1                           Poslovni broj Kž-322/2021-8

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-322/2021-8

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača,  predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Zvonka Vrbana, članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A.P., OIB ..., i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, I-opt. A.P. i II-opt. M.R. podnesenim protiv presude Općinskog suda u ..., poslovni broj 82 K-728/2019-64 od 7. prosinca 2020., u javnoj sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2021.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

              Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, I-opt. A.P. i II-opt. M.R. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u ..., poslovni broj 82 K-728/2019-64 od 7. prosinca 2020., I-opt. A.P. i II-opt. M.R. proglašeni su krivima zbog počinjenja i to: I-opt. A.P. djelom pod toč. 1) izreke presude, kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11 u vezi sa čl. 34. st. 1. KZ/11 i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11, a djelom pod toč. 2) izreke presude kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, opisano i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. st. 1. KZ/11, a II-opt. M.R. djelom pod toč. 1) izreke presude kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. u vezi sa st. 4. KZ/11.

 

2. Nadalje, na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11 u vezi sa čl. 34. st. 1. KZ/11 I-opt. A.P. je u odnosu na kazneno djelo na štetu ošt. i žrtve M.M. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci; na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 I-opt. A.P. je u odnosu na kazneno djelo na štetu ošt. i žrtve M.M. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci; na temelju čl. 235. st. 1. KZ/11 I-opt. A.P. je u odnosu na kazneno djelo na štetu ošt. F.G. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a na temelju čl. 54. st. 1. i 2. KZ/11 I-opt. A.P. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

3. Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku se uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru i to od 24. listopada 2019. do 19. veljače 2020.

 

4. Na temelju čl. 139. st. 2. u vezi sa st. 4. KZ/11 II-opt. M.R. osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 prema II-opt. M.R. primijenjena je uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako II-opt. M.R. u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo.

 

5. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u nastavku teksta ZKP/08), djelomično je prihvaćen imovinskopravni zahtjev ošt. F.G. (OIB ...) u iznosu od 1.200,00 (tisućudvjestokuna), a koji je iznos I-opt. A.P. dužan uplatiti u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude, dok je u preostalom dijelu oštećenik upućen imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parničnom postupku.

 

6. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u vezi sa čl. 145. ZKP/08, I-opt. A.P. dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od ukupno 3.500,00 (tritisućepetstokuna), a II-opt. M.R. u iznosu od 1.000,00 (tisućukuna) o to oboje u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude i pod prijetnjom ovrhe.

 

7. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (čl. 471. st. 1. ZKP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i izrekne strožu sankciju I-opt. A.P.

 

8. Protiv navedene presude žalbu je podnio i I-opt. A.P., po branitelju I.R.M., odvjetniku u ... iz ..., zbog bitnih povreda odredbi kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene odredbi kaznenog zakona te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te optuženika oslobodi od optužbe, odnosno podredno ukine prvostupanjsku presudu i vrati na ponovni postupak.

 

9. Protiv navedene presude žalbu je podnijela i II-opt. M.R., po branitelju B.G., odvjetniku u ... iz ..., zbog bitnih povreda odredbi kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji (pogrešno navodi zbog odluke o kazni), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te optuženicu oslobodi od optužbe, odnosno podredno ukine i vrati na ponovni postupak.

 

10. Odgovor na žalbu 5. svibnja 2021. podnio je I-opt. A.P. po branitelju I.R.M., odvjetniku u ... iz ..., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

 

11. Županijsko državno odvjetništvo u ... je svojim podneskom br. KŽ-DO-257/2021 od 15. lipnja 2021. vratilo spis s razgledavanja.

 

12. Za 24. rujan 2021. zakazana je sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni državni odvjetnik, I-opt. A.P., branitelj I-opt. I.R.M., odvjetnik iz ..., II-opt. M.R. te branitelj II-opt. B.G., odvjetnik iz ... . Na sjednicu vijeća nisu pristupili državni odvjetnik, I-opt. A.P., branitelj I-opt. I.R.M., odvjetnik iz ... te branitelj II-opt. B.G., odvjetnik iz ..., dok je na sjednicu vijeća pristupila II-opt. M.R. pa je javna sjednica vijeća održana u odsutnosti državnog odvjetnika, I-opt. A.P., branitelja I-opt. I.R.M., odvjetnika iz ... te branitelja II-opt. B.G., odvjetnika iz ..., na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

 

13. Žalbe državnog odvjetnika, I-opt. A.P. i II-opt. M.R. nisu osnovane.

