REPUBLIKA HRVATSKA TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Amruševa 2/II 90.P-2360/2020

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja G.
O. C. d.o.o. u stečaju, OIB:, S. K. Z.,
C. Z. 7/B, kojeg zastupa punomoćnica V. T., odvjetnica u
Z., protiv tuženika R. H., za M. r.
r. i f. E. u., OIB:, kojeg zastupa Županijsko
državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate iznosa od 569.946,61 kn, nakon održane
glavne rasprave zaključene 9. rujna 2021. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i
zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu S. K., s danom
objave 24. rujna 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, za Ministarstvo
isplatiti tužitelju G. O. C.
d.o.o. u stečaju, S. K. Z., C. Z. 7/B, iznos od 569.946,61
kuna zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 9. veljače 2018 do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, za Ministarstvo
naknaditi tužitelju G. O. C.
d.o.o. u stečaju, S. K. Z., C. Z. 7/B, parnični trošak u iznosu
od 25.125,00 kn zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos tekućim od dana
donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15
dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja G. O. C.
d.o.o. u stečaju, S. K. Z., C. Z. 7/B, za naknadu parničnog
troška u iznosu od 5.625,00 kn zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos tekućim
od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako

2

90.P-2360/2020

polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Obrazloženje

Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 569.946,61 kn
s pripadajućim zateznim kamatama s osnove prava na povrat zadržanih novčanih
sredstava na ime jamstva za otklanjanje nedostataka u jamstvenom roku (5% od
vrijednosti ukupno izvedenih radova sa PDV-om) prema Ugovoru br. 03-G-Š-
0113/11-2 B2 sklopljenom 6. lipnja 2011. između Ministarstva kao naručitelja, te tužitelja predmet kojega je izgradnja školske sportske dvorane
u Donjoj Stubici.

Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio osnovu tužbenog zahtjeva
navodeći da je tuženikova obveza prema tužitelju prestala Izjavom o prijeboju od 15.
ožujka 2018. te da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe.

Sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije u spisu i to rješenja Trgovačkog suda u
Zagrebu broj St-6655/2016 od 24. studenog 2016. (list 7 i 8 spisa), Ugovor broj 03-G-
Š-0113/11-2 B2 (list 9 – 14 spisa), dopis od 20. srpnja 2017. (list 15 spisa), e-mail
korespondenciju stranaka (list 16 i 17 spisa), dopis od 13. studenog 2017. (list 18 i 19
spisa), presliku e-mail korespondencije (list 20 – 22 spisa), dopis tužitelja od 9.
veljače 2018. (list 23 – 25 spisa), dopis tuženika s izjavom o prijeboju (list 26 i 27
spisa), dopis tužitelja od 4. travnja 2018. (list 28 – 30 spisa), rješenje Trgovačkog
suda u Zagrebu broj St-6655/2016 od 15. veljače 2019. (list 31 – 36 spisa), zahtjev
za mirno rješenje spora (list 37 – 39 spisa), dopis ŽDO u Zagrebu od 26. studenog

2019. (list 40 spisa), zapisnik sa skupštine vjerovnika od 21. srpnja 2020. (list 41 i 42
spisa), rješenje St-6655/2016 od 1. listopada 2020. (list 43 – 45 spisa), rješenje VTS
RH od 3. studenog 2020. (list 46 – 49 spisa), zapisnik s ispitnog i izvještajnog ročišta
(list 59 – 62 i 80 – 92 spisa) i rješenje St-6655/2016 od 19. lipnja 2020. (list 75 – 77
spisa).

Na temelju izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno,
ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Među strankama nije sporno:

- da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak 24. studenoga 2016.,
- da je tužitelj imao tražbinu prema tuženiku s osnove povrata jamstvenog pologa u
iznosu od 569.946,61 kn na temelju Ugovora br. 03-G-Š-0113/11-2 B2 od 6. lipnja

2011.

