Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: Pr-39/2020-10
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, Metković
Poslovni broj: Pr-39/2020-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Rajki Ćubela,u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz D., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnici B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici u P., protiv tuženika N. t. F. d.o.o. P., .OIB: … , koje zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u M., radi djelomičnog poništenja ugovora o radu, nakon zaključene glavne rasprave dana 24. kolovoza 2021., u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom i punomoćnika tuženika, dana 23.rujna 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je odredba članka 4. stavak 2. Ugovora o radu, sklopljenog dana 30. lipnja 2020. godine, između tužitelja i tuženika, pod brojem: …, nezakonita te se ta odredba poništava, a tuženiku nalaže sa tužiteljem sklopiti dodatak (aneks) tom ugovoru o radu, a kojim dodatkom će se izmijeniti članak 4. stavak 2. Ugovora o radu na način da će umjesto riječi: “radno vrijeme radnika je jednokratno“ unijeti riječi: “radno vrijeme radnika obavljat će se kroz rad u smjenama-turnusima“, to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, koje kamate teku od presuđenja do isplate, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od … kuna, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 30. lipnja 2020. godine između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca, sklopljen ugovor o radu kojim je tužitelj zasnovao radni odnos na poslovima manipulant-vatrogasac. Ugovor je notiran kod tuženika pod brojem:... Predmetni ugovor o radu potpisan je 30. lipnja 2020. godine, sukladno pozivu tuženika da se ugovor mora potpisati do 12,00 sati, jer će se u protivnom smatrati da tužitelj ne želi sklopiti ugovor o radu. Iz predmetnog ugovora proizlazi da se isti sklapa na neodređeno vrijeme, a da bi tužitelj otpočeo sa radom dana 9. lipnja 2020. godine, s tim da je neprijeporna činjenica kako je ovaj ugovor o radu rezultat činjenice da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama poslovni broj: Pr- … od 12. travnja 2018. godine, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž R-… od 26. svibnja 2020. godine, prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i suđeno da se poništava kao nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika br. 309 od 22. rujna 2017. godine, utvrđuje da otkaz tuženika tužitelju nije dopušten, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na posao. Dakle, riječ je o ugovoru o radu kojim se u biti izvršava presuda, s tim da se ima smatrati da radni odnos nikada nije prestao. Navedenim ugovorom o radu određeno je radno mjesto tužitelju, opis poslova koje mora obavljati te pitanja radnog vremena, plaće i slično. Temeljem članka 133. stavak 1. Zakona o radu, tužitelj, putem ovlaštenih punomoćnika, smatrajući da mu je ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenim sa tuženikom dana 30. lipnja 2020. godine, djelomično povrijeđeno pravo iz radnog odnosa, podnio je tuženiku zahtjev za ostvarenje povrijeđenog prava iz radnog odnosa, a koji zahtjev je tuženik primio 3. srpnja 2020. godine. Tuženik nije udovoljio navedenom zahtjevu tužitelja pa su ostvareni uvjeti iz članka 133. stavak 2. Zakona o radu za podnošenje ove tužbe i zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa pred sudom. S obzirom da se radi o sklopljenom ugovoru o radu pod izmijenjenim uvjetima, to, sukladno odredbi članka 123. stavak 2. Zakona o radu, tužitelj ima pravo pred nadležnim sudom osporavati takav ugovor, a s obzirom da je onaj osnovni ugovor o radu, ovim ugovorom sklopljenim dana 30. lipnja 2020. godine, izmijenjen dijelom na štetu tužitelja. Konkretno, tužitelj smatra da je upravo odredba članka 4. stavak 2. toga ugovora nezakonita, suviše, da iz te odredbe predmetnog ugovora o radu, točnije članka 4. stavak 2. proizlazi da bi radno vrijeme tužitelja bilo određeno kao jednokratno,a što je potpuno suprotno ranijem ugovoru, kojega je tuženik dužan dosljedno