Poslovni broj: 10 UsImio-347/20-5

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu
pojedincu, te Luciji Justić, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice M. B.,
B., D. .., R. S., zastupana po opunomoćeniku M.
G., odvjetniku u S., D. r. …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda
za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi
priznavanja prava na starosnu mirovinu, 24. rujna 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika
Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/20-
03/03122773041, Urbroj: 341-99-06/2-20-2262 od 2. srpnja 2020. i rješenja Hrvatskog
zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., Klasa: UP/I 140-02/19-
03/03122773041, Urbroj: 341-18-06/2-19-45464 od 9. prosinca 2019., te priznavanja
tužiteljici prava na starosnu mirovinu.

Obrazloženje

1. U tužbi tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II 140-02/20-
03/03122773041, Urbroj: 341-99-06/2-20-2262 od 2. srpnja 2020. (dalje:
drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,
Područne službe u S., Klasa: UP/I 140-02/19-03/03122773041, Urbroj: 341-18-
06/2-19-45464 od 9. prosinca 2019. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv
prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanjem prava na
starosnu mirovinu.

3. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da pobija zakonitost osporenog rješenja
tuženika iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava i povrede postupovnih
odredbi. Navodi da je hrvatska državljanka; da joj je rješenjem RF a PIO Filijala grad
B., R. S. od 30. kolovoza 2019. priznato pravo na obiteljsku mirovinu
od 5. travnja 2019.; da je činjenicom priznanja prava na obiteljsku mirovinu prestala
koristiti invalidsku mirovinu koju je isplaćivao RF a PIO, Filijala za grad B.,
R. S.; da je po prestanku invalidske mirovine u R. S. podnijela
zahtjev za ponovnim određivanjem starosne mirovine za više od 21 godinu radnog
staža na području RH. Nadalje, navodi kako je tuženik donoseći osporeno rješenje
postupio suprotno odredbama članka 5. stavka 1. Zakona o potvrđivanju Ugovora
između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju (stupio na snagu

2 Poslovni broj: 10 UsImio-347/20-5

1. svibnja 2003.). Ističe kako je tuženik kao i prvostupanjsko tijelo HZMO S.
pogrešno primijenilo odredbe članka 39. Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR
Jugoslavijom navodeći da nije postojao uvjet invalidnosti za stjecanje prava na
invalidsku mirovinu donoseći sporno prvostupanjsko rješenje. Slijedom navedenog, da
je očito došlo do pogrešne primjene materijalnog prava na štetu tužiteljice jer nisu
pravilno primijenjene odredbe članka 39. navedenog Ugovora. Glede povrede
postupovnog prava tužiteljica smatra kako je povrijeđeno načelo zakonitosti budući da
su i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo donijeli odluku koja je u suprotnosti s
odredbama Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR Jugoslavijom. Navodi kako
osporeno rješenje ne sadrži dostatno obrazloženje, te je počinjena bitna povreda
postupovnih odredbi iz članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku.
Smatra kako svi propisi u svezi s radnim odnosima, odnosima zaštite na radu i
socijalno pravni odnosi u zdravstvenom i mirovinskom osiguranju imaju zaštitnu
funkciju u odnosu na radnike kao slabiju stranu u odnosima i situacijama u istima.
Sukladno uvriježenim teoretskim stavovima, te sudskoj praksi, sve nejasne odredbe i
situacije u načelu valjalo je tumačiti u korist radnika, dok je tuženik postupio
dijametralno suprotno ne uvaživši okolnosti da je tužiteljica invalidna osoba negirajući
spisu priležeću medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na istu. Slijedom navedenog
predlaže sudu da uvaži tužbu i poništi osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko
rješenje, te tužiteljici prizna pravo na starosnu mirovinu.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da tužba nije osnovana i da je
osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom
upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. U provedenom postupku po
žalbi da je utvrđeno da je tužiteljici rješenjem Republičkog Fonda za penzijsko i
invalidsko osiguranje zaposlenih B. priznato pravo na invalidsku mirovinu
počevši od 14. listopada 1996. uračunavanjem i razdoblja osiguranja navršenih u
Republici Hrvatskoj. Daljnjim pregledom spisa utvrđeno je da je nositelj socijalnog
osiguranja u Republici Srbiji po službenoj dužnosti dana 12. lipnja 2003. pokrenuo
postupak za priznavanje prava na invalidsku mirovinu prema članku 39. Ugovora o
socijalnom osiguranju sa SR Jugoslavijom. Rješenjem Hrvatskog zavoda za
mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., broj: …… od 5. srpnja 2005.
odbijen je zahtjev za određivanje razmjernog dijela invalidske mirovine u skladu s
člankom 39. Ugovora jer nije postojao uvjet invalidnosti za stjecanje prava na
invalidsku mirovinu. Člankom 39. Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR Jugoslavijom
(NN – Međunarodni ugovori 14/01) određeno je da se po službenoj dužnosti određuju
mirovine koje je nadležni nositelj jedne države ugovornice priznao u razdoblju od 8.
listopada 1991. do dana stupanja na snagu Ugovora, tj. do 1. svibnja 2003.
uračunavanjem razdoblja navršenih prema pravnim propisima druge države
ugovornice. Administrativni sporazum tijela za vezu na području mirovinskog
osiguranja za provedbu Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o
socijalnom osiguranju i općeg administrativnog sporazuma za provedbu Ugovora
između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju u članku 8.
stavku 1. propisuje da nadležni nositelji za ponovno određivanje davanja utvrđuju
uvjete za stjecanje prava na davanje prema pravnim propisima koji su se primjenjivali
na dan osiguranog slučaja kod nositelja koji je pokrenuo postupak. Dopunom
Administrativnog sporazuma tijela za vezu na području mirovinskog osiguranja za
provedbu ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o
socijalnom osiguranju i Općeg administrativnog Sporazuma za provedbu ugovora
između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju
i Općeg administrativnog Sporazuma za provedbu ugovora između Republike

