1                     Poslovni broj: 6 Us I-15/2021-13

 

 

                                                        Poslovni broj: 6 Us I-15/2021-13

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja 1. I. B.-G. iz Z., 2. M. G. iz Z., 3. M. (M. A.) B. iz Z., 4. N. B. iz O., 5. M. (M.) L. iz Z.,  6. S. S. iz I., 7. D. S. iz I. i 8. S. K. iz I., koje sve zastupa opunomoćenica I. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe R. H., zastupane po Ž. d. o. u R., radi naknade za oduzetu imovinu, 24. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/16-01/495, URBROJ: 514-05-02-01-02/15-20-02 od 20. listopada 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostava Mali Lošinj, KLASA: UP/I-942-05/98-01/26, URBROJ: 2170-11-02/7-16-66 od 21. lipnja 2016. odbijen je zahtjev tužitelja i M. G. za naknadu/povrat oduzete imovine označene kao kč. br. …, …, …, …, …, …, …, …, …, … i …, upisanih u zk.ul. … k.o. M. L., uz obrazloženje da predmetno zemljište nije preneseno u općenarodnu imovinu, kasnije društveno vlasništvo, aktom nadležnog tijela uprave za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, već na temelju akata Općinskog suda u Malom Lošinju prilikom obnove zemljišnih knjiga, dok su kč.br. … i . uknjižene kao društveno vlasništvo s pravom korištenja M. G. pok. M..

 

2. Tuženik je pobijanim rješenjem KLASA: UP/II-942-01/16-01/495, URBROJ: 514-05-02-01-02/15-20-02 od 20. listopada 2020. odbio žalbu tužitelja i M. G. izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovanu.

 

3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, tužitelji u podnesenoj tužbi (uređenoj podneskom od 17. veljače 2021.) ističu da je prvotno odbijajuće rješenje prvostupanjskog tijela od 11. siječnja 2012. poništeno rješenjem tuženika od 15. siječnja 2015. s uputom da se u ponovnom postupku održi usmena rasprava te pribave sve isprave u smislu odredbi članka 66. i 67. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01 i 80/02, dalje: Zakon o naknadi). Ukazuju da u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo jest održalo usmenu raspravu, no da nije provelo potpuni ispitni postupak, budući da su tužitelji kao podnositelji zahtjeva dostavili sve isprave do kojih su mogli doći, a dio isprava do kojih nisu mogli doći prvostupanjsko je tijelo trebalo samo pribaviti. Citirajući sadržaj žalbe te odredbu čl. 3. Zakona o naknadi, tužitelji smatraju da se prijašnjem vlasniku pravo na naknadu utvrđuje i za imovinu oduzetu bez pravnog osnova ili bez propisa, te da su u tom smislu odluke upravnih tijela neobrazložene. Ukazuju da su tužitelji u postupku pred upravnim tijelom bili onemogućeni u ostvarivanju svojih prava iz razloga što sudovi nisu po službenoj dužnosti proveli rješenja o nasljeđivanja, pa posljedično nasljednici iza pokojne M. G. (koja da je ista osoba kao i M. G. d. M.), nisu pozvani u postupku obnove zemljišne knjige za k.o. M. L., te stoga i nisu sudjelovali u tom postupku. Stoga su nadležna tijela neosnovano sa imovinom iza pokojne M. G. postupale kao s ošasnom imovinom, čime je omogućeno G. M. L. da se uknjiži kao vlasnik u postupku obnove zemljišne knjige, a koja greška odnosno propust državnog tijela ne može ići na štetu tužitelja.

 

4. Tužbenim zahtjevom tužitelji predlažu da Sud poništi pobijano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

 

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

 

6. Republika Hrvatska, koja u ovome sporu ima status zainteresirane osobe, u dostavljenom odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući da su navodi tužbe paušalni i nejasni, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

 

7. Budući da su pravno relevantne činjenice među strankama nesporne, tužitelji osporavaju samu primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je sud na temelju odredbe članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) predmetni spor riješio bez održavanja rasprave.

 

8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

 

9. Razmatrajući sva sporna pitanja ovoga spora, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

10. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko upravno tijelo, zaprimivši više istovjetnih zahtjeva za naknadu/povrat oduzete imovine (kč. br. … k.o. M. L. i dr.), podnijetih od tužitelja odnosno njihovih prednika, navedene zahtjeve zaključkom spojilo u jedinstveni postupak. U provedenom postupku tijelo je samo pribavilo dio nedostajuće dokumentacije, te na usmenoj raspravi održanoj 9. studenoga 2015. (u prisutnosti prvotužiteljice kao opunomoćenice ostalih podnositelja) istu upozorilo na obvezu kompletiranja nedostajuće dokumentacije koja nije dostavljena uz zahtjev, sve u smislu članka 66. i 67. Zakona o naknadi.

 

11. Nadalje iz spisa proizlazi da su tužitelji dostavili dio dokumentacije, naime onu koja se odnosi na nasljeđivanje, no ne i akte o oduzimanju imovine na kojoj se odnosi zahtjev za naknadu, a vezano uz što su isti zaključkom od 8. travnja 2016. opetovano pozvani da u roku od 30 dana dokumentaciju dopune, uz upozorenje da će u protivnom zahtjev biti odbijen.

