- 1 -              I Kž 624/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 624/2019-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. N. L. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. N. L. i opt. V. B., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 31. svibnja 2019. broj K-9/2017-188, u sjednici održanoj 23. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, opt. N. L. i opt. V. B. kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu, opt. N. L. i opt. V. B. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. KZ/11., za koje su osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju šest godina i šest mjeseci. Na temelju čl. 54. KZ/11. u kaznu zatvora opt. N. L. i opt. V. B. se uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s kaznenim djelom od 9. prosinca 2014. do 9. lipnja 2015., od 30. lipnja 2015. do 28. lipnja 2017. te od 8. rujna 2017. do 10. rujna 2018. Na temelju čl. 148. st. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.-17) naloženo je opt. N. L. i opt. V. B. solidarno naknaditi troškove kaznenog postupka koji obuhvaćaju troškove za svjedoke i vještake u ukupnom iznosu od 117.292,35 kuna, dok se na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08.-17 oboje optuženika oslobađa obveze plaćanja paušalne svote te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženike osudi na kazne zatvora u duljem trajanju i da ih se obveže na naknadu svih troškova kaznenog postupka.

 

2.1. Žalbu je protiv prvostupanjske presude podnio opt. N. L. po branitelju K. P., odvjetniku iz K., "zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešne odluke o kazni i troškovima postupka", predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe "uz nalog da se odmah pusti na slobodu", podredno, da se ta presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

 

2.2. Žalbom prvostupanjsku presudu pobija i opt. V. B. po braniteljima D. K.1 i D. K.2, odvjetnicima iz L., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i troškovima postupka, uz prijedlog da se optuženicu oslobodi od optužbe ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalbe državnog odvjetnika, opt. N. L. i opt. V. B. nisu osnovane.

 

5. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, opt. N. L. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud "propustio analizirati sve izvedene dokaze i dovesti ih u međusobnu korelaciju", no žalitelj time zapravo prigovara utvrđenom činjeničnom stanju. Jednako tako i opt. V. B. navodom da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 9. st. 1. ZKP/08.-17 (obveza da se ispituju i utvrđuju činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist) te da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.-17 jer nema razloga o odlučnim činjenicama, pri čemu žaliteljica nabraja određene zaključke prvostupanjskog suda koji po njoj nisu obrazloženi, također zapravo izražava neslaganje s činjeničnim stanjem utvrđenim po prvostupanjskom sudu.

 

5.1. Opt. V. B. u žabi ponavlja u postupku istaknute prigovore kako se prvostupanjska presuda temelji na nezakonitim dokazima. Naime, smatra da su djelatnici policije radnju očevida započeli bez valjanog naloga državnog odvjetnika budući da je očevid započet 7. prosinca 2014. u 22:40 sati, a nalog je izdan usmeno 7. prosinca 2014. u 23:40 sati, a potvrđen pismeno 8. prosinca 2014. U skladu s čl. 212. st. 1. ZKP/08.-17 djelatnici policije su bez naloga mogli obaviti samo hitnu dokaznu radnju očevida ukoliko se radi o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora do pet godina, a to u ovom predmetu nije slučaj. Stoga su po mišljenju žaliteljice nezakoniti dokazi svi dokazi koji se na tako poduzetom očevidu temelje - zapisnik o očevidu, situacijski plan, zapisnici o pretrazi doma i drugih prostorija, zapisnici o pretrazi pokretnih stvari i bankovnog sefa. Ujedno su nezakoniti i svi dokazi koji se temelje na navedenim zapisnicima o pretrazi i to nalazi i mišljenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. te izlisti ispisa telekomunikacijskog operatera. Dakle, svi nabrojani dokazi su nezakoniti prema čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08.-17 u vezi s čl. 212. st. 1. ZKP/08.-17.

