1

Poslovni broj: UsI-2808/20-16

 

 

Poslovni broj: UsI-2808/20-16

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Kristini Senjak Krunić i Aniti Zlodi, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja K. P. d.o.o. sa sjedištem u Z., zastupanog po direktoru Z. P., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Z., radi poreznog duga, dana 23. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z. KLASA: UP/l-415-02/2020-010/18, URBROJ: 513-07-01-2020-02 od 11. rujna 2020.             

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/l-415-02/2020-010/18, URBROJ: 513-07-01-2020-02 od 11. rujna 2020. raskida se Upravni ugovor, KLASA: 415-02/2020-010/298, URBROJ: 513-07-01-2020-03 od 29 travnja 2020. između Ministarstva, zastupanog po pomoćnici pročelnice Područnog ureda Z., M. B. J. temeljem ovlaštenja KLASA: 080-08/20- 01/3 URBROJ: 513-07-21-08-20-1 od 28. veljače 2020. i tužitelja kao poreznog obveznika, OIB: … kojeg zastupa ovlaštena osoba direktor Z. P., iz Z., OIB: …, radi namirenja dospjelog poreznog duga u dvadeset četiri (24) jednaka mjesečna anuiteta.

 

2.              Tužitelj u tužbi osporava tuženikovu odluku ukazujući na netočnost iznesenih podataka da je prema planu otplate reprogramiranih obveza ukupni dospjeli iznos četiri (4) mjesečna anuiteta iznosi 92.702,64 kn, a da je od toga uplaćeno svega 24.328,42 kn. Objašnjava da je prema otplatnom planu prva rata trebala biti plaćena 29. svibnja 2020., ali da otplatni plan nije dobiven kod potpisivanja ugovora već u šestom (6) mjesecu, odnosno nakon što je prva rata već bila u dospijeću. Ističe da je u vrijeme donošenja osporenog rješenja bilo uplaćeno 47.453,96 kn, a ne kako tuženik navodi 24.328,42 kn. Dodaje da su uplaćenim ratama neki otplatni planovi isplaćeni u cijelosti. Napominje da su nakon osporenog rješenja o raskidu Upravnog ugovora i dalje plaćane obveze iz ugovora pa je do podnošenja tužbe uplaćeno narednih 46.251,08 kn. Navodi kako ne bježi od obveza te ih pokušava podmirivati prema mogućnostima u novonastaloj situaciji. Naime, pandemia Covid uzrokovala je pad poslovanja preko 70%, jer obavlja najugroženiju granu gospodarstva hotelijerstvo i ugostiteljstvo. Ističe da bi raskidom predmetnog Upravnog ugovora poslovanje bilo onemogućeno radi čega bi morao otpustiti radnike i zatvoriti objekt, a onda se niti država neće moći naplatiti što nije ničiji interes. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje.

 

