Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex Vojarna Sv. Križ
Dračevac
Poslovni broj: Pr-2102/21-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u S., po sutkinji Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu, a na
prijedlog sudske savjetnice I. B., u pravnoj stvari tužiteljice Z. B., OIB:
…, P. Z., K. Š., zastupane po punomoćniku A.
Đ., odvjetniku u S.,.Z., protiv tuženika OŠ don
L. K., OIB:…, P. M., S., zastupane po zakonskoj
zastupnici A. S., ravnateljici tuženika, radi isplate razlike plaće, nakon
glavne i javne rasprave zaključene 9. rujna 2021. u prisutnosti punomoćnika
tužiteljice A. Đ., odvjetnika u S. i punomoćnice zakonske zastupnice
tuženika A.L., tajnice tuženika, te održanog ročišta za objavu presude 24.
rujna 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku OŠ don L. K., OIB: …, P.
M., S. da tužiteljici Z. B., OIB: …, P. Z., K.
Š., isplati iznos od 8.041,29 kuna (slovima:osam tisuća četrdeset jedna kuna
dvadeset devet lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 530,67 kn od 16. siječnja 2016. do isplate;
- na iznos od 530,28 kn od 16. veljače 2016. do isplate; - na iznos od 532,85 kn od 16. ožujka 2016. do isplate; - na iznos od 512,16 kn od 16. travnja 2016. do isplate; - na iznos od 532,85 kn od 16. svibnja 2016. do isplate; - na iznos od 535,44 kn od 16. lipnja 2016. do isplate; - na iznos od 512,48 kn od 16. srpnja 2016. do isplate
- na iznos od 611,62 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate; - na iznos od 619,80 kn od 16. rujna 2016. do isplate;
- na iznos od 624,84 kn od 16. listopada 2016. do isplate; - na iznos od 587,69 kn od 16. studenog 2016. do isplate; - na iznos od 631,77 kn od 16. prosinca 2016. do isplate;
- na iznos od 728,16 kn od 16. siječnja 2017. do isplate
- na iznos od 550,69 kn od 16. veljače 2017. do isplate; u visini stope određene
člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
2 Poslovni broj: Pr-2102/21-12
koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi
na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak
sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Osnovnoj školi don Lovre Katića, OIB: 16755156769, Put
Majdana 3, Solin da tužiteljici Zlati Botić, OIB: 49801662973, Put Zagoraca 39, Kaštel
Štafilić naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.343,75 kuna
(slovima:sedam tisuća tri stotine četrdeset tri kune sedamdeset pet lipa) sa
zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. rujna 2021. pa do isplate po stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj 15. siječnja 2021. navodi da je u razdoblju od
1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. bila zaposlenica tuženika koji predstavlja
javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama i javnim službama, te da je
tuženik tužiteljici u navedenom razdoblju zbog pogrešnog načina obračuna isplatio
umanjenu plaću i naknadu plaće. Nadalje, navodi da je 23. studenog 2006. između
Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za
plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za
izračun plaća u javnim službama i to po 6% u 2007., 2008. i 2009. Međutim, zbog
nastupa recesije Vlada RH i Sindikati javnih službi su 13. svibnja 2009. sklopili
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama temeljem kojeg su se
suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008.g. u visini od 5.108,84 kn
bruto, time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica
za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što
službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope
realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i to u
odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Nastavno, dana 26. listopada 2011. su
također između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi sklopljeni i
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće, usvojene i u obliku
Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., a koji dokument predstavlja osnovu
predmetne tužbe. Citirane Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu zaključene su na
rok od pet godina (čl. XI.), ali se prema odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu na njih
primjenjuju pravila o produženoj primjeni Kolektivnog ugovora, a što znači da vrijede i
daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, iz čega proizlazi da su
istekle 26. siječnja 2017. Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza 2015. Državni zavod
za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo
tromjesečje 2015., prema kojoj je BPD realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju
2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4.