 

 

U odnosu na žalbe I-opt. A.P. i II-opt. M.R. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

 

 

14. I-opt. A.P. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka smatrajući da je prvostupanjski sud donio zaključak o krivnji na učin kaznenog djela prijetnje oslanjajući se na nekonfrontirane iskaze svjedoka J.O. i A.P. tijekom provođenja dokazne radnje ispitivanja svjedoka, dok II-opt. M.R. u okviru iste žalbene osnove također ističe kako je sud svoju odluku zasnovao na nekonfrontiranim iskazima istih svjedoka (J.O. i A.P.). Oba optuženika upiru na to da sud nije mogao svoju odluku temeljiti na iskazima predmetnih svjedoka iz prethodnog postupka kojima je iskazima sud poklonio vjeru, već da je trebao prihvatiti kao zakonite njihove iskaze koje su dali na raspravi, a da istovremeno prvostupanjski sud nije dao uvjerljive i logične razloge zašto iskazima navedenih svjedoka poklanja vjeru.

 

14.1. Takvi žalbeni navodi I-opt. A.P. i II-opt. M.R. nisu osnovani. Naime, prvostupanjski sud prihvatio je i ocijenio kao istinite iskaze svjedoka J.O. i A.P. koje su dali u prethodnom postupku, pri čemu je dao jasne i dostatne razloge zbog kojih je te iskaze prihvatio. Pri tome svoju odluku nije zasnovao isključivo na tim i takvim iskazima imenovanih svjedoka, već i na drugim provedenim dokazima – posebice materijalnim dokazima u spisu u vidu video snimki s nadzornih kamera benzinske crpke "..." i to nadzornih kamera broj 4, 7, 11, 14 i 18, koje su postavljene na više lokacija spomenute benzinske crpke i koje su zabilježile događaj iz više različitih uglova. Uz to, sa sadržajem predmetnih video snimki korespondira i iskaz oštećenika ošt. M.M., koji je iskaz prvostupanjski sud također prihvatio.

 

14.2. Naime, odredba čl. 431. st. 2. ZKP/08 propisuje da, ako dokazna radnja ispitivanja svjedoka ili vještaka nije provedena na način propisan odredbama čl. 234. i čl. 235. ZKP/08, ti se zapisnici mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnicima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Kako, dakle, prvostupanjski sud nije na zapisnicima o ispitivanju svjedoka u prethodnom postupku isključivo, a niti u odlučujućoj mjeri zasnovao svoju odluku, to nema povrede konfrontacijskog prava na koju žalbama ukazuju optuženici jer navedeni iskazi, odnosno određeni dijelovi tih iskaza koji su se razlikovali od iskaza danih tijekom rasprave, nisu dokaz na kojima se isključivo, a niti u odlučujućoj mjeri temelji pobijana presuda.

 

14.3. Nadalje, I-opt. A.P. u okviru iste žalbene osnove navodi da je protiv ošt. M.M. potvrđena optužnica zbog kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede prema ošt. A.P. (u ovom postupku I-optuženiku) te da je sud trebao provesti jedinstven postupak i donijeti jednu presudu, da su razdvojeni postupci "vođeni isključivo radi manevriranja optužbe procesnim pozicijama". Tu je za ukazati da je na dispoziciji državnog odvjetnika koga će i za koje kazneno djelo optužiti, a uz to nije niti odredbom čl. 25. st. 1. ZKP/08 propisano obavezno provođenje jedinstvenog postupka, pa ni u slučaju iz st. 1. toč. 4. ZKP/08 istog članka (ako je oštećenik istovremeno počinio kazneno djelo prema okrivljeniku), a na koju I-opt. A.P. situaciju očigledno upire.

