- 1 -              Poslovni broj: Usž-549/21-2

 

 

Poslovni broj: Usž-549/21-2

 

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. V. iz S., kojeg zastupa opunomoćenik K. B., odvjetnik u S., protiv tuženika Državnog inspektorata, Službe građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., Ispostave u Š., Š., kojega zastupa opunomoćenica A. B., radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-188/20-7 od 5. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

I               Poništava se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-188/20-7 od 5. listopada 2020.

II               Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda S., Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Š., KLASA: UP/I-362-02/19-02/759, URBROJ: 443-02-03-23/26-20-7 od 15. travnja 2020.

III               Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 8.906,25 kuna (osamtisućaidevetstošestkunaidvadestipetlipa) u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.             

 

Obrazloženje

             

1.              Presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/19-02/759, URBROJ: 443-02-03-23/26-20-7 od 15. travnja 2020. (točka 1. izreke), a rješenjem istog upravnog suda je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u sporu (točka 2. izreke) i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka 3. izreke).

2.              Predmetnim rješenjem tuženika tužitelju kao investitoru je naređeno da u roku od 120 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni stambenu građevinu tlocrtnih dimenzija cca 11,00 x 7,00 m, visine prizemlje + kat, s izvedenim drvenim dvostrešnim krovom pokrivenim crijepom, koja se bez izvršne građevinske dozvole gradi na kat.čest.zgr. 101 i 102 k.o. G., Općina R., G., (točka 1. izreke). Točkom 2. izreke rješenja utvrđena je mjera obustave građenja (točka 2. izreke), a u točkama 3. - 8. izreke su navedena upozorenja tužitelju o posljedicama ukoliko ne bi postupio po navedenom rješenju.

3.              Upravni sud u Splitu ocijenio je zakonitim rješenje tuženika pozivom na članak 113. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., dalje: ZDI) radi čega je presudio na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS).

4.              Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je člankom 130. Zakona o gradnji propisano da se u slučaju oštećenja građevine djelovanjem događaja iz članka 129. stavka 1. istog Zakona, što uključuje i ratna razaranja, građevina može, neovisno o stupnju oštećenja, vratiti u prvobitno stanje bez ishođenja građevinske dozvole. Stoga za obnovu – rekonstrukciju predmetne zgrade nije potrebna građevinska dozvola. Tužitelj je predmetnu građevinu obnovio u gabaritima u kojima je bila prije rušenja, a u skladu s glavnim projektom koji je izradio E. d.o.o. Navodi da nije ispunjavao uvjete za obnovu iz državnih sredstava jer je imao prijavljeno prebivalište u S., a ne u jedinici lokalne samouprave gdje se predmetna nekretnina nalazi radi čega je sada primoran vlastitim novcima financirati obnovu koja se predmetnim rješenjem tuženika želi ukloniti kao da se radi o bespravnoj gradnji, a ne u ratu porušenom objektu. U spisu se nalazi dokaz o navedenom, odnosno potvrda Jedinstvenog upravnog odjela Općine R. od 13. svibnja 2020. kojom je potvrđeno da je nekretnina predlagatelja zapaljena i urušena uslijed ratnih razaranja za vrijeme Domovinskog rata, a koju potvrdu prvostupanjski sud nije cijenio. Pored toga, u spisu se nalazi uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Š., Odjela za katastar nekretnina D. od 29. siječnja 2016. iz koje proizlazi da je građevina na istim katastarskim česticama prikazana na snimci iz zraka izrađenoj temeljem snimanja iz zraka 1960. godine. Odredbom članka 184. stavka 1. Zakona o gradnji propisano je da se građevina izgrađena do 15. veljače 1968. smatra izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole dok je odredbom članka 184. stavka 4. istog Zakona propisano da tijelo graditeljstva vrijeme izgradnje građevina iz stavka 1. istog članka Zakona utvrđuje uvidom u državnu snimku iz zraka učinjenu prije 15. veljače 1968. Iz navedenog proizlazi da je tuženik donio rješenje za uklanjanje nekretnine za koju postoji dokaz da je postojala prije 15. veljače 1968., o čemu u pobijanoj presudi nema razloga. U glavnom projektu je navedeno da je isti izrađen na temelju članka 5. stavka 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima pa stoga navedena gradnja potpada i pod članak 128. Zakona o gradnji, što također nije navedeno u obrazloženju pobijane presude, kao niti tvrdnja tužitelja da tuženik nije u obrazloženju pobijanog rješenja naveo kako je došao do zaključka da se u konkretnom slučaju radi o gradnji zamjenske građevine na mjestu postojeće. Obrazloženje pobijane presude prvostupanjskog suda, kao i rješenja tuženika, sastoji se samo od taksativnog nabrajanja zakonskih odredbi bez navođenja razloga koji opravdavaju odluku o uklanjanju, odnosno dokaza iz kojih je sud, odnosno tuženik, utvrdio relevantne činjenice. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže Sudu ukinuti pobijanu presudu i poništiti rješenje tuženika od 15. travnja 2020. uz naknadu troškova upravnog spora tužitelju. Traži i troškove sastava žalbe u ukupnom iznosu od 3.906,25 kuna.

