Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2250/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te sudske savjetnice Alme Beganović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice E. Č., O., koju zastupa opunomoćenica M. K., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu H. K., M. K., D. A. i T. R., O., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe građevinske inspekcije, O., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba D. n. d.o.o., Z., zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, O., te B. T., O., radi otklanjanja oštećenja, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istoj opunomoćenici, protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-1246/2020-9 od 25. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2021.
I Žalba tužiteljice se usvaja.
Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-1246/2020-9 od 25. ožujka 2021.
II Tužbeni zahtjev tužiteljice se usvaja.
Poništava se rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe građevinske inspekcije, klasa: UP/I-362-02/20-02/1032, urbroj: 443-02-01-13/4-20-1 od 14. listopada 2020.
III Nalaže se tuženiku da u roku 60 dana od dana dostave ove presude tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 10.156,25 kn.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-362-02/20-02/1032, urbroj: 443-02-01-13/4-20-1 od 14. listopada 2020., te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika naređuje se Republici Hrvatskoj, E. Č., ovdje tužiteljici i B. T., suvlasnicima postojeće građevine izgrađene na k.č.br. 1477 k.o. O., u O., …, da otklone oštećenja dimnjaka (u stanu K. i S.) u prizemlji, katu i tavanu građevine, zbog kojih postoji opasnost za život ljudi i građevine, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu, kojom zakonitost iste pobija zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je nesporno dokazala kako je, kao predstavnica suvlasnika, zatražila izradu projektne dokumentacije za sanaciju spornog dimnjaka od strane stručne osobe J. P., mag.ing.mech., čije je saslušanje prvostupanjski sud odbio provesti. U tužbi je navedeno kako je od imenovane stručne osobe dobila pisano očitovanje iz kojeg proizlazi da se sanacija dimnjaka, koja bi trebala biti izvedena ubacivanjem inox fleksibilne cijevi kroz okno dimnjaka, ne preporučuje jer se nepravilnim korištenjem dimnjača može pomaknuti ili zbog ponovnog paljenja nepodobnih materijala može doći do stvaranja čađi u utorima fleksibilne cijevi što opet može dovesti do novog požara. Uvidom u pisani odgovor J. P., moguće je jasno utvrditi da dovođenje dimnjaka u funkcionalno stanje sanacijom oštećenja u predmetnom dimnjaku nije izvodivo. Stoga je preporuka nekorištenje dimnjaka, a što je već osigurano blindiranjem istog, te ugradnja plinske instalacije u stanove koji nemaju riješeno pitanje grijanja (stanovi u vlasništvu Republike Hrvatske). Sve navedeno ukazuje da je činjenično stanje u ovoj stvari nepotpuno utvrđeno, te da su na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjene odredbe mjerodavnih propisa. Nadalje, ističe kako je pobijano rješenje održano na snazi uz obrazloženje da građevinski inspektor može donijeti rješenje o obustavi postupka uslijed nemogućnosti izvršenja, međutim, tužiteljica je i pokrenula upravni spor iz razloga što joj se rješenjem nalaže izvršenje objektivno nemoguće sanacije dimnjaka, pod prijetnjom izvršenja od strane treće osobe, a nije doneseno rješenje o obustavi postupka. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu, kao i rješenje tuženika te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak, uz naknadu iskazanog troška za sastav žalbe, uvećano za PDV.
3. Tuženik i zainteresirane osobe, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da osporena presuda nije na zakonu utemeljena zbog pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava do koje je došlo iz razloga jer je prvostupanjski sud o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak.
