Poslovni broj: II Kž-Us-47/2021-5

Poslovni broj: II Kž-Us-47/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. K. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog D. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kov-Us-4/2021-53 od 19. kolovoza 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog D. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kov-Us-4/2021-53 od 19. kolovoza 2021., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KO-US-40/2021. od 8. lipnja 2021., protiv okrivljenog D. K. i drugih, zbog kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavak 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. u vezi članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog D. K. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 9. lipnja 2020. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno okrivljeni D. K. bez navođenja zakonske osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "da ga pusti da se brani sa slobode".

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

5.1. Ističe se da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a osobito rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji i rezultata izvršenih pretraga, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Prilikom odlučivanju o primjeni mjere istražnog zatvora dostatno je postojanje osnovane sumnje o počinjenju kaznenih djela za koja se okrivljenik teret i time je ispunjen osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

5.2. Konačnu ocjenu svih tih dokaza, kao i ocjenu pravne oznake kaznenog djela, ako dođe do potvrđivanja optužnice, dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalbeni prigovori kojima okrivljenik tumači i ocjenjuje postojanje dokazanosti zločinačkog udruženja radi počinjenja kaznenog djela odnosno njegovu pripadnost takvom udruženju, nisu od značaja.

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi nisu takve da bi opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

6.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodima, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i nadalje. Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora ogleda se prije svega, u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela za koja se tereti, a koja su, među ostalim, počinjena u sastavu zločinačkog udruženja. Prema navodima optužnice, okrivljenik je organizirao i vodio kriminalnu skupinu s međunarodnim elementom, udruženu radi kontinuirane nabave, skladištenja, pakiranja i daljnje preprodaje različitih vrsta droga - marihuana, kokain, amfetamin, MDMA na području O. i okolice. Kriminalne aktivnosti okrivljenika kao organizatora su prema optužnici imale odlučujuću ulogu, kako u pogledu nabave droge tako i u odnosu na daljnje preuzimanje, skrivanje i preprodaju droge od strane ostalih 9 pripadnika kriminalne skupine angažirane za pojedine kriminalne radnje. Navedeno opravdano ukazuju na poduzimanje brojnih i složenih radnji da bi udruženje moglo funkcionirati i ostvariti svoj cilj - stjecanje nepripadne materijalne dobiti na ilegalnom tržištu droga, iz čega se može zaključiti o visokom stupnju upornosti i kriminalne volje okrivljenika. Osim toga, opravdano je prvostupanjski sud imao u vidu okrivljenikovu prijašnju osuđivanost (presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-835/12. od 14. travnja 2016. i broj K-322/16. od 15. ožujka 2017.) što upućuje na to da do sada izricane kazne nisu utjecale na njega da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima, štoviše, osnovano se sumnja da je okrivljenik kaznena djela za koje se tereti počinio u roku provjeravanja iz navedene dvije prijašnje osude te da je njegovo društveno neprihvatljivo ponašanje postalo opasnije i teže. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem kaznenih djela i nije u pravu žalitelj kad osporava postojanje takve opasnosti.

7. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pa nije u pravu žalitelj kada relativizira značaj prijašnjih osuda navodeći da je riječ o osuđivanosti za druga djela počinjenja još 2009. i 2010.

8. Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom.

9. U žalbi se nadalje tvrdi da se u predmetu "ništa nije dogodilo osim njegova dužeg boravka u istražnom zatvoru, a optužnica nije potvrđena". Protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u ovoj fazi postupka pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu. Stoga su bez značaja takvi navodi žalbe koji evidentno smjeraju na primjenu tzv. dinamičkog pristupa razvijenog u praksi Europskog suda za ljudska prava, a sve s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica.

10. Drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik, propisanoj kazni (za teže djelo od najmanje 3 godine do najviše 15 godina zatvora), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu se žalitelj u istražnom zatvoru nalazi od 9. lipnja 2020., pa ni žalbeni navodi koji upiru na vrijeme koje je okrivljenik do sada proveo u istražnom zatvoru nisu osnovani. Nisu od značaja navodi žalitelja da "tužiteljstvo želi po prisilom pritvora da potpiše nagodbu".

11. Niti žalbeni navodi da su drugi suokrivljenici pušteni na slobodu i da se mora brinuti o bolesnoj majci koja je invalid ne dovode ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Uostalom, postojanje zakonskih uvjeta za odluku o primjeni mjere istražnog zatvora utvrđuje se in concreto, dakle, u odnosu na svakog pojedinog okrivljenika.

12. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 24. rujna 2021.