Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U PAZINU Franjevačke stube 2, 52000 Pazin
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Pazinu po sucu Biljani Pamić u pravnoj stvari tužitelja V. Ž., iz Z., K. 18a, OIB: zastupanog po punomoćnicima iz Z. O.D. P., G., V. I K., odvjetnicima iz R., protiv tuženika P. d.o.o. P., S. K. I. 9, O.: zastupano po punomoćniku F. M., odvjetniku u R., radi isplate, vanraspravno, dana 23. rujna 2021. godine,
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 2.500,00 kuna u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je naslovnom sudu dana 25. studenog 2020. podnio tužbu protiv
tuženika radi isplate bruto plaće za razdoblje od 15.studenog 2017. do 31. siječnja
2018. u iznosu od 20.937,50 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate koje na
iznos od 4.187,50 kuna teku od 28. prosinca 2017., na iznos od 8,375,00 kuna teku
od 28. siječnja 2018. te na iznos od 8.375,00 kuna od 28. veljače 2018., pa do isplate. U tužbi navodi da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od dana 12. siječnja 2008. godine do 31. siječnja 2018. godine, a s kojim danom je utvrđen sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 28. veljače 2015. godine. Naime, tuženik je dana 28. kolovoza 2017. godine tužitelju otkazao ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom. Po isteku otkaznog roka tuženik je tužitelja odjavio s danom 14. studenog 2017. godine. No, tužitelj je osporavao odluku o otkazu u sudskom postupku koji se pred O. S. u P. vodio pod posl.br. Pr-28/18 u kojem je tužitelj tražio da se utvrdi nedopuštenom odluka o otkazu, a kako se tužitelj u međuvremenu zaposlio kod drugog poslodavca tužitelj je tražio da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu s danom 31. siječnja 2018. godine uz dosuđivanje I naknade štete zbog sudskog raskida. Prvostupanjskom presudom posl.br. Pr-28/18 od dana 29. studenog 2018. godine odbijen je takav tužbeni zahtjev tužitelja. No, povodom žalbe tužitelja Ž. S. u Z. je presudom posl.br. Gž R- 721/2020 od dana 03. lipnja 2020. godine preinačio prvostupanjsku presudu te u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja pri čemu je određen sudski raskid ugovora o
Pr-81/2020-7
radu s danom 31. siječnja 2018. godine. Dakle, za period od 15. studenog 2017.
godine (dan nakon što je tuženik tužitelja odjavio iz radnog odnosa) pa do dana 31.
siječnja 2018. godine (utvrđeni dan sudskog raskida radnog odnosa) tužitelj je bio u
radnom odnosu te za taj period ima pravo od tuženika potraživati neisplaćenu plaću.
Ugovorom o radu od dana 28. veljače 2015. godine tužitelj i tuženik su za tužitelja
ugovorili bruto plaću u iznosu od 8.100,00 kn, a koja se isplaćuje najkasnije do 28-og
u mjesecu za prethodni mjesec. Tužitelju je isplaćivana bruto plaća u iznosu od
8.375,00 kn. Tužitelj je stoga tužbom zatražio isplatu polovice ugovorene plaće za
mjesec studeni 2017. godine (4.187,50 kn bruto) te puni iznos ugovorene plaće za
mjesec prosinac 2017. godine i siječanj 2018. godine (2 x 8.375,00 kn ukupno
16.750,00 kn), odnosno ukupno na ime neisplaćene plaće iznos od 20.937,50 kn
bruto.
2. Tuženik se usprotivio tužbi te je prigovorio nedostatku pravnog interesa
tužitelja za tužbu u ovoj pravnoj stvari. To iz razloga što je obračun plaće, u skladu s
odredbom čl. 93. st. 3 Zakona o radu, ovršna isprava, temeljem koje se može
ostvariti prisilna naplata novčane tražbine koja je predmet postavljenoga tužbenog
zahtjeva a postojanje pravnog interesa procesna je pretpostavka dopuštenosti
kondemnatorne tužbe. Tužitelj nema pravni interes za pokretanjem parničnog
postupka protiv tuženika radi isplate, ako za istu tražbinu već postoji odgovarajuća
ovršna isprava, koja mu pruža sve elemente pravne zaštite koje bi mogao ostvariti na
temelju ovršne presude u parničnom postupku. Ističe kako je tuženik po zaprimanju
tužbe podmirio novčanu tražbinu koja je predmet tužbenog zahtjeva u ovom
postupku a o čemu je u spis priloži kao dokaz ispis naloga za uplatu od 12. Siječnja
2021.. Predlaže da sud odbaci tužbu a podredno da istu odbije, te da rješenjem
utvrdi da svaka stranka snosi vlastite troškove postupka.
