Poslovni broj 34 Gž R-2085/2021-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-2085/2021-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužiteljice I. A. /OIB:…/ iz S., koju zastupa M. R. Š., odvjetnica iz S., protiv tuženika K. b. c. S. /OIB:…/ iz S., kojeg zastupa B. D., dipl. iur. zaposlenik tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3335/2020 od 14. srpnja 2021., nadnevka 24. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I.  Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3335/2020 od 14. srpnja 2021.:

 

                - u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 7.472,25 kn/bruto sa zateznim kamatama (izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak) tekućim na iznos od 597,33 kn od 15. siječnja 2016., 610,73 kn od 15. veljače 2016., 587,70 kn od 15. ožujka 2016., 659,07 kn od 15. travnja 2016., 594,50 kn od 15. svibnja 2016., 624,66 kn od 15. lipnja 2016., 658,23 kn od 15. srpnja 2016., 648,63 kn od 15. kolovoza 2016., 674,37 kn 15. rujna 2016., 585,83 kn od 15. listopada 2016., 641,11 kn od 15. studenog 2016., 540,89 kn od 15. prosinca 2016., 49,17 kn od 15. siječnja 2017., sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena;

 

                  -  i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.671,75 kn sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

 

 

             II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3335/2020 od 14. srpnja 2021. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.105,03 kn/bruto sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 324,44 kn od 15. ožujka 2017., 406,11 kn od 15. travnja 2017., 437,98 kn od 15. svibnja 2017., 386,40 kn od 15. lipnja 2017., 465,04 kn od 15. srpnja 2017., 447,50 kn od 15. kolovoza 2017., 210,53 kn od 15. rujna 2017., 215,80 kn od 15. listopada 2017., 211,23 kn od 15. studenog 2017., sve do isplate i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u daljnjem iznosu od 3.953,25 kn sa zateznim kamatama i sudi:

 

                 Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.105,03 kn/bruto sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 324,44 kn od 15. ožujka 2017., 406,11 kn od 15. travnja 2017., 437,98 kn od 15. svibnja 2017., 386,40 kn od 15. lipnja 2017., 465,04 kn od 15. srpnja 2017., 447,50 kn od 15. kolovoza 2017., 210,53 kn od 15. rujna 2017., 215,80 kn od 15. listopada 2017., 211,23 kn od 15. studenog 2017., sve do isplate i naknadu parnični troškova u daljnjem iznosu od 3.953,25 kn sa zateznim kamatama.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.577,28 kn/bruto sa zateznim kamatama (izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) opisanim u stavku prvom izreke (stavak I. izreke) i naknaditi parnični trošak u iznosu 5.625,00 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude /14. srpnja 2021./ do isplate (stavak II. izreke).

 

2. Protiv presude žali se tuženik iz razloga određenih člankom 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a) i predlaže preinaku iste slijedom žalbenih navoda.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu 10.577,28 kn/bruto na ime razlike u plaći od prosinca 2015. zaključno sa listopadom 2017. (razlika između obračuna po osnovici 5.108,84 kn po kojoj su plaće obračunavane i osnovice od 5.415,37 kn po kojoj su po tužiteljici trebale biti obračunavane) sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

 

6. Iz rezultata prvostupanjskog postupka kao nesporno proizlazi:

 

-          da je tužiteljica u predmetnom razdoblju (od prosinca 2015. zaključno sa listopadom 2017.) na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme obavljala poslove svog radnog mjesta kod tuženika;

 

-          da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi (Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinski sestara-medicinski tehničara, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, u daljnjem tekstu: Sindikati) sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Sporazum), kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% posto u 2007., 2008. i 2009. i njihova primjena od 1. siječnja svake godine;

 

-          da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikata sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu, kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn/bruto, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka Sporazuma, a člankom IV. - V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj s tim da su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeta prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, i da bi odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 95:100;

 

-          da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikata sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu (nije potpisan ali je parafiran po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske), kojim je izmijenjen članak III. i IV. Dodatak (način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta), te članak VII. prema kojem će se, za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. istih Izmjena i dopuna, uskladba odgoditi za onoliko tromjesječja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine;

 

-          da je Arbitraža sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži, 7. prosinca 2011. donijela Odluku kojom je utvrđen sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu;

