1

Poslovni broj: Gž Ovr-565/2021-2

Poslovni broj: Gž Ovr-565/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Damiru Roniću kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja O. B., OIB..., iz R., P., zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku u P., protiv protivnika osiguranja N. M., OIB ..., iz P., radi osiguranja zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie od 17. ožujka 2021. broj Ovr-100/2021-4, 24. rujna 2021.

r i j e š i o   j e

Žalba predlagatelja osiguranja u cijelosti se uvažava, a prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie od 17. ožujka 2021. broj Ovr-100/2021-4 se ukida i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog predlagatelja osiguranja za osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja.

2. Protiv tog rješenja u zakonskom roku žali se predlagatelj osiguranja ne navodeći zakonske žalbene razloge ali je iz žalbe vidljivo da je žalba podnesena zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži, pobijano rješenje preinači i prihvati prijedlog predlagatelja osiguranja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba predlagatelja osiguranja je osnovana.

5. Prvostupanjski sud je svoju odluku donio nakon što je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetne nekretnine utvrdio da je u izvatku, glede obadvije nekretnine odnosno etažnog vlasništva (E-1) i etažnog  vlasništva (E-2), pod r.br. 2.3. zabilježeno da J. M. postaje potonji vlasnik, a banka prethodni vlasnik te da je pod r.br. 2.4. zabilježeno da se upis pod r.br. 2.3. sada odnosi na zemljišnoknjižnog vlasnika M. N.. Na temelju takvog utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je protivnik osiguranja N. M. potonji vlasnik nekretnine dok je njihov prethodni vlasnik banka te da je temeljem Ugovora  o ustupu tražbine od 20. prosinca 2018. sklopljenog između banke i E. M. d.o.o. prethodni vlasnik nekretnine je sada E. M. d.o.o.  Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da na temelju čl. 296. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ) predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje tražbine temeljem ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja. Međutim, u konkretnom slučaju protivnik osiguranja je tek potonji vlasnik nekretnina, a fiducijarni vlasnik je bezuvjetni vlasnik koji je upisom prava vlasništva u zemljišnim knjigama stekao pravo vlasništva ograničeno raskidnim uvjetom i kao takav ima pravo koje sprječava ovrhu na nekretnini  radi ostvarenja novčane tražbine prema potonjem vlasniku. Ovakvu primjenu materijalnog prava, međutim, ovaj sud ne može prihvatiti.

6. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je protivnik osiguranja potonji vlasnik predmetne nekretnine dok je prethodni vlasnik sada E. M. d.o.o. no to međutim ne znači da se na potonjem vlasništvu protivnika osiguranja ne može provesti zasnivanje prisilnog založnog prava. Naime, prema odredbi čl. 319. OZ-a protivnik osiguranja odnosno potonji vlasnik ovlašten je, bez pristanka predlagatelja osiguranja odnosno prethodnog vlasnika prenesenu nekretninu opteretiti hipotekom u korist nekog drugog vjerovnika, osim ako zabrana opterećenja od strane protivnika osiguranja nije zabilježena u zemljišnoj knjizi na temelju sporazuma iz čl. 310. st. 1. istog Zakona ili naknadnog sporazuma stranaka sastavljenog na jedan od načina predviđenih za sklapanje toga sporazuma. Zasnivanje hipoteke iz stavka 1. ovoga članka ne oduzima pravo predlagatelju osiguranja da s nekretninom raspolaže kao da hipoteka na njoj nije upisana a iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine najprije će se namiriti tražbina predlagatelja osiguranja, a zatim tražbina hipotekom osiguranog vjerovnika dok će  preostali iznos javni bilježnik predati protivniku osiguranja odnosno potonjem vlasniku. Dakle, iz citiranog zakonskog propisa vidljivo je da je potonji vlasnik ovlašten bez pristanka prethodnog vlasnika nekretninu na koju je upisan kao potonji vlasnik opteretiti hipotekom za korist drugog vjerovnika pa kada je to ovlašten učiniti  osnivanjem dobrovoljne hipoteke tada je moguće to njegovo potonje vlasništvo opteretiti osnivanjem prisilnog založnog prava u smislu odredbe čl. 296. OZ-a.  Također iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3303/2008 od 30. rujna 2010. proizlazi da je u slučaju ovrhe protiv predlagatelja osiguranja odnosno prethodnog vlasnika predmet ovrhe "pravo" koje je predlagatelj osiguranja stekao na predmetu osiguranja te predmet ovrhe ne bi bio predmet prava vlasništva (nekretnina ili pokretnina) koje je preneseno na fiducijara, fiducijant bi svakako imao pravo istaknuti izlučni prigovor u ovrsi koju bi pokrenuo treći nad predmetom osiguranja kao da je predlagatelj osiguranja njegov punopravni ovlaštenik. Također prema pravnom stavu koji je zauzet na Zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda od 12. travnja 2016. predmet ovrhe u slučaju fiducijarnog vlasništva je imovinsko pravo, a ne nekretnina i u postupku ovrhe protiv fiducijarnog vjerovnika vrijednost prava se utvrđuje prema visini osigurane tražbine, a dosudom prava fiducijarnog vjerovnika na kupca prelazi tražbina osigurana ugovorom o fiduciji i tražbina iz osnovnog pravnog posla. Kada se radi o postupku ovrhe protiv fiducijarnog dužnika vrijednost prava se utvrđuje procjenom vrijednosti nekretnine umanjena za iznos osigurane nenamirene tražbine. Dakle, iz naprijed navedenog po ocjeni ovoga suda proizlazi da činjenica što je nekretnina upisana na treću osobu kao prethodnog vlasnika (fiducijara)  ne sprječava ovrhu protiv potonjeg vlasnika (fiducijanta). S obzirom da je moguća ovrha na nekretnini potonjeg vlasnika samim time moguće je i prisilno zasnivanje založnog prava kao mjera osiguranja iz čl. 296. OZ-a zbog čega primjena materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda, koji je zbog činjenice da je nekretnina upisana kao prethodno vlasništvo E. M. d.o.o. odbio prijedlog predlagatelja osiguranja za zasnivanje založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, nije pravilno.

7. Radi naprijed navedenog proizlazi da žalba predlagatelja osiguranja je u cijelosti osnovana zbog čega je istu kao takvu valjalo uvažiti, a prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem će postupku ponovno odlučiti o prijedlogu predlagatelja osiguranja za prisilno zasnivanje založnog prava imajući u vidu ono što je navedeno u odluci ovog drugostupanjskog suda.

Koprivnica, 24. rujna 2021.