Poslovni broj: 4 P-152/2021-8

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

               TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja B. j.d.o.o. Z., , OIB …, koje zastupa punomoćnica I. D. Ž., odvjetnica iz V. protiv tuženika I. Š. u likvidaciji, Ž., OIB …, koje zastupa punomoćnik H. G., odvjetnik u O., radi isplate iznosa od 9.006,65 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 14. rujna 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te  objavljene presude 24. rujna 2021.,             

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku Š. I. u likvidaciji, OIB …, Ž., da tužitelju B. j.d.o.o. OIB …, Z., isplati novčanu tražbinu u vidu novčanog iznosa depozita, koji je Ugovorom o oročenju novčanih sredstava s valutnom klauzulom broj 10/DZ/2000 od 20. srpnja 2000. godine oročio A. T., te isti prenio na tužiteljicu u iznosu od 9.029,99 kn sa zakonskom zateznom kamAtom tekućom od dana stjecanja prava na isplatu depozita i to:

-          od 2.3.2001. do 30.6.2002. godine po stopi od 18%

-          od 1.7.2002. do 31.12.2007. godine po stopi od 15%

-          od 1.1.2008. do 30.6.2011. godine po stopi od 14%

-          od 1.7.2011. do 31.7.2015. godine po stopi od 12%

-          od 1.8.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14 %

-          od 1.1.206. do 30.6.2016. godine po stopi od 8,05 %

-          od 1.7.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88%

-          od 1.1.2017. do 30.6.2017. godine po stopi od 7,68%

-          od 1.1.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41%

-          od 1.12018. do 30.6.2018. godine po stopi od 7,09%

-          od 1.7.2018. do 31.12.2019. godine po stopi od 6,82%,

 

a od 1.1.2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

 

              Nalaže se  tuženiku Š. I. u likvidaciji, OIB …, Ž., da tužitelju B. j.d.o.o. OIB …, Z., naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena tekućom od dana presuđenja pa do isplate u roku od 8 dana."

 

              II Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kn (tisućuosamostosedamdesetpet kuna) u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Tužitelj tužbom i tijekom postupa tvrdi da je A. T. iz Z., OIB …,s tuženikom dana 20. srpnja 2020. zaključio Ugovor o oročavanju novčanih sredstava s valutnom klauzulom broj 10/DZ/2000 od 20. srpnja 2000. u iznosu od 9.029,99 kn kao osiguranje naplate tražbine po Ugovoru o nenamjenskom kreditu. Istovremeno A. T. je stekao status zadrugara Š. I. Ž. uz uplatu osnivačkog uloga od 100,00 kn kako je propisano odredbom članka 14. Statuta tuženika, koja je činjenica bila preduvjet za podnošenje zahtjeva za odobrenje kredita od strane tuženika. Navodi da je A. T. u dva navrata od tuženika tražio, sukladno članku 15 Opće uredbe o zaštiti podataka, od voditelja obrade potvrdu da li obrađuje njegove osobne podatke, te pristup informacije o osobnim podacima koje obrađuje o ispitaniku i to dana 29.1.2019. poslovnu dokumentaciju, a 24.2.2020. preslike ili izvode poslovne dokumentacije koja se odnosi na njegove osobne podatke, a o čemu se tuženik oglušio.

 

              2. Tužitelj navodi da unatoč činjenici što je odredbom članka 85b. Zakona o kreditnim unijama propisano da se ugovor zaključen sa štedno kreditnom zadrugom u likvidaciji ne može produžiti, te je predmetni ugovor o oročavanju raskinut ex lege, a isti depozit je prešao u status "a vista", tuženik nije isplatio depozit A. T., nego je isti zadržao za sebe i njime i dalje posluje. Tužiteljica je sa A. T. zaključila dana 31. listopada 2018. Ugovor o ustupu tražbine i prava kojim je A. T. prenio na tužiteljicu svoja novčana potraživanja u iznosu od 9.029,99 kn sa svim pravima koja je imao prema tuženiku s naslova Ugovora o oročavanju novčanih sredstava s valutnom klauzulom broj 10/DZ/2000 od 20. srpnja 2000.