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu iznosi da Porezna uprava i tužitelj radi namirenja dospjelog duga slobodnom voljom 29. travnja 2020. sklopili Upravni ugovor KLASA: 415- 2020-010/298, URBROJ: 513-07-01-2020-03 na dvadeset i četiri (24) jednaka mjesečna anuiteta od kojih prvi dospijeva 29. svibnja 2020., a posljednji 29. travnja 2022. Sklopljenim Upravnim ugovorom utvrđen je iznos poreznog duga temeljem potvrde o stanju duga Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave M. KLASA: UP/l-415-02/20-010/58 URBROJ: 513-07-01-05-20-02 od 24. travnja 2020. Dodaje da Porezna uprava potražuje od tužitelja na dan 24. travnja 2020. iznos od 522.309,10 kuna od čega je glavnica 517.259,38 kuna, a kamate 5.049,72 kuna. Sastavnim dijelom Upravnog ugovora smatra se Plan otplate reprogramiranih obveza prema kojem prvi mjesečni anuitet u iznosu od 23.175,66 kuna dospijeva 29. svibnja 2020. godine (30 dana po sklapanju upravnog ugovora) te ukupni dospjeli iznos četiri (4) mjesečna anuiteta do dana donošenja rješenja o raskidu upravnog ugovora iznosi 92.702,64 kuna. Zbog nepoštivanja obveza po sklopljenom Upravnom ugovoru Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Z. je dana 13. srpnja 2020. tužitelja pozvao da u roku od osam (8) dana od primitka poziva podmiri dva (2) anuiteta koji su dospjeli 29. svibnja 2020. i 29. lipnja 2020. u ukupnom iznosu od 46.351,32 kuna, koji poziv je tužitelj uredno zaprimio 16. srpnja 2020. Iznosi da je nakon proteka ostavljenog roka za plaćanje, odnosno 30. srpnja 2020. tužitelj djelomice podmirio traženi iznos , odnosno uplatio je 24.328,42 kuna, i to uplatama kojima je po računima šifra vrste prihoda 1201, 2283, 8168 i 8486 obuhvaćena obveza dospjelog samo prvog anuiteta u iznosu od 23.125,54 kuna, a po računima šifra vrste prihoda 1880, 2715 i 5262 obuhvaćena je obveza prvog dospjelog anuiteta u iznosu 50,12 kuna te su preostala 23 nedospjela anuiteta u iznosu od 1.152,76 kuna. Naglašava da uplate tužitelja od 11. rujna 2020. u iznosu od 23.125,54 kuna kojima je bila obuhvaćena obveza dospjelog drugog anuiteta koje je tužitelj izvršio na dan donošenja osporenog rješenja, i to 48 dana nakon proteka po pozivu ostavljenog roka, nisu bile vidljive istog dana, jer nisu bile automatski proknjižene u sustavu platnog prometa, već su navedene uplate bile vidljive 12 rujna 2020. Budući da tužitelj u ostavljenom roku nije podmirio dug po osnovi dospjelih anuiteta, a u međuvremenu su 29. srpnja 2020. i 31. kolovoza 2020. temeljem sklopljenog Upravnog ugovora dospjeli treći i četvrti anuitet u ukupnom iznosu od 46.351,32 kuna, sukladno članku 101. stavak 14. Općeg Poreznog Zakona („Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20) 11. rujna 2020. doneseno osporeno rješenje. Neosnovanim smatra prigovor tužitelja prema kojem je uplatio daleko veći iznos od utvrđenog u rješenju o raskidu upravnog ugovora, a što je razvidno iz kartica stanja njegovog duga u kojima su obuhvaćene sve uplate do dana donošenja osporenog rješenja kao i uplate nakon njegovog donošenja. Uvidom u informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 29. svibnja 2020. (datum dospijeća prvog anuiteta po sklopljenom upravnom ugovoru) do 31. prosinca 2020. godine (završetak knjigovodstvene godine) uplatio ukupno 116.830,58 kuna, a u istom razdoblju preuzete obveze po Upravnom ugovoru iznose 185.405,28 kuna, iz čega je razvidno da porezni obveznik do kraja knjigovodstvene godine nije podmirio obvezu u iznosu od 68.547,70 kuna. Napominje da je uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno da se osim nepridržavanja rokova plaćanja dogovorenih upravnim ugovorom, tužitelj ne pridržava niti plaćanja dospjelih tekućih obveza zbog čega je Služba za ovrhu Porezne uprave 12. studenog 2020. izdala rješenje o pljenidbi novčanih sredstava sa žiro računa na ukupan iznos duga od 426.810,49 kuna od čega je do danas naplaćeno 104.628,32 kn. Stoga smatra da ispunjene pretpostavke za raskid Upravnog ugovora radi čega predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

 

4.              Sud je 16. rujna 2021. održao raspravu u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS).

 

5.              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

 

6.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

7.              Prema podacima spisa predmeta 29. travnja 2020. tužitelj i tuženik su sklopili Upravni ugovor KLASA: 415- 2020-010/298, URBROJ: 513-07-01-2020-03 radi namirenja tužiteljevog dospjelog poreznog duga koji prema potvrdi o stanju duga na dan 24. travnja 2020. iznosi 522.309,10 kn (od čega glavnica iznosi 517.259,38 kn, a kamate 5.049,72 kn). Tim ugovorom tužitelj se obvezuje navedeni dug platiti u 24 jednaka mjesečna anuiteta prema Planu otplate reprogramiranih obveza koji je sastavni dio tog ugovora. Stranke su također ugovorile da u slučaju tužiteljevog nepoštivanja odredbi sklopljenog ugovora, tuženik ga može jednostrano raskinuti.

