožujka 2019.

 

 

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„Utvrđuje se da je Općinski sud u Novom Zagrebu apsolutno nenadležan u ovoj pravnoj stvari, sukladno odredbi čl. 3. Uredbe vijeća (EZ) br. 2001/2003. od dana 27. studenoga 2003. godine o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, te se ukidaju sve provedene radnje i odbacuje tužba tužitelja T. P., protiv tuženice R. P., radi poništaja braka, podnesena Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Stalnoj službi u Zaprešiću, dana 05. svibnja 2018. godine.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je pobijana odluka u cijelosti neosnovana i nezakonita; da je prigodom donošenja odluke prvostupanjski sud primijenio odredbe članka 3. točaka 1.a. i 1.b. Uredbe vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenog 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim sa roditeljskom odgovornošću (dalje u tekstu: Uredba) zaključujući da je on državljanin Republike Hrvatske, no da nije ispunjena kumulativna pretpostavka da on ima uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj najmanje šest mjeseci prije pokretanja postupka; da sud prvog stupnja pogrešno zaključuje o potrebi da istovremeno budu ispunjene obje pretpostavke u pogledu nadležnosti suda jer je po njegovom mišljenju potrebno da se ispuni samo jedna pretpostavka i to ili uobičajeno boravište u državi članici prema članku 3. točki 1.a. Uredbe ili državljanstvo u državi članici prema članku 3. točki 1.b. Uredbe; da su prema toj odredbi u predmetima koji se odnose na poništaj braka nadležni sudovi država članica prema državljanstvu oba bračna druga, a obzirom da je on državljanin države članice da je trebalo primijeniti tu odredbu; da je stoga dovoljno da je ispunjena samo jedna pretpostavka za podnošenje tužbe i to njegovo hrvatsko državljanstvo, prema odredbi članka 3. točke 1.b. Uredbe; da je, zbog svega navedenog, prvostupanjski sud pogrešno primijenio predmetnu Uredbu i time pogrešno primijenio materijalno pravo.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe članka 365. u svezi članka 381. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.

 

6. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. u vezi odredbe članka 381. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za poništenje braka sklopljenog između stranaka 24. siječnja 2015. u K., R. S..

 

8. Prvostupanjski sud se, pobijanim rješenjem, oglasio apsolutno nenadležnim te je ukinuo sve provedene radnje i odbacio tužbu. Pri tomu je izrazio pravno shvaćanje da imajući u vidu činjenice da obje stranke nisu državljani Republike Hrvatske, već samo tužitelj, da je njihovo uobičajeno boravište u Saveznoj Republici Njemačkoj u M., na adresi …, a koje je i njihovo zadnje uobičajeno boravište, da tužitelj nema prijavljeno prebivalište niti boravište u Republici Hrvatskoj, te je sa zadnje adrese prebivališta u Z., …, odjavljen 27. srpnja 2016., a tuženica prijavljena na adresi prebivališta u Republici Srbiji u N. S., na adresi …, posljedično tomu, apsolutno nenadležan za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za poništenje braka, budući da nije ispunjen niti jedan uvjet iz odredbe članka 3. Uredbe.

9. Ovakvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda je pravilno.

10. Naime, člankom 3. Uredbe propisano je da su u predmetima koji se odnose na razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka, nadležni sudovi država članica a) na čijem području: - bračni drugovi imaju uobičajeno boravište, ili - su bračni drugovi imali zadnje uobičajeno boravište, ako jedan od njih i dalje ima isto boravište, ili - protustranka ima uobičajeno boravište, ili - u slučaju zajedničkog prijedloga za pokretanje postupka, ima uobičajeno boravište bilo koji od bračnih drugova, ili - stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište, ako je on ili ona tamo imao boravište najmanje godinu dana prije pokretanja postupka, ili - stranka koja pokreće postupak ima uobičajeno boravište, ako je on ili ona tamo imao boravište najmanje šest mjeseci prije pokretanja postupka, a on ili ona je bio državljanin države članice o kojoj je riječ ili, u slučaju da je riječ o Velikoj Britaniji ili Irskoj, tamo imao svoj „domicile”; b) prema državljanstvu oba bračna druga ili, u slučaju Velike Britanije ili Irske, prema „domicile” oba bračna druga.

11. Cijeneći sadržaj ove odredbe Uredbe i utvrđenog nespornog činjeničnog stanja, jasno je i nedvojbeno da u konkretnomu slučaju nije ispunjen uvjet nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za postupanje po tužiteljevoj tužbi ni prema odredbi članka 3. 1. a) Uredbe (uobičajenog boravišta u Republici Hrvatskoj) niti prema odredbi članka 3. 1. b) Uredbe (hrvatskog državljanstva oba bračna druga).

12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja – da je dostatno da je ispunjena samo jedna pretpostavka za podnošenje odnosne tužbe – njegovo hrvatsko državljanstvo, valja istaknuti da u konkretnom slučaju u postupku radi poništenja braka stranaka za suđenje nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, jer obje stranke nemaju državljanstvo Republike Hrvatske (obzirom da tuženica nema državljanstvo Republike Hrvatske već državljanstvo Republike Srbije – stranica 4), a sve u smislu članka 3. 1. b) Uredbe.

13. Dakle, kako je sud prvoga stupnja na, za ovaj postupak, pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tomu nije počinio ni one bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu te prema odredbi članka 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Puli – Pola 27. rujna 2021.

 

 

Sudac

 

     Miroslav Ružić, v.r.