rujna 2015., dok je 27. studenog 2015. je DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog
BDP-a za treće tromjesečje 2015. po kojoj je realno povećanje BDP za 2,8% u
trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a što je potvrđeno i
procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. i 4. prosinca 2015, te obzirom da aritmetička
sredina naprijed navedenih dviju stopa BDP-a je upravo 2%, krajem 2015. ispunjen
3 Poslovni broj: Pr-2102/21-12
je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, a obzirom su u tom mjesecu objavljeni
relevantni podaci DZS-a. Tužiteljica je prethodno podnijela stupnjevitu tužbu kojom je
predložila da se rješenjem naloži tuženiku da u roku 8 dana u spis dostavi tužiteljičine
ugovore o radu i platne liste za utuženo razdoblje, uz prijedlog da se presudom
naloži tuženiku da u istom roku isplati tužiteljici ukupan iznos koji bude utvrđen po
dostavljenoj dokumentaciji, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i
troškove ovog postupka. Podneskom zaprimljenim 10. ožujka 2021. tužiteljica je
dostavila u spis uređeni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 7.289,12 kn
na ime razlike plaće u utuženom razdoblju od plaće za mjesec prosinac 2015. do
zaključno siječnja 2017., sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni
iznos od dospijeća do isplate, te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu
kamatu na trošak postupka. Zaključno, podneskom zaprimljenim 20. srpnja 2021.,
tužiteljica je povećala tužbeni zahtjev, odnosno preinačila tužbu na način da
potražuje isplatu razlike plaće prema povećanoj osnovici i po osnovi usklađivanja
pariteta i to za naprijed navedeno utuženo razdoblje, sve u iznosu od 8.041,29 kn,
uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene
razlike plaće, te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na
trošak postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo kako nije sporno da je
tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu te da je između Vlade
RH i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja,
Nezavisnog sindikata u srednjim školama Hrvatske te sindikata hrvatskih učitelja
25.studenog 2006. sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i
znanosti, a dana 26. listopada 2011., kao i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u
javnim službama te da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka
sporazumu osnovici plaće u javnim službama. Tuženik osporava pravnu valjanost,
pravnu narav, obveznost a potom i sadržaj Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o
osnovnici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer su iste potpisane od
sedam sindikata, dok su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.
studenog 2006. i Dodatak sporazumu od 13. svibnja 2009. potpisali predstavnici
osam sindikata. Pri tome ne spori da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o
osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. parafirao i osmi predstavnik
sindikata. Osim toga smatra da Sporazum o osnovici plaća u javnim službama od 23.
studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 13.
svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim
službama od 26. listopada 2011. predstavljaju običan ugovor, sporazum obveznog
prava, te nemaju snagu kolektivnog ugovora. To stoga što isti nisu bili sklopljeni na
zakoniti način budući njihovu sklapanju nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u
smislu Zakona o radu jer poslodavac prilikom sklapanja istih nije pregovarao s
pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s
predstavnicima određenih sindikata, koji predstavnici nisu imenovani zajedničkim
sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko socijalnog
vijeća. Budući citirani akti nemaju snagu kolektivnog ugovora to niti njihove odredbe
nemaju normativni učinak, odnosno ne sadrže pravna pravila koja bi se neposredno
primjenjivala na sve zaposlene, zbog čega smatra da ne postoji subjektivno utuživa
obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama prema tim
aktima, a samim tim niti tužiteljica, kao radnica zaposlena kod tuženika ne može biti
aktivno legitimirana potraživati u sudskom postupku prava iz tih akata. Nadalje,
navodi da se plaće u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim
službama (Narodne novine broj: 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim
4 Poslovni broj: Pr-2102/21-12
službama (Narodne novine broj: 39/09 i 124/09). Zakonom o osnovici plaće u javnim
službama u čl. 2. propisano je da se plaće u javnim službama utvrđuju kolektivnim
ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni
ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu plaća se
uređuje posebnom odlukom Vlade RH. Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o
izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je da se do
utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće
utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja
2009. Budući opisano čini strogo zakonsko uređenje smatra da je svaki daljnji
automatizam usklađivanja osnovice koji bi proizlazio iz interpretacije Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada
2011. bio u izravnoj suprotnosti s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.
