Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9 Poslovni broj: 7 Gž-730/2018-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Prosenice,
predsjednice vijeća, Mirjane Macure, izvjestiteljice i članice vijeća te Željka Đerđa,
člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. V. iz D. A., OIB:…, zastupane po punomoćnicima I. Đ. V. I K. B., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. Đ. V. & K. B. iz S. B., , protiv tuženice R. A. d.d., Z., OIB:…, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku J. G., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. & G. iz Z., radi isplate i utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog
suda u Zagrebu, poslovni broj P-6604/2016-32 od 13. travnja 2018., u sjednici vijeća
održanoj dana 23. rujna 2021.,

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-
6604/2016-32 od 13. travnja 2018. i predmet vraća sudu prvog stupnja radi
održavanja nove glavne rasprave, s tim da će se o troškovima postupka u povodu
žalbe odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Nalaže se Tuženiku: R. A. d.d., Z., OIB: … da Tužitelju: Ž. V.,
D. A., OIB: … isplati stečeno bez osnove sukladno gornjoj
točki 3. i 5. tužbe zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji iznos
ili iznose i nadnevak ili nadnevke dospijeća će Tužitelj odrediti nakon što se provede
predloženo vještvo, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da u odnosu na Tužitelja ne proizvodi pravni učinak odluka Tuženika
kojom bez dozvole ili suglasnosti Tužitelja određuje ili mijenja visinu kamatne stope
na tražbine iz njihovog ugovora: Ugovor o kreditu, broj ugovora: …. s
nadnevkom: 25. Ožujka 2008. Godine, bilo koji njen ili s njom povezan parametar ili

2 Poslovni broj: 7 Gž-730/2018-7

parametre, uključivo varijable i njihove uzročno posljedične veze, fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa.

III. Nalaže se Tuženiku da Tužitelju naknadi trošak postupka s pripadajućim zateznim
kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), sve u roku od 15 dana.

Ukoliko sud ne bi usvojio tužbeni zahtjev naveden pod I. gore utemeljen na
navodima iz toč. 3. i 5. ove tužbe, predlaže se da sud usvoji (eventualno kumulirani)
zahtjev utemeljen na navodima iz toč. 4. i 5. ove tužbe, kako slijedi:

„I Nalaže se Tuženiku: R. A.d.d.,
Z., OIB: … da Tužitelju: Ž. V., D. A., OIB: … isplati stečeno bez osnove sukladno gornjoj točki

4. i 5. tužbe zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koji iznos ili
iznose i nadnevak ili nadnevke dospijeća će Tužitelj odrediti nakon što se provede
predloženo vještvo, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici Ž. V. platiti tuženiku na ime parničnog troška
iznos od 10.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana.«

2. Protiv gornje presude žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je iz svih žalbenih
razloga, tj. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da
se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev te
naloži tuženici da tužiteljici naknadi parnične troškove, uključujući i trošak žalbenog
postupka, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu
na ponovno odlučivanje. U žalbi ističe da je pobijana presuda u cijelosti arbitrarna,
budući da ne sadrži niti jednu jedinu rečenicu obrazloženja razloga odbijanja
tužbenog zahtjeva. Ukoliko je sud prvog stupnja, protivno sudskoj praksi, smatrao da
je u konkretnom slučaju ipak došlo do preinake tužbe, morao je iznijeti i obrazložiti
konkretne razloge zbog kojih smatra da je do preinake uopće došlo, a tek onda
iznijeti razloge i obrazložiti zbog čega eventualna preinaka u konkretnom slučaju ne
bi bila dopuštena. Protivno pogrešnom stajalištu suda, u konkretnom se slučaju ne
radi o preinaci tužbenog zahtjeva, već tek o uređenju tužbenog zahtjeva sukladno
nalazu i mišljenju ovlaštenog sudskog vještaka financijske struke. Navodi i da je
prvostupanjski sud, ukoliko je smatrao tužbeni zahtjev neodređenim, morao pozvati
tužiteljicu (prije zaključenja prethodnog postupka) i pod prijetnjom odbačaja na
ispravak/dopunu tužbe u okviru čl. 109. Zakona o parničnom postupku, no na taj
način nije postupio. Pogrešno je i podredno stajalište suda prvog stupnja da
tužiteljica nakon sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu više nema pravnog interesa
potraživati utužene iznose. Postavljanje kondemnatornog zahtjeva ne podliježe
prethodnom ispitivanju postojanja ili nepostojanja pravnog interesa pa je navedeno
stajalište suda glede istaknutog kondemnatornog zahtjeva u cijelosti procesnopravno
nedopušteno. Glede tužbenog zahtjeva pod toč. II. ističe da tuženica nije imala niti
ima pravo jednostranom odlukom mijenjati visinu kamatne stope pa da takva odluka
tuženice ne proizvodi pravni učinak na tužiteljicu slijedom čega ista ima pravni interes
tražiti da sud utvrdi postoji li to jednostrano pravo ili ne postoji. Nastala utužena
izvanugovorna obveza nije prestala ni na jedan zakonom predviđeni način pa tako ni
konverzijom ugovorne obveze tužiteljice. Navodi da je pogrešna i odluka o
troškovima postupka.