- da je navedena obveza tuženika prema tužitelju dospjela 8. veljače 2018.,
- da 9. veljače 2018. tužitelj pisanim putem pozvao tuženika na povrat zadržanog
iznosa od 569.946,61 kn,

- da je tuženik 15. ožujka 2018. dostavio tužitelju pisanu Izjavu o prijeboju od 15.
ožujka 2018. u kojoj navodi da tuženik ima tražbinu prema tužitelju u iznosu od

1.473.997,55 kn po osnovi drugog pravnog posla, i to Ugovora broj: 06-G-R-
10065/11-13 B2 od 19. rujna 2011. i 1.Dodatka Ugovoru broj: 06-G-R-10065/11-13

3

90.P-2360/2020

B2 D1 od 5. listopada 2012., predmet kojega je izgradnja dječjeg vrtića u P., da
je ta tuženikova tražbina prijavljena u stečajnom postupku nad tužiteljem i da tuženik
tužitelju, u odnosu na tužiteljevu tražbinu, izjavljuje prijeboj do visine iznosa od

569.946,61 kn,

- da je stečajni upravitelj tužitelja dopisom od 4. travnja 2018. osporio tuženikovu tražbinu prema tužitelju,

- da je tuženik svoju tražbinu prema tužitelju na temelju Ugovora broj: 06-G-R-
10065/11-13 B2 od 19. rujna 2011. i 1.Dodatka Ugovoru broj: 06-G-R-10065/11-13
B2 D1 od 5. listopada 2012., prijavio u stečajnom postupku nad tužiteljem u iznosu
od 1.621.267,49 kn te da je istu stečajni upravitelj u cijelosti osporio na ispitnom
ročištu 15. veljače 2017.

- da je pravomoćnim rješenjem stečajnog suca br. St-6655/2016 od 15. veljače 2019.
tuženik upućen na parnicu protiv tužitelja radi utvrđivanja osnovanosti osporene
tražbine,

- da tuženik nije pokrenuo parnicu sukladno rješenju stečajnog suca br. St-6655/2016 od 15. veljače 2019.

- da je tužitelj 4. rujna 2019. podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora koji je tuženik otklonio,

- da je rješenjem stečajnog suca br. St-6655/2016 od 1. listopada 2020. ukinuta
odluka skupštine vjerovnika od 21. srpnja 2020. o odbijanju davanja ovlasti
stečajnom upravitelju tužitelja na podnošenje tužbe radi isplate iznosa od 569.946,61
kn spp,

- da je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4634/2020-2
od 3. studenoga 2020. odbijena kao neosnovana žalba stečajnog vjerovnika
Republike Hrvatske te je potvrđeno rješenje br. St-6655/2016 od 1. listopada 2020.

Sporno je da li je na temelju odredbe čl. 176. Stečajnog zakona ("Narodne novine"
br. 71/2015, 104/2017; dalje: SZ) isključen prijeboj koji je tuženik izjavio tužitelju
pisanom Izjavom o prijeboju od 15. ožujka 2018. i jesu li ispunjene procesne
pretpostavke za podnošenje tužbe u ovoj parnici.

Naime, tužitelj tijekom postupka navodi da prijeboj nije dopušten navodeći da je
obveza tuženika prema tužitelju (ovdje utuženo potraživanje) nastala i dospjela
nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem pa je prijeboj nedopušten na
temelju čl. 176. t. 1. SZ-a, dok tuženik smatra da je prijeboj dopušten na temelju
odredbe čl. 175. st. 1. SZ-a.

Ujedno tuženik smatra da nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje ove parnice jer
je tužitelj uputio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora 4. rujna 2019., dakle prije
nego što je rješenjem stečajnog suca br. St-6655/2016 od 1. listopada 2020. ukinuta
odluka skupštine vjerovnika od 21. srpnja 2020. o odbijanju davanja ovlasti
stečajnom upravitelju tužitelja na podnošenje tužbe radi isplate iznosa od 569.946,61
kn spp i prije nego što je to rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti donošenjem
rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-4634/2020-2 od 3.
studenoga 2020.