Slijedom navedenog, smatra da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja
2017. na plaći za siječanj 2017., koja je isplaćena u veljači 2017., u primjeni bila
osnovica za obračun plaće od 5.108,84 kn bruto. Ističe da je prema podacima
Državnog zavoda za statistiku BDP RH promatran na tromjesečnoj
razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine (realni tromjesečni BDP)
zabilježio dvanaest razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, s početkom od
četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. pa se zbog toga uskladba
prema člancima III do V Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim
službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih
tromjesečja, s početkom od siječnja 2016. Međutim, kako Izmjene i dopune
Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju
ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, smatra da do uskladbe prema člancima
III do V nije došlo za vrijeme važenja istih. Zaključno, tuženik ističe prigovor zastare
za svako pojedino potraživanje za koje je od dospijeća pa do datuma podnošenja
tužbe prošlo više od 5 godina.
3. Tužiteljica je naprijed navedenim podneskom od 20. srpnja 2021. (uz koji je
priložen konačni obračun predmetnog potraživanja) povećala tužbeni zahtjev,
odnosno preinačila tužbu na način da za gore navedeno utuženo razdoblje potražuje
isplatu razlike plaće prema povećanoj osnovici i po osnovi usklađivanja pariteta, sve
u iznosu od 8.041,29 kn sa specificiranim pojedinačnim mjesečnim iznosima
sadržanim u stupcu "razlika" tabelarnog prikaza sa lista 75 spisa te zakonskom
zateznom kamatom na iste iznose. Citirani podnesak sa prilogom uredno je
dostavljen tuženiku.
3.1. Ovaj sud je u smislu odredbi članka 190. Zakona o parničnom postupku
(„Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP)
dopustio preinaku tužbe u skladu s podneskom tužiteljice od 20. srpnja 2021.
Tuženik se nije izričito protivio navedenoj preinaci, te se upustio u raspravljanje po
preinačenoj tužbi.
3.2. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe,
podnesaka, odnosno odgovora na tužbu, time da je tuženik na pripremnom ročištu
održanom 9. rujna 2021., na kojemu je ujedno zaključen prethodni postupak te je
održana i zaključena glavna rasprava, uz osporenu osnovanost tužbenog zahtjeva
osporio i visinu tužbenog zahtjeva i to u dijelu utuženog razdoblja od srpnja 2016. do
siječnja 2017. koji se odnosi na iznose razlike neisplaćenih plaća uvećanih po osnovi
usklađivanja pariteta, dok u odnosu na razlike plaća po osnovici uvećanoj od 6% za
cjelokupno utuženo razdoblje isti visinu tužbenog zahtjeva nije osporio.
5 Poslovni broj: Pr-2102/21-12
3.3. Usporedbom tabelarnih prikaza obračuna potraživanja dostavljenog uz
odgovor na tužbu (list 122 spisa) koji obuhvaća izračun isključivo iznosa razlike plaće
uvećanih po osnovici od 6% te obračuna dostavljenog uz podnesak tužiteljice od 20.
srpnja 2021. (list 75 spisa) sa uključenim izračunom iznosa razlika plaće uvećanja za
paritete razvidno je kako su uvećanja za paritet inkorporirana u pojedinačne
mjesečne iznose utuženog razdoblja od srpnja 2016. do siječnja 2017. Dakle, visina
tužbenog zahtjeva nesporna je do iznosa od 7.289,12 kn. Međutim, tuženik je izričito
osporio pravnu osnov i visinu tužbenog zahtjeva u dijelu tužiteljičinog obračuna
iznosa razlika bruto plaća preko navedenog iznosa, a koji se odnosi na daljnja
uvećanja osnovice plaće za iznose pariteta za utuženo razdoblje od srpnja 2016. do
siječnja 2017. Obzirom da tuženik nije sporio način matematičkog izračuna do
nespornog iznosa potraživanja, te imajući u vidu da je riječ o jednostavnoj
matematičkoj operaciji izračuna u dijelu koji se odnosi na paritete, za zaključiti je
kako nije sporan matematički obračun tužbenog potraživanja, već je sporna pravna
osnova, a time i visina tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na paritete. Također,
tuženik na okolnost osporenog dijela visine tužbenog zahtjeva nije predlagao dokaze.
