Poslovni broj: 1 UsI-1083/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, uz sudjelovanje
zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja M. I. iz J.,
I. D…, zastupanog po opunomoćenici M. K., odvjetnici u S.,
D…, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave
splitsko-dalmatinske, S., T.H. b. z.., radi odjave prebivališta
po službenoj dužnosti, nakon rasprave zaključene 15. rujna 2021., objavom odluke 23.
rujna 2021.

presudio je

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika
Broj: 511-12-19-UP/I-277/2020. od 24. studenog 2020.
II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za naknadom troška ovog
upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave
splitsko-dalmatinske (dalje – tuženik), Broj: 511-12-19-UP/I-277/2020. od 24. studenog

2020., M. I. iz J., I. D. ., (dalje - tužitelj) odjavljeno je
prebivalište sa adrese I. D…, I. D., J., te mu je naloženo u roku od 8
dana od dana izvršnosti rješenja osobnu iskaznicu serijski broj: 104463715, izdanu
dana 21. siječnja 2011. godine u Policijskoj postaji H., vratiti Službi za upravne
poslove Policijske uprave Splitsko-dalmatinske ili Policijskoj postaji H..

2. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj ističe kako je osporeno rješenje u
cijelosti neosnovano i nezakonito, te navodi kako je u obrazloženju osporenog rješenja,
između ostalog, navedeno da je postupak odjave prebivališta, pokrenut i proveden po
službenoj dužnosti, a na temelju pisane obavijesti Zajedničkog odvjetničkog ureda M.
B. i G. L., opunomoćenika L. I. od 1. veljače 2018., u kojoj
se između ostaloga navodi da tužitelj ne živi na adresi prijavljenog prebivališta.
Nekretnina na adresi I. D…, I. D., J., da je predmet sudskog
postupka kod Općinskog suda u S., Stalne službe u S. G., u kojem
postupku je suprotna strana L. I., brat tužitelja, a koji sudski postupak još
do danas nije okončan, pa da je očita namjera L. I. ovakvim prijavama
dovesti u pitanje suvlasništvo tužitelja upisano na predmetnoj nekretnini, misleći da bi
time mogao utjecati na navedeni sudski postupak u svoju korist. Dalje ističe da su

- 2 - Poslovni broj: 1 UsI-1083/21-7

terenske provjere izvršene dana 6. ožujka 2020. i 25. svibnja 2020. obavljene u vrijeme
kada tužitelj zbog pandemije uzrokovane virusom COVID-19 i karantene nije mogao
doći na mjesto prebivališta, jer je isti u to vrijeme imao operaciju srca zbog koje je
morao biti kod sina u S., pa takve terenske provjere ne mogu poslužiti kao temelj
donošenja predmetnog rješenja. Nadalje u tužbi navodi, da u prilog tužbi svjedoči i
činjenica kako je tužitelj upisan kod liječnika obiteljske medicine u Domu zdravlja J.,
kao i činjenica da je tužitelj sva pismena dostavljena na predmetnu adresu uredno
zaprimio. Dalje navodi kako je tuženik, prilikom provođenja ispitnog postupka, utvrdio
da tužitelj pored prebivališta na adresi I. D…, I. D., J., ima boravište,
kako u V. na otoku H., tako i u G. S.. Nadalje u tužbi ističe da stvarno
življenje na prijavljenoj adresi ne utječe na činjenicu, koja je čak zaštićena i Ustavnim
jamstvom, po kojoj se svaki vlasnik nekretnine u Republici Hrvatskoj neometeno smije
prijaviti na adresu iz nekretnine kojoj je isti vlasnik, slijedom čega da tuženik nije mogao
tužitelju odjaviti prebivalište s nekretnine koja je u njegovom vlasništvu. Tuženik da je
pri tom zanemario i povrijedio pravo tužitelja na pravično suđenje u aspektu jednakosti
oružja koje zahtjeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice
i podupru ih svojim dokazima, u takvim uvjetima koji niti jednu stranku ne stavljaju u
bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Slijedom navedenog, da je tuženik,
utvrđujući sve činjenice, bio dužan utvrditi da se upravo tužitelj daleko prije njegovog
brata L. I. prijavio s prebivalištem na navedenoj adresi, zbog čega
tužbom predlaže poništiti osporeno rješenje, a tuženika obvezati na naknadu troškova
upravnog spora tužitelju.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu je ostao kod navoda iz obrazloženja
pobijanog rješenja, osporavajući sve tužbene navode, te predlažući da se tužba odbije
kao neosnovana.

4. U sporu je 15. rujna 2021. održana rasprava čime je dana mogućnost
strankama da se u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne
novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje ZUS-a), očituju o činjenicama
i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana
dokumentacija koja se nalazi u spisu upravnog spora, kojem priliježe osporeno
rješenje tuženika, Broj: 511-12-19-UP/I-277/2020. od 24. studenog 2020., te je
pregledana i čitana dokumentacija dostavljena uz odgovor na tužbu.

6. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog
spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom
članka 55. stavka 3. ZUS-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7. Tužitelj u bitnom prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju koje je
dovelo do pogrešnog zaključka da tužitelj ne prebiva na prijavljenoj adresi prebivališta,
a što je rezultiralo donošenjem rješenja kojim se tužitelj odjavljuju s predmetne adrese.
8. Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o prebivalištu (Narodne novine, broj:
144/12 i 158/13) propisano je da je prebivalište mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj
na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za
životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi
interesi.