primijeniti, temeljem pravomoćne sudske odluke. Naime, ovakvo određivanje radnog vremena u odnosu na tužitelja je nezakonito, a to iz slijedećih razloga: Prvenstveno se ukazuje na ugovor o radu sklopljen između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika dana 30. lipnja 2015. godine po kojem je, člankom 4. stavak 2. ugovora raspored rada i radno vrijeme utvrđeno kao jednokratno ili u turnusu, s tim da je riječ o ugovoru koji se odnosi na isto radno mjesto, dakle, radno mjesto manipulanta-vatrogasca i koji ugovor, s obzirom na poništenu Odluku o otkazu ugovora o radu br. … od 22. rujna 2017. godine proizvodi učinke za tužitelja i tuženika, a tuženika obvezuje na dosljednu primjenu pravomoćne sudske odluke. Činjenica je da bi od donošenja odluke o otkazu pa do danas došlo do određenih strukturnih promjena u tom društvu, međutim, tužitelj, a s obzirom na naprijed citiranu presudu, ima sva ona prava koja je imao po ugovoru od 30. lipnja 2015. godine jer se, a s obzirom na presudu, ima smatrati da mu radni odnos nije prestao. To posebno iz razloga što je tuženik sa drugim radnicima raspoređenim na isto radno mjesto manipulanta-vatrogasca sklopio nove ugovore o radu po kojim ugovorima nijedan od radnika na tom radnom mjestu nema odredbu u ugovoru o radu po kojoj bi radno vrijeme radnika bilo jednokratno, odnosno svi radnici na radnom mjestu manipulant-vatrogasac rade u turnusima-smjenama, što ne bi trebalo biti prijeporno, a s obzirom na narav poslova i radnih zadaća ovoga radnog mjesta neminovno je da raspoređeni radnici poslove i radne zadaće obavljaju u smjenama. Na opisani način, dakle stavkom u nametnutom i ucjenjivačkom dijelu (članak 4. stavak 2.) ugovora o radu, po kojem je radno vrijeme tužitelja jednokratno, tuženik namjerno, svjesno i s očitim ciljem da natjera tužitelja na neprihvaćanje takvoga ugovora, dovodi tužitelja u nepovoljniji položaj spram ostalih radnika na tom istom radnom mjestu. Naime, a s obzirom na to da bi njegovo radno vrijeme bilo jednokratno dok ostali radnici na radnom mjestu manipulant-vatrogasac rade u turnusu, tužitelj bi imao više sati rada od ostalih radnika na istom radnom mjestu, ali i manja primanja, s obzirom da rad u turnusu podrazumijeva i rad noću, rad vikendom i blagdanima te dežurstva i noćne smjene, a jednokratno radno vrijeme podrazumijeva rad od 7,00 do 15,00 sati. Kod toga se posebno ističe važna činjenica da je tuženik kao poslodavac donio dana 5. svibnja 2020. godine obvezujuću Odluku broj: … kojom je točno odredio za koje radnike se utvrđuje jednokratno radno vrijeme, a u kojoj odluci se nigdje ne spominje radno mjesto manipulant-vatrogasac. Stoga tužitelj smatra da je na ovaj način on doveden u neravnopravan položaj spram ostalih radnika na istom radnom mjestu te da je riječ o jednoj vrsti diskriminacije, šikanoznog ponašanja tuženika, izbjegavanja postupanja po pravomoćnoj sudskoj odluci s konačnim ciljem da tuženik naškodi tužitelju i natjera ga da ovakav ugovor ne prihvati, a to s obzirom da jedino u njegovom ugovoru o radu u članku 4. stavak 2. stoji da je rad i radno vrijeme tužitelja jednokratno, dok kod ostalih radnika sa kojima su sklopljeni ugovori o radu za obavljanje poslova manipulant-vatrogasac nema takve odredbe, što ove radnike dovodi u povoljniji položaj u odnosu na tužitelja, iako i oni i tužitelj obavljaju identične poslove i radne zadaće. Imajući u vidu naprijed iznijete činjenice te prava koja tužitelju pripadaju sukladno ugovoru o radu od 30. lipnja 2015. godine i pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama poslovni broj: Pr-… od 12. travnja 2018. godine, jasno je da konkretna odredba članka 4. stavak 2. Ugovora o radu potpisanog 30. lipnja 2020. godine po kojoj je radno vrijeme tužitelja i rad utvrđen kao jednokratan, nije u skladu sa zakonom i citiranom sudskom odlukom te ugovorima o radu, sklopljenim sa ostalim radnicima, raspoređenim na radnom mjestu manipulanta-vatrogasca, a kojima je u istom članku određeno da će rad obavljati u smjenama-turnusima. Slijedom svega navedenog tužitelj je podnio ovu tužbu i predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava sve navode tužitelja iznijete u tužbi, koji su u suprotnosti s navodima tuženika. Stoji činjenica da je tuženik dana 30. lipnja 2020. godine s tužiteljem sklopio Ugovor o radu kojim je tužitelj s tuženikom zasnovao radni odnos na poslovima „manipulant – vatrogasac“, koji je Ugovor evidentiran pod poslovnim brojem tuženika 1306. Nesporno je da je Ugovor između parničnih stranaka sklopljen na neodređeno vrijeme, a nakon što je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, stalna služba u Pločama poslovni broj Pr-… od 12. 