 

 

U odnosu na žalbu I-opt. A.P. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona

 

 

15. U odnosu na žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u odnosu na kazneno djelo prijetnje, I-opt. A.P. ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje akceptirajući gotovo sve navode oštećenika, pri čemu su takvi navodi u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima, osporavajući da bi oštećeniku uputio bilo kakve prijetnje kritičnog događaja, da je oštećenik bio taj koji je odredio mjesto susreta na benzinskoj crpki "...", a ne on (I-optuženik); u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju da je cijeli činjenični opis sud oblikovao sukladno navodima oštećenika, da je nož bio oštećenikov i da ga je izvadio iz pretinca u automobilu, a koji mu je on (I-optuženik) uspio oduzeti kada je oštećenik tim nožem zamahnuo prema njemu; u odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari kako se sud obrazlažući svoju odluku u ovom kaznenom djelu koncentrirao isključivo na otklanjanje njegove obrane da je vozilo oštećenika oštetio u nužnoj obrani, odnosno "nekontroliranom upravljanju oštećenika vozilom koje je ugrožavalo kako njegov život, tako i život II-optuženice".

 

15.1. Suprotno žalbenim navodima I-opt. A.P., prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza, koje je ocijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi, dajući ocjenu i proturječnih dokaza, utvrdio da je I-opt. A.P. počinio tri kaznena djela i to kazneno djelo prijetnje i kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju u odnosu na ošt. M.M., kao i kazneno djelo oštećenja tuđe stvari.

 

15.2. Naime, iz video snimke nadzorne kamere broj 18 s benzinske crpke "..." (koja je reproducirana na raspravi) utvrđeno je da ošt. M.M. izlazi iz vozila marke "..." kojim je upravljao J.O., trči prema svom vozilu, a potom I-opt. A.P. odmah kreće za njim, te dolaskom do vozila u koje je oštećenik već sjeo na mjesto vozača, I-opt. A.P. staje na vozačeva vrata ne dozvoljavajući mu da zatvori, nakon čega do vozila dolazi i II-opt. M.R. te A.P. i J.O. za koje vrijeme su I-opt. A.P. i II-opt. M.R. nešto govorili oštećeniku (nije utvrđeno što su govorili s obzirom da video snimka nadzorne kamere nema tonski zapis). Osim toga, svjedok A.P. u prethodnom postupku je iskazao, a u odnosu na ovaj dio događaja, da su vrata vozila u kojem se nalazio oštećenik bila otvorena te da taj muškarac (I-opt. A.P.) nije dao M. da zatvori vrata te da je čuo da je počeo glasno vikati, a da je vikala i II-opt. M.R. te da su kroz viku govorili M. da će ga ubiti, da će ga zaklati, a da je taj muškarac govorio još i "ne znaš s kim imaš posla, znaš li ti tko sam ja?", te da je pokušao M. izvući iz vozila. Istodobno je iz snimke video nadzora kamere broj 18 utvrđeno kako u tom dijelu događaja, kada je I-opt. A.P. ugledao oštećenika koji je iz vozila kojim je upravljao J.O. potrčao u svoje vozilo parkirano, došao do vozila oštećenika sa strane vozača koji je ušavši u vozilo pokušao zatvoriti vrata što mu I-opt. A.P. nije dozvolio na način da je rukama držao vrata te nešto govorio oštećeniku te da je većim dijelom tijela ušao u vozilo, kada je do vozila došla i II-opt. M.R., kao i J.O. i A.P.