Prema utvrđenju ovoga suda tuženik neosnovano ističe da nisu ispunjene
pretpostavke za pokretanje ove parnice i za podnošenje tužbe. Naime, tužitelj je
postupio sukladno odredbi čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,

4

90.P-2360/2020

123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) na način da se prije podnošenja
tužbe u ovoj pravnoj stvari obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, što
je prema pravilima ZPP-a procesna pretpostavka za podnošenje tužbe protiv
Republike Hrvatske. Podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora nije pokrenut
parnični postupak, već se on pokreće tužbom (čl. 185. ZPP-a). Slijedom toga za
pokretanje ove parnice nije odlučna okolnost da je tek nakon podnošenja zahtjeva za
mirno rješenje spora, rješenjem stečajnog suca br. St-6655/2016 od 1. listopada

2020. na temelju odredaba čl. 108. SZ-a ukinuta odluka skupštine vjerovnika od 21.
srpnja 2020. o odbijanju davanja ovlasti stečajnom upravitelju tužitelja na podnošenje
tužbe radi isplate iznosa od 569.946,61 kn spp, koje rješenje je steklo svojstvo
pravomoćnosti donošenjem rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske
br. Pž-4634/2020-2 od 3. studenoga 2020. S tim u svezi valja reći da nije odlučan niti
navod tuženika da u stečajnom postupku, nakon ukidanja odluke skupštine
vjerovnika od 21. srpnja 2020. i nakon donošenja navedenog rješenja
drugostupanjskog suda, nije naknadno održana nova skupština vjerovnika na kojoj bi
se donijela odluka o davanju ovlasti stečajnom upravitelju za podnošenje tužbe protiv
Republike Hrvatske jer takva skupština više nije trebala biti održana i jer je stečajni
upravitelj tužitelj ovlast za pokretanje ove parnice prema odredbama SZ-a stekao
upravo nastupanjem pravomoćnosti rješenja br. St-6655/2016 od 1. listopada 2020.

Glede sporne dopuštenosti prijeboja u konkretnom slučaju, valja reći da je odredbom
čl. 176. t. 1. SZ-a propisano da prijeboj nije dopušten ako je obveza stečajnog
vjerovnika prema stečajnoj masi nastala tek nakon otvaranja stečajnoga postupka.
Prema utvrđenju ovoga suda obveza tuženika kao stečajnog vjerovnika prema
stečajnoj masi nije nastala nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem (24.
studenoga 2016.), već prije toga, sklapanjem Ugovora br. 03-G-Š-0113/11-2 B2 od 6.
lipnja 2011. kojim je uz ostalo, u čl. 11., ugovoreno da se po isteku jamstvenog roka
naručitelj (tuženik) obvezuje izvođaču (tužitelju) izvršiti povrat zadržanog iznosa na
ime jamstva. Međutim, valja reći da je navedena obveza tuženika dospjela dana 8.
veljače 2018., dakle nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem, koja
činjenica dospijeća među strankama nije sporna. Dakle, do nastanka tuženikove
obveze je došlo prije otvaranja stečajnog postupka, a do dospijeća iste obveze nakon
otvaranja stečajnog postupka, pa se tužitelj neosnovano poziva na odredbu čl. 176. t.

1. SZ-a navodeći da prijeboj nije dopušten.

Nasuprot tome, prijeboj je po ocjeni ovoga suda dopušten na temelju odredbe čl.