Zbog navedenog, ovaj sud je podredni prijedlog tužiteljice za provođenjem
financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva smatrao suvišnim i
protivnim načelu ekonomičnosti postupka.
4. Sud je izveo dokaze pregledom preslike Izmjena i dopuna dodatku
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada.2011. i arbitražne
odluke od 7. prosinca 2011., preslike Sporazuma o osnovici za plaće u javnim
službama od 23. studenog 2006., preslike Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009.,
preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za
javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene
tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4.
rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve
procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a
od 4. prosinca 2015., ugovor o radu i izračun visine tužbenog zahtjeva, izračun duga
2., priopćenje za javnost od 20. listopada 2016. kao i dokumentaciju dostavljenu uz
odgovor na tužbu i to zaključke sa sastanka održanog 08. prosinca 2016. i prepisku
putem e-pošte, priložene sudske odluke, te ostale isprave priložene spisu.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od
prosinca 2015. do siječnja 2017. u iznosu od 7.957,92 bruto, sa pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama, temeljem odredbe čl. III. i čl. IV. Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada
2011. godine.
7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio
zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe
članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Također, nije sporno da je tuženik u
utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije
sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju u
odnosu na navedeni osnov.
8. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, a potom i način
tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća
u javnim službama od 26. listopada 2011., te je djelomično sporna pravilnost
izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju i to u dijelu obračuna
6 Poslovni broj: Pr-2102/21-12
tužitelja koji se odnosi na obračun pariteta sukladno odredbi članka IV. IDDS-a.
Također je sporno je li nastupila zastara predmetnog potraživanja tužitelja.
9. Odredbom članka 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 141/12., 150/13., 153/13.;
dalje: TKU) propisano je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na
osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti
radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za
svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću.
10. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14,
127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen
kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje,
sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih
ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca
od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka
otkaznog roka.
11. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi :
- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni
sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i
visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske,
Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat,
Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski
sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za
plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i
2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća
u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se
primjenjivala u prethodnoj godini,
- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o
zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim
da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun
plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni
pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u
čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće
početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u RH,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te
izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata
parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama
između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način
usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i
vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za
obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu
službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na
isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba,
7 Poslovni broj: Pr-2102/21-12
dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi
negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za
onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim
čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28.
prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne
službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl.
1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj
Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.
listopada 2011.
12. U odnosu na prigovor zastare istaknut u odgovoru na tužbu, potrebno je
naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, tužba je podnesena putem e-
komunikacije 15. siječnja 2021., time da je najstariji utuženi pojedinačni iznos dospio
na naplatu 16. siječnja 2016., pa je očito da nije prošao petogodišnji zastarni rok iz čl.
139. ZR-a niti u odnosu na niti jedan pojedinačno navedeni bruto iznos razlike plaće
koji tužitelj utužuje.
13. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici
plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom
odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama
("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica
plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade
RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja
državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim
službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog
Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se
na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se
ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici
plaće u javnim službama.
13.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za
obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je
osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja
2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u
mjesecu veljači 2017.
13.2. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili
su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:
„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi
sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog
kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma
kao dio sadržaja TKU-a.
13.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora
za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje:
TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju
da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja
2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju
ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od
25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“.
8 Poslovni broj: Pr-2102/21-12
13.4. Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12)
ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i
dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te
Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006.
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim
dokumentima.“.
13.5. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14,
127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen
kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje,
sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih
ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca
od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka
otkaznog roka. Nadalje iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa
zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i
isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim
ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za
prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.
13.6. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine
broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj
95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od
nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja
isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i
15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna
osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih
premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni
odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj
obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao
porez po odbitku.
14. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz
zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući pravne izvore i
odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano
potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu, slijedom čega je odlučeno
kao u izreci ove presude pod točkom I.
15. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti
osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o
osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma.
Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su
Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim
službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada
RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost
Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu
pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje
njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda
Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske
broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u
sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog
9 Poslovni broj: Pr-2102/21-12
pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije
potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz
čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na
ništetnost istih.
15.1. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma
predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-
a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o
osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za
određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD
Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma
ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri
mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.
15.2. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD
Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD
Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26.
listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi
da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD
Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način
povrata osnovice. Istovjetan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike
Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.
15.3. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za
statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem
tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće
tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD
Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto
ostvarili s plaćom za veljaču 2016., koja je trebala biti isplaćena do 15. ožujka 2016. i
trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti
isplaćena do 15. veljače 2017.
16. U odnosu na djelomično osporenu visinu tužbenog zahtjeva, ovaj sud
smatra da je ispravan obračun koji je priložio tužitelj, a koji je tuženik osporio u dijelu
koji se odnosi na paritetna uvećanja iznosa osnovice plaće tužiteljice.
15.1. Naime, odredbom članka IV. st. 1. IDDS propisano je da će točno šest
mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena dodatka, ugovorne strane
utvrditi odnos (koeficijent) pariteta između
- pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama
prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu
nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i
- istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog
zavoda za statistiku RH.
16.2. Iz statističkih podataka Državnog zavoda za statistiku proizlazi kako je
mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno
za dvanaest mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna
nominalna bruto plaća u privredi u RH za isto razdoblje iznosila
7.247,50 kn, odnosno da paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom
iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn).
16.3. Odredbom čl. VII.b st. 3. i st. 8. IDDS-a ugovoreno je da paritet za 2008.
godinu iznosi 87,9:100, a sukladno čl. IV. st. 1. IDDS-a, kvocijent pariteta određuje se
stavljanjem u odnos pariteta 85,9:100 / 87,9:100 = 97,72 kn. Odnos pariteta
10 Poslovni broj: Pr-2102/21-12
85,9:100/87,9:100 iznosi 0,9772 odnosno 97,72%, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. godine za 2,28% manji od pariteta iz 2008. godine.
16.4. Odredbom čl. IV. st. 2. IDDS-a ugovoreno je, da u slučaju smanjenja
pariteta u odnosu na 2008., osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog
sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, na način da se ista uveća za polovicu
utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta
prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz
2008. godine.
16.5. Sindikati javnih službi su 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da sukladno čl.
IV. IDDS-a utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st. 1. istih, a kojem pozivu se Vlada RH nije
odazvala, te nije ispunila svoju obvezu iz čl. IV. st. 1. IDDS-a.
16.6. Prema odredbi članka 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), uzima
se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja,
spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo
ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist
određen, dok je prema odredbi članka 272. st. 1. ZOO-a, činidba je odrediva ako
ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj
osobi da ju odredi. U smislu citirane odredbe ZOO-a, zbog opisanog propuštanja i
povrede ugovornih obveza od strane Vlade RH, u konkretnom slučaju uvjet se ima
smatrati ispunjenim odnosno kvocijent pariteta utvrđenim. Kvocijent pariteta odrediv
je u smislu čl. 272. ZOO-a budući se isti može odrediti temeljem objektivnih
statističkih podataka DZS-a dostavljenih sindikatima javnih službi sukladno čl. VII.b
st. 10. IDDS-a.
17. Slijedom navedenoga, kvocijent pariteta iz članka IV. st. 1. Izmjena
dodatka, ima se smatrati utvrđenim, i to dana 4. lipnja 2016., obzirom na objavu
podataka od strane Državnog zavoda za statistiku 4. studenoga 2015., čime je
ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV. st. 2. IDDS-a, sve sukladno naprijed
citiranoj odredbi članka 272. ZOO-a.
17.1. Iz navedenog slijedi kako se primjenom čl. IV. st 2. Izmjena Dodatka
Sporazumu, kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike
između pariteta, osnovica plaće se od srpnja 2016. godine do siječnja 2017. godine
trebala uvećati za daljnjih 1,14% (2,28% : 2 = 1,14 %) te iznositi 5.477,11 kn.