 

5.2. K tome, nezakoniti su i dokazi pribavljeni na temelju naloga suca istrage za pretragom doma i drugih prostorija, pretragom pokretnih stvari i bankovnog sefa te naloga za provjeru uspostavljanja telekomunikacijskih kontakata budući da su ti nalozi nedovoljno obrazloženi i svode se na citiranje zahtjeva državnog odvjetnika. Zbog toga se radi o nezakonitim dokazima u smislu čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08.-17 jer radnjama iz takvih naloga došlo do kršenja nepovredivosti osobnog i obiteljskog života (čl. 35. Ustava Republike Hrvatske) te kršenja slobode i tajnosti svih oblika općenja (čl. 36. Ustava Republike Hrvatske).

 

6. Suprotno tvrdnjama žaliteljice, u pravu je prvostupanjski sud da su sve radnje djelatnika policije usmjerene na otkrivanje počinitelja kaznenog djela i tragova i predmeta važnih za kazneni postupak, bile poduzimane u skladu s tada važećim procesnim odredbama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13. i 145/13. - dalje: ZKP/08.-13). Naime, iz izvješća o osiguranju mjesta događaja (list 29 spisa), službene bilješke i naloga za provođenje očevida (listovi 2 i 3 spisa) te zapisnika o očevidu (list 31-33 spisa), u povezanosti s iskazima djelatnika policije koji su osiguravali mjesto događaja i poduzimali naložene radnje, jasno je da je sama radnja očevida poduzeta na temelju izdanog usmenog, a kasnije i pismeno potvrđenog naloga nadležnog državnog odvjetnika, dok su ranije radnje (prije provođenja očevida) na mjestu događaja policijski službenici poduzimali prije uočavanja da bi se moglo raditi o kaznenom djelu iz nadležnosti županijskog suda. Stoga je radnja očevida i svi dokazi koji su iz istog proizašli zakoniti dokazi pa se pobijana presuda ne temelji na nezakonitim dokazima (čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08.-17).

 

6.1. Nije u pravu žaliteljica niti da su nezakoniti dokazi oni pribavljeni na temelju naloga za pretragu doma i drugih prostorija, naloga za pretragu pokretnih stvari i bankovnog sefa te naloga za provjeru uspostavljanja telekomunikacijskih kontakata jer da ti nalozi ne sadrže dostatno obrazloženje. Uvidom u sporne naloge suca istrage (listovi 9-10, 56, 123-124, 446-447 spisa) vidljivo je da nalozi za pretragu sadrže sve nužne sastojke propisane čl. 242. st. 1. ZKP/08.-13) i to oznaku predmeta pretrage, svrhu pretrage i tijelo koje će provesti pretragu. Također i nalog za provjeru uspostavljanja telekomunikacijskih kontakata sadrži sve potrebne sastojke u skladu s čl. 339.a ZKP/08.-13., odnosno podatke iz čl. 339.a st. 7. ZKP/08.-13, a isti je izdan na temelju obrazloženog prijedloga državnog odvjetnika, kako je to propisano u čl. 339. a st. 3. ZKP/08.-13. Nalozi koji sadrže prethodno navedene podatke smatraju se dostatno obrazloženima za poduzimanje tih dokaznih radnji, što je u skladu i sa stavom izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. rujna 2020. broj I Kž-462/2020.

 

7. Stoga su u cijelosti neosnovani navodi opt. V. B. kojima osporava zakonitost provedenih radnji na temelju navedenih naloga suca istrage zbog njegovih formalnih nedostataka, pa se ne radi o dokazima pribavljenima uz povredu čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08.-13.

