1              Poslovni broj: Gž R-514/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-514/2021-2

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu,po sucu tog suda Borisu Mimica, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice I. B. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika Bolnice, Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 22 Pr-268/2019-29 od 10. ožujka 2021., dana 24. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 22 Pr-268/2019-29 od 10. ožujka 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I/ Nalaže se tuženiku Bolnice, Z. OIB: ..., da tužiteljici, I. B., OIB: ..., Z., isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 9.704,45 kuna bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom:

- za veljaču 2014. godine, na iznos od 39,68 kuna od 16.03.2014.,

- za ožujak 2014. godine, na iznos od 56,68 kuna od 16.04.2014.,

- za travanj 2014. godine, na iznos od 54,11 kuna od 16.05.2014.,

- za svibanj 2014. godine, na iznos od 38,76 kuna od 16.06.2014.,

- za lipanj 2014. godine, na iznos od 269,92 kuna od 16.07.2014.,

- za srpanj 2014. godine, na iznos od 57,84 kuna od 16.08.2014.,

- za kolovoz 2014. godine, na iznos od 350,90 kuna od 16.09.2014.,

- za rujan 2014. godine, na iznos od 25,77 kuna od 16.10.2014.,

- za listopad 2014. godine, na iznos od 123,24 kuna od 16.11.2014.,

- za studeni 2014. godine, na iznos od 113,38 kuna od 16.12.2014.,

- za prosinac 2014. godine, na iznos od 295,78 kuna od 16.01.2015.,

- za siječanj 2015. godine, na iznos od 310,66 kuna od 16.02.2015.,

- za veljaču 2015. godine, na iznos od 170,83 kuna od 16.03.2015.,

- za ožujak 2015. godine, na iznos od 188,43 kuna od 16.04.2015.,

- za travanj 2015. godine, na iznos od 187,69 kuna od 16.05.2015.,

- za svibanj 2015. godine, na iznos od 298,32 kuna od 16.06.2015.,

- za lipanj 2015. godine, na iznos od 129,44 kuna od 16.07.2015.,

- za srpanj 2015. godine, na iznos od 115,95 kuna od 16.08.2015.,

- za kolovoz 2015. godine, na iznos od 244,08 kuna od 16.09.2015.,

- za studeni 2015. godine, na iznos od 97,63 kuna od 16.12.2015.,

- za prosinac 2015. godine, na iznos od 123,80 kuna od 16.01.2016.,

- za siječanj 2016. godine, na iznos od 171,35 kuna od 16.02.2016.,

- za ožujak 2016. godine, na iznos od 21,38 kuna od 16.04.2016.,

- za travanj 2016. godine, na iznos od 130,75 kuna od 16.05.2016.,

- za svibanj 2016. godine, na iznos od 62,42 kuna od 16.06.2016.,

- za lipanj 2016. godine, na iznos od 161,25 kuna od 16.07.2016.,

- za srpanj 2016. godine, na iznos od 130,75 kuna od 16.08.2016.,

- za kolovoz 2016. godine, na iznos od 61,64 kuna od 16.09.2016.,

- za rujan 2016. godine, na iznos od 62,42 kuna od 16.10.2016.,

- za listopad 2016. godine, na iznos od 163,44 kuna od 16.11.2016.,

- za studeni 2016. godine, na iznos od 161,25 kuna od 16.12.2016.,

- za prosinac 2016. godine, na iznos od 41,06 kuna od 16.01.2017.,

- za siječanj 2017. godine, na iznos od 261,15 kuna od 16.02.2017.,

- za ožujak 2017. godine, na iznos od 61,18 kuna od 16.04.2017.,

- za travanj 2017. godine, na iznos od 194,91 kuna od 16.05.2017.,

- za svibanj 2017. godine, na iznos od 188,62 kuna od 16.06.2017.,

- za lipanj 2017. godine, na iznos od 298,46 kuna od 16.07.2017.,

- za srpanj 2017. godine, na iznos od 100,49 kuna od 16.08.2017.,

- za kolovoz 2017. godine, na iznos od 119,22 kuna od 16.09.2017.,

- za rujan 2017. godine, na iznos od 102,50 kuna od 16.10.2017.,

- za studeni 2017. godine, na iznos od 205,13 kuna od 16.12.2017.,

- za prosinac 2017. godine, na iznos od 24,42 kuna od 16.01.2018.,

- za siječanj 2018. godine, na iznos od 168,45 kuna od 16.02.2018.,

- za veljaču 2018. godine, na iznos od 73,51 kuna od 16.03.2018.,

- za ožujak 2018. godine, na iznos od 33,42 kuna od 16.04.2018.,

- za travanj 2018. godine, na iznos od 185,22 kuna od 16.05.2018.,

- za svibanj 2018. godine, na iznos od 330,23 kuna od 16.06.2018.,

- za srpanj 2018. godine, na iznos od 66,84 kuna od 16.08.2018.,

- za kolovoz 2018. godine, na iznos od 80,57 kuna od 16.09.2018.,

- za rujan 2018. godine, na iznos od 183,79 kuna od 16.10.2018.,