3 Poslovni broj: 10 UsImio-347/20-5

Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju određeno je da
nadležni nositelj koji je utvrdio da nisu ispunjeni uvjetu za priznanje prava na mirovinu
prema propisima koje je on primjenjivao na dan osiguranog slučaja, ponovno određuje
uvjete za priznavanje prava na mirovinu do dana stupanja na snagu Ugovora (do 30.
travnja 2003.), a ne isključivo na dan prvog stjecanja prava. Budući da nisu ispunjeni
uvjeti za određivanje mirovine po službenoj dužnosti prema članku 39. Ugovora o
socijalnom osiguranju sa SR Jugoslavijom, mirovinski staž navršen u Republici
Hrvatskoj ostaje trajna obveza države koja je priznala pravo na mirovinu, odnosno
ostaje trajna obveza nositelja socijalnog osiguranja u Republici Srbiji, te činjenica da
je tužiteljica prestala koristiti u Republici Srbiji invalidsku mirovinu te je prešla na
obiteljsku nije od nikakvog pravnog značaja u ovom predmetu. Slijedom navedenog,
tuženik smatra da je osporeno rješenje na zakonu utemeljeno te sudu predlaže da
tužbeni zahtjev odbije.

5. Tužiteljica se nije očitovala na navode iz odgovora na tužbu koji joj je uredno dostavljen.

6. U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 - dalje: ZUS-a) sud je
odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih
pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a) i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti
osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

8. Odredbom članka 39. Ugovora o socijalnom osiguranju sa SR Jugoslavijom
(„Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 14/01; dalje: Ugovor) određeno je da
se po službenoj dužnosti određuju mirovine koje je nadležni nositelj jedne države
ugovornice priznao u razdoblju od 8. listopada 1991. do dana stupanja na snagu
Ugovora (1. svibnja 2003.) uračunavanjem razdoblja navršenih prema pravnim
propisima druge države ugovornice.

9. Prema članku 8. stavku 1. Općeg administrativnog sporazuma za provedbu
Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom
osiguranju („Narodne novine – Međunarodni ugovori; broj 10/03) nadležni nositelji
država ugovornica za ponovno određivanje davanja utvrđuju uvjete za stjecanje prava
na davanje prema pravnim propisima koji su se primjenjivali na dan osiguranog slučaja
kod nositelja koji je pokrenuo postupak. Dopunom Administrativnog sporazuma tijela
za vezu na području mirovinskog osiguranja za provedbu ugovora između Republike
Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju i Općeg
administrativnog Sporazuma za provedbu ugovora između Republike Hrvatske i
Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju i Općeg administrativnog
Sporazuma za provedbu ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike
Jugoslavije o socijalnom osiguranju određeno je da nadležni nositelj koji je utvrdio da
nisu ispunjeni uvjetu za priznanje prava na mirovinu prema propisima koje je on
primjenjivao na dan osiguranog slučaja, ponovno određuje uvjete za priznavanje prava
na mirovinu do dana stupanja na snagu Ugovora (do 30. travnja 2003.), a ne isključivo
na dan prvog stjecanja prava (članak 8. stavak 3.).

10. Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela je razvidno da je predmetni
upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužiteljice za priznavanjem prava na
starosnu mirovinu koji je podnesen 19. studenog 2019. nadležnoj ustanovi u Republici
Srbiji.

