1                Poslovni broj: 11 Us I-1448/2020-11

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 11 Us I-1448/2020-11

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja I. d.o.o., P., P. 4/1, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. B. i M. M. B., odvjetnici u P., Z. 1, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, kojeg zastupa službena osoba M. B., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Poreča-Parenzo, Poreč, Obala maršala Tita 5/1, radi komunalnog doprinosa, 23. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi oglašavanja ništavim i poništenja rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-363-03/19-03/02, URBROJ: 2163/1-18-09/4-20-16 od 30. rujna 2020.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

 

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak ovog spora u visini od 200,00 kn (dvije stotine) kuna u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga spora.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Poreča, Upravnog odjela za komunalni sustav, Odsjeka za operativu komunalnog sustava KLASA: UP/I-363-01/12-02/50, URBROJ: 2167/01-05/07-18-17 od 24. prosinca 2018. odobren je razmjerni povrat uplaćenog komunalnog doprinosa I. d.o.o. P., P. 4/1 utvrđen rješenjem Grada Poreča, Upravnog odjela za komunalni sustav KLASA: UP/I-363-01/12-02/50, URBROJ: 2167/01/05/07-12-2 od 4. travnja 2012. za gradnju poslovne građevine-hale na k.č. … k.o. N. V. u iznosu od 49.619,70 kn kojeg će se izvršiti u roku od 15 dana od izvršnosti prvostupanjskog rješenja kojim je priznato pravo na povrat. Navedenim rješenjem je određeno da će se na utvrđeni iznos razmjernog povrata obračunati zakonske kamate koje teku od 29. studenog 2017. do dana isplate, a uplata izvršiti na račun obveznika. U izreci rješenja navedeno je da se povrat utvrđenog iznosa neće izvršiti ukoliko porezno tijelo utvrdi da porezni obveznik ima dospjelih, a neplaćenih poreza koje naplaćuje porezno tijelo.

 

2. Povodom žalbe tužitelja protiv citiranog rješenja od 24. prosinca 2018., rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-03/19-03/02, URBROJ: 2163/1-18-09/4-20-16 od 30. rujna 2020. pod toč. 1. poništeno je predmetno prvostupanjsko rješenje, pod toč. 2. utvrđeno je da tužitelj ima pravo na povrat u iznosu od 61.627,67 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od 28. studenog 2017. pa do isplate po stopi prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, pod toč. 4. utvrđeno je da je Grad Poreč dužan izvršiti povrat komunalnog doprinosa s kamatama u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja, pod toč. 5. utvrđeno je da se troškovi upravnog postupka određuju u visini od 6.775,00 kn, koje je Grad Poreč dužan platiti trgovačkom društvu I. d.o.o. P., P. 4/1 u roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja.

 