 

-          da se vjerodostojno tumačenje Izmjena od 26. listopada 2011., koje su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati donijeli 28. prosinca 2012. odnosi na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu;

 

-          da je Vlada Republike Hrvatske 16. ožujka 2016. donijela Odluka o pokretanju postupka pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenog 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenog 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sklopljenog 26. listopada 2011., Arbitražne odluke, od 7. studenoga 2011. i Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. (Narodne novine, broj: 24/2016., 101/2016.);

 

-          da je u predmetnom razdoblju (od prosinca 2015. zaključno sa listopada 2017.) bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 141/2012., u daljnjem tekstu: TKU) kojim su ugovorne strane zajednički utvrdile da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima (članak 51. stavak 4.);

 

-          da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku negativan pad BDP-a bio neprekinuto od četvrtog tromjesječja 2011. do zaključno trećeg tromjesječja 2014. (12 tromjesječja u kontinuitetu); da je rast BDP-a zabilježen u drugom tromjesječju 2015. za 1,2%, trećem tromjesječju 2015. za 2,8%, (aritmetička sredina 2%); da je Državni zavod za statistiku objavio 4. prosinca 2015. posljednji podatak o rastu BDP-a;

 

-          da je tuženik kroz predmetno razdoblje isplaćivao tužiteljici plaću po osnovici od 5.108,84 kn i da razlika obračunata za razdoblje od prosinca 2015. zaključno sa siječnjem 2017. po osnovici od 5.415,37 kn iznosi 7.472,25 kn/bruto, a od prosinca 2015. do zaključno sa listopadom 2017. - 10.577,28 kn.

 

7. Na temelju u bitnome navedenog, zaključio je sud prvog stupnja da je tužbeni zahtjev osnovan jer da Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ima/ju sve elemente Kolektivnog ugovor sklopljenog sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine, broj: 39/2009., 124/2009.) na što da upućuje i odredba članka 51. stavka 4. TKU kojom je ugovoreno da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njege proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima i da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5., a u vezi s člankom VII. stavkom 1. Izmjena Dodatka Sporazumu prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što da proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (Državni zavod za statistiku u 2015. i 2016. objavio procjenu kretanja BDP koja je u 2015. bio veći u odnosu na 2014. /aritmetička sredina stopa rasta BDP-a je 2%/), da je osnovica za obračun plaća tužiteljici u prosincu 2015. iznosila 5.415,37 kn, a razlika između isplaćene i obračunate bruto plaće s osnovicom od 5.415,37 kn od prosinca 2015. do zaključno sa studenim 2017. da iznosi ukupno 10.577,28 kn/bruto.

 

8. Osporavajući prvostupanjsku presude tuženik u bitnome tvrdi da su pogrešno ocijenjene pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn jer da počevši od četvrtog tromjesječja 2011. do zaključno s trećim tromjesječjem 2014. zabilježeno dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta BDP-a, što znači da je u skladu prema člancima III. - V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. studenog 2011. trebalo odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesječja, počevši od siječnja 2016. nadalje, odnosno da okolnosti za povećanje plaće niti nisu nastupile s obzirom da je ugovoreno vrijeme trajanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. pet godine, koje da je isteklo 25. listopada 2016., da je Arbitražna odluka iz 2011., Izmjene i dopune Sporazuma i Kolektivnog ugovora nevaljane jer da u sklapanju osnovnog Sporazuma i Kolektivni ugovora nisu sudjelovali svi sindikati i da Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske nije pristao niti sudjelovao u arbitraži zbog čega da se na njega ne odnosi Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011. i  da  novim Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. (Narodne novine, broj: 128/2017.) osnovica nije ugovorena, što znači da je Vlada Republike Hrvatske prema ZPJS-a imala pravo posebnom odlukom  odrediti osnovicu plaće u javnim službama, kako je to učinila i Odukom iz prosinca 2016. kojom je osnovicu odredila sa 5.211,02 kn, a što da dalje znači da nakon isteka Sporazuma /26. listopada 2016./ tužiteljici ne pripada pravo na plaću po osnovici od 5.415,37 kn.    

 

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u granica žalbenih razloga tuženika i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja koju je moguće ispitati.

