- 1 -              Kžzd 38/2019-9

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Kžzd 38/2019-9

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. P. zbog kaznenog djela iz čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 163. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnijetim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 27. rujna 2019. broj Kzd-1/2019-29 u sjednici održanoj 23. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. Z. P., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni pa se opt. Z. P. za kazneno djelo iz čl. 166. st. 1. u vezi čl. 163. st. 2. KZ/11. (toč. 1. izreke) na temelju tih zakonskih odredbi i uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, dok se prihvaća po prvostupanjskom sudu kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine za kazneno djelo iz čl. 191. st. 2. u vezi s čl. 52. KZ/11. (toč. 2. izreke), pa se opt. Z. P., uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11. izriče mu se djelomična uvjetna osuda time da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće se izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne, počinje teći od pravomoćnosti presude.

 

U neuvjetovani dio izrečene kazne, na temelju čl. 54. KZ/11., optuženiku se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. ožujka 2018. do 26. travnja 2018.

 

II. U ostalom dijelu žalba opt. Z. P. i u cijelosti žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru, opt. Z. P. je proglašen krivim zbog dva kaznena djela na štetu djeteta L. H., kaznenog djela iz čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 163. st. 2. KZ/11. (toč. 1. izreke) za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine te kaznenog djela iz čl. 191. st. 2. KZ/11. (toč. 2. izreke) za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine. Na temelju čl. 51. KZ/11. optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, u koju kaznu se, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. ožujka  2018. do 26. travnja 2018.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08.,76/09.,80/11.,91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08. u iznosu od 20.336,75 kuna te s naslova paušala u iznosu od 1.000,00 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli:

 

- državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku utvrde strože pojedinačne kazne zatvora uz osudu na jedinstvenu kaznu zatvora u „duljem vremenskom trajanju.“;

 

- optuženik putem branitelja po službenoj dužnosti P. K., odvjetnika iz B., te izabranog branitelja D. V., odvjetnika iz B. koji je zahtijevao obavijest o sjednici vijeća, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, a po branitelju P. K. i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbama, koje će biti razmotrene kao jedinstvena optuženikova žalba, predlažu da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači izricanjem oslobađajuće presude ili izricanjem blaže sankcije.

 

2.1. Optuženik je po branitelju P. K., u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika predložio tu žalbu odbiti kao neosnovanu.

 

3. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Sukladno čl. 475. st. 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII) sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika, optuženika i njegovog branitelja D. V.

 

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana dok je optuženikova žalba djelomično osnovana.

 

6. Uz parafraziranje teksta bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. optuženik prigovara da u pobijanoj presudi nema razloga o odlučnim činjenicama niti razloga za neprovođenje dokaza predloženih po obrani (pribavljanje podataka od Facebooka koja dob je naznačena na profilu oštećenice, dokazi o odnosima u obitelji), da svjedok T. Č. nije neposredno ispitan u postupku, da je neosnovano odbijen prijedlog za ispitivanje oštećenice na raspravi te neosnovano odbijeno novo psihijatrijsko vještačenje oštećenice uz prethodno pribavljanje cjelokupne medicinske dokumentacije i socijalne anamneze.

 