04. 2018. godine, a koja je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R-… od 26. 05. 2020. godine kojim je tužitelj vraćen na poslove na kojima je i do tada radio, poslovi „manipulant – vatrogasac“. Tužitelj navodi da bi njegovo pravo iz radnog odnosa bilo djelomično povrijeđeno glede prethodno sklopljenog Ugovora o radu, te je podnio spram ovog tuženika Zahtjev za ostvarivanje povrijeđenog prava, te ističe da je tužiteljev raniji, a u odnosu na ovi Ugovor povrijeđeno tužiteljevo pravo, a to je da je ovim novim Ugovorom navedeno da je radno vrijeme tužitelja jednokratno. Svi navedeni razlozi u svezi predmetnog Ugovora o radu, glede jednokratnog radnog vremena tužitelja su neosnovani iz razloga što, prema odredbama Zakonu o radu, se opravdano ukazuje, a glede vođenja poslova od strane Uprave društva, organizacijski razlozi, da je autonomno pravo poslodavca da svoje poslovanje u najvećoj mogućoj mjeri prilagodi svojim potrebama i tehnološkim mogućnostima, a tuženik, kao poslodavac je pri donošenju svoje Odluke poštovao sve kriterije, a što mu nalažu odredbe Zakona o radu i opći akti društva tuženika, tj. vodio je računa o starosnoj dobi tužitelja, o stupnju njegove stručne spreme, o socijalnom kriteriju, o njegovom zdravstvenom stanju, tj. nije prema tužitelju postupano diskriminatorno, tj. protivno zabrani nejednakoga postupanja, jer je tuženik vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti tužitelja, kada je u Ugovor navedeno jednokratno radno vrijeme tužitelja na navedenim poslovima. Sve odluke koje je tuženik donio, a koje se odnose na tužitelja, tuženik drži da su zakonite, jer su donijete sukladno općim aktima društva tuženika i sukladno Zakonu o radu. Naime, Uprava društva vodi poslove društva na vlastitu odgovornost, jer je svaki poslodavac samostalan u određivanju svoje organizacije poslovanja, a pravo je poslodavca da u svakom trenutku organizira proces rada prema svojim potrebama u cilju uspješnijeg/ekonomičnijeg poslovanja, a što uključuje i mogućnost da se takvom poslovnom politikom pojavi potreba za donošenjem ovakve Odluke, glede rasporeda radnika, trajanja radnog vremena i organizacije procesa rada na poslovima na koje je tužitelj raspoređen. Važno je reći i da je ovo pravo poslodavcu dano da on uvijek može imati potrebu za uspješnijim poslovanjem sukladno svojim shvaćanjima. Osim ukidanja radnog mjesta, česti je slučaj da poslodavac ima potrebu smanjiti broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu, reorganizirati potrebe rada po smjenama i slično. Slijedom navedenog, razvidno je da poslodavac ima priličnu slobodu u odabiru gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga kod organiziranja procesa rada, te mu zakonodavac daje fleksibilnost da svojim ljudskim resursima upravlja racionalno u uvjetima promjenjivog tržišnog gospodarstva i konkurencije. Zbog svega navedenog tuženik drži da tužitelj svojom tužbom i onako postavljenim tužbenim zahtjevom, nije dokazao svoje tvrdnje iz tužbe da bi bila djelomično nezakonita Odluka u Ugovoru o radu u pogledu radnog vremena koje je tuženik ponudio, a tužitelj potpisao u sklopljenog Ugovoru o radu, a koje je radno vrijeme jednokratno. Stoga tuženik i predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti, te ga obvezati da tuženiku naknadi troškove ovog postupka.
3. Nakon što je tužitelj upozoren na potrebu uređenja tužbenog zahtjeva, tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu koje je održano dana 24. kolovoza 2021. iz tužbenog zahtjeva izostavio riječi koje se odnose na diskriminaciju.