3. Tužitelj je ovome sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja tuženika ističući kako je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu uplatom komunalnog doprinosa u iznosu od 198.474,80 kn, a da obveza Grada Poreča na izgradnju komunalne infrastrukture za potrebe tužitelja nije izvršena, tj. u korist tužitelja izgrađeno je 0,00 %, stoga da postoji obveza povrata uplaćenih sredstava kako je to određeno u samom konačnom rješenju Grada Poreča o komunalnom doprinosu od 4. travnja 2012. Pozivom na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima smatra kako slijedi obveza povrata uplaćenog komunalnog doprinosa u iznosu od 198.478,80 kn, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 24. ožujka 2012. kada je izvršena uplata tog iznosa i to iz razloga jer je neispunjenjem obveza Grada Poreča izostala osnova uplate tog iznosa. Glede izračuna povrata komunalnog doprinosa za neizgrađenu komunalnu infrastrukturu potrebno je kao prvo primijeniti ono određeno u toč. 7. i 8. sada konačnog rješenja o plaćanju komunalnog doprinosa iz 2012. Naime, u tom rješenju su prije plaćanja komunalnog doprinosa tužitelju stavljeni na uvid uvjeti uslijed kojih dolazi do povrata uplaćenog u slučaju da se ne izgrade komunalni objekti i uređaji pa je tužitelj upravo zbog tih uvjeta (kao jednog oblika "neopozivog obećanja") izvršio ne tako malu uplatu. Upravo radi toga – radi načela poštenja bi se trebalo držati određenog u navedenom rješenju od 2012. Nadalje, navedeno u toč. 7. i 8. rješenja iz 2012. napisano/propisano je u smislu, da je iznos njegovog komunalnog doprinosa izračunat po ključu iz toč. 7., pa da onda ako ne bude izveden asfaltni kolnik se ostvaruje povrat 50%, ako ne bude izvedena zelena površina se ostvaruje povrat od 20% i ako ne bude izvedena javna rasvjeta se ostvaruje povrat od 30%. Nadalje, u toč. 8.: "obvezniku će se vratiti dio razmjernog učešća u izgradnji pojedinog komunalnog objekta i uređaja utvrđenog toč. 7.". Korist se navodi u izgradnji pojedinog komunalnog objekta i uređaja, dakle pojedinog asfaltnog kolnika, pojedine zelene površine i pojedine javne rasvjete. Upravo zbog navedenog, odlučan je omjer učešća u pojedinom komunalnom objektu i uređaju i to asfaltnom kolniku, zelene površine i javne rasvjete, a ne kako se navodi u pobijanom rješenju omjer prihoda i rashoda za pojedinu godinu. Nadalje, upravo zbog navedenog odlučno je ostvareno na konkretnom području, naime i to jer je to tako propisano u rješenju iz 2012. jer u istom rješenju ne stoji da se navedeno učešće odnosi na tekuću godinu i na cijelo administrativno područje Grada Poreča, stoga ne bi bilo sukladno načelu poštenja da se primjenjuje nešto što nije propisano niti tim rješenjem niti zakonom. Isto tako valja skrenuti pozornost na toč. 8. "obvezniku će se vratiti dio razmjernog učešća u izgradnji pojedinog komunalnog objekta i uređaja utvrđenog toč. 7.", dakle vratit će se razmjer učešća u izgradnji pojedinog objekta…, a žalitelj ima učešće u izgradnji pojedinog objekta samo na području oko njegove nekretnine, a ne na cijelom administrativnom području Grada Poreča. Stoga je odlučno konkretno područje, a ne cijelo administrativno područje Grada Poreča. Nadalje s tim u vezi, tužitelj ističe da obveza plaćanja komunalnog doprinosa iz rješenja iz 2012. nosi sa sobom obvezu Grada Poreča na izgradnju konkretnih komunalnih objekata i uređaja i to konkretnih na području nekretnine tužitelja pa ako se ta obveza odnosi na izgradnju konkretnih komunalnih objekata i uređaja na konkretnom području, to onda obrnuto se kod povrata u slučaju neizgradnje treba "gledati" učešće na konkretnom području, a ne cijelo administrativno područje Grada Poreča. Suprotno shvaćanje bilo  bi životno nelogično i prijevarno i u suprotnosti sa sadržajem rješenja iz 2012. odnosno uvjeta koji su prezentirani tužitelju prije i prilikom plaćanja.

 

4. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da sud poništi/oglasi ništavim  pobijano rješenje tuženika u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za povrat uplaćenog komunalnog doprinosa te donese presudu kojom se utvrđuje da tužitelj ima pravo na povrat cijelog iznosa uplaćenog komunalnog doprinosa u iznosu od 198.478,80 kn, uvećan za zakonske zatezne kamate, tekuće od izvršenog plaćanja dana 24. ožujka 2012., pa se nalaže Gradu Poreču da u roku od 15 dana izvrši preostalo plaćanje do potpune isplate navedenog iznosa za povrat, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Ujedno je zatražena nadoknada troškova ovog spora.

 

5. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

 

6. Zainteresirana osoba, u odgovoru na tužbu pozvala se na navode iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, odnosno navode iz obrazloženja rješenja tuženika te je slijedom svega navedenog predložila odbiti tužbeni zahtjev.