 

8. Opt. N. L. žalbenim navodima upire na povredu prava obrane budući da mu po uhićenju nije omogućen kontakt s izbranim braniteljem kojeg je opunomoćio njegov otac, već je istome predana izjava potpisana po optuženiku kojim se odriče prava na branitelja. Iako je branitelj bio prisutan prvom ispitivanju optuženika i dalje tijekom postupka, žalitelj smatra da je povreda prava obrane nastupila jer su prije prvog ispitivanja obavljani obavijesni razgovori u trenucima kada mu nije omogućen kontakt s braniteljem, a koji obavijesni razgovori su "kontaminirali spis u fazi istrage". Protivno navodima žalitelja, iz stanja spisa je razvidno da je opt. N. L. u trenutku uhićenja uručena pouka o pravima te je bio upoznat s pravom na branitelja, kojeg prava se optuženik odrekao, što jasno proizlazi iz izvješća o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu (list 49 spisa). Sam žalitelj ne spori da je imao branitelja pri prvom ispitivanju, koje je započelo uz sudjelovanje optuženikovog branitelja postavljenog po službenoj dužnosti, a kasnije je na zahtjev optuženika nastavljeno uz branitelja po punomoći, iz čega proizlazi da je u potpunosti poštovano pravo optuženika na stručnu pomoć branitelja. Iz stanja spisa je razvidno da je optuženik u daljnjem tijeku postupka neprekidno bio zastupan po izabranom branitelju. Stoga su neosnovani navodi žalitelja o povredi prava obrane, s time da prilikom obavljanja obavijesnih razgovora, dakle u fazi postupka kada se prema opt. N. L. postupalo kao i prema svakom drugom građaninu, a shodno tada važećem procesnom zakonu nije niti postojala dužnost tijela progona da te radnje obavlja uz prisutnost branitelja.

 

9. Slijedom navedenog nisu osnovane žalbe optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

 

10. Nadalje, protivno žalbenim prigovorima opt. N. L. i opt. V. B., prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio u postupku sve sporne činjenice te detaljno, opširno i iscrpno iznio razloge na temelju kojih je zaključio da su upravo optuženici počinitelji kaznenog djela koje im je stavljeno na teret. Za sva svoja utvrđenja u odnosu na činjenično stanje i elemente kaznenog djela za koje su optuženici proglašeni krivima dao je valjano i logično obrazloženje te se na isto upućuju žalitelji.

 

11. Oboje optuženika u žalbama osporavaju postojanje motiva na njihovoj strani za počinjenje predmetnog kaznenog djela. Opt. N. L. ističe da je u to vrijeme bio u vezi s B. B. s kojom je planirao sklopiti brak, dok opt. V. B. navodi da je bila u skladnom braku s ošt. H. B., oboje su bili liberalnih nazora i tražili su partnere za zajedničke seksualne kontakte te nije postojao niti jedan razlog zašto bi se svog supruga htjela riješiti.

 

11.1. Suprotno navodima optuženika, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je njihov zajednički dogovor, a time i motiv za inkriminiranim postupanjem, postojao. Na isto upućuje učestalost i iznimna mnogobrojnost međusobne komunikacije optuženika koja opovrgava njihove navode o površnom i usputnom odnosu. K tome, s pravom se prvostupanjski sud osvrnuo i na tijekom postupka utvrđene okolnosti da su oni svoj odnos brižljivo skrivali, koristili su prilike za međusobne susrete i tijekom radnog vremena optuženice, opt. V. B. se za komunikaciju s opt. N. L. služila mobitelom za koji njen suprug nije znao te mu optuženika nije uopće spominjala, iako je njihov odnos opisivala kao otvoren i liberalan pa i u pogledu seksualnih kontakata s drugim osobama. Stoga, unatoč tome što je opt. N. L. bio u inkriminirano vrijeme u vezi i s drugom osobom, a opt. V. B. u braku koji su oboje bračnih drugova opisali kao dobar i liberalan, između optuženika je prema svemu utvrđenom postojala dublja emotivna povezanost koja je rezultirala njihovim zajedničkim dogovorom da liše života ošt. H. B.

