1

Poslovni broj: Gž R-1281/2021-2

 

Poslovni broj: Gž R-1281/2021-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužiteljice K. K. iz Z., OIB: 94432509542, zastupane po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika Centar za odgoj i obrazovanje D., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2540/2019 od 29. travnja 2021., 27. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2540/2019 od 29. travnja 2021., u točki I, III, IV izreke.  

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška ovog žalbenog postupka na žalbu i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženiku da joj isplati iznos od 54.658,56 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 kn sa pripadajućem zakonskom zateznom kamatom sve u roku od 8 dana.

 

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te da se tuženiku nadoknade troškovi žalbenog postupka.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava navode iz žalbe tuženika predlažući da se žalba odbije kao neosnovana i presuda potvrdi te da joj se nadoknadi trošak odgovora na žalbu. 

             

4. Žalba tuženika je neosnovana.

 

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 , 25/13, 28713,89/14 i 70/19, dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu profesora, te nije sporno da je tuženik isplaćivao tužiteljici plaću prema osnovici i koeficijentu naznačenom u obračunskim ispravama.

 

8. Međutim sporno je između stranaka primjena odredbe Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., odnosno odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama na tuženika jer isti obavlja djelatnost socijalne skrbi, a ne srednjoškolsku djelatnost, sporna je primjena navedenog Kolektivnog ugovora i odredaba Sporazuma na radni odnos tužiteljice iz razloga što sindikati s područja socijalne skrbi nisu bili uključeni u kolektivno pregovaranje prilikom donošenja Kolektivnih ugovora na koje se tužiteljica poziva.

 

9. Tuženik u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu zauzeo pogrešno pravno stajalište da se na radni odnos tužiteljice trebaju primijeniti odredbe čl. 3. Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti ističući da je tuženik osnovan na temelju Zakon o socijalnoj skrbi i njegovo poslovanje spada u nadležnost Ministarstva.

 

10. Nadalje tuženik ističe da se radi o specifičnoj ustanovi koja ima štićenike s posebnim potrebama i sposobnostima, te je tuženik obračunavao plaću tužiteljice sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi te tužiteljica mjesečno prima dodatke na osnovnu plaću s osnova posebnih uvjeta rada i to u vrlo visokom koeficijentu od 1,4, a što je znatno veći dodatak od onoga koji tužiteljica potražuje tužbenim zahtjevom.

 

11. Tuženik stoga u žalbenim navodima ističe da se stoga ne mogu dodaci s naslova dva kolektivna ugovora zbrajati.

 

12. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

 

- da iz Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. (dalje u tekstu: Sporazum), proizlazi da je isti sklopljen 25. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata 1, Sindikata 2 i Sindikata 3,

 

- da su člankom 3. Sporazuma, sporazumne strane ugovorile kako će se, u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice, osnovna plaća uvećati s dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi:

- od dana 01. kolovoza 2007. godine: 2,0%

- od dana 01. srpnja 2008. godine: 2,1%

- od dana 01. srpnja 2009. godine: 2,2%

- od dana 01. srpnja 2010. godine: 2,2%

- od dana 01. srpnja 2011. godine: 2,2%

- od dana 01. srpnja 2012. godine: 2,3%

- da se uvećanja iz st. 1. predmetnog članka obračunavaju na način da se gore ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodnih godina,

- da je primjena gore navedene odredbe Sporazuma odgođena do 31. prosinca 2013., a sukladno Dodatku Sporazumu od 13. svibnja 2009. te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., kojom se utvrđuje sadržaj izmjene i dopuna Dodatka Sporazuma te vjerodostojnim tumačenjem izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovi za plaće u javnim službama usvojenih Arbitražom od 7. prosinca 2011. (člankom 2. arbitražne odluke), Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012. (člankom 2.) primjena povećanja osnovice odgođena je do 31. prosinca 2013.,

- da je odredbom članka 1. stavak 2. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj: 7/11, dalje u tekstu: KU/11), kao i prema odredbi članka 1. stavak 2. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj: 72/14, dalje u tekstu: KU/14) te prema odredbi članka 1. stavak 2. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine", broj: 51/18, dalje u tekstu: KU/18) propisano je da na strani poslodavca Kolektivni ugovor obvezuje Vladu Republike Hrvatske, školski odbor, ravnatelja ustanove u kojoj se obavlja srednjoškolska djelatnost, a na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama te kojem se sredstva za plaće osiguravaju u državni proračun,

- da iz Odluke Vlade Republike Hrvatske o donošenju mreža osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja ("Narodne novine", broj: 70/11, dalje u tekstu: Odluka) donesenu temeljem odredbe članka 10. stavak 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, proizlazi da je člankom 1. Odluke donesena mreža osnovnih i srednjih škola i učeničkih domova kojom se utvrđuju školske ustanove koje obavljaju djelatnost odgoja i obrazovanja sa svim njihovim objektima u kojima se provodi odgoj i obrazovanje, te program obrazovanja koje školske ustanove ostvaruju uključujući i posebne programe za učenike s teškoćama,

