- 1 -              I Kž 129/2021-4

Broj: I Kž 129/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika M. F., zbog kaznenog djela iz čl. 237. Kaznenog zakona Republike Turske, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 31. kolovoza 2021. broj Kv II-123/2021 (Kir-334/2021), u sjednici održanoj 23. rujna 2021.,

r i j e š i o   j e :

Prihvaća se žalba izručenika M. F., ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, pod točkom I. izreke utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Republici Turskoj izručenika M. F. radi odsluženja kazne zatvora u trajanju od četiri godine, tri mjeseca i šest dana po presudi Visokog kaznenog suda Mersin 2 broj 2015/266 od 15. lipnja 2015., kojom presudom je isti osuđen na kaznu zatvora zbog kaznenog djela iz čl. 237. Turskog Kaznenog zakona. Pod točkom II. izreke riješeno je da se izručenik ne može progoniti, kazniti i biti izručen trećoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a za koje djelo nije odobreno izručenje. Također, izručenik ne može biti ograničen u njegovim osobnim pravima iz razloga koji je nastao u vezi s izručenjem, niti može biti izveden pred izvanredni sud.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik M. F. po braniteljici S. D. K., odvjetnici iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da "ne postoji zakonska osnova za izručenje" te da se "protiv izručenika M. F. ukine istražni zatvor".

3. Spis je, u skladu s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08., a koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 81. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine", broj 178/04. – dalje: ZOMPO), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba je osnovana.

5. Neosnovano se izručenik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., budući da su razlozi pobijanog rješenja jasni i bez proturječja te se ono može ispitati.

6. Međutim, žalbenim navodima kojima upire na određene nelogičnosti i nedostatke dostavljene dokumentacije na temelju koje je odobreno izručenje, žalitelj je doveo u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za izručenjem izručenika M. F. Republici Turskoj.

7. Naime, u prijevodu dokumentacije dostavljene uz zamolbu za izručenje, u dijelu naslovljenom "izjava o pravomoćnosti" doista stoji, kako to ističe i žalitelj, da je izručeniku izrečena jedino "novčana kazna od 30.000 TL", iako je u ostatku te dokumentacije, kao i samom uhidbenom nalogu navedeno da je izručeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od petnaest godina. Ujedno je u tekstu uhidbenog naloga navedeno da je prvostupanjska presuda potvrđena odlukom Kasacijskog suda od 21. prosinca 2021., što je svakako nemoguće, dok se na spomenutoj "izjavi o pravomoćnosti" kao "datum izdavanja sudskog naloga Kasacijskog suda" navodi 7. prosinca 2017.

8. Potom, nejasan je i tekst drugostupanjske odluke Kasacijskog suda prenesen u "izjavi o pravomoćnosti", u dijelu gdje se navodi da se određeni članci Turskog Kaznenog zakona "trebaju primijeniti na optuženog, ovisno o ishodu odluke o poništenju, koju je Ustavni sud izdao 8. listopada 2015." S pravom upire žalitelj da je ovakav izričaj nejasan, budući da se u priloženoj dokumentaciji ne nalaze prvostupanjska niti drugostupanjska presuda na temelju kojih se izručenje traži, to se niti ne može provjeriti kako točno sama izreka glasi i koji je značaj "odluke o poništenju", a koju žalitelj povezuje sa svojim navodnim političkim progonom. Također valja primijetiti da u engleskom i hrvatskom tekstu prijevoda "izjave o pravomoćnosti" nije prevedena posljednja rečenica na toj stranici, kako je to vidljivo usporedbom turskog izvornika na listovima 78 i 79 spisa.

9. Kada se, k tome, ima na umu da se izručenje traži radi izdržavanja kazne lišenja slobode izrečene pravomoćnom presudom, koja bilo u izvorniku ili ovjerenom prijepisu nije priložena zahtjevu, kako to s pravom prigovara žalitelj, zbog svega navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu izručenika M. F., ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će pribaviti od nadležnog tijela Republike Turske prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku na temelju kojih je izručeniku izrečena kazna zatvora radi čijeg se izvršenja traži izručenje, kako to predviđa čl. 43. st. 1. toč. 2. ZOMPO i čl. 12. st. 2.a) Europske konvencije o izručenju ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 14/94.), te će otkloniti nelogičnosti i nedostatke prijevoda priložene dokumentacije na koje je upućen ovom odlukom. Potom će ponovno razmotriti zamolbu za izručenje i utvrditi jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje te će donijeti novo i na zakonu osnovano rješenje koje će valjano obrazložiti.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. rujna 2021.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.