Poslovni broj: 6 UsI-1590/21-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz
sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja I. G.
M. iz S., D., zastupan po opunomoćeniku R. P.,
odvjetniku u S., D., protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije,
Upravnog odjela za financije, D. r., S., radi poreza na kuću za odmor,
nakon javne rasprave zaključene 16. rujna 2021. u nazočnosti tužitelja s
opunomoćenikom R. P., odvjetnikom u S. i generalnog
opunomoćenika tuženika S. R., objavljene 24. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Splitsko-dalmatinske županije,
Upravnog odjela za financije, Klasa: UP/II 415-01/20-01/0098, Urbroj: 2181/1-09/04-
21-0002 od 1. veljače 2021.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 415-01/20-01/0098, Urbroj:
2181/1-09/04-21-0002 od 1. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv
rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Općine Š., Jedinstvenog upravnog odjela,
Klasa: UP/I-410-15/20-01/1415, Urbroj: 2181/03-04-20-1 od 15. travnja 2020., kojim je
tužitelju utvrđen porez na kuću za odmor na području Općine Š., na adresi
S., D…, korisne površine 84,00 m2, u iznosu od 1.260,00 kuna.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost tuženikovog rješenja, u bitnom
navodi kako tuženik ne vodi računa da tužitelj živi sam u kući u S., te da računi
za struju upravo odgovaraju potrošnji za jednu osobu. Tvrdi kako jedino razdoblje kada
tužitelj tijekom 2020. nije bio na Š. je razdoblje zabrane putovanja tijekom travnja
kada se zatekao kod posjete djeci u Z., a čim su se mogle dobiti propusnice za
povratak na Š., tužitelj je istu zatražio. Tvrdi kako je cijelu godinu bio na Š., osim
razdoblja kada mu to nije bilo dopušteno zbog Covid krize, a koju činjenicu mogu
potvrditi i svjedoci koji žive pored tužitelja u S.. Nadalje, navodi kako se u
Poslovni broj: 6 UsI - 1590/21-7
pobijanom rješenju nigdje ne navodi koliko bi to dana tužitelj trebao živjeti da bi se
prihvatilo da mu je ta adresa i prebivalište. Navodi kako Zakon i sudska praksa, te
praksa Europskih zemalja uzima da se za prebivalište uzimaju 182 dana provedena u
tom prebivalištu. Tvrdi kako se u pobijanom rješenju ne navode drugi dokazi kojima bi
porezno tijelo dokazalo da tužitelj živi na drugom mjestu više od 6 mjeseci, koju
činjenicu u smislu odredbe članka 88. Općeg poreznog zakona dokazuje porezno
tijelo. Smatra kako je tijelo koje vodi postupak trebalo dokazati da tužitelj ne živi na
prijavljenoj adresi više od 183 dana, a ne da tužitelj mora dokazivati da u toj nekretnini
stalno živi. Navodi kako je tužitelj istaknuti sportski djelatnik koji na putovanju po
cijelom svijetu provede najmanje tri mjeseca godišnje, pa bi samo ta činjenica po tijelu
koje vodi postupak bila dovoljna da mu se ne prizna prebivalište, jer tri mjeseca nije
„stalno živio“ na prijavljenoj adresi. Tvrdi kako je vlasnik kuće u kojoj je prijavio svoje
prebivalište od kako je otišao u mirovinu. Tvrdi kako uredno plaća svaki mjesec odvoz
smeća i posjeduje uplatnice. Uredno mjesečno plaća potrošak struje i dvomjesečno
potrošak vode. Navodi kako ima gustirnu sadržaja 3,5 vagona vode, koju koristi za sve
osim za piće. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje
kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, koje u bitnom ponavlja.
Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 16. rujna 2021. čime je dana mogućnost
strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“,
broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o
činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog
spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka
55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet spora je obveza plaćanja poreza na kuću za odmor na području
Općine Š., na adresi S., D…, korisne površine 84,00 m2, u iznosu
od 1.260,00 kuna.
8. Nije sporno kako je tužitelj vlasnik predmetne kuće, da na spomenutoj adresi
ima prijavljeno prebivalište, te da mu je to jedina nekretnina koju ima u vlasništvu.
Također, nije sporna utvrđena korisna površina predmetne kuće, kao ni visina
utvrđenog poreza na kuću za odmor.
9. Među strankama je sporno koristi li tužitelj predmetnu kuću povremeno/
sezonski, ili u nekretnini živi, pa slijedom toga može li se ista smatrati kućom za odmor
u smislu odredbe članka 25. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj:
115/16. i 101/17.).
10. U smislu odredbe članka 2. točke 12. Zakona o lokalnim porezima kuća za
odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.
Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj
poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
11. Odredbom članka 25. Zakona o lokalnim porezima propisano je da porez na
kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
12. Odredbom članka 28. Zakona o lokalnim porezima propisano je da je porez
na kuće za odmor prihod je jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi
kuća za odmor.
Poslovni broj: 6 UsI - 1590/21-7
13. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je prvostupanjsko tijelo u
provedenom upravnom postupku pribavilo karticu HEP-a o potrošnji električne energije
za predmetnu nekretninu, pregledom koje je utvrđeno kako je u razdoblju od 21.
kolovoza 2019. do 20. veljače 2020. potrošeno R1 - 196 kwh i R2 - 169 kwh električne
energije, a u razdoblju od 20. veljače 2020. do 18. kolovoza 2020. evidentirana je
potrošnja R1 - 295 kwh i R2 - 245 kwh, slijedom čega je upravno tijelo zaključilo kako
navedeni podaci o potrošnji električne energije potvrđuju da se predmetna nekretnina
ne koristi za stalno stanovanje.
14. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je pribavilo karticu Vodovoda i kanalizacije
S. o potrošnji vode za predmetnu nekretninu, pregledom koje je utvrđeno kako je u
razdoblju od 11. prosinca 2019. do 10. veljače 2020. potrošeno 2 m3 vode, od 11.
veljače 2020. do 9. travnja 2020. potrošeno 2 m3 vode, od 10. travnja 2020. do 6.
svibnja 2020. nije uopće bilo potrošnje vode - 0,00 m3, a od 7. svibnja 2020. do 10.
srpnja 2020. potrošeno je 12,00 m3 vode.
15. U postupku je pribavljena potvrda K. p. B. d.o.o. od
13. lipnja 2019. iz koje je utvrđeno kako tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 13.
lipnja 2019. nije koristio usluge pražnjena septičke jame.
16. Pribavljena je liječnička potvrda SDŽ - OOM G. od 12. lipnja 2019.
koja potvrđuje da tužitelj ne koristi usluge liječnika primarne zdravstvene zaštite u
G., te je iz pribavljene evidencije HZZO-a utvrđeno kako je i izabrani
stomatolog tužitelja također u S..
17. U skladu sa utvrđenim, tuženo tijelo je cijeneći navedene dokaze utvrdilo
kako isti izravno upućuju na zaključak o načinu korištenja predmetne kuće (podaci o
potrošnji električne energije, vode, mjesta korištenja zdravstvenih usluga u odnosu na
dokaze na koje se tužitelj poziva - trajanje poslovnog odsustva zbog sudjelovanja na
određenim sportskim događajima), te je zaključilo kako tužitelj nije dokazao da u
predmetnoj nekretnini uistinu stalno živi, slijedom čega mu je pravilno utvrđen poreza
na kuću za odmor za 2020.
18. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog
rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u
upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti
primjena materijalnog prava.
19. Prema stajalištu ovog Suda, obzirom na službeno pribavljene podatke o
potrošnji električne energije od strane HEP-a i potrošnje vode od strane Vodovoda i
kanalizacije za 2020., pravilno je upravno tijelo ocijenilo kako tužitelj predmetnu
nekretninu na području Općine Š., na adresi S., D…, koristi
povremeno/sezonski, slijedom čega je pravilno tužitelju, temeljem citirane odredbe
članka 2. točke 12. u vezi sa odredbom članka 25. Zakona o lokalnim porezima, utvrdilo
obvezu poreza na kuću za odmor. Navedene isprave Sud cijeni kao vjerodostojan
dokaz, i mišljenja je kako su upravo navedeni dokazi primarni pokazatelj kontinuiteta
stanovanja i korištenja nekretnine, odnosno u konkretnom slučaju pokazatelj da tužitelj
predmetnu kuću koristi povremeno/sezonski.
20. U odnosu na tvrdnju tužitelja kako jedino razdoblje kada tijekom 2020. nije
bio na Š. je razdoblje zabrane putovanja tijekom travnja kada se zatekao kod posjete
djeci u Z., a čim su se mogle dobiti propusnice za povratak na Š., istu je
zatražio, valja kazati kako iz dostavljene kartice o potrošnji vode Vodovoda i
kanalizacije S. proizlazi kako tužitelj, osim travnja 2020., u predmetnoj nekretnini nije
stalno boravio niti od prosinca 2019. pa do svibnja 2020., jer je u razdoblju od prosinca
2019. do svibnja 2020. potrošeno svega 4,00 m3 vode, dok je od svibnja do srpnja
Poslovni broj: 6 UsI - 1590/21-7
2020. potrošeno 12 m3 vode, što je pokazatelj kako je u tom razdoblju tužitelj boravio u predmetnoj nekretnini.
21. Tužitelj je u tužbi naveo kako uredno plaća svaki mjesec odvoz smeća i
posjeduje uplatnice, međutim, iste nije dostavio u spis, pa je navedenu tvrdnju ovaj
Sud ocijenio neosnovanom.
22. Što se tiče računa za potrošnju električne energije i vode koje je tužitelj
dostavio u sudski spis, valja kazati kako se većina računa odnosi na 2019. godinu, koja
nije predmet ovog postupka, dok su računi za 2020. dostavljeni za iste mjesece za koje
računi već prileže u spisu upravnog tijela, a koje je upravno tijelo ocijenilo prilikom
donošenja odluke, iz kojih ne proizlazi da tužitelj predmetnu kuću koristi tijekom cijele
godine, već upravno suprotno, da istu koristi povremeno.
23. Dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem i saslušanjem svjedoka,
na okolnost prebivanja (življenja) u predmetnoj nekretnini, ovaj Sud je odbio kao
nepotreban, jer smatra kako su računi o potrošnji vode i struje primarni pokazatelj
kontinuiteta stanovanja i korištenja nekretnine, te isti predstavljaju vjerodostojan dokaz
o kontinuitetu stanovanja u nekretnini.
24. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužitelja otklanjaju kao neosnovani.
25. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije
povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-
a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao izreci presude.
U Splitu, 24. rujna 2021.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom
upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom
broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog
otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).
DNA:
1. Opunomoćeniku tužitelja R. P., odvjetniku u S., D…,
2. Tuženiku Splitsko-dalmatinskoj županiji, Upravni odjel financije, D.
r..,
3. U spis
RJ:
1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)
2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude, te žalbe ukoliko
bude uložena, po pravomoćnosti, u skladu sa odredbama ZSP-a
3. Kalendar 30 dana