175. st. 1. SZ-a kojom je uz ostalo propisano da ako su u vrijeme otvaranja
stečajnoga postupka jedna ili više tražbina koje se imaju prebiti pod odgodnim
uvjetom ili nisu dospjele ili nisu upravljene na istovrsne činidbe, prijeboj će nastupiti
kada za to budu ispunjene potrebne pretpostavke. U konkretnom slučaju, u vrijeme
otvaranja stečajnog postupka (24. studenoga 2016.), tuženikova tražbina na temelju
Ugovora broj: 06-G-R-10065/11-13 B2 od 19. rujna 2011. i 1.Dodatka Ugovoru broj:
06-G-R-10065/11-13 B2 D1 od 5. listopada 2012., kojom tuženik prebija tužiteljevu
tražbinu u iznosu od 569.946,61 kn, nastala je i dospjela prije otvaranja stečajnog
postupka, dok tužiteljeva tražbina u to vrijeme još bila nije dospjela, s obzirom na to
da je dospjela 8. veljače 2018., iz čega proizlazi da prijeboj nastupa s danom
dospijeća tužiteljeve tražbine, a to je bio 8. veljače 2018.

Međutim, tužitelj je dopisom od 4. travnja 2018. osporio postojanje tuženikove tražbine prema tužitelju na temelju Ugovora broj: 06-G-R-10065/11-13 B2 od 19.

5

90.P-2360/2020

rujna 2011. i 1.Dodatka Ugovoru broj: 06-G-R-10065/11-13 B2 D1 od 5. listopada

2012., a njezino postojanje osporava i u ovoj parnici.

Prema utvrđenju ovoga suda tuženik postojanje svoje tražbine do iznosa od

569.946,61 kn na temelju Ugovora broj: 06-G-R-10065/11-13 B2 od 19. rujna 2011. i

1.Dodatka Ugovoru broj: 06-G-R-10065/11-13 B2 D1 od 5. listopada 2012. koju je
stavio u prijeboj tužitelju Izjavom od 15. ožujka 2018., u ovoj parnici nije dokazao,
iako je to trebao učiniti jer njezino postojanje tužitelj osporava. Pritom po ocjeni
ovoga suda, s obzirom na odredbu čl. 174. SZ-a, tuženik za svoju tražbinu do iznosa
od 569.946,61 kn nije ni trebao podnositi prijavu tražbine u stečajnom postupku pa
činjenica da tuženik po pravomoćnosti rješenja stečajnog suca o upućivanju u
parnicu br. St-6655/2016 od 15. veljače 2019., istu nije pokrenuo, nije od utjecaja na
utvrđenje ovoga suda o nedokazanom postojanju tuženikove tražbine, o čemu je sud
odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu
iznosa od 569.946,61 kn, a tužitelju na taj iznos sukladno čl. 183. i čl. 29. st. 2.
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011,
78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) pripadaju i zatezne kamate od 9. veljače 2018., dakle
od prvoga dana iza dospijeća tužiteljeve tražbine, do isplate po stopi koja se
primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora, slijedom čega je odlučeno kao u točki I.
izreke ove presude.

Odluka suda o zahtjevu tužitelja, koji je u cijelosti uspio u sporu, za naknadu troška
parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 154.a i čl. 155. ZPP-a
i na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:
142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, dalje: OT).

Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora u trošak parničnog postupka priznat
kao potreban trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 OT u iznosu od 5.700,00 kn,
zastupanje na ročištu 9. rujna 2021. po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 5.700,00 kn, sastav
podneska od 7. svibnja 2021. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 5.700,00 kn, sastav
podneska od 19. kolovoza 2021. po Tbr. 8/3 OT u iznosu od 500,00 kn i pristup na
ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 OT u iznosu od 500,00 kn, što zajedno iznosi

18.100,00 kn, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 4.525,00 kn, i sudska pristojba
na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn, što sveukupno iznosi 25.125,00 kn, slijedom čega
je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen je kao neosnovan u dijelu koji
se odnosi na sastav podneska od 19. kolovoza 2021. u preostalom zatraženom
iznosu od 4.500,00 kn što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 5.625,00 kn,
jer se ne radi o podnesku iz kategorije obrazloženih podnesaka prema Tbr. 8/1 OT,
slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 24. rujna 2021.

Sudac:

Sandra Rotar

v.r.

6

90.P-2360/2020

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana računajući
od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena
o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko
stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki
trgovački sud Republike Hrvatske.