 

11.2. Tako osnovano prvostupanjski sud cijeni značajnom obilnu i intenzivnu komunikaciju optuženika putem mobilnih telefona, koja se naročito intenzivirala neposredno prije i nakon inkriminiranog događaja. Naime, iz broja zabilježenih komunikacija optuženika tijekom njihove desetomjesečne veze (ukupno 65.668 komunikacija) pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se ne mogu prihvatiti obrane optuženika kako su isti bili samo u površnom, seksualnom odnosu i dogovarali povremene seksualne kontakte, već da takva komunikacija ukazuje na njihovu intenzivniju vezu i dublju povezanost od one koju nastoje prikazati. Pored toga, provedenim telekomunikacijskim vještačenjem koju u pobijanoj presudi analizira prvostupanjski sud, utvrđena je osobito intenzivna komunikacija optuženika uoči spornog događaja, koja se sastojala u višekratnim pozivima još od ranih jutarnjih sati 7. prosinca 2014., pri čemu su pojedini razgovori trajali skoro sat vremena, uz više od 500 poslanih SMS poruka na dane 7. i 8. prosinca 2014. Sve navedeno, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, upućuje na dogovor optuženika vezano za počinjenje predmetnog kaznenog djela.

 

11.3. Značajan je pri tome i prekid komunikacije u trajanju od pola sata nakon što je opt. V. B. poslala SMS poruku opt. N. L. da je ošt. H. B. stigao kući, za što je osnovano prvostupanjski sud zaključio da se radilo o obavještavanju opt. N. L. u kojem trenu treba doći do dvorišta obiteljske kuće obitelji B. i aktivirati ručnu bombu. Nakon toga optuženik se nesporno udaljio s mjesta događaja i bio usmjeren na napuštanje mjesta K. I., zbog čega je privremeno izostala njegova komunikacija s opt. V. B.

 

11.4. Nastavljenu mnogobrojnu međusobnu komunikaciju optuženika i nakon ranjavanja ošt. H. B., opt. V. B. u žalbi nastoji prikazati kao slučajnost jer se ona u tom trenu nije mogla obratiti nekom od članova obitelji, a s opt. N. L. je ionako tog dana bila u kontaktu. No, intenzitet te komunikacije uz sadržaj djelomično ekstrahiranih poruka s mobitela opt. V. B. ukazuje da su optuženici konstantno, i u nesvakidašnjoj situaciji kakva je tog dana nastupila, održavali međusobnu komunikaciju pri čemu se opt. N. L. osobito interesirao za rezultate policijske istrage i iskaz koji će opt. V. B. dati djelatnicima policije. Stoga se nikako ne mogu prihvatiti navodi žalitelja o prirodi odnosa optuženika kao nekog površnog odnosa te da je opt. N. L. bio na mjestu događaja zbog uobičajenog susreta s opt. V. B.

 

11.5. Protivno daljnjim navodima žalitelja, telekomunikacijskim vještačenjem je jasno utvrđeno da je neposredno prije trenutka eksplozije, opt. N. L. boravio na području K. I. s obzirom da je zabilježen u komunikaciji koju pokrivaju ćelije tog mjesta, što u obrani potvrđuje i sam optuženik. Iz načina kretanja optuženika nakon samog događaja prema zahvaćenosti njegovog mobitela telekomunikacijskim ćelijama, što u presudi detaljno analizira prvostupanjski sud, jasno je da on nastoji što brže napustiti mjesto događaja i samo mjesto K. I. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka M. M. koji je naveo da je odmah nakon što je čuo zvuk nalik eksploziji pogledao kroz prozor i vidio osobu kako trečećim  korakom odlazi niz .... ulicu u jakni koja mu je nalikovala na zelenu "tankericu". Iako obje žalbe nastoje osporiti vjerodostojnost iskaza svjedoka M. M., kada se uzme u obzir da je sam opt. N. L. u obrani naveo kako je moguće da je navedeni svjedok upravo njega ugledao te da je od optuženika oduzeta zelena pamučna jakna, tzv. tankerica, to je pravilno prvostupanjski sud prihvatio iskaz ovog svjedoka pa su istaknuti žalbeni navodi u cijelosti neosnovani.