- za listopad 2018. godine, na iznos od 197,07 kuna od 16.11.2018.,

- za prosinac 2018. godine, na iznos od 396,80 kuna od 16.01.2019.,

- za siječanj 2019. godine, na iznos od 180,83 kuna od 16.02.2019.,

- za ožujak 2019. godine, na iznos od 27,50 kuna od 16.04.2019.,

- za travanj 2019. godine, na iznos od 213,18 kuna od 16.05.2019.,

- za svibanj 2019. godine, na iznos od 155,24 kuna od 16.06.2019.,

- za lipanj 2019. godine, na iznos od 507,14 kuna od 16.07.2019.,

- za srpanj 2019. godine, na iznos od 190,34 kuna od 16.08.2019.,

- za kolovoz 2019. godine, na iznos od 322,65 kuna od 16.09.2019.,

- za rujan 2019. godine, na iznos od 190,86 kuna od 16.10.2019.,

- za listopad 2019. godine, na iznos od 184,13 kuna od 16.11.2019., do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

 

II/ Nalaže se tuženiku Bolnice, Z., OIB: ..., da tužiteljici, I. B., OIB: ..., Z., naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 8.593,75 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana 17. ožujka 2021. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

 

2.               Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

 

3.               Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.               Žalba nije osnovana.

 

5.               Suprotno navodima tuženika, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čanka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge koje je moguće ispitati, a ujedno ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

6.               Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada u visini od 25% temeljem odredbe članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13, dalje: KU/13).

 

7.               Nadalje, predmet spora je i zahtjev za isplatu s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u visini od 4% temeljem odredbe članka 5. Dodatka I. KU/13 („Narodne novine“, broj 96/15, dalje: Dodatak I. KU/13), kojim je dodan članak 59.a, a kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

 

8.               Tužbeni zahtjev usmjeren je i na isplatu s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

 

9.              Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18, dalje: KU/18), te sadrži identične odredbe kao KU/13 odnosno odredba članka 55. KU/18 sadržajno je ista kao i odredba članka 57. KU/13, dok je odredba članka 58. KU/18 sadržajno ista kao odredba članka 59.a KU/13.

 

10.               Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 35/19) produljena je primjena KU/18 do 31. srpnja 2019. a Izmjenom Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 78/19) do 31. listopada 2019.

 

11.              U konkretnom slučaju, s obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. toč. 3. tog Zakona te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sve sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

 

12.               Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, a koje je utvrđenje ovaj drugostupanjski sud dužan respektirati s obzirom da se radi o sporu male vrijednosti proizlazi da tužena tužiteljici kao svojoj zaposlenici nije isplaćivala dodatke na sate rada koje je tužiteljica odradila u prekovremenom radu, a zbog čega joj je, posljedično, i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćivala u umanjenom iznosu. Visina potraživanja tužiteljice utvrđena je knjigovodstveno-financijskim vještačenjem na kojeg stranke nisu imale primjedbi.

 

13.              Prema shvaćanju suda prvog stupnja, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad. Naime, tumačenje tuženika da tužiteljici taj dodatak pripada samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da posebni uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

 

14.              Iz podataka dostavljenih od strane tuženika te rezultata vještačenja proizlazi da je obračun dodataka izvršen u odnosu na redovni rad tužiteljice, iako je kao radne sate u cilju utvrđenja osnovice za izračun dodataka trebalo računati i platiti dodatak i na sate provedene na prekovremenom radu što je tuženik propustio.