4. Izvedeni su dokazi: uvidom u sve priložene isprave: ugovor o radu od 30. lipnja 2020. te opis ranog mjesta, Zahtjev za ostvarenje povrijeđenog prava iz radnog odnosa, Očitovanje na Zahtjev za ostvarenje povrijeđenog prava iz radnog odnosa, spis ovog suda poslovni broj Pr-108/17 (Pu P-555/19), saslušanjem svjedoka T. K. i Ž. G. te saslušanjem tužitelja.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nezakonitom i poništenja odredbe članka 4. stavak 2. Ugovora o radu, sklopljenog dana 30. lipnja 2020. godine, između tužitelja i tuženika, pod brojem: 1306, s nalogom tuženiku da s tužiteljem sklopi dodatak (aneks) ugovoru o radu, a kojim dodatkom će se izmijeniti članak 4. stavak 2. Ugovora o radu na način da će umjesto riječi: “radno vrijeme radnika je jednokratno“ unijeti riječi: “radno vrijeme radnika obavljat će se kroz rad u smjenama-turnusima“.
7. Među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto manipulant-vatrogasac koji ugovor je potpisan dana 30. lipnja 2020. godine.
8. Iz odredbe čl. 4. st. 2. Ugovora o radu proizlazi da je radno vrijeme radnika jednokratno. Raspored radnog vremena (tjedni raspored, dnevni početak i završetak, vrijeme korištenja stanke) utvrđuje poslodavac posebnom pisanom odlukom sukladno pozitivnim propisima i preraspodjeli rada.
9. Sporna je odredba čl. 4. st. 2. ugovora o radu u kojoj je određeno da je radno vrijeme radnika jednokratno.
10. Iz iskaza svjedoka T. K. proizlazi da je kod tuženika zaposlen kao rukovoditelj službe skladištenja i manipulacije derivata. U službi je zaposleno 11 radnika na radnom mjestu manipulant-vatrogasac. Prošle godine su manipulanti-vatrogasci radili u smjenama, turnusima po 3 dana, što se pokazalo naporno pa su to promijenili da rade 2 dana u turnusima, odnosno 2 dana rade, a 2 dana su slobodni. Puno bolji je efekt rada, ljudi su manje umorni te im ne pada koncentracija prilikom obavljanja poslova. Na ovaj način ne rade samo tužitelj i T. M.. Jedan od razloga su psihofizičke sposobnosti tih djelatnika. Radi se sa opasnim materijalom, punjenjem autocisterni, nekad i preko 100 dnevno, tako da djelatnici moraju biti spremni za obavljanje ovog posla. Poznato mu je da se tužitelj vratio na posao nakon sudske odluke, pa baš nekako u to vrijeme on je postao rukovoditelj službe skladištenja i manipulacije, a prethodno je bio voditelj službe kontrole i procesa rada. S tužiteljem je dosta razgovarao pa mu je u razgovoru iznosio i neke svoje probleme. Njegova procjena je bila da tužitelj u početku radi od 7-15 sati što je manje naporno za njega, nego da radi 12 sati u smjeni. Tužitelj je iskazao želju da radi u smjenama pa mu je rekao neka prođe jedan period prilagodbe pa će kroz organizaciju rada vidjeti kada će doći vrijeme da on počne raditi u turnusu 12 sati dnevno. Tužitelj nije nešto posebno inzistirao da odmah počne raditi 12 sati dnevno, a ne zna ni zašto bi kad plaća ostaje ista, a puno je lakše raditi 8 sati nego u turnusu. Nakon nekog vremena, preciznije od 8. veljače ove godine, ukazale se potreba u službi za zaštitu okoliša da su im potrebna 2 manipulanta-vatrogasca za ispomoć, tako da je tužitelj i još jedan djelatnik, uz njihov pristanak, prešao u službu za zaštitu okoliša i u toj službi rade u smjenama. Tužitelj je i prije bio na ispomoći u toj službi tako da je prošao kompletnu obuku za rad u toj službi. Ugovor o radu je ostao isti jer u sistematizaciji ovo mjesto na kojem je tužitelj kao ispomoć nosi manje bodova pa mu nisu htjeli dirati u plaću. Naglasio je da sami proces rada diktira radno vrijeme. On je samostalan u organizaciji rada cijele službe, tako i u određivanju radnog vremena. Samostalan je u rasporedu radnog vremena radnika pa tako i tužitelja. Tužitelj trenutno radi u smjenama, iako se jučer vratio s godišnjeg odmora. Upoznat je s ugovorima o radu svih radnika manipulanata-vatrogasaca, ali ih nema kod sebe. Ne sudjeluje u sklapanju tih ugovora o radu. Poštuje ugovore o radu i nijedan djelatnik neće raditi ništa što mu nije u okviru ugovora o radu. Ne zna piše li u ugovoru o radu tužitelja da je njegovo radno vrijeme u smjenama ili jednokratno. Glavni posao u službi zaštite okoliša je posao na separatorima. Pojasnio je da je to jedan bazen gdje dolazi do razdvajanja vode i derivata i to je složen posao. Radnici imaju periodične godišnje preglede što se tiče njihove psihofizičke sposobnosti, ali to radi služba sigurnosti i zaštite na radu. Tužitelj nije upućen na procjenu psihofizičkih sposobnosti. Radnici koji rade prekovremeno ostvaruju prekovremene sate rada koji se posebno plaćaju, vjerojatno se plaća i noćni rad. Svi manipulanti ne rade prekovremeno ili noćnu smjenu. Ako se ukaže potreba zapovjednik smjene određuje treba li mu pomoć i koji će djelatnik biti s njim.