 

10. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356/2. ZPP-a), izuzev u dijelu kojim je tužiteljici priznato pravo na razliku plaće od 27. siječnja 2016. do zaključno sa listopadom 2017. (3.105,03 kn), a nastavno i parnični troškovi u iznosu 3.953,25 kn sa zateznim kamatama.

 

11. Naime, u razdoblju od prosinca 2015. do zaključno sa 26. siječnjem 2017. bio je na snazi TKU, koje su sklopili Vlada Republike Hrvatske i 6 Sindikata (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Nezavisni sindikat zaposlenih u hrvatskom zdravstvenom osiguranju i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske).

12. Odredbom članka 51. TKU ugovoreno je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (stavak 3.), da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima (stavak 4.).

13. Iz Sporazuma sa izmjenama i dopunama proizlazi:

 

-          da će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećane osnovice utvrđene člankom 2. Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećani obujam i složenost posla (od 1. kolovoza 2007. za 2%, 1. srpnja 2008. za 2,1%, 1. srpnja 2009. za 2,2%, 1. srpnja 2010. za 2,2%, od 1. srpnja 2011. za 2,2%, 1. srpnja 2012. za 2,3% - ugovoreni dodaci se za svaku godinu obračunavaju na već uvećani dodatak iz prethodne godine (Sporazum od 25. studenog 2006.);

 

-          da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine (Sporazum od 23. studenog 2006.);

 

-          da će osnovica za obračun plaće iznositi 5.415,37 kn za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja - rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesječja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno dva ili više % /mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a - dva uzastopna tromjesječja/ i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama (članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.);

 

-          da se izmjene i dopune iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme (5 godina) i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3% (članak XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.), odnosno da je ugovorena produžena primjena do 26. siječnja 2017. (članak 199. stavak 1. /Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a/);

 

-          da je Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopad 2011. prihvaćenoj  u formi Arbitražne odluke 7. prosinca 2011., izmijenjen članak III. na načina da je ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosi 5.415,37 kn za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesječja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine 2% ili više, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesječja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjena i dopunama;

 

-          da je u članku IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ugovoren način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će šest mjeseci nakon objave podataka iz članak III. Izmjena i Dopuna Sporazum, ugovorne strane utvrditi odnos /kvocijent/ pariteta između pariteta mjesečnih osnova bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama za 12 mjeseci /koeficijent 1,25/ u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta  iz prethodne alineje u 2008.;

 

-          da je člankom V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima II. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, Vlada Republike Hrvatske obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u provedi Republike Hrvatske u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećavati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećano za 1,5%.

 

14. Nije sporno da je Vlada Republike Hrvatske na temelju članka 6. stavka 2. i članka 7. stavka 1. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, broj: 27/2001.), Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (Narodne novine, broj: 25/2013.) umanjila koeficijente za 3% (sa 1,25 na 1,2125).

 

15. S obzirom na navedeno i ovaj sud je shvaćanja da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. i one prihvaćene u formi Arbitražne odluke imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine, broj: 39/2009., 124/2009.) na temelju kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi i odredbom članka 51. stavkom 4. TKU, kojim je ugovorena primjena Dodatka Sporazumu sa svim izmjenama i dopunama.

 

16. U prilog istom zaključku ide i činjenica da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatak Sporazumu (pojašnjenje primjene članak IV. stavak 5. u vezi članka VII. stavka 1.) prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice na temelju odredbe članak III. istih Izmjena ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016.

 

17. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika o ništetnosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011. s obzirom da izmjene kolektivnih ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora i da pojedini sindikati protivno zakonu ne smiju biti isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora, da okolnosti za povećanje plaće nisu nastupile s obzirom na ugovoreno vrijeme trajanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a niti pozivanje na Zakon o plaćama u javnim službama i Zakon o osnovici plaća u javnim službama.

 

18. Osim toga, niti jedan od potpisnika, a ni samostalni Sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske koji je sudjelovao u sklapanju TKU i parafirao Izmjene i dopune Dodatak Sporazumu, u zakonom predviđenim postupku nije osporavao valjanost TKU, a niti Izmjene i dopunu Dodatka Sporazuma u proceduralnom smislu.