 

12. Postupajući po zaključku, tužitelji su podneskom od 12. svibnja 2016. dostavili dokumentaciju koja se odnosi na državljanstvo i međusobno srodstvo podnositelja zahtjeva kao srodnika u pravoj liniji iza pokojne M. G. (prijašnje vlasnice), no ne i akte o oduzimanju.

 

13. Iz dokumentacije pribavljene od upravnog tijela i djelomično dostavljene od strane tužitelja kao predlagatelja (preslike zemljišnoknjižnih izvadaka za nekretnine koje su predmet zahtjeva te dokumentaciju drugih državnih tijela) nespornim proizlazi, a što tužitelji i ne osporavaju, osnovanost zaključka upravnih tijela da većina čestica na koje se odnosi zahtjev za naknadu (kč.br. …, …, …, …, …, …, …, … i …, sve k.o. M. L.) nije prenijeta u društveno vlasništvo temeljem akata nadležnih tijela uprave za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine aktima izdanim od vojnih ili civilnih tijela od 15. svibnja 1945., do donošenja ili o provedbi propisa iz članka 2. Zakona o naknadi, kao niti bez pravnog osnova ili bez propisa, već su ista na temelju prijavnog lista, kopije plana i dozvole o tehničkom prijemu zgrade odnosno zapisnika o preoblikovanju zemljišnih knjiga ukomponirane u nove zemljišnoknjižne čestice; dok su kč. br. … i … ostale upisane u zk.ul. … k.o. M. L. kao društveno vlasništvo s pravom korištenja na osnovu članka 38. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta u korist G. M., pokojnog M. (za koju tužitelji i sami navode da je istovjetna sa njihovom prednicom G. M. pokojnog M.) dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi.

 

14. Sukladno čl. 2. Zakona o naknadi, prijašnjem vlasniku utvrđuje se pravo na naknadu za imovinu oduzetu na teritoriju Republike Hrvatske na temelju propisa kao što su 1. Zakon o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije ("Službeni list DFJ", broj 40/45 i 70/45), 2. Zakon o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije ("Službeni list FNRJ", broj 61/46) i dr. nastavno navedeni propisi (st. 1.), pri čemu se odredbe ovoga Zakona odnose i na sve druge slučajeve u kojima je imovina oduzeta na temelju odluke o konfiskaciji, neovisno o tome koje tijelo je donijelo odluku o konfiskaciji, i primjenom kojega propisa je odluka o konfiskaciji donesena i izvršena (st. 2.).

              15. Sukladno čl. 3. Zakona o naknadi, prijašnjem vlasniku utvrđuje se pravo na naknadu i za imovinu oduzetu presudama, odlukama, rješenjima i drugim aktima što su ih izdala vojna ili civilna tijela od 15. svibnja 1945. do donošenja ili u provedbi propisa iz članka 2. ovoga Zakona, kao i na naknadu imovine oduzete bez pravnoga osnova ili bez propisa.

16. Imajući u vidu izneseno nesporno činjenično stanje, a koje tužitelji niti u žalbi niti u ovom sporu nisu osporili, proizlazi da su pravilno utvrdila upravna tijela da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 3. u svezi čl. 2. Zakona o naknadi za utvrđivanje prava na naknadu, iz razloga što do oduzimanja imovine prednici tužitelja nije došlo pod uvjetima opisanih tim odredbama, dakle niti presudama, odlukama, rješenjima i drugim aktima što su ih izdala vojna ili civilna tijela od 15. svibnja 1945. do donošenja ili u provedbi propisa taksativno propisanih u čl. 2. Zakona o naknadi, a niti do oduzimanja bez pravnog osnova ili propisa.

 

17. Pritom na zakonitost pobijanih rješenja nemaju utjecaja okolnosti na koje se pozivaju tužitelji, naime da isti odnosno njihovi prednici bez pravne osnove nisu bili pozvani prilikom donošenja rješenja o nasljeđivanju iza pokojne M. G., te posljedično nisu sudjelovali ni u postupku obnove zemljišnih knjiga, budući da se radi o posebnom postupku, zakonitost kojega se ne može preispitivati u ovome upravnom sporu, a niti u upravnom postupku koje je istome prethodilo.

 

18. Također, a odnosu na kč.br. … i … k.o. M. L., prema navodima samih tužitelja proizlazi da se radi o čestici na kojoj je još uvijek uknjiženo pravo korištenja u korist njihove prednice G. M., dakle da nije došlo do deposedacije.

 

19. Slijedom navedenog, budući da su upravna tijela svoje odluke utemeljili na pravilnoj primjeni materijalnog i procesnog prava, te da se radi o odlukama koje su valjano i detaljno obrazložene, to je tužbeni zahtjev na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan te riješiti kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 24. rujna 2021.

 

                                                                                                                              Sutkinja

 

                                                                                                                                      Daria Pugel v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.