 

11.6. Navedene činjenice, da se opt. N. L. nalazio u vrijeme događaja u mjestu K. I. i to u blizini obiteljske kuće obitelji B., osnovano je prvostupanjski sud povezao i s tragovima cipela izuzetim iz susjednog dvorišta u ... Oboje optuženika osporava da bi se konkretni tragovi odnosili upravo na cipele opt. N. L. koje su od njega privremeno oduzete, pri čemu opt. V. B. u žalbi detaljno prenosi nalaz i mišljenje vještaka V. M. da sporni tragovi nikako nisu mogli nastati od optuženikovih cipela. Međutim, prvostupanjski se sud kod utvrđenja ove sporne okolnosti potpuno pravilno rukovodio nalazom i mišljenjem vještaka M. Z. koji zbog nedovoljno izraženih individualnih karakteristika nije mogao utvrditi da izuzeti tragovi potječu upravo od cipela izuzetih od optuženika. No, usporedbom općih karakteristika tih cipela i izuzetih tragova, a koje su i na prvi pogled vidljive, te u povezanosti sa svim ostalim utvrđenjima koja upućuju na optuženika kao počinitelja predmetnog kaznenog djela, osnovano je prvostupanjski sud uzeo kao relevantne za svoja utvrđenja i spomenute tragove cipela. Pored toga, samu poziciju pronađenih tragova u dvorištu susjedne kuće, osnovano je prvostupanjski sud povezao s time da je upravo to dvorište predstavljalo jedini logičan izbor za mjesto na kojem je opt. N. L. mogao sačekati dolazak ošt. H. B. jer bi se u svakoj drugoj varijanti izložio opasnosti da ga oštećenik ugleda.

 

11.7. Neosnovano opt. V. B. nastoji u žalbi osporiti rezultate provedenog očevida, isticanjem da je žlica ručne bombe pronađena tek drugi dan nakon događaja, a u međuvremenu se po dvorištu kretao veći broj ljudi, susjeda i policijskih službenika, pa postoji mogućnost da je žlica bila pomaknuta s mjesta na koje je inicijalno pala. Pozicija žlice ručne bombe je, naime, odlučna okolnost za utvrđenje mjesta na kojem se nalazila osoba koja je tu ručnu bombu bacila, pri čemu je obrana opt. V. B. tijekom postupka zastupala tezu, podržanu od strane vještaka V. M., da je ručna bomba mogla ispasti oštećeniku i na taj način se aktivirati. Za utvrđenje ove sporne okolnosti provedene su u postupku dvije djelomične rekonstrukcije, s time da su kod provođenja posljednje rekonstrukcije bila prisutna trojica vještaka za balistička i mehanoskopska vještačenja – M. R., V. M. i D. B., detaljno je pregledano i izmjereno mjesto događaja te su od strane vještaka provedena probna bacanja ručne bombe s različitih pozicija, a tijek same rekonstrukcije podrobno je opisan u obrazloženju prvostupanjske presude.

 

11.8. Nakon tako provedene rekonstrukcije događaja, sva trojica vještaka su se usuglasila da je ručna bomba bila bačena zamahom preko glave, otprilike s pozicije koja je vrlo blizu zida susjedne kuće na kbr. 90, na 16-17 metara od centra eksplozije, dok je vještak V. M. potpuno odustao od teze o mogućem ispadanju ručne bombe oštećeniku. Ujedno su se vještaci usuglasili i oko toga da je žlica ručne bombe pala upravo na mjesto na kojem je zatečena s obzirom da niti jedna okolnost ne upućuje na to da je bila pomaknuta. S obzirom na sve izneseno, promašeni su opširni žalbeni navodi opt. V. B. kojima ustraje u tome da je žlica ručne bombe pala na neko drugo mjesto od onoga na kojem je bila pronađena i da je s istom bilo manipulacija te se žaliteljica u tom dijelu upućuje na obrazloženje prvostupanjskog suda izneseno na str. 24 i 25 pobijane presude.