6. Naime, iz podataka sveza spisa, osobito zapisnika o inspekcijskom nadzoru obavljenom 29. rujna 2020., kao i dopisa društva D. n. d.o.o. od 9. srpnja 2020., razvidno je da je predmetna zgrada izgrađena 1759. godine, da se u stanu na prvom katu, između kuhinje i sobe nalazi dimnjak na kojem su vidljive pukotine koje su vidljive i na svodu (stropu) u blizini dimnjaka, da je dimnjak u tavanskom prostoru oštećen jer su vidljive pukotine na istom, da je drvena greda stropa koja prolazi kroz dimnjak nagorjela, te da se dimnjak u noći 4. na 5. veljače 2020. zapalio, nakon čega je, sukladno naputku inspektora zaštite od požara, dimnjak zatvoren (blindiran), uklonjena je dimnjača i zazidan otvor za dimnjak kako bi se spriječilo grijanje na opožareni dimnjak dok se ne iznađe rješenje sanacije istog, s obzirom da je opasan za daljnju upotrebu zbog mogućnosti nastanka požara.
7. Nadalje, tijekom prvostupanjskog upravnog spora održana je 18. ožujka 2021. rasprava, na kojoj je strankama pružena mogućnost očitovanja vezano na predmet spora i tužbene navode tužiteljice, a kojom prilikom je, pored ostalog, službena osoba tuženika izjavila da dimnjak nije potrebno popravljati u smislu narušavanja statike građevine, već isključivo u slučaju korištenja istog.
8. Tužiteljica je u tužbi prigovarala izrečenoj mjeri sanacije dimnjaka izričito navodeći da dovođenje dimnjaka u funkcionalno stanje sanacijom oštećenja nije izvodivo, te da je dimnjak blindiran 7. veljače 2020., od kada nije u uporabi, a što je ponovila i na raspravi održanoj pred prvostupanjskim sudom, kao i u žalbi.
9. Imajući u vidu žalbene prigovore, kao i utvrđeno činjenično stanje, ovaj Sud ne može prihvatiti osnovanim razloge prvostupanjskog suda izložene u osporenoj presudi, a prema kojima je suvlasnicima zgrade pravilno naloženo da otklone oštećenja dimnjaka.
10. Naime, s obzirom da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi kako statika zgrade nije narušena te da je korištenje dimnjaka zapriječeno blindiranjem, po nalogu inspektora zaštite od požara, to ovaj Sud nalazi da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 111. Zakona o Državnom inspektoratu, na kojoj su utemeljeni inspekcijsko rješenje i osporena presuda, a prema kojoj u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje vlasniku građevine otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini zbog kojih postoji opasnost za život ljudi, okoliš, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu.
11. Ovo iz razloga jer u konkretnom slučaju, prema dokazima koji prileže svezu spisa, nije upitna stabilnost građevine, niti sigurnost iste u slučaju požara, a utvrđenje kojih činjenica je u nadležnosti građevinske inspekcije, već se ovdje radi o neispravnom dimnjaku, opasnom za korištenje, zbog čega je njegovo korištenje zapriječeno blindiranjem, po nalogu inspektora zaštite od požara, koji je temeljem posebnih propisa ovlašten provoditi mjere zaštite od požara te s tim u vezi poduzimati radnje u cilju otklanjanja opasnosti od nastanka požara odnosno uklanjanja njegovih posljedica. Stoga ovaj Sud nalazi da osporena presuda i rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njima dato, nisu na zakonu utemeljeni.
12. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nalazi osnovanim žalbene prigovore tužiteljice usmjerene na pogrešnu primjenu materijalnog prava, radi čega je valjalo usvojiti žalbu i tužbeni zahtjev te poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika.
13. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom upravnom sporu, to Sud smatra opravdanim izdacima troškove koje je zatražila tijekom prvostupanjskog spora i u žalbi, a koji se sastoje od troškova zastupanja po odvjetniku, i to troška sastava tužbe i pristupa na raspravu, svako u iznosu od 2.500,00 kn, te sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn, što uvećano za PDV ukupno iznosi 10.156,25 kn, sve temeljem članka 79. stavka 1., 2. i 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.), u vezi Tbr. 23. točke 1. podstavka 2., Tbr. 23. točke 2. i točke 3., Tbr. 42. te Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 24. rujna 2021.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v .r.