- da je prilogu 2. citirane Odluke utvrđena mreža srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja te pod točkom XXI. 1.1., pod brojem škole 58 naveden tuženik, Centar za odgoj i obrazovanje D. kao srednja škola s obrazovnim programima ekonomija, poslovna administracija i trgovina, grafička tehnologija i audio-vizualno oblikovanje, strojarstvo, brodogradnja i metalurgija te tekstil i koža,

- da iz izvatka iz sudskog registra za tuženika koji prileži spisu proizlazi da je između ostalih djelatnost tuženika i djelatnost srednjeg odgoja i obrazovanja učenika po primjerenim programima odgoja i obrazovanja.

 

13. Prvostupanjski sud je polazeći od gore navedenih utvrđenja zauzeo pravilno pravno shvaćanje, a kojeg prihvaća i ovaj sud, da je djelatnost tuženika između ostalog i obavljanje srednjoškolskog obrazovanja pa se stoga na radni odnos tužiteljice primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine" broj 7/11, dalje KU/11) i ("Narodne novine" broj 72/14 dalje KU/14).

 

14. Naime prema odredbi čl. 16. KU/11 Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. sadržajno predstavlja sastavni dio tog Kolektivnog ugovora i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim, te se stoga taj Sporazum primjenjuje na plaću tužiteljice, budući je ranije utvrđeno da se na nju primjenjuje KU/11, odnosno kasniji ugovori koji su zaključeni za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama.

 

15. Nije sporna činjenica da su se ispunili uvjeti za primjenu Sporazuma počev od 1. siječnja 2014.

 

16. Prvostupanjski sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku L. T. G. iz društva T. d.o.o. Z., kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog, a stranke nisu imale primjedbi na nalaz vještaka odnosno tuženik ne prigovara matematičkom izračunu vještaka koja je u svom nalazu i mišljenju na temelju dokumentacije (obračunske liste plaća tužiteljice) pod pretpostavkom da tužiteljici pripada pravo na dodatke određene Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, razlike isplaćene plaće i pripadajuće plaće iznosi 54.658,56 kn.

 

17. Također pogrešan je pravni pristup tuženika da tužiteljica nema pravo na isplatu po dva kolektivna ugovora i to Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi ("Narodne novine" broj 7/11 i 42/14) i Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, budući da se tužiteljici isplaćuju i dodaci za posebne uvjete rada a koji su utvrđeni Kolektivnim ugovorom za djelatnost socijalne skrbi.

 

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se na tužiteljicu primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi prema Ugovoru o radu međutim to ne sprječava primjenu odredbi Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama jer isti se ne isključuju kako to pogrešno smatra tuženik već se radi u o kumuliranoj primjeni jer se na tužiteljicu primjenjuje Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama prema odredbi čl. 1. st. 2. KU/11, KU/14 i KU/18 dok se Kolektivni ugovora za djelatnost socijalne skrbi primjenjuje temeljem Ugovora o radu.

 

19. Ovdje valja naglasiti Zakona o radu ("Narodne novine", br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), te identično Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14 i 127/17-dalje Z/14) propisuje da za navedeni rad tužiteljica ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano čl. 91. st. 3. ZR/14 a prema čl. 94 ZR/14, a takvu odredbu je imao ZR/09 u odredbi čl. 86. iz kojih jasno proizlazi da za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

 

20. Prema odredbi čl. 82. st. 1. ZR/09 poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.

 

21. Stoga žalbeni navodi tuženika proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju kako KU tako i tumačenju relevantnih odredbi Zakona o radu. Naime, na plaću tužiteljice je primijenjen Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne zaštite te je plaća tužiteljice zapravo je plaća osobe zaposlene u javnim službama, a čl. 3. Sporazuma je ugovorena primjena druge vrste dodataka od onih koji su ugovoreni Kolektivnim ugovorima za djelatnost socijalne zaštite. Sporazumom su naime, stranke utvrdile da će se dodaci na plaću obračunavati u svrhu reguliranja zaostajanja plaće u sustavu obrazovanja i znanosti, dok su Kolektivnim ugovorima za djelatnost socijalne zaštite, propisani dodaci s osnova uvjeta rada. Ne radi se dakle o sadržajno istim dodacima, odnosno o dodacima koji bi se "preklapali" kako to u žalbi ističe tuženik. 

 

22. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilno i zakonito na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te u skladu s Tarifom o naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

 

23. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I izreke ove drugostupanjske odluke.

 

24. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a te je odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer taj trošak nije niti potreban radi vođenja ovog postupka pa je stoga odlučeno kao u točki II izreke ove presude. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu, u točki II izreke, ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci 27. rujna 2021.

 

 

Sutkinja

Filka Pejković