 

              3. Tužitelj navodi da je A. T. uz navedeni ugovor o ustupu tražbine izdao potvrdu o činjeničnom utvrđenju poslovnih odnosa s tuženikom, jer više ne posjeduje poslovnu dokumentaciju radi višestrukih selidbi. Tužitelj je od tuženika tražio ispunjenje obveze, koja je predmetom ove tužbe na što se tuženik oglušio. Tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom se nalaže tuženiku da isplati novčanu tražbinu u vidu iznosa depozita koji je ugovorom o oročenju novčanih sredstava s valutnom klauzulom broj 10/DZ/2000 od 20.7.2000. oročio A. T., te iste prenio na tužiteljicu u iznosu od 9.029,99 kn sa zakonskom zateznom kamatom, koja je točno precizirana vremenskim razdobljem i kamatnom stopom, te nadoknadi parnični trošak s pripadajućim kamatama od donošenja presude do isplate.

 

              4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužba neosnovana kako u činjeničnom tako i u pravnom smislu. Tuženik opreza radi ističe prigovor zastare tražbine u smislu članka 225. ZOO jer je od dospiejća tražbine prošlo više od 5 godina. Također navodi da tražbina koju je zadrugar prenio na tužitelja je takve naravi da je  njihovo prenošenje zabranjeno u smislu članka 80. stav 1. ZOO-a, jer ŠKZ djeluje po načelu uzajamne pomoći u smislu članka 2 ŠKZ/02 te je smisao zadruge osobno sudjelovanje u radu zadruge. Tuženik navodi da je zadrugar otkazao članstvo 25. srpnja 2018., a tražbinu je ustupio 31.10.2018.  dakle kada više nije bio član, pa nije niti mogao prenijeti depozit. Također navodi da je tužitelj pravna osoba, pa je i to razloge zbog kojeg se na tužitelja ne može prenijeti depozit, jer članovi zadruge mogu biti isključivo fizičke osobe. Tuženik osporava vjerodostojnost i valjanost ugovora o ustupu tražbina i prava, jer potpis zadrugara nije ovjeren. Poziva se na članak 2 Ugovora o oročavanju novčanih sredstava s valutnom klauzulom po kojem oročitelj oročena sredstva ne može razročiti dok ne isplati kredit koji koristi kod korisnika po ugovoru o kreditu. Navodi da sukladno odredbi članka 84. stav 2. ZOO tuženik može tužitelju isticati sve prigovore koje bi mogao pojedinom zadrugaru. A. T. ima nenamirenu tražbinu prema tuženiku na ime kredita u iznosu od 387.210,44 kn. Stoga tužitelj nema pravo na isplatu oročenog depozita obzirom na nije namirena tražbina koju tuženik ima prema njegovom pravnom predniku odnosno zadrugaru A. T. na ime kredita.

 

              5. Tuženik navodi da je pogrešno pravno shvaćanje tužitelja da bi ugovor o oročavanju novčanih sredstava bio depozit po viđenju u smislu odredbe članka 993. stav 1. ZOO jer se već iz samog naziva pravnog posla (Ugovor o oročavanju) vidi da se radi o oročenom depozitu. Navodi da je Ugovor o oročavanju novčanih sredstava vezan uz Ugovor o kreditu, te je njegova funkcija prvenstveno osiguranje tražbine iz

 

kredita. Navodi da se vođenje poslovanja štedno kreditnih zadruga odvijalo tako da su imale zakonsku obvezu osigurati kreditne rizike. ŠKZ je osiguravao kreditne plasmane vežući oročene depozite uz obvezu povrata kredita na način da se depoziti nisu mogli isplatiti dok se ne vrati kredit. Poziva se na odredbu članka 10 Ugovora o kreditu kojim je predviđeno prebijanje kredita s oročenim depozitom, pa u slučaju da je depozit dospio na naplatu on bi bio prebijen s tražbinom iz kredita.

 

              6.  Tuženik, opreza radi, ističe procesni prigovor radi prebijanja iz članka 288a. stav 6. ZPP za iznos od 9.029,99 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.7.2000. do isplate na ime tražbine iz Ugovora o kreditu broj 011/ZG/2000 od 20.7.2000. broj OV 2518/00 javnog bilježnika V. Z. iz Z., kao i iz ovršnog rješenja Općinskog suda u Županji broj Pl-33/01 od 2. ožujka 2001. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te naložiti tužitelju da tuženiku plati parnični trošak.

