Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 17 P-181/2021-8
Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Stalna služba u Slatini
Slatina, Trg sv. Josipa 12
Poslovni broj: 17 P-181/2021-8
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u parničnom postupku po tužbi tužitelja H. zavod za m. o., Z., A. M. ..., OIB: ..., protiv tuženika 1. D. J. iz S., A. K. ..., OIB: ... i 2. D. M. iz S., M. ..., OIB: ..., radi isplate – naknade štete, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i 1. tuženika, a u odsutnosti uredno pozvane 2. tužene, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog dana 24. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
I. Tuženici D. J. iz S., A. K. ..., OIB: ... i D. M. iz S., M. ..., OIB: ..., dužni su tužitelju solidarno isplatiti na ime naknade štete iznos od 44.734,09 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja teče od dana podnošenja tužbe 23.4.2021. godine pa do isplate, a sve u roku od 15 dana na račun D. proračuna broj: HR..., poziv na broj: ..., model: ...
II. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv 1. i 2. tuženika podnio tužbu navodeći da je osiguranik tužitelja M. B. dana 30. svibnja 2007. godine pretrpio teške tjelesne ozljede na radu kao zaposlenik u obrtu "C." u vlasništvu 1. i 2. tuženika od kojih povreda je preminuo dana ... godine. Rješenjem H. zavoda za m. o. broj: 018752, broj spisa: 40100 od 12.3.2008. godine, P. služba u V. priznala je B. B. supruzi umrlog osiguranika M. B. pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 20.8.2007. godine.
2. Temeljem odštetnog zahtjeva od 15.2.2012. godine utužen je iznos od 7.217,73 kn, na ime naknade štete za razdoblje od 27.3.2009. godine do 27.3.2012. godine te je donesena pravomoćna presuda O. suda u S. broj: P-140/12, dok je za razdoblje od 1.8.2012. godine do 31.1.2015. godine utužen iznos od 13.688,87 kn te je donesena pravomoćna presuda O. suda u S. broj: Pn-66/2015. Za razdoblje od 31.1.2017. godine utužen je iznos od 19.340,72 kn te je donesena pravomoćna presuda O. suda u V., S. služba u S. broj: Pn-29/2018.
3. Isplaćivanjem obiteljske mirovine udovici B. B. za HZMO, P. ured u V. je nastala šteta i to za razdoblje od 1.2.2017. godine do 31.10.2020. godine u iznosu od 89.468,19 kn i radi se o ukupno isplaćenoj mirovini za navedeno razdoblje. Kako je prema presudi O. suda u S. broj: P-895/10, koja je preinačena presudom Ž. suda u B., S. služba u V. broj: Gž-1626/2011 doprinos štetnom događaju osiguranika tužitelja M. B. u omjeru od 50 %, nakon umanjenja iznosa od 89.468,19 kn za 50 % dolazi se do traženog iznosa od 44.734,09 kn.
4. Presudom O. suda u S. broj: P-895/10 koja je preinačena presudom Ž. suda u B., S. služba u V. broj: Gž-1626/2011 utvrđena je solidarna odgovornost 1. i 2. tuženika za štetni događaj u navedenom omjeru. Od tuženika je zahtijevana naknada štete, ali šteta nije podmirena. Tužitelj ističe da temeljem čl. 161. i 162. Zakona o mirovinskom osiguranju iznos od 44.734,09 kn predstavlja za tužitelja štetu za koju odgovaraju tuženici te je postavio tužbeni zahtjev kao u izreci.
5. U odgovoru na tužbu 1. tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, te ističe da je pok. M. B. nastradao izvan radnog vremena i da je u trenutku nesreće imao 31 godinu, 8 mjeseci i 10 dana radnog staža, te da svakako temeljem toga radnog staža ima odgovarajuća prava. Ističe da se ovdje radi o reciprocitetu odgovornosti tuženika. U trenutku nesreće na snazi je bio Zakon o mirovinskom osiguranju po kojemu se za prijašnje razdoblje šteta nadoknađivala u razmjernom iznosu, a potom je od 1.1.2014. godine stupila izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju temeljem kojeg se šteta nadoknađuje u ukupnom iznosu isplaćene mirovine bez obzira na mirovinski staž i godine života. Prije su iznosi štete za 5 godina bili oko 20.000,00 kn, a sada je za 3 godine njihov solidarni dio oko 44.000,00 kn. U ovome slučaju očito je da se primijenio zakon po kojemu tužitelj potražuje znatno veći iznos, a koji nije logičan s obzirom na radni staž pokojnika. Tužitelj raspolaže s novcem pokojnika koji je on uplaćivao oko 32 godine te eventualno može potraživati razliku tih 8 godina do pune mirovine i to u omjeru od 50 %. Smatra da ovaj Zakon o mirovinskom osiguranju od 2014. godine nikako ne može propisivati veću obvezu nego zakon koji se primjenjivao u trenutku nesreće 2007. godine, pa sve do 2013. godine. Osporava potraživanje tužitelja u iznosu koji on potražuje od njega, jer bi tuženici po njihovom stavu eventualno trebali plaćati razliku od ostvarenog mirovinskog staža od 32 godine do 40 godina.
6. Na navode tuženika tužitelj je istakao da od tuženika potražuje 50 % od ukupno isplaćene mirovine za razdoblje od 1.2.2017. godine do 31.10.2020. godine. Ukupno isplaćena mirovina za ovo razdoblje je 89.468,19 kn i utvrđena je u obračunu HZMO od 9.11.2020. godine. Dakle, polovica navedenog iznosa je 44.734,09 kn te taj iznos tužitelj potražuje od 1. i 2. tuženika.
