- 1 -              Poslovni broj: II Kž 333/2021-5

Poslovni broj: II Kž-333/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od suca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. V., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ br: 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. – dalje u tekstu: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženog D. V.podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 3. kolovoza 2021. broj Kv-Rz-9/2021 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2021.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog D. V., kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon dopuštene obnove kaznenog postupka protiv optuženog D. V. zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZRH temeljem odredbe članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog  D. V. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku M. V., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor optuženiku.

3. U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalbom se ističe da se prvostupanjski sud obrazloženjem osnovane sumnje poziva na iste razloge kao kod ranijih rješenja kojima je odlučivao o istražnom zatvoru te da paušalno pozivanje na sadržaj spisa, bez konkretiziranja činjenica nije dovoljno za donošenje pravilnih zaključaka. Međutim, žalitelj gubi iz vida da se u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pozvao na dokaze na kojima se temelji optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku  broj KT-25/96 od 30. prosinca 1996. Kako se dakle radi o potvrđenoj optužnici kao i dokazima na kojima se ista temelji, a iz kojih proizlazi osnovana sumnja, to po razmatranju iste, drugostupanjski sud nalazi da u konkretnom predmetu osnovana sumnja postoji u dostatnom stupnju, čime je ostvarena osnovna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Prema tome, za zaključiti je kako istaknuti žalbeni navodi optuženika u pogledu osporavanja osnovane sumnje predstavljaju isključivo polemiziranje s potvrđenom optužnicom i iznošenje obrane te ih niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu ovlašteni razmatrati prilikom ispitivanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.

6. Jednako tako, tumačeći i analizirajući iskaze svjedoka J. G. i A. S. i ističući da prvi svjedok zapravo nema nikakvih saznanja o konkretnom kaznenom djelu, a druga svjedokinja iskazuje samo navodna saznanja koja je navodno dobila od drugih ljudi, žalitelj zapravo sadržajno iznosi obranu. Međutim, suprotno viđenju žalitelja prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da bi optuženi D. V. počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. OKZ RH proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, slijedom čega proizlazi da je osnovana sumnja potvrđena u dostatnom stupnju, dok drugostupanjski sud kada u vijeću odlučuje o žalbi na rješenje o istražnom zatvoru nema ovlasti upuštati se u ocjenu dokazne snage izvedenih dokaza, uslijed čega su žalbeni navodi kojima se analiziraju i ocjenjuju utvrđenja koja proizlaze iz materijalnih i personalnih dokaza  promašeni. Žalitelju se napominje da će osnovanost tih prigovora biti razmatrana prilikom odlučivanja o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika i o stupnju njegove krivnje od strane raspravnog suda i to na završetku dokaznog postupka.

7. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj dalje navodi kako je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda da i nadalje egzistiraju i posebni razlozi za produljenje istražnog zatvora temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08., kao i da je paušalno navedena kvalifikacija razloga, bez osvrta na argumente druge strane. Suprotno navedenom, drugostupanjski sud nalazi da snaga argumenata svih onih osobitih okolnosti na strani optuženika odnosi prevagu nad svim navodima žalitelja koji osporavaju postojanje opasnost o bijega. Naime, prvostupanjski sud je za nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. dao jasne i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud. Posebice, kada se ima u vidu da je optuženik bio od 1996. nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i to unatoč raspisanoj tuzemnoj i međunarodnoj tjeralici, a da je uhićen tek po izdavanju europskog uhidbenog naloga. Pored navedenog, optuženik nije ničim vezan za teritorij RH, ima državljanstvo Sjedinjenih američkih država, od kuda je došao u Republiku Njemačku gdje i prebiva te je tek 27. studenog 2020. izručen Republici Hrvatskoj.

8. Kod takvog stanja stvari, a suprotno žalbenim navodima, mjere opreza se ne pokazuju kao adekvatna zamjena istražnom zatvoru sa ciljem onemogućavanja ponovne nedostupnosti optuženika. Stoga je u potpunosti neosnovan žalbeni navod da su mjere opreza sudeći po obrazloženju i stavu suda suvišne u zakonu, to tim više što žalitelj gubi iz vida da je prvostupanjski sud pod točkom 11. obrazloženja pobijanog rješenja dao jasne i dostatne razloge o nedostatnosti primjene mjere opreza u zamjenu za istražni zatvor koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

9. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 24. rujna 2021.