9. Odredbom članka 12. Zakona o prebivalištu propisano je da će policijska
uprava na čijem području osoba ima prijavljeno prebivalište po službenoj dužnosti
donijeti rješenje o odjavi prebivališta osobe ako se terenskom provjerom utvrdi da
osoba stvarno ne živi na prijavljenoj adresi ili o tome bude obaviještena od strane tijela
javne vlasti te drugih pravnih i fizičkih osoba.

- 3 - Poslovni broj: 1 UsI-1083/21-7

10. Odredbom stavka 3. istog članka Zakona propisano je da prije donošenja
rješenja o odjavi prebivališta osobe, nadležna policijska uprava mora utvrditi činjenice
i okolnosti na temelju kojih se može nedvojbeno zaključiti živi li osoba na adresi
prijavljenog prebivališta.

11. Pregledom dokumentacije koja je priložena spisu tuženog tijela ovaj sud utvrđuje:

- da je u službenoj zabilješci policijske postaje H., Broj:511-12-26 od 18.
ožujka 2018. navedeno da tužitelj ne živi u mjestu I. D., te da na navedenoj
adresi ne stanuje nitko od njegove uže obitelji, da je rastavljen, da njegov sin živi u
S., a kćer da živi u J., te da s njima duže vremena nije u kontaktu, da nije
učlanjen u sportske ili kulturne aktivnosti u mjestu prebivališta, da u mjestu prebivališta
ima brata i majku s kojima nije u dobrim odnosima duži niz godina, da se iz razgovora
sa susjedima došlo do saznanja da tužitelj prebiva u S., na adresi u U. S.
V…, a da u vrijeme boravka na području otoka H. živi u roditeljskoj kući u
mjestu V., kao i da djelatnici Hrvatske pošte na adresu prebivališta tužitelju ne
vrše dostavu pismena,

- da iz zapisnika o uzimanju izjave tužitelja, Broj: 511-12-26-116/2-2018 od 3.
travnja 2018. proizlazi da bi tužitelj bio suvlasnik nekretnine koja se nalazi na adresi
prijavljenog prebivališta, ali da nema mogućnosti korištenja predmetne nekretnine
budući mu je ulazak i boravak u istoj zabranjen od strane njegovog brata L.
I., kao i da mu je ulazak u predmetnu nekretninu, potaknuta bratovom
prijavom, zabranila policija, nakon čije intervencije da je prestao s dolaženjem na
predmetnu nekretninu.

- da iz zapisnika o uzimanju izjave tužitelja, Broj: 511-12-26-116/2-2018 od 31.
kolovoza 2020. proizlazi da se tužitelj s predmetne adrese nije spreman odjaviti, da na
prijavljenoj adresi zaprima poštu, da se uredno odaziva pozivima policije, ali da
predmetnu nekretninu ne koristi budući mu brat, s kojim je u imovinskom sporu, brani
korištenje nekretnine, te da nema potrebe za daljnjim terenskim provjerama budući je
izvjesno da ga na prijavljenoj adresi djelatnici policije neće pronaći.

12. Slijedom naprijed citiranih odredbi Zakona, a na temelju dokumentacije koja
je priložena spisu, tuženik je donio osporeno rješenje smatrajući da su se ispunili
zakonski uvjeti predviđeni citiranom odredom članka 12. Zakona o prebivalištu i
odjavio prebivalište tužiteljima, s obrazloženjem koje i ovaj sud prihvaća kao zakonito
i pravilno.

13. Slijedom navedenog, po mišljenju ovog suda, pravilno je postupio tuženik
kada je po službenoj dužnosti donio pobijano rješenje smatrajući da su u konkretnom
slučaju ostvareni uvjeti propisani odredbom članka 12. stavkom 1. Zakona o
prebivalištu, pri čemu prigovor tužitelja da se na temelju terenske provjere službenika
Policijske postaje H. ne može nedvojbeno zaključiti da ne živi na adresi prebivališta,
sud nije prihvatio kao osnovan, obzirom da je tuženik u obzir uzeo i druge okolnosti
utvrđene u upravnom postupku.

14. Tako je sud, prije svega, uzeo u obzir činjenicu da je i sam tužitelj, saslušan
u prostorijama Policijske postaje H., u dva navrata, 3. travnja 2018. i 31 kolovoza

2020. izjavio da u predmetnoj nekretnini ne prebiva, te da mu je dolaženje u istu
zabranjeno od strane brata s kojim je u neriješenom imovinskom sporu, pa sama
činjenica da tužitelj nije zatečen na navedenoj adresi prilikom terenskih provjera nije
bila od presudnog značaja kod donošenja pobijanog rješenja.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da se prigovor tužitelja da je
činjenično stanje u predmetnom postupku nepotpuno utvrđeno može uspješno

- 4 - Poslovni broj: 1 UsI-1083/21-7

otkloniti, jer sadržaj spisa predmeta daje dovoljnu podlogu za pouzdani zaključak da
tužitelj doista ne prebiva na prijavljenoj adresi, u smislu članka 2. stavka 1., vezano uz
članak 12. stavak 1. i 3. Zakona o prebivalištu, zbog čega je osporeno rješenje tuženika
trebalo potvrditi, pa je i odlučeno kao u izreci ove presude. Isto tako, po mišljenju ovog
suda nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavka 1.
Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj sud
pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.
16. Odluka o troškovima spora pod točkom II. izreke ove presude temelji se na
odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor
u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je tužitelj izgubio spor, nije bilo mjesta
donošenju odluke kojom se na naknadu troška tužitelju obvezuje tuženika.

U Splitu, 23. rujna 2021.

SUTKINJA

Sanda Crljen Ivančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom
upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom
broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave
presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- odvj. M. K., S., D…

- Policijska uprava splitsko-dalmatinska, T. h. b. z.. - svi uz

zapisnik o objavi
- u spis