 

15.3. Iako je svjedok A.P. iskazujući na raspravi naveo kako nije čuo da bi optuženici prijetili oštećeniku, već da je čuo da se svađaju te da je dotrčao do njih kako bi ih smirio, upravo iz video snimka nadzorne kamere broj 18 govori u prilog tome da je u tim trenucima, kod automobila I-opt. A.P. dotrčao zajedno s J.O. te stoga i mogao čuti što su mu optuženici tijekom te vike govorili budući je do vozila došla i II-opt. M.R. koja je povlačila I-opt. A.P. od ulaza na vozačevo mjesto zajedno sa svjedokom A.P. za koje je vrijeme I-opt. A.P. u ruci držao nož. Osim toga, iskazujući na raspravi svjedok A.P. iskazao je kako mu je ošt. M.M., još dok su bili u kafiću kraj škole, rekao kako mu je preko mobitela A. (I-optuženik) rekao da će ga ubiti, no da mu nije rekao da će A. biti na navedenoj benzinskoj crpki, pretpostavlja iz razloga što ga onda ne bi odvezli na navedenu benzinsku crpku, ali da je točno da je I-opt. A.P. rekao ošt. M.M. "ne znaš s kim imaš posla, znaš li ti tko sam ja?". S tim u vezi također je za istaći kako su svjedoci A.P. i J.O., u prethodnom postupku suglasno iskazali kako je, nakon što je u jednom trenutku ošt. M.M. izašao iz kafića pored škole obaviti razgovor putem mobitela, vrativši se u lokal, bio vidno uznemiren, odnosno ustrašen, pri čemu je A.P. iskazao kako je znao da je oštećenik tada razgovarao sa II-opt. M.R.

 

15.4. O razlozima zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio neuvjerljive i nelogične obrane I-opt. A.P. i II-opt. M.R., a s druge strane prihvatio iskaz ošt. M.M., čiji su iskaz u bitnim i odlučnim dijelovima potvrdili svjedoci J.O. te A.P., kao i sadržaj video snimki nadzornih kamera, prvostupanjski sud je dao dostatne, logične i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovo vijeće i na koje se upućuju žalitelji radi nepotrebnog ponavljanja.

 

16. U odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju I-opt. A.P. u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud činjenični opis djela zasnovao na iskazu oštećenika, a da za takva utvrđenja nema niti jednog dokaza. Međutim, ispušta iz vida ono što je reprodukcijom video snimki s više (čak pet) nadzornih kamera utvrđeno. Tako iz video snimke nadzorne kamere broj 4 proizlazi kako je I-opt. A.P. došavši do vrata vozača zamahnuo desnom rukom prema mjestu vozača na kojem se nalazio oštećenik koji je u tom trenutku krenuo vozilom prema naprijed, a da se u tom trenutku u desnoj ruci I-opt. A.P. jasno vidio nož. Isto su zabilježile i kamere broj 7, 14 i 18. Kako su sa sadržajem video snimki nadzornih kamera te iskazom ošt. M.M. korespondirali iskazi A.P. i J.O., neosnovan je i ovaj prigovor obrane da je sud svoje uvjerenje zasnovao isključivo na iskazu oštećenika.

 

16.1. Glede ozljede u vidu manje rezne rane na dlanu desne šake I-opt. A.P., za koju ovaj ističe da mu je nanio oštećenik nožem koji je izvadio iz pretinca i kojeg mu je kasnije uspio oduzeti kada je zamahnuo s tim nožem prema njemu, takav navod I-opt. A.P. nije potkrijepljen niti jednim dokazom. Iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka dr. D.M. proizlazi da je ozljeda u vidu manje rezne rane na dlanu desne šake I-opt. A.P. nastala jednokratnim povlačenjem oštrice noža ili noža sličnog sredstva po koži dlana desne šake, a da se iz sama karaktera ozljede ne može zaključivati o načinu kretanja noža neposredno uoči kontakta s dlanom I-opt. A.P. Imajući u vidu takav nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka, ali i sadržaj video snimki nadzornih kamera brojeva 14 i 18, na kojima se vidi kako I-opt. A.P. u svojoj desnoj ruci drži nož s kojim je zamahivao prema oštećeniku, ali iz navedenih snimki nema ni naznaka o tome da bi on (I-opt. A.P.) oštećeniku isti nož oduzeo, opravdano je i logično obrazloženje prvostupanjskog suda da se isti moguće slučajno samoozlijedio upravo tijekom zamahivanja nožem prema oštećeniku. Ujedno takav način nastanka ozlijede sudsko medicinski vještak nije isključio.