 

7. U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: potvrda od 31. listopada 2018., obavijest od 31. listopada 2018. s preslikom potvrde o primitku, dopis A. T. upućen tuženiku (str. 9 i 11) s povratnicama, S. Š. I. Ž., odluka  o uvjetima za odobravanje kredita zadrugarima uz promjenjivu kamatnu stopu od 19. ožujka 2004., Ugovor o ustupu tražbine i prava od 31. listopada 2018., tužba I. Š. Ž. zaprimljena kod Općinskog suda u Županji 13.2.2001., te platni nalog Općinskog suda u Županji Pl-33/01 od 2.3.2001.  s obračunom kamata, očitovanje o zahtjevu za dostavu dokumentacije od 9. ožujka 2020. i 17. srpnja 2020. s preslikom povratnice, Ugovor o kratkoročnom nenamjenskom kreditu s valutnom klauzulom br. 011/ZG/2000 od 20. srpnja 2000., Ugovor br. 010/DZ/2000 o oročavanju novčanih sredstava s valutnom klauzulom od 20.7.2000.

 

8. Tijekom postupka između stranaka nije sporno da su A. T. iz S. i ŠKZ I. Ž. zaključili :

- Ugovor broj 010/DZ/2000 o oročavanju novčanih sredstava s valutnom klauzulom od 20.7.2000. po kojem je oročitelj dana 20. srpnja 2000. oročio sredstva u iznosu od 9.029,99 kn  na rok od 12. mjeseci

- Ugovor br. 011/ZD/2000 o kratkoročnom nenamjenskom kreditu s valutnom klauzulom od 20.7.2000. po kojem je kreditor odobrio korisniku kratkoročni nenamjenski kredit u iznosu od 27.090,00 kn u protuvrijednosti 7.000,00 DEM s rokom otplate od 12 mjeseci

- da je A. T. istupio iz zadruge 25.7.2018.

 

9. Tijekom postupka je sporno da li je osnovano potraživanje tužitelju ovoj pravnoj stvari, jer tuženik ističe prigovor zastare pozivom na odredbu članka 225. ZOO-a, navodi da je Ugovor o cesiji nevaljan jer na njemu nije ovjeren potpis zadrugara odnosno jer je tužitelj pravna osoba te  se na njega ne može prenijeti depozit, jer članovi zadruge mogu biti isključivo fizičke osobe.

 

10. Tijekom postupka je sporno da li je Ugovor o oročavanju novčanih sredstava ugovor o oročenom depozitu, kako to tvrdi tuženik ili su sredstva iz ugovora o depozitu sredstva "a vista" kako to tvrdi tužitelj.

 

11. Iz Ugovora o ustupu tražbine i prava je vidljivo da je isti zaključen između A. T. kao cedenta i B. consulting j.d.o.o. iz Z. kao cesionara dana 31. listopada 2018.  Člankom 1 je navedeno da je A. T. zaključio Ugovor o oročavanju novčanih sredstava (depozita) 10/DZ/2000 na iznos od 9.029,99 kn sa Š. I. u likvidaciji iz Ž., te da je istog dana stekao status zadrugara i uplatio osnivački ulog u iznosu od 100,00 kn. Člankom 2 Ugovora je navedeno da A. T. ustupa svoju tražbinu u iznosu od 9.029,99 kn i iznos od 100,00 kn na stjecatelja B. j.d.o.o., te prenosi sva svoja prava koja proizlaze iz gore navedenih tražbina.

 

12. Kako je predmet tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari isplata iznosa od 9.029,99 kn iz Ugovora oročavanju novčanih sredstava s valutnom klauzulom broj m 10/DZ/2000 (daljnjem tekstu Ugovor o depozitu) zaključenim između A. T. i tuženika, sud je prigovor tuženika o nevaljanosti Ugovora o ustupu tražbine i prava zaključenim između A. T. i B. j.d.o.o. od 31.8.2018. ocijenio neosnovanim, ovo stoga, što je istim na tužitelja prenesena tražbina iz Ugovora o depozitu - obveznog odnosa, čiji prijenos  nije zabranjen odredbom članka 80. stav 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08 i 78/15, dalje ZOO-a) niti je predviđena bilo kakva forma takvog ugovora, a napose ovjera potpisa cedenta.