 

11.9. Nije osnovano niti upiranje opt. V. B. da je pogrešno prvostupanjski sud prihvatio kao objektivne iskaze svjedoka ošt. H. B. i M. B., a budući da su oboje imali motiva svjedočiti na štetu optuženice. Žaliteljica, naime, problematizira dijelove iskaza ovih svjedoka u kojima su isti prenijeli navode D. i F. B. da se neposredno prije događaja njihova majka, opt. V. B. nalazila u spavaćoj sobi, sjedila je uz prozor, roleta je bila malo podignuta i tipkala je na mobitel. Međutim, prvostupanjski je sud osnovano prihvatio iskaze ovih svjedoka kao vjerodostojne, pri čemu je jasno otklonio određene nejasnoće i nelogičnosti u iskazu svjedokinje M. B. koje, međutim, ne dovode u pitanje njezin iskaz u cjelini. Budući da je sama opt. V. B. navela da se neposredno prije inkriminiranog događaja nalazila u spavaćoj sobi i tipkala na mobitel, nije bilo razloga ne prihvatiti i dio navoda da je sjedila kraj prozora uz podignutu roletu, naročito kada se ima na umu da se upravo s tog prozora pružao pogled na dvorište te je optuženica bila u mogućnosti uočiti dolazak oštećenika.

 

12. Po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sve utvrđene činjenice koje je u pobijanoj presudi iznio prvostupanjski sud tvore zatvoreni krug indicija koji nedvojbeno upućuje na opt. N. L. i opt. V. B. kao počinitelje kaznenog djela za koje su proglašeni krivima. Stoga nisu osnovane žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi povrede zakona koja je u žalbi opt. N. L. istaknuta kao posredna povreda.

 

13. Neosnovano se opt. V. B. žali i zbog povrede kaznenog zakona na njenu štetu time što je zajedno s opt. N. L. proglašena krivom kao supočinitelj. Smatra da bi se njene radnje eventualno mogle označiti kao pomagačke budući da je kazneno djelo moglo biti počinjeno i bez njene radnje koja je opisana u izreci presude jer nije mogla utjecati na to hoće li opt. N. L. baciti ručnu bombu na oštećenika. Stoga ona u konkretnom slučaju ne može biti supočinitelj ni prema pravnoj teoriji vlasti nad djelom niti prema teoriji podijeljenih uloga.

 

13.1. Protivno tim tvrdnjama, pravilno je prvostupanjski sud radnje opt. V. B. označio kao radnje supočinitelja. Kako je to već prethodno navedeno, postojao je zajednički dogovor optuženika za počinjenje djela, a s obzirom da je u postupku utvrđeno kako se opt. N. L. skrivao iza ograde susjednog dvorišta te je imao na raspolaganju malo vremena da dođe do pogodnog mjesta za bacanje ručne bombe i istu aktivira, nužan mu je bio podatak o točnom vremenu dolaska ošt. H. B. u dvorište svoje obiteljske kuće. Taj podatak mu je slanjem SMS poruke dala upravo opt. V. B. zbog čega njezina radnja predstavlja bitan doprinos počinjenju djela. Prema tome, oboje optuženika pravilno su osuđeni kao supočinitelji pa nisu osnovani žalbeni navodi opt. V. B. zbog povrede kaznenog zakona.

 

14. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, no da je otegotnim okolnostima dao premali značaj. Ističe da je opt. V. B. kazneno djelo počinila prema vlastitom suprugu na dvorištu zajedničke obiteljske kuće, a isto je prouzročilo i posljedice na njihovoj zajedničkoj djeci koja su zbog toga bila u tretmanu Poliklinike za zaštitu djece Grada Z., što ukazuje da optuženici interesi djece nisu bili od važnosti. Nedostatno je cijenjen i izostanak bilo kakvog kajanja kod oboje optuženika, iznimna jačina ugrožavanja i povreda zaštićenog dobra te pobude koje su motivirale optuženike na počinjenje kaznenog djela. Trebalo je stoga optuženike osuditi na kazne zatvora u duljem trajanju.