11. Iz iskaza svjedoka Ž. G. proizlazi da je zaposlen kod tuženika kao rukovoditelj terminala. Što se tiče manipulanata-vatrogasaca oni su direktno u nadležnosti saslušanog svjedoka T. K., a od 8. mjeseca prošle godine on mu je nadređeni. Prije toga je kod tuženika bio rukovoditelj službe tehničkih poslova. Pogledao je tužiteljev ugovor o radu i vidio je da je ugovoreno jednokratno radno vrijeme. Većina ostalih manipulanata-vatrogasaca radi 12 sati, ali ima izuzetaka. Nije mu poznato zašto je u tužitelja ugovoreno jednokratno radno vrijeme, a kod nekih drugih manipulanata-vatrogasaca 12 sati, jer je taj ugovor sklopljen prije nego je on postao rukovoditelj terminala. Na sastancima dogovaraju potrebe posla svake službe, a radnici prema potrebama posla rade jednokratno ili u turnusima. Osim tužitelja jednokratno je radio T. M., a sada prema potrebi posla tužitelj trenutno radi posao u službi zaštite okoliša i prirode te je jedno vrijeme radio u turnusu. T. K. je ovlašten da organizira svoju službu i raspoređuje radnike što se tiče i radnog vremena, a to mu je omogućio i Zakon o radu, da se rad organizira prema potrebama službe. Pogledao je tužiteljev ugovor o radu. Dužni su poštivati odredbe ugovora o radu. Kazao je da on trenutno radi u turnusima, iako mu je poznat njegov ugovor o radu u kojem stoji jednokratno radno vrijeme. Tužitelj je prihvatio da radi jednokratno jer je potpisao ugovor. Nije vidio ugovor o radu radnika T. M., ali misli da je i on raspoređen i obavlja poslove manipulanta-vatrogasca. Poznato mu je da je M. pretrpio ozljedu na radu, ali mu nije poznat razlog zbog kojeg je sklopljen ugovor o radu za jednokratno radno vrijeme. Kožul je tražio od njega odobrenje da naloži tužitelju rad u smjenama i on mu je dao to odobrenje. Nije mu poznato da bi tužitelj bio poslan zbog izvanrednih okolnosti na procjenu radne sposobnosti izvan firme.
12. Tužitelj je u svome iskazu naveo da smatra da je odredba čl. 4. st. 2. njegovog ugovora o radu u kojem se govori da je njegovo radno vrijeme jednokratno, nezakonita. Ovo iz razloga što je njegov raniji ugovor o radu bio na način da je radno vrijeme bilo uređeno 12-12-24-24 sata. Svi ostali manipulanti vatrogasci imaju ugovore u kojima je radno vrijeme uređeno na takav način. Nakon što je vodio postupak na ovom sudu radi nezakonitog otkaza te nakon što je vraćen na rad, tuženik je sklopio sa njim ovaj ugovor o radu u kojem je ugovoreno jednokratno radno vrijeme. Njegovi kolege imaju oko 20 sati manje rada, a imaju rad vikendom i praznicima koji je više plaćen te rade i po noći, a njemu je uskraćen rad vikendom i noću, pa je oštećen u plaći, dok je njihova plaća veća, s tim da je intenzitet posla veći do 15 sati, kada radi, nego u popodnevnim satima. Otkako je vraćen na rad, ni dana nije radio poslove manipulanta vatrogasca već su mu stalno davali naloge u okviru službe zaštite okoliša gdje je radio vani, kupio smeće i sl. Tuženik je izdao 3 pisana naloga, pa je na zadnji nalog rukom nadopisano da se taj nalog poništava i da se vraća na manipulaciju. Tek otprilike zadnja dva mjeseca radi poslove manipulanta-vatrogasca, ali je radno vrijeme i dalje jednokratno.