 

7. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 15. rujna 2021. i to na temelju odredbe čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe. Na navedenom ročištu opunomoćenik tužitelja ostao je kod tužbe i navoda iz tužbe. Pozvao se na institut stjecanja bez osnove obzirom da na ime plaćenog komunalnog doprinosa nije ništa izvedeno te je zatim na tu okolnost predložio uviđaj na licu mjesta kao pod toč. 4. tužbe. Nadalje, istaknuo je da je prvostupanjsko rješenje od 4. travnja 2018. konačno i izvršno i u istome je u toč. 7. i 8. jasno utvrđena obveza Grada Poreča na povrat komunalnog doprinosa kao i mehanizam za izračun iznosa povrata u razmjeru s izvršenom gradnjom. Sukladno navedenom u toč. 7 i 8. prvostupanjskog rješenja postoji i zakonska obveza iz čl. 32. st. 2. tada važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu u kojem nije ništa navedeno da bi se potkrijepilo pravno stajalište drugostupanjskog rješenja o izračunu mehanizma razmjernog povrata pa je u tom smislu drugostupanjsko rješenje arbitrarno. Na istom ročištu službena osoba tuženika navela je kako ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu. Posebno je navela da je u osporavanom rješenju u cijelosti obrazloženo zbog čega je donesena odluka na način kako je donesena, da je analiziran nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg je potpuno razvidno kako su ostvareni prihodi od komunalnog doprinosa, kako su utrošeni i to kako u odnosu na izvršavanje programa gradnje komunalne infrastrukture za područje cijele jedinice lokalne samouprave – Grada Poreča, tako i u odnosu na poseban dio izgradnje komunalne infrastrukture na području gdje tužitelj ima sjedište. U osporavanom rješenju jasno su navedene sve odredbe pravnih propisa i sudska praksa na kojoj je temeljena odluka tuženika. Stoga je predloženo odbiti tužbeni zahtjev.

 

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj na temelju rješenja prvostupanjskog tijela o komunalnom doprinosu KLASA: UP/I-363-01/12-02/50, URBROJ: 2167/01-05/07-12-2 od 4. travnja 2012. platio utvrđeni iznos komunalnog doprinosa od 198.478,80 kn, nije sporno da je zainteresirana osoba tijekom 2012. godine po osnovi komunalnog doprinosa uprihodila iznos od 5.846.682,10 kn ("Službeni glasnik Grada Poreča – Parenzo" broj 4/13) te da je tijekom iste godine za izvršenje Programa gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za 2012. utrošeno ukupno 4.031.159,34 kn (prema Izvještaju o izvršenju proračuna Grada Poreča – Parenzo za 2012. godinu – "Službeni glasnik Grada Poreča – Parenzo" broj 4/13), što znači da nisu sporni iznosi koje je tuženik uzeo u obzir prilikom izračuna razmjernog dijela komunalnog doprinosa za povrat tužitelju. Dakle, nije sporno da je u 2012. godini prihod sredstava komunalnog doprinosa bio veći od rashoda za izgradnju objekata i uređaja komunalne infrastrukture predviđenih u Programu za tu godinu niti je sporno da u istoj godini nisu izgrađeni svi objekti i uređaji planirani istim programom i navedeni u rješenju o komunalnom doprinosu.

 

9. Sporna je, međutim, metoda utvrđivanja prava na povrat odnosno obračuna, a time i iznos utvrđenog iznosa za povrat, kao i obračun zateznih kamata.

 

10. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog postupka te spisu upravnog spora. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem uviđaja na licu mjesta, smatrajući da se provođenjem ovog dokaza ne bi utvrdile okolnosti koje su relevantne za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja tuženika te da se sve pravnorelevantne okolnosti mogu utvrditi iz materijalne dokumentacije priležeće spisu i navoda samog tužitelja kao stranke.

 

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

 

12. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva za oglašivanje ništavim (omaškom u tužbi navedeno ništetnim) osporenog rješenja tuženika valja reći kako se radi se o izvanrednom pravnom lijeku, pri čemu je ništavost najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice. Ništavi akt ne proizvodi pravne učinke pa se oglašivanjem akta ništavim, smatraju ništavim i pravni učinci akta. Upravni akt može se oglasiti ništavim bez vremenskog ograničenja, a protekom vremena ništavi akt ne može konvalidirati. Zato su razlozi oglašivanja rješenja ništavim taksativno propisani zakonom i javnopravno tijelo odnosno sud ne može rješenje oglasiti ništavim izvan tih zakonom propisanih razloga.

 

13. Odredbom čl. 128. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, dalje: ZUP) propisano je da se rješenje može oglasiti ništavim iz slijedećih razloga: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

 

14. Cijeneći sadržaj citirane odredbe sud nije našao da bi u konkretnom slučaju bio ispunjen bilo koji od navedenih razloga za oglašivanje osporenog rješenja ništavim, pri čemu tužitelji u sporu izričito niti ne navode neki od razloga predviđenih zakonom.