5.              Tuženik, iako pozvan sukladno odredbi članka 71. stavku 3. ZUS-a, nije dostavio odgovor na žalbu.

6.              Žalba je osnovana.

7.              Prema odredbi članka 66. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

8.              Ispitujući osporavanu presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da se pobijana odluka prvostupanjskog suda, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ne može ocijeniti zakonitom.

9.              Iz predmeta spisa proizlazi da je tužitelju naređeno uklanjanje stambene građevine koja se gradi na kat.čest.zgr. 101 i 102 k.o. G. na temelju članka 113. stavka 1. točke 1. ZDI-ja jer je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno da tužitelj za navedenu gradnju nema izvršnu građevinsku dozvolu.

10.              Međutim, tužitelj u žalbi u bitnom iznosi tvrdnju, koju je iznio i u tužbi, kako je zapravo izvršio radove koji potpadaju pod članak 130. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17. i 39/19.) jer se radi o kući spaljenoj i srušenoj tijekom Domovinskog rata za što je u spis dostavio i dokaze (glavni projekt iz kolovoza 2019., potvrda Jedinstvenog upravnog odjela Općine R. od 13. svibnja 2020., uvjerenje Područnog ureda za katastar Š., Odjela za katastar nekretnina D. od 29. siječnja 2016.).

11.              Člankom 130. Zakona o gradnji, između ostalog, je propisano da se u slučaju oštećenja građevine djelovanjem događaja iz članka 129. stavka 1. ovoga Zakona (prirodnih nepogoda, ratnih razaranja ili drugih razaranja), građevina može, neovisno o stupnju oštećenja, vratiti u prvobitno stanje bez građevinske dozvole, u skladu s aktom na temelju kojeg je izgrađena, odnosno projektom postojećeg stanja građevine.

12.              Sud je, ispitujući prvostupanjsku odluku u odnosu na navedeni žalbeni prigovor tužitelja, našao kako u obrazloženju pobijane presude, a nastavno niti u obrazloženju predmetnog rješenja o uklanjanju, nema razloga koji bi upućivali na to da su prvostupanjski sud i tuženik utvrđivali radi li se o građevini u smislu članka 130. Zakona o gradnji, odnosno nisu ocijenili materijalne dokaze koje je u prilog svojim tvrdnjama u spis dostavio tužitelj, radi čega se presudu prvostupanjskog suda i rješenje tuženika o uklanjanju stambene građevine tužitelja ne mogu ocijeniti zakonitima.

13.              Slijedom izloženog, valjalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

14.              S obzirom na naprijed navedeno, tuženiku je sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a naloženo da tužitelju naknadi troškove spora koji se odnose na sastav tužbe i žalbe te pristupa ročištu održanom 25. rujna 2020. na temelju Tbr. 23. u svezi Tbr. 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), kako je tužitelj i tražio.

 

U Zagrebu 24. rujna 2021.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća             

                                                                                                                  Marina Kosović Marković, v.r.