 

19. Nadalje, kako iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. nije bilo negativnog rasta BDP-a, već naprotiv da je BDP neprekinuto rastao, odnosno da u razdobljima opisanim u člancima III. - V. nije zabilježen negativan rast BDP-a, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu s tim više što se ta odredba ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađivanje iz članka IV. i V. i što je namjera Vlade Republike Hrvatske bila vraćanje osnovice na razinu iz 2009., odnosno na iznos od 5.414,37 kn. Suprotno shvaćanju tuženika, odgoda uskladbe dvanaest kvartala konzumirana je člankom IV. stavkom 5. i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., kojim je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., što znači da je tuženik od prosinca 2015. zaključno sa 26. siječnjem 2017. bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

 

20. Prema tome, kako su za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno sa 26. siječnjem 2017. bili ispunjeni uvjeti iz odredbe članak III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojim je određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn, kada rast realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesječja uzastopno bude prosječno 2% ili više, te kako razlika između obračuna po osnovici od 5.415,37 kn i isplaćene bruto plaće od prosinca 2015. do zaključno sa 26. siječnjem 2017. iznosi 7.472,25 kn/bruto s mjesečnim iznosima navedenim u stavku prvom izreke, to je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je naložio tuženiku na ime razlike u plaći od prosinca 2015. do zaključno sa 26. siječnjem 2017. isplatiti tužiteljici iznos od 7.472,25 kn/bruto sa pripadajućim zateznim kamatama, čiji tijek i visina nije sporan/a, a zbog čega je odbijena kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu stavka I. izreke kojim je odlučeno o tom djelu tužbenog zahtjeva.

 

21. Međutim, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno u dijelu kojim je tužiteljici priznato pravo na razliku u plaći nakon 26. siječnja 2017. do zaključno sa listopadom 2017., na što opravdano ukazuje tuženik. Naime, prvostupanjski je sud očito ispustio iz vida odredbu članka XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kojom je ugovoreno da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme (za razdoblje od 5 godina) i odredbu članka 199. stavak 1. ZR-a kojom je propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, prema kojima nakon 26. siječnja 2017. (tri mjeseca nakon 26. listopada 2016. odnosno isteka ugovorenog vremena važenja Dodatka Sporazumu sa izmjenama i dopunama) nema mjesta primjeni Sporazuma sa izmjenama i dopunama, a time niti obračunu plaće tužiteljici po osnovici od 5.415,37 kn. Stoga je iz tih razloga po žalbi tuženika preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužiteljici priznato pravo na razliku u plaći i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. do zaključno sa listopadom 2017., tako što je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.105,03 kn/bruto sa zateznim kamatama.

 

22. Budući da dužnost naknade parničnih troškova zavisi od konačne odluke o glavnoj stvari, da je tužiteljica u konačnici uspjela u predmetnoj parnici sa 29,72% (osnova 59,09% /za 13 od 22 mjeseca razlike u plaćama/ + visina 70,64% = 129,73% : 2 = 64,86 % - 35,14 % uspjeh tuženika = 29,72%), to tužiteljici pripada parnični trošak u iznosu od 1.671,75 kn (29,72% od 5.625,00 kn) sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude (14. srpnja 2021.) do isplate (članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020./, članak 29. stavak 2/2. 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018./), koji joj je dužan naknaditi tuženik (članak 154. stavak 2. ZPP-a), dok je za preostali dio (3.953,25 kn sa zateznim kamatama) valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku o parničnim troškovima, odnosno odbiti zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 3.953,25 kn na ime parničnog troška sa zateznim kamatama.  

 

23. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.472,25 kn (razlika u plaći od 1. prosinca 2015. do 26. siječnja 2017.) sa zateznim kamatama i naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.671,75 kn, nisu utvrđeni razlozi zbog kojih se pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. ZPP-a), već je utvrđen razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici na ime razlike u plaći od 27. siječnja 2017. zaključno sa listopadom 2017. iznos od 3.105,03 kn sa zatezni kamatama, a nastavno i naknaditi daljnji iznos od 3.953,25 kn sa zateznim kamatama na ime troškova prvostupanjskog postupka, a zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak II.).

 

U Zagrebu 24. rujna 2021.

 

       Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.