7. Protivno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je korektnom interpretacijom sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, poglavito glede kvalitete i pouzdanosti provedenog vještačenja, sve uz pravnu ocjenu inkriminiranih radnji i zaključak da je optuženik ostvario elemente bića oba kaznena djela u objektivnoj i subjektivnoj komponenti. Nadalje, postupajući sukladno čl. 459. st. 5. ZKP/08., sud prvog stupnja je iznio i argumente za odbijanje dokaznih prijedloga obrane za provođenje novog vještačenje oštećenice i njeno ispitivanje na raspravi (str. 6 prvi odlomak). Radi se o dokaznim prijedlozima sa rasprave od 27. rujna 2019. koja je počela iznova (protek vremena i novi sastav vijeća) i završila izricanjem presude time da na ovoj raspravi nisu predlagani ostali dokazi na koje se upire u žalbi. Međutim, iz stanja spisa razvidno je da su ti dokazni prijedlozi stavljeni na raspravi 31. svibnja 2019. o kojima je sud prvog stupnja odlučio uz podrobno obrazloženje sadržano na raspravnom zapisniku. Pored toga, budući da se obrana nije suglasila sa čitanjem zapisnika o ispitivanju svjedoka T. Č. taj dokaz nije ni izveden u dokaznom postupku na raspravi. Ostaje nejasno što žalitelj problematizira isticanjem ove okolnosti koja svakako ne predstavlja povredu procesnog zakona, a već sada se može reći da neprovođenjem ovog dokaza, kao i ostalih odbijenih, nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

8. Stoga nije osnovana optuženikova žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog niti materijalnog zakona iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII) na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik smatra neopravdanim odbijanje dokaznih prijedloga obrane, prigovara vrednovanju dokazne građe, osobito osporava  pravilnost zaključka o dokazanosti kvalifikatorne okolnosti djela iz čl. 166. st. 1. KZ/11. i svijesti o dobi oštećenice. Navodi kako je predmetna fotografija snimljena „sa znanjem i dopuštenjem“ oštećenice, da je objavljena fotografija „u prvoj minuti objave“ obrisana jer ju je optuženik ustvari „pogrešno uputio... na vremensku crtu“, pa se „može govoriti o dobrovoljnom odustanku“ i nepostojanju subjektivnog elementa kaznenog djela. Osporava se i dokazanost kaznenog djela iz toč. 2. izreke tvrdnjom kako iz dokaznog postupka proizlazi da je oštećenica dolazila u stan optuženika dok je bio odsutan i tada konzumirala „travu“ koju je sama nabavljala i donosila.

 

10. Žalbenim navodima optuženika nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda koji je na raspravi proveo sve potrebne dokaze, razumno obrazložio odbijanje dokaznih prijedloga obrane te je temeljitom i savjesnom ocjenom dokazne građe pravilno zaključio da je optuženik počinio oba inkriminirana kaznena djela.

 

11. Premda je optuženik porekao krivnju, sadržajem obrane ustvari je priznao činjenične navode optužbe koje se odnose na osnovni oblik kaznenog djela iz čl. 163. st. 2. KZ/11. kao i kaznenog djela iz čl. 191. st. 2. KZ/11.

 

12. Tako je optuženik u obrani priznao objavljivanje fotografije (na kojoj ga oštećenica oralno zadovoljava) na Facebooku bez njenog znanja i odobrenja uz objašnjenje da je to učinio zbog svađe s oštećenicom, imao je loš dan i bio je ljut na oštećenicu, ali mu je odmah nakon minutu-dvije bilo žao pa je fotografiju uklonio sa društvene mreže. Pored toga, prvostupanjski sud je osnovano o dokazanosti ovog djela zaključio prihvaćanjem iskaza oštećenice te svjedoka I. Š. i L. M., iz kojih nedvojbeno proizlazi da je fotografija (koja nesumnjivo predstavlja dječju pornografiju u smislu čl. 163. st. 6. KZ/11.), postala dostupna drugim osobama. Stoga je promašena žalbena teza o pogrešnom upućivanju fotografije „oštećenoj na vremensku crtu, a ne na messenger facebook profila oštećene“ i s tim u vezi tek u žalbi istaknutom prijedlogu za provođenje „odgovarajućeg informatičkog vještačenja.“

 