 

15. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja radi oglašavanja ništavim osporenog rješenja tuženika.

 

16. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva valja navesti slijedeće.

 

17. Najprije valja navesti da je odredbom čl. 30. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15, 68/18, dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu) propisano da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave na temelju Programa mjera za unaprjeđenje stanja u prostoru i potrebe uređenja zemljišta u skladu s postavkama dokumenata prostornog uređenja kao i u skladu s Planom razvojnih programa koji se donose na temelju posebnih propisa, donosi Program gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za svaku kalendarsku godinu, a koji obvezatno sadrži: opis poslova s procjenom troškova za gradnju objekata i uređaja te za nabavu opreme i iskaz financijskih sredstava potrebnih za ostvarivanje Programa s naznakom izvora financiranja djelatnosti. U st. 4. istoga članka je propisano da je izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno do kraja ožujka svake godine podnijeti predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave izvješće o izvršenju Programa iz stavka 3. toga članka za prethodnu kalendarsku godinu.

 

18. U čl. 31. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da je komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz čl. 30. st. 1. toga Zakona, a u st. 4. istoga članka je propisano da plaćanjem komunalnog doprinosa vlasnik građevne čestice, odnosno investitor, sudjeluje u podmirenju troškova izgradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture utvrđenih Programom iz citiranog čl. 30. st. 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu.

 

19. Nadalje, u čl. 32. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da rješenje o komunalnom doprinosu obvezatno sadrži: 1. iznos sredstava komunalnog doprinosa koji je obveznik dužan platiti, 2. način i rokove plaćanja komunalnog doprinosa, 3. prikaz načina obračuna komunalnog doprinosa za građevinu koja se gradi, 4. popis objekata i uređaja komunalne infrastrukture koje će jedinice lokalne samouprave izgraditi u skladu s Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture i 5. obvezu jedinice lokalne samouprave o razmjernom povratu sredstava u odnosu na izgrađenost objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz navedene točke 4. i ostvareni priliv sredstava.

 

20. Sve navedeno je bilo propisano i Zakonom o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja navedenog rješenja o komunalnom doprinosu od 4. travnja 2012.

 

21. Nastavno, iz spisa predmeta proizlazi da je 13. studenog 2017. kod prvostupanjskog tijela zaprimljen zahtjev tužitelja za povrat sredstava uplaćenih s osnove komunalnog doprinosa, na temelju rješenja o komunalnom doprinosu, razmjerno ostvarenju Programa gradnje za 2012.

 

22. Primjenom mjerodavnih materijalnopravnih odredaba na utvrđeno činjenično stanje, sud je ocijenio da je tuženik pravilno utvrdio da tužitelj u konkretnom predmetu ima pravo na razmjerni povrat sredstava komunalnog doprinosa te da je pravilno utvrdio i visinu sredstava za povrat.

 

23. Pravo obveznika na razmjerni povrat sredstava komunalnog doprinosa proizlazi, naime, iz citiranih odredaba čl. 32. st. 3. toč. 4. i 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu te ovisi o izgrađenosti objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz Programa gradnje istih, čiji popis mora biti naveden i u rješenju o komunalnom doprinosu, u odnosu na ostvareni priliv sredstava.

 

24. S obzirom da se Program gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture donosi za svaku kalendarsku godinu (čl. 30. st. 4. Zakona o komunalnom gospodarstvu), to bi jedinica lokalne samouprave u toj godini bila obvezna i izvršiti doneseni program ako ima dovoljno sredstava za tu namjenu te je, ako svoju obvezu ne izvrši, na zahtjev obveznika komunalnog doprinosa, dužna vratiti razmjerni dio sredstava.

 

25. Pri tome se ističe da je u konkretnom slučaju izgradnja komunalne infrastrukture vezana za Program gradnje za 2012. godinu za čitavo područje Grada Poreča, odnosno da suprotno stajalištu tužitelja izgradnja komunalne infrastrukture nije vezana uz katastarsku česticu vlasnika, odnosno investitora.