 

14.1. Žalba opt. N. L. u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni (čl. 478. ZKP/08.-17) koja nije posebno obrazložena. Opt. V. B. smatra da joj je izrečena previsoka kazna te da je prvostupanjski sud propustio cijeniti brojne olakotne okolnosti na njenoj strani. Ističe da se tijekom postupka kao i boravka u istražnom zatvoru držala korektno i radila je u zatvorskoj kuhinji više od dvije godine. Odmah po puštanju iz istražnog zatvora stupila je u kontakt s Centrom za socijalnu skrb K. i uspostavila kontakt sa svojom maloljetnom djecom te im osigurala uredno plaćanje uzdržavanja, a zadržala je kontakt s članovima svoje obitelji koji su je posjećivali u istražnom zatvoru. Olakotna je po mišljenju žaliteljice i okolnost što se ošt. H. B. dobro oporavio i nema trajnih posljedica ranjavanja, što je njoj iznimno drago. Nakon puštanja iz istražnog zatvora optuženica se zaposlila, brinula o bolesnim roditeljima te nastavila voditi uredan život kao i ranije. Sve navedeno, po stavu žaliteljice, predstavlja osobito olakotne okolnosti, što uz činjenicu da je djelo ostalo u pokušaju, opravdava izricanje blaže kazne od propisane.

 

15. Razmotrivši žalbene navode stranaka, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u pobijanoj su presudi pravilno utvrđene i primjereno valorizirane sve osobitosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne pa osuda na kaznu zatvora u trajanju šest godina i šest mjeseci u dovoljnoj mjeri izražava društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela te je primjerena samim okolnostima djela i ličnostima počinitelja i podobna ostvariti svrhu iz čl. 41. KZ/11. Naime, optuženici su u realizaciji planova svoje ljubavne veze odlučili lišiti života ošt. H. B. koji im je na tom putu smetao, što ukazuje na njihovu znatnu bešćutnost i niske pobude. Sve okolnosti na koje upire opt. V. B. ne pretežu nad činjenicom da je ista pokušala izvršiti ubojstvo vlastitog supruga koji je u nju imao potpuno povjerenje i to na pragu njihovog zajedničkog doma u blizini maloljetne djece. Pravilno je stoga prvostupanjski sud cijenio s jedne strane kriminalnu količinu, okolnosti samog djela i njegove posljedice, a s druge strane da se radi o osobama koje su do sada neosuđivane i bez kriminalne prošlosti, kao i činjenicu da je opt. V. B. majka maloljetnog djeteta. Uvažavajući navedeno i da je djelo ostalo u pokušaju nema mjesta strožem kažnjavanju kako predlaže državni odvjetnik, dok značaj otegotnih okolnosti ne opravdava izricanje blažih kazni.

 

16. Budući da su oboje optuženika proglašeni krivima to je prvostupanjski sud zakonito i pravilno, vodeći računa o njihovom imovinskom stanju,  u skladu s čl. 148. st. 1. i 3. ZKP/08.-17, naložio  plaćanje dijela troškova kaznenog postupka koji su usko vezani uz provođenje dokaznog postupka, kako je podrobno izloženo u razlozima pobijane presude. Shodno tome, plaćanjem preostalih troškova postupka (paušalne svote i troškova branitelja po službenoj dužnosti), i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, bilo bi ugroženo njihovo uzdržavanje te uzdržavanje onih osoba u odnosu na koje im je to zakonska dužnost. Stoga su neosnovane žalbe državnog odvjetnika te oboje optuženika zbog odluke o troškovima postupka.

 

17. Slijedom izloženog, a kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-19) nisu nađene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 482. ZKP/08.-19, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 23. rujna 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.