12.1. Nadalje, obrana u žalbi inzistira na činjenici kako je na Facebook profilu oštećenice pisalo da je rođena 1994., dakle, da u inkriminirano vrijeme ima dvadeset i četiri godine. Međutim, sve da je taj podatak točan isto ne ekskulpira optuženika od kaznene odgovornosti. Naime, osim što optuženika terete iskazi oštećenice i svjedokinje I. Š. (optuženik 2017. oštećenici čestitao petnaesti rođendan preko Facebooka), optuženik i sam u obrani navodi da je „iz razgovora s oštećenicom saznao da ona ima 15 godina i ide u srednju školu u K.“ (zapisnik o raspravi od 27. rujna 2019.). Stoga nema dvojbe da je optuženik znao kako putem društvene mreže čini dostupnim pornografski materijal koji prikazuje u spolno eksplicitnom ponašanju osobu koja nije punoljetna, dakle da se radi o dječjoj pornografiji (čl. 163. st. 2. u vezi s čl. 87. st. 7. KZ/11.). Shodno tome osnovano je odbijen dokazni prijedlog obrane za pribavljanje podataka od Facebooka koja je dob naznačena na profilu oštećenice, te prijedlog za ispitivanje oštećenice na raspravi budući da je podrobno iskazivala na dokaznom ročištu na kojem su bili prisutni optuženik i branitelj.

 

12.2. Pravilno je i utvrđenje prvostupanjskog suda o dokazanosti kvalifikatornog elementa kaznenog djela, dakle da je objavljivanjem predmetne fotografije na društvenim mrežama kod oštećenice došlo do narušenja emocionalnog razvoja. Ovo utvrđenje ima temelj u stručnoj ekspertizi vještaka, pri čemu su od značaja i ostali personalni dokazi koji realno opisuju stanje u kojem se oštećenica nalazila nakon objave fotografije.

 

12.3. Naime, obrana je tijekom postupka, kao i sada u žalbi, nastojala uvjeriti sud da su kod oštećenice od ranije prisutne psihičke smetnje kao posljedica nepovoljnih obiteljskih odnosa što da kompromitira pravilnost zaključka o narušenom emocionalnom razvoju kao posljedici predmetnog kaznenog djela. Pri tome žalitelj prigovara kvaliteti i pouzdanosti vještačenja sa tvrdnjom da „vještaci nisu mogli otkloniti utjecaj ranijih čimbenika i već postojećih psihičkih smetnji kod oštećenice“ zbog čega i dalje inzistira na provođenju novog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja.

 

12.4. Protivno žalbenim zamjerkama, osnovano je sud prvog stupnja odbio prijedlog za novo vještačenje oštećenice budući da je tim vještaka Medicinskog fakulteta u Z. stručnom argumentacijom, kako u pisanom nalazu i mišljenju, tako i dopunom na raspravi, odgovorio na sve upite obrane. Nije sporno da su vještaci vodili računa o nepovoljnim čimbenicima u razvoju oštećenice na koje je upirala obrana. Međutim, ustrajali su kod zaključka da je do značajne psihičke destabilizacije, koja predstavlja narušenje emocionalnog razvoja oštećenice došlo uslijed objave predmetne fotografije na društvenoj mreži. Upravo je objavljivanje i dostupnost fotografije drugim osobama (iz iste škole koju pohađa oštećenica) uzrokovalo narcističku povredu uz jak osjećaj srama i proboj suicidalnosti, odnosno teške depresivne i jako izražene anksiozne simptome.

 