 

26. Izračun iznosa za povrat tužitelju kakav je primijenjen u osporenom rješenju, gdje se utvrđuje da je od ukupnog prihoda po osnovi komunalnog doprinosa od 5.846.682,10 kn za izgradnju objekata i uređaja komunalne infrastrukture navedenih u rješenju o komunalnom doprinosu utrošeno ukupno 4.031.159,34 kn, tj. 68,95 % te da tužitelj ima pravo na povrat 31,05 % od iznosa 198.478,80 kn, koji je uplatio na temelju rješenja o komunalnom doprinosu, što iznosi 61.627,67 kn, sud ocjenjuje sukladnim ranije citiranim, mjerodavnim odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu. Napominje se da je upravo takva metoda obračuna razmjernog povrata komunalnog doprinosa potvrđena i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-434/17-2 od 6. travnja 2017. pa se prigovori tužitelja kojima izračun osporava ocjenjuju neosnovanima.

 

27. Zaključno, valja navesti kako se tuženik pravilno poziva na odredbu članka 130. stavka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16), prema kojoj se kamate obračunavaju počevši s 15-im danom od dana primitka zahtjeva za povrat, ako posebnim propisom nije uređeno drugačije. Naime, komunalni doprinos je prema čl. 31. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu javno davanje, a taj Zakon kao poseban propis ne sadrži odredbe o tijeku zateznih kamata kod razmjernog povrata komunalnog doprinosa. To znači da određivanjem u osporenom rješenju tijeka zateznih kamata od 28. studenog 2018., što je 15. dan od podnošenja zahtjeva za povrat, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, koji tome neosnovano prigovara.

 

28. S obzirom na sve navedeno, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

 

29. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

30. Nastavno, službenoj osobi tuženika valjalo je priznati zatraženi trošak putne karte na relaciji Pula-Rijeka-Pula u iznosu od 180,00 kuna (90,00 kuna u jednom smjeru) kao opravdan trošak. 

 

31. Odredbom čl. 79. st. 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora.

 

32. Odredbom čl. 6. st. 1. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ broj 8/88, 3/94 i 150/05, dalje: Pravilnik), primijenjen u vezi s odredbom čl. 24. Pravilnika, propisano je da putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa. St. 2. istoga članka propisano je da troškovi iz st. 1. istog članka obuhvaćaju izdatke za dolazak iz mjesta prebivališta odnosno boravišta do mjesta gdje treba da se izvrši saslušavanje, vještačenje ili neka druga radnja kao i za povratak u prebivalište odnosno boravište. Ovi troškovi obuhvaćaju i izdatke za prijevoz sredstvima javnog prometa u mjestu prebivališta odnosno boravišta. U st. 3. istog članka propisano je da su sredstva javnog prometa u smislu tog Pravilnika: tramvaj, trolejbus, vlak, autobus, brod i avion.

 

33. Odredbom čl. 7. st. 1. Pravilnika propisano je da naknada za prijevoz pripada za putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom. St. 2. istoga članka propisano je da se visina naknade za prijevoz utvrđuje na osnovi putne karte ili na drugi odgovarajući način.

 

34. Uvidom u javno objavljeni cjenik na web stranici Autotransa d.d. Rijeka utvrđeno je da prosječna cijena autobusne karte redovne linije javnog prijevoznika koji prevozi na relaciji Pula – Rijeka iznosi 100,00 kuna u jednom smjeru, dakle 200,00 kuna u oba smjera.

 

35. Cijeneći citirane zakonske i podzakonske odredbe te navedeni podatak iz javno objavljenog cjenika, sud utvrđuje da je zatraženi putni trošak službene osobe tuženika izdatak koji je bio nužan za vođenje ovog spora i da je stoga taj izdatak opravdan i da visina zaraženog troška odgovara citiranim odredbama čl. 6. i 7. Pravilnika.

 

U Rijeci 23. rujna 2021.

 

 

                                                                                                     Sutkinja

 

                                                                                                                                 Dubravka Zec v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

 

Dostaviti:

- ZOU T. B. i M. M. B., P., Z. 1

- Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8

- Gradu Poreč-Parenzo, Poreč, Obala maršala Tita 5/1

 

 

Rj:

- presuda nepravomoćna

- kal 30 dana

 

 

Po pravomoćnosti:

- tužitelja pozvati na plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 i presudu u iznosu od 500,00 kn 

- tuženiku vratiti spis predmeta upravnog postupka

 

U Rijeci 30. rujna 2021.  

                                                                                              Sutkinja