11. Nadalje, razvidno je da je tužiteljici rješenjem Republičkog Fonda za
penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih B. priznato pravo na invalidsku
mirovinu počevši od 14. listopada 1996. uračunavanjem i razdoblja osiguranja

4 Poslovni broj: 10 UsImio-347/20-5

navršenih u Republici Hrvatskoj; da je nositelj socijalnog osiguranja u Republici Srbiji
po službenoj dužnosti dana 12. lipnja 2003. pokrenuo postupak za priznavanje prava
na invalidsku mirovinu prema članku 39. Ugovora; da je rješenjem Hrvatskog zavoda
za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., broj: …… od 5. srpnja 2005.
odbijen zahtjev za određivanje razmjernog dijela invalidske mirovine u skladu s
člankom 39. Ugovora jer kod tužiteljice nije postojao uvjet invalidnosti za stjecanje
prava na invalidsku mirovinu.

12. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane
odredbe, po ocijeni ovog suda pravilno i zakonito je osporeno drugostupanjsko i
prvostupanjsko rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na
drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

13. Prvostupanjsko rješenje se u bitnom obrazlaže time da budući da je prema
zahtjevu za ponovno određivanje mirovine prema članku 39. Ugovora postupak
okončan donošenjem negativnog rješenja, a u svezi sa člankom 8. stavkom 1.
Administrativnog sporazuma tijela za vezu na području mirovinskog osiguranja, nema
osnove za podnošenje zahtjeva i ostvarivanje prava na mirovinu sukladno odredbama
članka 16. i 18. Ugovora, te da je stoga predmetni zahtjev valjalo odbiti kao na zakonu
neosnovan.

14. Osporeno drugostupanjsko rješenje tuženika, a kojim je odbijena žalba
tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, se u bitnom obrazlaže time da
budući da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje mirovine po službenoj dužnosti prema
članku 39. Ugovora, mirovinski staž navršen u Republici Hrvatskoj ostaje trajna obveza
države koja je priznala pravo na mirovinu odnosno ostaje trajna obveza nositelja
socijalnog osiguranja u Republici Srbiji, te činjenica da je žaliteljica, ovdje tužiteljica,
prestala koristiti u Republici Srbiji invalidsku mirovinu i prešla na obiteljsku mirovinu,
nije od nikakvog pravnog značaja u ovom predmetu.

15. Ovakva obrazloženja osporenih rješenja ovaj sud nalazi pravilnim i
zakonitim, te ih u cijelosti prihvaća.

16. Naime, pravilno tuženik i prvostupanjsko tijelo utvrđuju da u konkretnom
slučaju, a imajući u vidu podatke spisa predmeta (rješenje Republičkog Fonda za
penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih B.; pokretanje postupka za
priznanje prava na invalidsku mirovinu po članku 39. Ugovora po službenoj dužnosti
od strane nositelja socijalnog osiguranja u Republici Srbiji 12. lipnja 2003.; rješenje
Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., broj: ……
od 5. srpnja 2005.) nisu ispunjeni uvjeti za određivanje mirovine prema naprijed
citiranoj odredbi članka 39. Ugovora, te da mirovinski staž navršen u Republici
Hrvatskoj ostaje trajna obveza države koja je priznala pravo na mirovinu odnosno
ostaje trajna obveza nositelja socijalnog osiguranja u Republici Srbiji, te u navedenom
da činjenica da je tužiteljica prestala koristiti u Republici Srbiji invalidsku mirovinu i
prešla na obiteljsku mirovinu, nije od nikakvog pravnog značaja u ovom predmetu.
17. U svemu izloženom, po ocijeni ovog suda, osporeno drugostupanjsko i
prvostupanjsko rješenje su zakoniti, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju
osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na
rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno i pravilno je
primijenjen materijalni propis, te su osporena rješenja, po ocijeni ovog suda, upravo
suprotno tužbenim prigovorima, valjano obrazložena, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi
ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom
postupku („Narodne novine“ broj 47/09), na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
18. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti
tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

5 Poslovni broj: 10 UsImio-347/20-5

U Splitu 24. rujna 2021.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba
se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u
sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70.
ZUS-a).

DNA:

- tužiteljici, po opunomoćeniku, uz naredbu Ureda predsjednika suda od 4.12.2020.,

- tuženiku, uz naredbu Ureda predsjednika suda od 4.12.2020. i spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.

RJ./

1. Tužiteljica oslobođena plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11.
stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj
118/18).

2. Spis u kalendar 30 dana.