12.5. Prema obrani optuženika proizlazi da je tijekom (kako kaže neformalne) veze koju je održavao sa oštećenicom ista pričala o problemima u obitelji i roditeljskom zanemarivanju, pa je tim više imao saznanja o njenoj ranjivosti i, kako pravilno navodi prvostupanjski sud, bio svjestan da će objava fotografije dovesti do sramoćenja, povrede seksualnog integriteta te narušenja emocionalnog razvoja. Povrh toga i laicima je jasno da neovlašteno objavljivanje intimnih snimki kod odraslih, a osobito adolescenata i djece, očekivano dovodi do traumatizacije, pa je vještačenje stručnom i znanstveno utemeljenom obradom samo dodatno osnažilo vjerodostojnost činjenica o narušenju psihičkog stanja nakon objave fotografije o kojima su iskazivali oštećenica, njeni roditelji te I. Š., poglavito glede njenog pokušaja suicida (fotografija krvave oštećenice u kadi, konzumiranje veće količine tableta) što je i optuženik naknadno čuo. Stoga je u pravu prvostupanjski sud da su dokazi izvedeni na raspravi bili dostatni za pouzdan i siguran zaključak kako je narušenje emocionalnog razvoja oštećenice upravo posljedica kriminalne radnje optuženika, a okolnost što se vještaci nisu mogli izjasniti hoće li ova traumatiziranost za oštećenicu imati i trajne posljedice ili će one biti sanirane odgovarajućim liječenjem ne utječe na opstojnost i dokazanost kvalifikatorne okolnosti djela. Shodno tome su osnovano odbijeni dokazi obrane predloženi na okolnost ranijeg rizičnog ponašanja oštećenice.

 

13. Što se pak tiče kaznenog djela omogućavanja trošenja droga iz čl. 191. st. 2. KZ/11., optuženika izravno tereti oštećenica, a njen iskaz podupire I. Š. Pored toga optuženik ne osporava da je predmetna droga (marihuana, amfetamin i ecstasy) bila u njegovom stanu, tvrdi da oštećenici nije ništa davao ili „gurao“ već da bi ona sama „potegnula“ odnosno da njegovo konzumiranje droge nije značilo „da bi ona morala to uzeti“. Drugim riječima, optuženik i sam priznaje da je u najmanju ruku omogućio petnaestogodišnjoj oštećenici trošenje droge u stanu kojeg je koristio čime je ostvareno obilježje predmetnog kaznenog djela. Stoga optuženika ne ekskulpira okolnost da bi, prema iskazu L. P., oštećenica sama donosila drogu u stan i konzumirala ju dok je optuženik bio na poslu.

 

14. Iz navedenih razloga nije osnovana optuženikova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u vezi i povrede kaznenog zakona.

 

15. Naime, postojanje povreda kaznenog zakona ocjenjuje se samo u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisano u izreci presude te sadrži obilježja oba kaznena djela, a prema kojem nema mjesta primjeni instituta dobrovoljnog odustanka kod kaznenog djela iz čl. 166. st. 1. KZ/11.

 

15.1. U žalbi se ističe i prigovor presuđene stvari (povreda iz čl. 469. toč. 3. ZKP/08.) u odnosu na kazneno djelo iz čl. 191. st. 2. KZ/11., navodom da je „kod Općinskog suda u Bjelovaru pod br. K-227/2019 donijeta... pravomoćna presuda kojom je okrivljenik... osuđen za produljeno kazneno djelo stavljanja u promet opojnih droga samo se radi o drugim oštećenicima.“ Ovaj je prigovor bez osnova budući da je spomenutom pravomoćnom presudom optuženik osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11., konkretno prodaje droge u razdoblju od svibnja 2018. do siječnja 2019. dok je u ovom predmetu odgovara za drugi obliku zlouporabe droge počinjen u siječnju i veljači 2018.

 

16. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik prigovara da su otegotne okolnosti podcijenjene, a neke uopće nisu cijenjene. Upire na optuženikovu nekritičnost spram svojeg postupanja prema oštećenici, posljedice djela utvrđene psihijatrijskim vještačenjem, upornost i višekratnost radnji davanja droge oštećenici. Dodaje kako je otegotnim trebalo cijeniti da je protiv optuženika u tijeku kazneni postupak u kojem je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11. pa kaznena djela nisu odraz mladenačke nepromišljenosti i mlada životna dob ne predstavlja olakotnu okolnost.

 

16.1. Suprotno državnom odvjetniku optuženik smatra da je tako „drastično visoko“ izrečenom kaznom naglašena generalna prevencija, a da su olakotne okolnosti (poglavito višekratna isprika oštećenici i izraženo žaljenje) te benevolentan odnos oštećenice prema optuženiku nakon događaja nedovoljno cijenjene.