3. Tužitelj se podneskom od 21. siječnja 2021. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu navodeći kako tužitelj nikada od tuženika nije zaprimio obračun plaće za utuženi period pa stoga nije bio u mogućnosti pokrenuti ovršni postupak jer nije raspolagao ovršnom ispravom na isplatu radi čega je tužitelj bio primoran ustati ovom tužbom. Štoviše, tuženik niti uz odgovor na tužbu ne dostavlja obračun plaća za utuženi period pa nije moguće niti provjeriti pravilnost obračuna i izvršenih isplata. Tužitelj jeste nakon podnošenja tužbe, dana 13. siječnja 2021. godine zaprimio neto uplatu u iznosu od 11.859,80 kn, a tužitelj pretpostavlja da je tuženik izvršio pravilno I plaćanje doprinosa sukladno dostavljenim nalozima. No, tužitelj ne može razaznati iz zaprimljene uplate što je tuženik platio, za koji mjesec i u kojem iznosu te jesu li obračunate zakonske zatezne kamate, a to iz jednostavnog razloga što tužitelj nije dostavio obračun plaće i zakonskih zateznih kamata. Unatoč tome tužitelj je, ne želeći nepotrebno odugovlačiti i komplicirati ovaj postupak, povukao tužbu u toč. I. tužbenog zahtjeva, no, budući je tuženik tužbenom zahtjevu udovoljio tek nakon podnošenja tužbu, tužitelj potražuje troškove postupka jer je upravo i jedino tuženik
kriv za podnošenje tužbe u ovom postupku. Presudom Ž. S. u Z. posl.br. Gž R-721/2020 od dana 03. lipnja 2020. godine preinačena je prvostupanjska presuda te je sud cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja pri čemu je određen sudski raskid ugovora o radu s danom 31. siječnja 2018. godine. Za period od 15. studenog 2017. godine (dan nakon što je tuženik tužitelja odjavio iz radnog odnosa) pa do dana 31. siječnja 2018. godine (utvrđeni dan sudskog raskida radnog
odnosa) tužitelj je bio u radnom odnosu te za taj period ima pravo od tuženika
potraživati neisplaćenu plaću. Za taj period tuženik nije nikada tužitelju uručio
Pr-81/2020-7
obračun plaće pa stoga tužitelj nije imao na raspolaganju drugo do u sudskom
postupku tužbom potraživati isplatu (budući drugom ovršnom ispravom ne
raspolaže).
4. Budući se tuženik nije protivio povlačenju tužbe to je na temelju čl. 193. st.
2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 nadalje ZPP) valjalo riješiti
kao u stavku I. izreke rješenja.
5. Odredbom čl. 158.st.1. i st. 2. ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče
tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove
postupka. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se
odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili
zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je
tužitelju naknaditi tuženik.
6. S obzirom da je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu nakon podnošenja
tužbe (i nakon što je zaprimio na očitovanje tužbu) tuženik je dao povoda za tužbu
budući nije tužitelju pravovremeno isplatio plaću za utuženi period a niti je tužitelju
ikada uručio obračun plaća za period od odjave iz radnog odnosa do dana utvrđenog
sudskog raskida radnog odnosa (suprotno tuženik nije dokazao) radi čega tužitelj nije
bio u mogućnosti ostvariti prisilnu naplatu svojih potraživanja u ovršnom postupku.
Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju prouzročene troškove postupka u iznosu od
2.500,00 kuna a koji se trošak odnosi na nagradu za zastupanje po punomoćniku pri
sastavu tužbe i podneska od 21. siječnja 2021. za svaku radnju po 100 bodova,
ukupno 2.000,00 kuna uvećano za PDV 25% prema Tar.br.7.1. i 8.1. Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14,
118/14 i 107/15).
7. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak na ime sudskih pristojbi na tužbu
budući tužitelj pristojbu nije platio a niti će biti pozvan na plaćanje iste s obzirom da je
riječ o radnom sporu u kojem je radnik oslobođen obveze plaćanja pristojbi (čl. 11.
st1.t.3. Zakona o sudskim pristojbama, Narodne Novine 118/18).
U Pazinu dana 23. rujna 2021.
Sudac
Biljana Pamić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovoga suda u tri pisana primjerka u roku od 15 dana od dostave
rješenja.
DNA:
1. pun. tužitelja, 2. pun. tuženika
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.