 

16.2. U odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, za koje u svojoj žalbi I-opt. A.P. navodi kako je dvije gume na vozilu kojim je upravljao ošt. M.M. (koje je bilo u vlasništvu ošt. F.G.) probušio nožem "kako bi spriječio ošt. M.M. u nekontroliranom upravljanju vozilom koji je ugrožavao kako njegov život, tako život II-opt. M.R.", za ukazati je da je i prije nego li je I-opt. A.P. probušio nožem gume na automobilu kojim je upravljao oštećenik, kada je ušao u svoje vozilo nije mu dozvoljavao da zatvori vrata, zatim ga pokušavao na silu izvući iz automobila, a potom i zamahivao nožem prema njemu više puta želeći se s njim i fizički obračunati, a onda u nastavku događaja probušio i dvije gume na automobilu. Prema tome iz takvog slijeda događaja nikako ne proizlazi da bi se radilo o nužnoj obrani. Stoga je opravdano prvostupanjski sud ocijenio takvu obranu I-opt. A.P. neuvjerljivom, za što je iznio dostatno i logično obrazloženje na str. 26. (odlomak prvi, drugi i treći), a koje prihvaća i ovo vijeće i na koje se žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja upućuje.

 

17. Izjavljujući žalbu zbog povrede kaznenog zakona koje I-opt. A.P. vidi u tome da je kazneno djelo prijetnje konzumirano kaznenim djelom teške tjelesne ozljede u pokušaju, te da bi se stoga radilo o prividnom, a ne realnom stjecaju, citirajući pritom pravomoćnu presudu Općinskog suda u ..., gdje je tamo optuženik proglašen krivim samo zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede pri čemu je kazneno djelo prijetnje bilo konzumirano kaznenim djelom teške tjelesne ozljede. Međutim, tu ispušta iz vida činjenicu da su obje radnje koje je poduzeo bile samostalne, i ona prva, koja čini obilježja kaznenog djela prijetnje, počinjena je prije i neovisno o drugoj radnji koja je potom uslijedila (pokušaj teške tjelesne ozljede) i odnosu na koju je odluku o počinjenju I-opt. A.P. donio kasnije.

 

 

U odnosu na žalbu II-opt. M.R. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona

 

 

18. Žaliteljica u žalbi ističe kako je zapravo ošt. M.M. tražio od njih dvoje (nje i I-opt. A.P. s kojim se do tada uopće nije poznavala) da dođu do benzinske crpke gdje je prethodno parkirao automobil, te da uopće nije bila prisutna u blizini kada je oštećenik došao na benzinsku crpku, zbog čega mu nije niti mogla prijetiti. Opravdano je prvostupanjski sud takvu obranu II-opt. M.R. ocijenio neistinom imajući u vidu iskaz ošt. M.M., kao i prihvaćene iskaze svjedoka A.P. koji je iskazao kako je čuo da muškarac (I-opt. A.P.) nije dao ošt. M.M. da zatvori vrata automobila, da je taj muškarac počeo glasno vikati, a da je s njim zajedno vikala i II-opt. M.R. da će ga ubiti, da će ga zaklati, pri čemu je muškarac govorio još i da ne zna s kim ima posla, te zna li tko je on, dok je svjedok J.O. iskazao kako su se jedna muška i jedna ženska osoba počele derati na ošt. M.M. čim je izašao iz njegovog vozila, no s obzirom je te prigode "popio malo više", nije se mogao sjetiti svih detalja. Da je neistinita obrana II-opt. M.R. ukazuje i video snimka nadzorne kamere broj 18 iz koje je vidljivo kako su u 23:39 sati na navedenu benzinsku crpku došli optuženici (I-opt. A.P. i II-opt. M.R.), a u 23:40 sati i ošt. M.M. s vozilom kojim je upravljao J.O.. Osim toga, II-opt. M.R. zabilježila je kamera broj 4 kada je potezala I-opt. A.P. da se pomakne od vozila kojim je upravljao oštećenik, kao i kamere broj 11 i 14.