7. U daljnjem tijeku postupka 1. tuženik ističe prigovor zastare potraživanja za jedan dio. Predlaže ujedno da se provede knjigovodstveno financijsko vještačenje na okolnosti kolika bi bila njegova obveza plaćanja ovog razmjernog dijela i to u omjeru od 50 % kako je utvrđeno presudom ovoga suda. Punomoćnik tužitelja se protivi vještačenju jer su razmjerni iznos potraživali do 1.1.2014. godine i da nakon izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju imaju pravo tražiti naknadu u punom iznosu mirovine.
8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijavu ozljede na radu (list 4-7), u zapisnik D. i., P. j. O., I. – O. i. n. V. (list 8-19), u rješenje H. z. z. m. o., broj spisa: 0040100 od 12.3.2008. godine (list 20-23), u presudu Ž. suda u B., S. služba u V. broj: Gž-1626/2011-2 od 10.11.2011. godine (list 24-28), u preslik povratnice (list 29-30), u izvješće o isplaćenoj mirovini H. z. z. m. o. za razdoblje od 1.2.2017. do 31.10.2020. godine (list 31), te u predmet ovoga suda broj: Pn-29/2018.
9. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je da su 1. i 2. tuženici kao poslodavci i kao vlasnici zajedničkog obrta "C." solidarno odgovorni za štetu i štetni događaj koji se je dogodio dana 30.5.2007. godine u kojemu je osiguranik tužitelja kao zaposlenik zajedničkog obrta "C." pretrpio teške tjelesne ozljede na radu od kojih je umro ... godine.
10. Rješenjem tužitelja od 12.3.2008. godine, broj spisa: 0040100 (list 20-23) B. B. rođenoj ... godine, udovici umrlog osiguranika M. B., priznato je počevši od 20.8.2007. godine pravo na obiteljsku mirovinu. Za razdoblje od 1.2.2017. godine do 31.10.2020. godine tužitelju je prema izvješću HZMO od 9.11.2020. godine (list 31) temeljem isplata obiteljske mirovine B. B. nastala šteta u iznosu od 89.468,19 kn.
11. Presudom O. suda u S. broj: P-895/10 od 15.2.2011. godine, koja je preinačena drugostupanjskom odlukom, presudom Ž. suda u B., S. služba u V. broj: Gž-1626/2011-2 od 10.11.2011. godine (list 24-28) u štetnom događaju je utvrđen doprinos osiguranika M. B. u omjeru od 50 %. Uzimajući u obzir doprinos 1. i 2. tuženika štetnom događaju u omjeru od 50 %, tužitelju je nastala šteta temeljem isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1.2.2017. do 31.10.2020. godine u razmjernom iznosu od 44.734,09 kn koju potražuje u ovome postupku.
12. Temeljem čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018 i 102/2019 – u daljnjem tekstu: ZMO) tužitelj ima pravo zahtijevati novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira je li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje na prijevremenu ili starosnu mirovinu – razmjerno omjeru odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja.
13. Tužitelju šteta nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom obiteljske mirovine, te je stoga mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete – svake pojedine isplate, a ne onaj koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja. Stoga ne stoji tvrdnja tuženika da bi se trebao primijeniti zakon u vrijeme nastanka štete 2007. godine. Navedena odluka je sukladna odluci V. suda RH broj: Rev-x-1119/2012 od 5.10.2016. godine.
14. 1. tuženik je tijekom postupka stavio prigovor zastare, te tražbina naknade štete temeljem čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju to potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. Prema čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Međutim, kada je prekid zastarijevanja nastao podizanjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način, kako je to propisano čl. 245. st. 3. ZOO.
15. Uvidom u spis ovoga suda broj: Pn-29/2018 utvrđeno je da je u tome postupku tužitelj tražio naknadu štete na ime isplaćenih obiteljskih mirovina od tuženika za razdoblje od 1.2.2015. do 31.1.2017. godine te da je taj postupak pravomoćno okončan 20.2.2021. godine. Stoga zastarijevanje za tražbinu koja je predmetom ovoga spora počinje teći iznova od dana kada je prijašnji spor okončan, dakle od 20.2.2021. godine. Kako od dana dospijeća tražbine tužitelja koja je predmet ovog postupka 20.2.2021. godine do 23.4.2021. godine kada je podnesena tužba, nije protekao rok od 3 godine, tražbina tužitelja nije zastarjela. Takav stav zauzeo je i V. sud RH u odluci broj: Revr-371/05 od 13.6.2006. godine.
16. Tijekom postupka 1. tuženik je predložio provođenje knjigovodstveno financijskog vještačenja na okolnosti kolika bi bila njegova obveza plaćanja razmjernog dijela obiteljske mirovine i to u omjeru od 50 %, kako je utvrđeno presudom ovoga suda. Međutim, pravomoćno rješenje tužitelja doneseno u upravnom postupku obvezuje ovaj sud i ne može se u ovoj parnici utvrđivati da postoji pravo tužitelja koje nije prethodno ustanovljeno rješenjem donesenim u upravnom postupku. Stoga sud nije prihvatio prijedlog 1. tuženika za provođenje vještačenja. Navedeno je u skladu s odlukom Vrhovnog suda RH broj: Rev-501/07-2 od 5.7.2007. godine.
17. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke.
18. Kako tužitelj nije tražio parnične troškove odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
19. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Slatini 24. rujna 2021.
Sudac:
Zoran Šljivac, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.
Dostaviti:
1. Tužitelj H. z. z. m. o., Z., A. M. ...,
2. 1. tuženik D. J., S., A. K. ...,
3. 2. tužena D. M., S., M. ...
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.