- 1 -              I Kž 362/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 362/2019-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. H. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 i 51/01 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesene protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 14. ožujka 2019. broj K-12/2012-142, u sjednici održanoj 23. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

              Žalba državnog odvjetnika obija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom, temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), oslobođeni su optužbe opt. R. H., opt. R. P. i opt. Z. Ž. da bi počinili kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ/97, činjenično i pravno opisano u izreci te presude. Ujedno je odlučeno da nužni izdaci optuženika te nužni izdaci njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, sukladno čl. 149. st. 1. ZKP/08.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i uputi sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovore na žalbu podnijeli su opt. R. H. po svojoj braniteljici G. G., opt. R. P. po svom branitelju Z. Ž. i opt. Z. Ž. po braniteljici I. R. R. u kojima pobijaju žalbene navode ističući njihovu neosnovanost te predlažu da se žalba državnog odvjetnika odbije.

 

4. Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08-I), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske te je u roku vraćen.

 

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

6. Žalitelj smatra pogrešnom ocjenu prvostupanjskog suda o nedokazanosti kaznenog djela jer svjedok B. P. dosljedno tereti optuženike da su, zajedno s njim, počinili predmetno razbojništvo u poslovnici ZAP-a V.. Taj svjedok iznosi jednaku dinamiku događaja kao i svjedoci očevici, zaposlenici ZAP-a koji su se tamo zatekli, osim u pitanju broja počinitelja, što državni odvjetnik smatra nebitnim s obzirom na stanje prepasti u kojem su se svjedoci nalazili. Motiv za lažno terećenje optuženika ne proizlazi iz dokaza u spisu, posebno u odnosu na opt. R. P., što prvostupanjski sud zanemaruje. Stoga je oslobađajuća presuda rezultat pogrešne ocjene utvrđenih činjenica.

 

7. Nasuprot tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud sve činjenice u postupku potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da nema sigurnih dokaza koji bi potkrijepili navode optužbe.

 

7.1. Činjenica je da je protiv svjedoka B. P. još 2001. vođena istraga zbog učina predmetnog kaznenog djela razbojništva, ali je državni odvjetnik odustao od progona te je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2002. protiv njega pravomoćno obustavljen kazneni postupak. Stoga se svjedoku B. P. za to kazneno djelo, temeljem postojećih dokaza, više ne može suditi.

 

7.2. Nastavno, tek 11. kolovoza 2006. svjedok B. P. podnosi kaznenu prijavu protiv ovdje optuženih osoba te daje iskaz pred sucem istrage 3. veljače 2009. kojim tereti optuženike. Uz stanovita odstupanja, svjedok je ponovio svoje tvrdnje pred sudom navodeći da su pri učinu kaznenog djela, osim njega, sudjelovale i ovdje optužene osobe koje su bile maskirane i naoružane pištoljima, tj. tvrdi da su ulaskom u poslovnicu djelo izvršile četiri osobe.

 

7.3. Drugih personalnih ili materijalnih dokaza koji bi povezivali optuženike s učinom predmetnog kaznenog djela, nema.

 

7.4. Svjedoci koji su bili nazočni u poslovnici ZAP-a kritične prilike B. K., D. P. i M. Ž., dosljedno tvrde da su pri razbojništvu sudjelovale dvije, a najviše tri maskirane osobe koje oni ne mogu prepoznati.

 

7.5. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se, samo na temelju iskaza svjedoka B. P., ne može zasnovati osuđujuća presuda s obzirom na nedosljednosti u njegovom iskazu te proturječja s drugim dokazima, a sve u kontekstu mogućeg razloga za lažno terećenje optuženika. Naime, bitno je proturječje u broju počinitelja (dva do tri ili četiri) koju žalitelj bezuspješno pokušava relativizirati. Osim toga, postoji proturječje u količini otuđenog novca jer svjedok B. P., u svom prvom iskazu pred sucem istrage, govori o svoti od oko 600.000,00 kn, dok iz službenih podataka poslovnice proizlazi da im je otuđeno 398.538,00 kn, što je značajno manje. Konačno, ali ne manje važno, nesporno je da su opt. R. H. i opt. Z. Ž. teretili svjedoka P. za počinjenje kaznenog djela ubojstva i pokušaja ubojstva posljedicom čega je on pravomoćno osuđen na dugotrajnu kaznu zatvora.

 

7.6. Iako državni odvjetnik u žalbi tvrdi da motiv ovog svjedoka za lažno terećenje u postupku nije dokazan, on je životno i logički prihvatljiv, posebno ako se cijeni i dio njegovog iskaza od 3. veljače 2009. kada izrijekom kaže "da se odlučio govoriti o tome kako bi vratio istom mjerom onima koji su mene smjestili u zatvor".

 

7.7. S druge strane, državni odvjetnik pokušava osnažiti značaj terećenja svjedoka B. P. time što su ostali svjedoci očevici opisivali tijek događaja na istovjetan način što, smatra žalitelj, pokazuje da taj svjedok govori istinu. Međutim, prvostupanjski sud pravilno uočava da svjedoku P. može biti poznata dinamika događaja jer je i sam u njemu učestvovao ili iz priče drugih osoba, a ovaj žalbeni sud nalazi da mu to može biti poznato i iz podataka kaznenog postupka koji se protiv njega nesporno vodio zbog istog kaznenog djela.

 

7.8. Zaključno, dakle, iskaz svjedoka B. P., kao jedinog dokaza optužbe o identitetu počinitelja, trpi brojne prigovore po pitanju njegove vjerodostojnosti pa je zaključak prvostupanjskog suda o izostanku sigurnih dokaza koji potvrđuju navode optužnice, jedini moguć i pravilan.

 

8. S obzirom da se navodima žalbe pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ne dovodi s uspjehom u sumnju, a ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08-I, ovaj žalbeni sud ne nalazi povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482. ZKP/08-I, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 23. rujna 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.