3 Poslovni broj: 7 Gž-730/2018-7

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se
ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama
ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID ZPP), na koju u žalbi (sadržajno)
ukazuje tužiteljica.

6. Naime, predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice na obvezivanje
tuženice da joj ista isplati stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim
kamatama "koji iznos ili iznose i nadnevak ili nadnevke dospijeća će Tužitelj odrediti
nakon što se provede predloženo vještvo", te zahtjev za utvrđenjem da u odnosu na
tužiteljicu odluka tuženice o jednostranom određivanju ili mijenjanju visine kamatne
stope na tražbine iz Ugovora o kreditu sklopljenom između tužiteljice, kao korisnik
kredita i tuženice, kao kreditora 25. ožujka 2008. ne proizvodi pravni učinak, a koje
zahtjeve temelji na tvrdnji da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi
ništetna te da je stoga tuženica stekla bez osnove od tužiteljice novčani iznos ili
iznose koje predlaže utvrditi po vještaku financijske struke.

7. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti te je u razlozima
obrazloženja naveo da je tužiteljica nakon zaključenja prethodnog postupka
preinačila tužbu, a kako preinaka nije dozvoljena jer je izvršena nakon zaključenja
prethodnog postupka, to da je trebalo odlučiti o tužbenom zahtjevu postavljenom u
tužbi, a taj zahtjev da je neodređen i da o takvom sud ne može ni odlučivati.

8. Prvostupanjski sud je dakle, najprije zaključio da se o tužbenom zahtjevu koji nije
određeno postavljen ne može materijalnopravno presuditi (ni odbiti ni prihvatiti), da bi
zatim takav zahtjev odbio, tj. o istom meritorno odlučio pa su na taj način razlozi
obrazloženja pobijane presude proturječni i nejasni. Time je počinjena bitna povreda
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi
(sadržajno) ukazuje tužiteljica te na koju ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj
dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

9. U vezi tužbenog zahtjeva valja reći da zahtjev tužitelja, da bi se o njemu moglo
odlučivati u meritumu, mora biti dovoljno određen, jasan – sve kako bi bio kao takav
podoban i za provedbu kroz ovršni postupak, ako bi ovaj uopće i bio potreban.
Konkretno, zahtjev tužiteljice treba biti razumljiv i podoban za raspravljanje i
odlučivanje.

10. Kao što je navedeno, tužiteljica zahtjevom traži da se naloži tuženici da joj "isplati
stečeno bez osnove…koji iznos ili iznose i nadnevak ili nadnevke dospijeća će
Tužitelj odrediti nakon što se provede predloženo vještvo". Takvom –
kondemnatornom zahtjevu, kada u njemu nije određeno naznačen iznos obveze
tuženice, odnosno kada su njemu navodi da će tužiteljica označiti taj iznos tek po
provođenju vještačenja, ne može se u ničemu dati značaj podobnog za raspravljanje
i odlučivanje.

4 Poslovni broj: 7 Gž-730/2018-7

11. Pravilno (određeno i razumljivo) postavljen tužbeni zahtjev osnovna je procesna
pretpostavka da bi se o njemu moglo meritorno suditi. Ako takav zahtjev nije
postavljen, sud treba stranku pozvati na odgovarajući ispravak sukladno odredbi čl.

109. u vezi čl. 186. ZPP.

12. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud na taj način nije postupio već je
tužiteljica nakon provedenog financijskog vještačenja po vještaku K. T.
određenom od strane suda prvog stupnja, dostavila sudu podnesak u kojem je
navela da, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, uređuje i precizira tužbeni zahtjev te
zahtjevom za isplatu zatražila da se naloži tuženici da joj isplati iznos od 61.084,07
kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini
tamo navedeni iznos pa do isplate.

13. Suprotno zaključku suda prvog stupnja, navedenim podneskom tužiteljica nije
izvršila objektivnu preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP već je otklonila
nedostatke tužbenog zahtjeva za isplatu odnosno postavila ga razumljivo kako bi se
po njemu moglo postupati (čl. 186. st. 1. ZPP). Stoga je prvostupanjski sud trebao
odlučiti o tom, uređenom zahtjevu za isplatu, a što u konkretnom slučaju nije učinio,
već je na ročištu za glavnu raspravu donio rješenje kojim je odlučio da ne dopušta
preinaku tužbe.

13.1. Iako je tako odlučio, smatrajući da se radi o preinaci tužbe, sud prvog stupnja
pisani otpravak tog rješenja nije dostavio strankama već je razloge za nedopuštanje
preinake tužbe naveo u obrazloženju pobijane presude (što je suprotno odredbama
čl. 343. st. 2. u vezi čl. 378. st. 1. ZPP), a iz samog obrazloženja iste se ne može
zaključiti iz kojih razloga sud smatra da se radi o objektivnoj preinaci tužbe.

13.2. Dakle, premda je trebao odlučiti o uređenom tužbenom zahtjevu, prvostupanjski
sud je meritorno odlučio o novčanom tužbenom zahtjevu sadržaja navedenog u toč.
I. izreke prvostupanjske presude, tj. zahtjevu o kojem nije mogao meritorno odlučivati
jer za to nije postojala osnovna procesna pretpostavka.

14. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da tužiteljica nakon sklapanja Dodatka
Ugovora o kreditu više nema pravnog interesa jer je konverzijom kredita napravljena i
konverzija odredbe s redovitim kamatama koja bi eventualno bila preplaćena prema
osnovnom Ugovoru o kreditu. Također smatra da nakon sklopljenog Dodatka
odredba o kamatama više nije ista kao niti stopa, a niti parametri na temelju koje se
određuje promjenjiva kamatna stopa te da su mjesečne rate koje je tužiteljica plaćala
od početka sklapanja kredita, nakon sklopljenog Dodatka preračunate na način kao
da je kredit od početka bio sklopljen kao kredit denominiran u kunama s valutnom
klauzulom u EUR.

15. U vezi s tim treba reći da s pravom tužiteljica u žalbi ističe da postojanje
kondemnatornog zahtjeva (zahtjeva za isplatu) ne podliježe prethodnom ispitivanju
postojanja ili nepostojanja pravnog interesa.

16. Nadalje, u odnosu na provedenu konverziju kredita na koju je tužiteljica pristala,
navesti je da je Europski sud u predmetu C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019.,
ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu ali činjenično sličnu situaciju unutar
mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6.
st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te je jasno i

5 Poslovni broj: 7 Gž-730/2018-7

nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem
zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama,
kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite
zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke). Stoga je u svakom konkretnom
slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u
ugovornim odnosima između stranaka, odnosno je li konverzija u cijelosti ispravila
neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o
promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

17. Dakle, suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, činjenica provođenja
konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole
nepoštenosti ugovornih odredbi, već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li
njom u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama.
Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te
konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada. Stoga, u tom smislu, u
konkretnom slučaju treba raspraviti sporni odnos stranaka te utvrditi je li provedena
konverzija dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka ili nije, jer ako jest,
tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev.

18. U odnosu na navedeno valja ukazati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske
rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno
pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je
utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su
ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj
klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "… bez obzira na
naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog
suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud
Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu
tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih
odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im
pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…".

19. Slijedom svega iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP
ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja radi
održavanja nove glavne rasprave.

20. U nastavku postupku prvostupanjski sud će otkloniti naprijed navedenu bitnu
povredu odredaba postupka te će pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje u sporu
stranaka, nakon čega će odlučiti o uređenom tužbenom zahtjevu tužiteljice na isplatu
te o tužbenom zahtjevu na utvrđenje, kao i o troškovima postupka.

21. Odluka o parničnim troškovima u povodu žalbe tužiteljice temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zadar, 23. rujna 2021.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.