 

18.1. Ističući, nadalje, kako nije točno da je I-opt. A.P. naredio ošt. M.M. da dođe do svog automobila kod benzinske crpke "...", već da je to predložio sam oštećenik, navedena okolnost nije od odlučnog značaja kraj činjenice da su na benzinsku crpku, a kako to su zabilježile i nadzorne kamere, prvi stigli optuženici, a potom i oštećenik na očigledno, dogovoreno mjesto susreta.

 

19. Nije u pravu II-opt. M.R. ni kada u žalbi tvrdi da joj je sud "morao odmjeriti blažu kaznenopravnu sankciju" kada je na njenoj strani našao samo olakotnih, a ni jednu otežavajuću okolnost. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a potom i vrednovao olakotne okolnosti na strani II-opt. M.R. u vidu dosadašnje neosuđivanosti, te činjenice da je majka jednog malodobnog djeteta. Imajući u vidu da je za navedeno kazneno djelo zapriječena kazna zatvora u trajanju do 3 (tri) godine, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je osuđena, a onda uz daljnju primjenu čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine, i po nalaženju ovog suda, adekvatna je okolnostima djela, osobi optuženice i kriminalnoj količini. Kaznenopravnom sankcijom koja nije prestrogo odmjerena, ostvarit će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na ovu optuženicu i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženice.

 

 

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni te žalbu I-opt. A.P. zbog odluke o kazni

 

 

20. Državni odvjetnik u žalbi zbog odluke o kazni u odnosu na I-opt. A.P. ističe kako sud nije vodio dovoljno računa o modalitetu izvršenja kaznenih djela jer upravo oni (modaliteti izvršenja) mogu podići i spustiti razinu težine djela i njegove opasnosti te ujedno predstavljaju objektivni pokazatelj kriminalne volje, angažiranje kriminalne energije te oslikavaju počinitelju unutarnji odnos prema djelu, kao i da je podcijenio otegotne okolnosti upravo u vidu manifestirane upornosti te intenziteta izvršenja, dok suprotno tome I-opt. A.P., a pod žalbenom osnovom zbog odluke o kazni, smatra kako prvostupanjski sud nije za kazneno djelo prijetnje i kazneno djelo oštećenja tuđe stvari primijenio pravilo o konsupciji pa za ta djela nije trebao izreći samostalne kazne, a u konačnici da mu je trebao odmjeriti, blažu kaznu.

 

20.1. Međutim, nije osnovana kako žalba državnog odvjetnika, tako ni žalba I-opt. A.P. zbog odluke o kazni jer je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne), te o tome naveo jasne i potpune razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Pri tome, prvostupanjski sud nije podcijenio niti precijenio utvrđene olakotne, a ni otegotne okolnosti u vidu dosadašnje osuđivanosti zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ/97 te kaznenog djela 271. st. 1. KZ/97 za koja kaznena djela su mu oba navrata izrečene uvjetne osude. Polazeći od stupnja krivnje te društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim, kao i utvrđene kazne za svako pojedino djelo, a u okviru granica zapriječene kazne za navedena kaznena djela, pravilno je prvostupanjski sud I-opt. A.P. za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 u odnosu na ošt. M.M. te kazneno djelo oštećena tuđe stvari na štetu iz čl. 235. st. 1. KZ/11 F.G. utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 5 (pet) mjeseci, a za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 34. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom primjenom odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

20.2. Naime, radi se o već osuđivanoj osobi, kojoj su u dva navrata izricane uvjetne osude, koje očigledno I-opt. A.P. nisu odvratile od činjenja kaznenih djela, pa će se i po nalaženju ovog suda upravo bezuvjetnom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u vidu specijalne prevencije (tj. dovoljnog utjecaja na optuženika da ubuduće svoje ponašanje uskladi s pozitivnim zakonskim propisima), i generalne prevencije (tj. utjecaja i na druge da se suzdržavaju od činjenja kaznenih djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te pravednosti kažnjavanja).

 

21. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik, I-opt. A.P. i II-opt. M.R. pobijaju presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

 

Osijek, 24. rujna 2021.

 

 

 

     Predsjednik vijeća

                                                                                              Mario Kovač, v.r.

 

     Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

                                                                                                                     Blaženka Vuletić