Poslovni broj: I Kž-uv-159/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-159/2021-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te Sanje Katušić-Jergović i mr. sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika N. T., zbog kaznenih djela iz članka 217. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Ik-I-503/2021-8 od 27. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika N. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Varaždinu na temelju članka 170. točka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021. – dalje: ZIKZ ) odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika N. T. kao neosnovan. Zatvorenik se nalazi u K. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju 14 (četrnaest) godina i 11 (jedanaest) mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj Kv-10/2020-28 od 14. svibnja 2021., zbog kaznenih djela iz članka 217. stavak 1. i drugih KZ/97. Predviđeni istek kazne zatvora je 28. lipnja 2023.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno zatvorenik N. T. i po opunomoćenicima odvjetnicima D. B. i J. T. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske prihvatiti žalbu i zatvorenika uvjetno otpustiti s izdržavanja kazne zatvora. S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba zatvorenika.

3. Spis je u skladu s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), na čiju primjenu upućuje članak 51. stavak 2. ZIKZ-a, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba zatvorenika nije osnovana.

5. Premda žalitelj uvodno navodi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi ističe i da su u pobijanom rješenju izostali konkretni razlozi o odbijanju prijedloga za uvjetni otpust te da pobijano rješenje nije u potpunosti obrazloženo na način da sadrži razloge za svaku okolnost navedenu u prijedlogu.

5.1. Međutim, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.). Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržani dio (jedinstvene) kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem (jedinstvene) kazne zatvora, što je pretpostavka za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. KZ/11. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju žalitelj smjera tvrdnjom o izostanku razloga o odlučnim činjenicama.

6. Neslaganjem s razlozima iznesenim u pobijanom rješenju žalitelj suštinski obrazlaže žalbenu osnovu iz članka 470. ZKP/08. Žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjerio cijenio pozitivne okolnosti na njegovoj strani kao ni do sada izdržanih nepunih trinaest godina jedinstvene kazne zatvora, a što je utjecalo na njega na način da u budućnosti neće više činiti kaznena djela.

7. Međutim, po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je pri donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud imao u vidu pozitivne okolnosti na strani zatvorenika, koje proizlaze iz izvještaja Kaznionice u kojoj se on nalazi na izdržavanju kazne zatvora (kaznena djela priznaje, pomirio se s kaznom, drugi postupak se ne vodi, urednog je ponašanja, u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne procijenjen je na razini "uspješan", stegovno nije tretiran niti kažnjavan, radno je angažiran i uspješan je radnik). Pravilno je cijenjeno i da je zatvorenik održao obiteljske veze i ima osiguran postpenalni smještaj na adresi prebivališta, ali i negativne okolnosti da nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti s obzirom na negativno mišljenje P. uprave K., prijašnju kaznenu osuđivanost i vjerojatnost kriminalnog povrata. Također, cijenjeno je i da aktualno (tek od 2. lipnja 2021.)  izdržava kaznu na poluotvorenom odjelu kaznionice.

8. S obzirom na to da članak 59. stavak 2. KZ/11. izričito propisuje da će se okolnost prijašnjeg života i osuđivanosti cijeniti prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust, to je u ovoj situaciji neosnovan žalbeni argument da je "okolnost specijalnog povratnika već cijenjena kao otegotna u postupcima u kojima je osuđen".

9. Slijedom svega iznijetog, očito je da je značaj onih okolnosti, zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja, u konkretnom slučaju prevladao, a razloge koji su za takvu odluku izneseni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a žalbeni navodi nisu isto uspjeli osporiti.

10. Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.

11. Dakle, iako na strani zatvorenika dijelom postoje određene pozitivne okolnosti, prema ocjeni drugostupanjskog suda na strani zatvorenika, a suprotno mišljenju žalitelja, još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Radi njezina ostvarenja je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem (jedinstvene) kazne zatvora.

12. S obzirom na sve navedeno neosnovani su navodi žalitelja koji smatra da spominjanje nekorištenja izvankaznioničkih pogodnosti i preostalog dijela neizdržane kazne služi opravdanju negativne ocjene u izvještaju K. Nije u pravu žalitelj niti da preostali dio neizdržane kazne isključivo može značiti honoriranje uspješnog izvršavanja kazne zatvora.

13. Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje navodima žalitelja o njegovim godinama života, o otežanim uvjetima u K. uslijed posljedica pandemije zbog čega nije mogao ni koristiti izvankaznioničke pogodnosti, o majci koja je teško bolesna i polupokretna, niti to dovodi u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne.

14. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 23. rujna 2021.