 

8.              Uvidom u plan otplate reprogramiranih obveza, određeno je da će se one izvršiti u 24. jednaka mjesečna anuiteta za vrste prihoda po šiframa 1201 (PDV), 1880 (porez i prirez na dohodak od nesamostalnog rada - plaća), 2283 (doprinos za MO II stup temeljem radnog odnosa), 2715 (članarina TZ), 5262 (članarina HGK), 8168 (doprinos za MO na te. gen. solid. temeljem radnog odnosa) 8486 (doprinos za ZO na temelju radnog odnosa) s tim da prvi anuitet dospijeva 29. svibnja 2020., a posljednji 29. travnja 2022. s mjesečnim iznosom od 23.175,66 kn.

 

9.              Uzimajući u obzir Plan otplate reprogramiranih obveza i stanje računa tužitelja na dan 13. srpnja 2020., Sud nalazi da tužitelj nije podmirio ukupni dospjeli iznos dva (2) mjesečna anuiteta od 46.351,32 kuna. Zbog nepoštivanja obveza po sklopljenom Upravnom ugovoru tuženik je 13. srpnja 2020. tužitelja pismeno pozvao da u roku od osam (8) dana od primitka poziva podmiri dva (2) anuiteta koji su dospjeli 29. svibnja 2020. i 29. lipnja 2020. u ukupnom iznosu od 46.351,32 kuna, a koji je tužitelj uredno zaprimio 16. srpnja 2020. Tužitelj je 30. srpnja 2020. djelomice podmirio traženi iznos, odnosno uplatio je 24.328,42 kuna, i to uplatama kojima je po računima šifra vrste prihoda 1201, 2283, 8168 i 8486 obuhvaćena obveza dospjelog prvog anuiteta u iznosu od 23.125,54 kuna, a po računima šifra vrste prihoda 1880, 2715 i 5262 obuhvaćena je obveza prvog dospjelog anuiteta u iznosu 50,12 kuna te preostala 23 nedospjela anuiteta u iznosu od 1.152,76 kuna.

 

10.              Odredom članka 101. stavka 13. Općeg Poreznog Zakona („Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20) propisano je da će porezno tijelo jednostrano raskinuti upravni ugovor zbog nepoštivanja utvrđenih rokova plaćanja i načina namirenja poreznog duga.

 

11.              Budući da tužitelj u ostavljenom roku nije podmirio dug po osnovi dospjelih anuiteta, a u međuvremenu su dana 29. srpnja 2020. i 31. kolovoza 2020. temeljem sklopljenog Upravnog ugovora dospjeli treći i četvrti anuitet u ukupnom iznosu od 46.351,32 kuna, pravilno je tuženik skladno citiranom zakonskom članku raskinuo Upravni ugovor sklopljen s tužiteljem.

 

12.              Neosnovano se tužitelj poziva na uplatu od 23.125,54 kn koju je izvršio 11. rujna 2020., a koju tuženik nije uzeo u obzir prilikom donošenja osporenog rješenja. Ovo iz razloga što je tužitelj navedenu uplatu izvršio na dan donošenja osporenog rješenja, kada prema navodima tuženika ona nije bila vidljiva, jer nije bila automatski proknjižena u sustavu platnog prometa, već je bila vidljiva tek 12 rujna 2020.

 

13.              Prigovor tužitelja da je uplatio daleko veći iznos od utvrđenog u osporenom rješenju ne dovodi do drugačijeg rješenja ove upravne stvari. Naime, prema navodima tužitelja koje tuženik nije osporio uvidom u informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 29. svibnja 2020. (datum dospijeća prvog anuiteta po sklopljenom upravnom ugovoru) do 31. prosinca 2020. (završetak knjigovodstvene godine) uplatio ukupno 116.830,58 kuna, a u istom razdoblju preuzete obveze po Upravnom ugovoru iznose 185.405,28 kuna, iz čega je razvidno da tužitelj do kraja knjigovodstvene godine nije podmirio obvezu u iznosu od 68.547,70 kuna. Dakle, tužitelj nije podmirio dug po osnovi dospjelih anuiteta.

 

14.              Slijedom navedenog osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja radi čega je temeljem članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 23. rujna 2021. 

 

Sutkinja

Kristina Senjak Krunić, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.