 

10.               Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću u slučaju kada joj KU istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka odnosno - pravo na isplatu kumulativno dodataka iz stavka 1. (za prekovremeni rad 50%) i stavka 8. (za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa za 150%) članka 51. KU, jer se isti međusobno ne isključuju.

 

11.              Naime, odredbom članka 57. KU/13 i identičnom odredbom članka 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

 

12.              Sukladno odredbi članka 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 33/96, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.

 

13.               Odredbom članka 36. stavka 1. i 2. KU/18 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

 

14.              Nadalje, Temelji kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 141/12, dalje u tekstu: TKU/12) koji se primjenjuje i na tužiteljicu, plaću radnika iz članka 51. KU/13 i članka 49. KU/18 definira na jednaki način kao i KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

 

15.              Sukladno odredbi članka 94. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 27/17, dalje u tekstu: ZR) propisao je da za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad, te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću.

 

16.              U navedenom s pravom prvostupanjski sud zaključuje kako iz citiranih odredbi članka 51. stavka 1. KU/13 i identičnoj odredbi članka 49. stavka 1. KU/18 i Zaključka br. 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja proizlazi da se u mjesečni fond sati ne ubrajaju dani blagdana koji padaju u vremenu od ponedjeljka do petka, slijedom čega tužitelju pripada naknada za prekovremeni rad ukoliko ti sati prelaze redovni mjesečni fond radnih sati.

 

17.               Polazeći od toga da je mjesečni fond radnih sati za sve (ne)zdravstvene radnike jedinstven i da se sukladno članka 58. stavka 9. KU/13, odnosno, članka 49. stavka 10. KU/18 i da se dobije na način da se broj radnih dana pomnoži sa osam, s time da se u radne dane ne ubrajaju dani blagdana, tužiteljica koja je radila na blagdan koji pada od ponedjeljka do petka (neradni dan) osam sati ima pravo na isplatu naknade za osam

-6-

sati odrađenog prekovremenog rada.

 

18.               Sukladno odredi članka 1. stavka 2. Zakona o blagdanima razvidno je koji su neradni dani u RH, a ta se odredba primjenjuje na jednak način na sve radnike u RH, pa stoga ako je Zakonom nešto određeno kao neradni dan istodobno se ne može tretirati kao radni dan u smislu prikaza redovnog mjesečnog fonda radnih sati kako to predviđa Zaključak br. 153 jer se radi o kogentnoj odredbi Zakona o blagdanima koja se ne može derogirati drugačijom odredbom KU, odnosno, u konkretnom drugačijim tumačenjem KU kojeg je dalo Zajedničko povjerenstvo.

 

19.              Stoga i ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako činjenica da se zakonom može propisati koja su tijela, odnosno, osobe dužne raditi u dane blagdana u RH, u koju djelatnost nedvojbeno spada poslodavac tužiteljice, što, međutim, ne utječe na kategoriju radnog, odnosno, neradnog dana, nego se radi o tome da su pojedine djelatnosti dužne raditi i u neradne dane, a činjenica da je tužiteljica dužna raditi u neradni dan ne znači da taj dan postaje radni, odnosno, da ga se ima uvrstiti u redovni mjesečni fond radnih sati, jer i dalje prema cit. odredbi članka 1. stavka 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH taj dan ostaje neradni dan.

 

20.               Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalnog pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice iz razloga što je zbog neobračunavanja i neisplaćivanja dodatka na sate rada koje je tužiteljica odradila u prekovremenom radu, istoj bila isplaćivana manja plaća, pa posljedično tome joj osnovano pripada razlika plaće s osnove naknade za godišnji odmor u iznosima utvrđenim vještvom.

 

21.               Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini odmjerenih troškova (članak 155. ZPP-a).

 

20.               Suprotno žalbenim navodima tuženika, u smislu Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7., ali ne više od 50 bodova.

 

22.               Kako je zamjenica punomoćnika tužiteljice pristupila na ročište za objavu presude, to tužiteljici u skladu s Tbr. 9. toč 3. Tarife, pripada i naknada navedenog troška, a kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja.

 

23.               Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu, 24. rujna 2021.