13. Iako je tužitelj iz tužbenog zahtjeva ispustio riječi što se odnose na diskriminaciju tužitelja u odnosu na ostale radnike, tužitelj svoju tužbu i dalje temelji na činjenici da je doveden u neravnopravan položaju u odnosu na ostale radnike na istom radnom mjestu te da je riječ o vrsti diskriminacije.
14. Prema odredbi članka 5. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje ZR) poslodavac je dužan poštivati prava i dostojanstvo radnika. Prema stavku 4. navedenog članka zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i radnih uvjeta, uključujući i kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, sukladno posebnim zakonima, dok je prema stavku 5. poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonom.
15. Prema odredbi članka 130. stavka 1. ZR-a postupak i mjere zaštite dostojanstva od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, a to je Zakon o suzbijanju diskriminacije.
16. Odredbom članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD) propisano je da se diskriminacijom smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovog članka (članak 1. stavak 2. ZSD ).
17. Člankom 2. stavkom 1. ZSD-a propisano je da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.
18. Diskriminacija je nejednako postupanje odnosno stavljanje osobe u nepovoljniji položaj na osnovu određenih karakteristika, a postoji kada se zadovolje elementi postojanja slične ili podudarne grupe odnosno pojedinca, različito tretiranje prema zabranjenim osnovama bez opravdanja (bez legitimnog cilja ili je cilj neprimjeren).
19. Prema odredbi članka Članak 17. st. 1. ZSD-a osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti:
1. da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije),
2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije)…
20. Člankom 20. st. 1. ZSD-a je propisano da ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama tog Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije; u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.
21. Ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno te u međusobnoj povezanosti sud utvrđuje da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
22. Prije svega se ističe da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o radu koji su stranke sklopile dana 30. lipnja 2020., odnosno o dvostranom pravnom poslu, koji je izraz volje ugovornih strana. Tužitelj tvrdi da je sklapanjem ovog ugovora, odnosno određivanjem radnog vremena na ugovoreni način, tužitelj diskriminiran u odnosu na ostale radnike na radnom mjestu manipulant-vatrogasac, jer da je kod ostalih radnika radno vrijeme ugovoreno kao rad u turnusu, a kod tužitelja je radno vrijeme ugovoreno kao jednokratno.
23. Ističe se da je tužitelj potpisao ugovor o radu, pristao na ugovorne odredbe, ne tvrdi da je ugovor sklopljen pod prisilom niti u zabludi, dakle sklopljen je slobodnom voljom.
24. Pored utvrđenja nezakonitosti odredbi ugovora, tužitelj traži i poništenje odredbe ugovora za zahtjevom tuženiku da sklopi s tužiteljem dodatak tom ugovoru.
25. Po stavu ovog suda tužitelj koji podnosi zahtjev za utvrđenje nezakonitosti ugovorne odredbe ne može s uspjehom istovremeno tražiti i njezino poništenje, a pogotovo sud nema ovlasti naložiti tuženiku kakav će ugovor o radu, odnosno dodatak ugovora o radu, sklopiti s tužiteljem, jer je to stvar ugovornih strana, pošto se svaki ugovor sklapa suglasnošću ugovornih strana. Ističe se da se u konkretnom slučaju, a u skladu s gore navedenom odredbom čl. 17. ZSD-a, u slučaju utvrđenja diskriminacije tužitelj bi bio ovlašten tražiti da sud tuženiku zabrani poduzimanje neke radnje, odnosno da se izvrši radnja, a već je rečeno da se ne radi o radnji tuženika kao poslodavca, već o ugovoru o radu kao dvostranoobveznom ugovoru.
26. Slijedom svega navedenog trebalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.
27. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje u tekstu ZPP), a tuženiku je priznat trošak zastupanja – jednokratna nagrada u iznosu od … kuna, u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika, uvećano za 25 % PDV-a, sve u ukupnom iznosu od … kuna.
28. Zbog svega izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Metković, 23. rujna 2021.
S u t k i n j a :
Rajka Ćubela
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (čl. 335. ZPP-a).
DNA:
- B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici u P.
- Z. M., odvjetnik u M.