 

17. Razmotrivši odluku o kazni i žalbene navode stranaka po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije u pravu državni odvjetnik kada se zalaže za strože kažnjavanje dok su osnovani žalbeni prigovori optuženika o pogrešnom vrednovanju okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne. Naime, optuženiku je osnovano olakotnim cijenjena neosuđivanost i mlada životna dob budući da u vrijeme počinjenja djela nisu postojale pravomoćne osude, dok činjenica vođenja drugog kaznenog postupka ne može imati značaj otegotne okolnosti.

 

17.1. Nadalje, prvostupanjski sud je kod odluke o vrsti i mjeri kazne optuženiku olakotno cijenio neosuđivanost i mladost, dok otegotnim nalazi nastojanje optuženika da oštećenicu diskreditira te da odgovornost za događaje pripisuje ponašanju oštećenice što govori o izostanku kritičnosti za predmetne događaje. Međutim, uzimajući u obzir legitimno pravo optuženika na izbor načina obrane, prvostupanjski sud je posve zanemario olakotnim cijeniti da je optuženik priznao gotovo sve navode optužbe što je svakako olakšalo vođenje postupka. Pored toga je pri odmjeravanju kazne propustio voditi računa o ponašanju optuženika nakon počinjenog kaznenog djela i njegov odnos prema oštećenici, odnosno da je nakon predmetnih događaja u kontaktu sa ocem oštećenice pokazao interes za njeno stanje i spremnost pomoći sanirati štetu (iskaz V. H.). Nadalje, nije bez značaja činjenica da su optuženik i oštećenica bili u vezi koju je odobravala majka oštećenice iako je znala za razliku u dobi, te da je majci oštećenice optuženik izrazio žaljenje zbog objavljene fotografije („rekao da mu je žao i da još voli L., ali da ga je u tom trenu razljutila“). U tom kontekstu treba cijeniti i obranu optuženika u kojoj je iskreno govorio o pobudi iz koje je počinjeno kazneno djelo, pa kada se k tome ima na umu da je ubrzo nakon objave fotografiju uklonio s društvene mreže, sve navedene okolnosti imaju značaj naročito olakotnih i opravdavaju kaznu u trajanju od dvije godine za ovo kazneno djelo, dok je kazna zatvora u trajanju jedne godine za kazneno djelo iz čl. 191. st. 2. KZ/11. pravilno odmjerena. Optuženika je potom valjalo osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, a uvažavajući sve prilike pod kojima su kaznena djela počinjena i osobnost optuženika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela. Stoga je izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom određeno da se od jedinstvene kazne zatvora ima izvršiti jedna godina i tri mjeseca, dok je ostatak kazne uvjetovan uz vrijeme provjeravanja od tri godine.

 

18. Osporavajući odluku o troškovima postupka optuženik najprije tvrdi da je odluka nezakonita jer nije obrazložena i ne može se ispitati, a potom prigovara da bi podmirivanjem troškova značajno bila ugrožena njegova egzistencija.

 

18.1. Prvostupanjski sud je zakonito i pravilno, u skladu s čl. 148. st. 1. ZKP/08., naložio plaćanje troškova kaznenog postupka kako je specificirano i obrazloženo u razlozima presude imajući na umu da je optuženik „sposoban za rad i u mogućnosti ostvarivati prihode“. Izrijekom je navedeno da se troškovi odnose na troškove vještačenja i svjedoka te paušalnu svotu. Međutim, ako bi imovinsko stanje optuženika u vrijeme izvršenja odluke o troškovima kaznenog postupka bilo takvo da bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati, predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi optuženika dužnosti naknade troškova postupka (čl. 148. st. 6. ZKP/08.-VIII).

 

 

 

19. Slijedom navedenog, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08.-VIII odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 23. rujna 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.