1                            Broj: Ppž-9460/2021

Broj: Ppž-9460/2021

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluke kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog J.Č., zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog J.Č., podnijete protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: 33 Pp J-207/2020-18 od 28. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2021.,

      p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana okrivljenog J.Č. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni J.Č. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni J.Č. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i kojem je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 711,81 kuna, a što je protuvrijednost od 190,00 DEM, odnosno 95,00 EUR-a i koji je upozoren da ako u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati plaćenom u cijelosti. Istom presudom okrivljeni J.Č. dužan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 270,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni J.Č. je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da se odluka temelji na iskazima policijskih službenika koji su neistiniti budući da žalitelj nije izgovorio prilikom postupanja, da se dobro sjeća događaja kako je to i opisao u prigovoru, da je sam tužitelj na raspravi naveo da je mjesto počinjenja prekršaja nastalo korištenjem opcije copy-paste što je bilo dovoljno da se optužni prijedlog odbaci te da je ponavljanje riječi policijskih službenika opravdanje njihovih pogrešaka koje su neistinite i koja svjedočenja nisu kompatibilna kako to proizlazi iz samog obrazloženja presude pod točkom 3 i 4. zbog čega je odluka donesena na osnovu lažnih svjedočenja i nepravedna.

Žalba nije osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li nastupila zastara prekršajnog progona.

4. Naime, u odnosu na žalbene navode okrivljenika da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi detaljno i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku i da ne postoje proturječje u iznesenim razlozima kao niti među provedenim dokazima kao što to neosnovano ističe žalitelj u podnesenoj žalbI te da su utvrđene sve odlučne činjenice iz kojih je jasno dokazano i razvidno da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, a o čemu je sud u obrazloženju dao jasne i na zakonu osnovane razloge koje prihvaća i ovaj sud iz kojih nedvojbeno proizlaze sva konstitutivna obilježja predmetnog prekršaja, dok je potrebno napomenuti da mjesto inkriminiranog događaja ne predstavlja konstitutivno obilježje prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira već protupravnost radnje okrivljenika u odnosu na oštećenika kao službene osobe pa je u tom smislu žalba žalitelja neosnovana.

4. Nadalje, razmatrajući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica koje tvore obilježja navedenih prekršaja budući je na glavnoj raspravi dana 15. lipnja 2021. godine ispitao okrivljenika koji je osporio krivnju te u nastavku glavne rasprave na ročištu dana 2. srpnja 2021. godine ispitao svjedoka optužbe M.B., policijsku službenicu, kao i na ročištu dana 26. srpnja 2021. godine svjedoka optužbe DD. Prvostupanjski sud je sukladno konfrontacijskoj klauzuli propisanoj člankom 85. stavaka 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku omogućio pravo da se neposredno očituje u odnosu na dokaze koje ga terete i koje je prvostupanjski sud cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona te iste prihvatio kao istinite i o čemu je dao valjano obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj sud. Iz iskaza ispitanih svjedoka koji su sadržajno podudarni kako to ocjenjuje prvostupanjski sud, a koje je cijeno sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, nesporno je utvrđeno da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme vrijeđao službene osobe prilikom njihovog službenog postupanja na način kako je opisano u izreci pobijane presude dok mjesto počinjenja prekršaja ne predstavlja odlučnu činjenicu niti konstitutivno obilježje navedenog prekršaja i koju stoga nije bilo potrebno utvrđivati. Isto tako je prvostupanjski sud iznio razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenika, niti u tom smislu žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega je bilo osnovano sankcionirati utvrđeno protupravno ponašanje žalitelja u smislu prekršajno pravne odgovornosti kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud i odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Nadalje, razmatrajući u povodu žalbe okrivljenika sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona, pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj je sud utvrdio da je okrivljeniku za počinjeni prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira novčana kazna u od 400,00 kuna, a što je protuvrijednost od 100,00 DEM, odnosno 54,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira novčana kazna u iznosu od 711,81 kuna, a što je protuvrijednost od 190,00 DEM, odnosno 95,00 EUR-a te da je izrečena novčana kazna razmjerna težini prekršaj, stupnju krivnje počinitelja i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 17. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM, ili kazna zatvora do 30 dana, pa će se stoga izrečenom novčanom kaznom, cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, odnosno sukladno utvrđenim osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika, ostvariti specijalna i generalna prevencija, a nisu utvrđene druge olakotne okolnosti niti razlozi za ublažavanje kazne propisane odredbom članka 37. Prekršajnog zakona.

6. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o prigovoru okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. rujna 2021.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.