17.2. Odredba članka IV st.3. Izmjena dodatka propisuje kako će se nakon
pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku,
osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu
projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s
ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.“
17.3. Sukladno navedenom, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj
2017. trebala se uvećati za još daljnjih 1,14% te iznositi 5.539,55 kn.
17.4.Također, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala se
uvećati za još daljnjih 1,14 % u skladu s navedenim u obrazloženju pod točkama 17.-
17.3. ove odluke.
17.5. Slijedom iznesenog, sud je prihvatio kao osnovan obračun razlike manje
isplaćenih plaća tužiteljici u utuženom razdoblju, u iznosu od 8.041,29 kn bruto, te je
odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Rok za izvršenje predmetne činidbe
određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. ZPP-a.
18. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane
tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan
utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne
11 Poslovni broj: Pr-2102/21-12
navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je
odlučeno kao u izreci presude.
19. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata
sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj:
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) osim u dijelu koji se odnosi na
zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto
iznosu plaće, koje dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. I
5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika
porezu na dohodak. Naime, zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća
isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada i ne
podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08,
80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17.
st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09,
123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te porez na dohodak i prirez porezu
na dohodak dospijevaju tek s isplatom, pa se na te iznose ne obračunavaju zatezne
kamate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I izreke.
20. Dokaze koji se ne obrazlažu posebno u ovoj odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.
21. Tužiteljica je u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom, pa joj sukladno
odredbi članka 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o
nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14,
118/14 i 107/15, nadalje:Tarifa) i vrijednosti predmeta spora. Tužiteljici je priznat
trošak za sastav tužbe (prema prvotno naznačenoj vrijednosti predmeta spora) u
iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr.7.toč.1.Tarife), trošak sastava podnesaka od 10.
ožujka 2021., 20. srpnja 2021. i 8. rujna 2021. u iznosima od po 750,00 kuna (Tbr.
8.toč.1. u vezi sa Tbr.7.toč.1.Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 1.
rujna 2021. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 750,00 kuna (Tbr.8.
toč.1. Tarife u vezi sa Tbr.7.1.Tarife), trošak zastupanja na ročištima 1. rujna 2021.
te od 9. rujna 2021. u iznosima od po 750,00 kuna (Tbr.9.1.Tarife), te trošak
zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 375,00 kuna (Tbr.9.toč.
3.Tarife), odnosno sveukupno 5.875,00 kn, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a
od 25% daje ukupan iznos od 7.343,75 kn. Svi troškovi koji su dosuđeni tužiteljici su
po mišljenju suda bili nužni i opravdani za vođenje ovog postupka prema odredbi iz
čl. 155. ZPP-a, te su usklađeni sa važećom odvjetničkom tarifom. Na sve dosuđene
troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom
od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona
(Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17).
22. U odnosu na zatraženi paricijski rok od 8 dana, za istaknuti je da tužiteljica
nema zakonske osnove potraživati ispunjenje tuženikove tražbine u navedenom
roku, budući je odredbom članka 328.st.2. ZPP-a propisano da ako posebnim
propisom nije drugačije određeno rok za izvršenje činidbe je petnaest dana time da je
rok za ispunjenje od osam dana popisan samo u mjeničnim i čekovnim sporovima.
Dakle, kako drugim propisom osim ZPP-a nije propisan drugi rok za izvršenje
činidbe, to je valjalo tuženiku naložiti izvršenje u roku od 15 dana, a ne kako je to
tužiteljica tražila tužbenim zahtjevom.
U Splitu, 24. rujna 2021.
SUTKINJA: Snježana Cvitanović,v.r.
12 Poslovni broj: Pr-2102/21-12
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana
primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda
nadležnom županijskom sudu.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene
materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354.
stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. Zakona o parničnom postupku. Žalba u
kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao
nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.
Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom
ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao
dan primitka pismenog otpravka presude.
U slučaju da stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu tada će joj se
pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan
kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.
DNA:
- pun. tužiteljice,
- tuženiku,
- u spis