 

13. Iz Ugovora o depozitu (str. 47 spisa) je vidljivo da je člankom 2 navedeno da oročitelj oročava sredstva na rok od 12 mjeseci do 20.7.2021., a oročitelj oročena sredstva ne može razročiti dok ne isplati kredit koji koristi kod korisnika po ugovoru br. 011/ZG/2000. Iz članka 3 je vidljivo da ukoliko oročitelj vrati korisniku sredstva po kreditu broj 011/ZG/2000 korisnik će mu povrat sredstva iz članka 2 izvršiti u roku od 15 dana od povrata kredita od strane oročitelja.

 

14. Iz tužbe zaprimljene kod Općinskog suda u Županji od 13. 2. 2001. je vidljivo da je istu podnio tužitelj I. Š. Ž. protiv tuženika A. T., D. R. i I. V., radi povrata duga u iznosu od 27.090,00 kn, te da se tražbina odnosi na ugovor o kreditu  011/ZG/2000 od 20.7.2000., te da je po istoj Općinski sud u Županji izdao platni nalog pod brojem PL-33/01 od 2.3.2021., te da je rješenje pravomoćno 21.3.2021.

 

15. Imajući u vidu da je Ugovor o depozitu zaključen na određeni rok, te da mu je namjena osiguranje tražbine iz Ugovora o kreditu sud zaključuje da je Ugovor o depozitu  oročeni ugovor i s posebnom namjenom u smislu odredbi članka 993. stav 1. ZOO-a, te su neosnovane tvrdnje tužitelja pozivom na članak 7 Ugovora o depozitu da oročavanje nije produženo, te da su sredstva iz Ugovora sada "a vista", te tužitelj istima može raspolagati.

 

16. Kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je A. T. tuženiku vratio sredstva iz Ugovora o kreditu br. 011/ZG/2000 odnosno postupio po pravomoćnom  i ovršnom platnom nalogu Općinskog suda u Županji Pl-33/01 niti je na ove okolnosti predlagao bilo kakve dokaze sud je mišljenja da je Ugovor o depozitu u skladu s odredbom članka 3 istoga i dalje na snazi, te nisu ispunjeni uvjeti za povrat sredstava iz ovog Ugovora. Imajući u vidu naprijed navedeno sud je ocijenio neosnovanim prigovor zastare tuženika pozivom na odredbu članka 225. ZOO-a.

 

17. Kako tuženik u smislu odredbe članka 84. stav 2. ZOO-a tužitelju može isticati prigovore koje je imao prema ustupitelju A. T., a temeljem Ugovora o ustupu tražbine i prava od 31. listopada 2018., sud je ocijenio osnovanim prigovor tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za povrat sredstava iz Ugovora o depozitu.

 

18. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, odbio i presudio kao u izreci pod točkom I.

 

19. Sud je ocijenio neosnovanim prigovor radi prebijanja tuženika istaknut u odgovoru na tužbu da je potraživanje tužitelja prestalo s potraživanjem tuženika iz Ugovora o kreditu odnosno platnog naloga iz rješenja Općinskog suda u Županji Pl-33/01, jer je tužitelj istaknuo prigovor zastare, a koji je osnovan, ovo stoga, jer je potraživanje tuženika utvrđeno odlukom suda – rješenje Općinskog suda u Županji Pl-33/01 od 2. ožujka 2001., a koje zastarijeva po članku 233. stav 1. ZOO-a u roku od 10 godina. Kako je od odluke suda 2. ožujka 2001. do isticanja prigovora tuženika (odgovor na tužbu) 28.6.2021. prošao rok od 10 godina osnovan je prigovor zastare tužitelja.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP),  te je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kn, koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) u iznosu od 750,00 kn i pristup na jedno ročišta po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od 750,00 kn i PDV u iznosu od 375,00 kn.

 

21. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude,jer se ista u skladu s odredbom članka 335. stav 9. ZPP-a  objavljuje na eOglasnoj ploči suda, te dolazak nije potreban. Tuženiku nije priznat ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer se ista u skladu s odredbom članka 4. stav 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, dalje ZSP) plaća po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici, kao ni pristojba na presudu, jer je istu u obvezi platiti tužitelj, a ne tuženik. 

 

 

Osijek, 24. rujna 2021.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.