1              Poslovni broj: I Kž-uv-157/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-157/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Tanje Pavelin, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika L. J., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavak 1.               Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. – dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 26. srpnja 2021., broj Ik I-294/2021-10, u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika L. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Sisku, na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) u vezi s člankom 165. stavak 1. i člankom 168. stavak 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21.- dalje: ZIKZ) odbijen je kao neosnovan prijedlog zatvorenika L. J. za uvjetni otpust.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik L. J. osobno, ne navodeći zakonsku osnovu s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i vrati na ponovno odlučivanje ili podredno da se rješenje preinači i usvoji prijedlog za uvjetni otpust.

3. Sukladno članku 51. stavku 2. ZIKZ-a koji se u ovom postupku primjenjuje u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je odbio zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust imajući u vidu da je preostali, neizdržani dio kazne zatvora dvije godine i sedam mjeseci prevelik u odnosu na kaznu zatvora na koju je osuđen u trajanju deset godina, zbog kaznenog djela ratnog zločina iz članka 120. stavak 1. OKZRH, ocjenjujući da je, osobito imajući u vidu utvrđene negativne okolnosti iz izvješća kaznionice, okolnosti i posljedice kaznenog djela zbog kojeg zatvorenik izdržava zatvorsku kaznu, za postizanje svrhe kažnjavanja potrebno da zatvorenik, za sada, nastavi s izdržavanjem kazne zatvora na koju je osuđen.

6. Zatvorenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, pri ocjeni okolnosti koje su od utjecaja na odluku o uvjetnom otpuštanju, nije dovoljno vodilo računa o pozitivnim okolnostima koje proizlaze iz izvješća kaznionice, pa smatra da je njegov prijedlog neosnovano odbijen.

7. Protivno navodima žalbe zatvorenika, zakonito je i pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust ocijenivši da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora, imajući na umu duljinu kazne zatvora od deset godina na koju je zatvorenik L. J. osuđen zbog dva kaznena djela ratnog zločina iz članka 120. stavak 1. OKZRH te utvrđene negativne okolnosti iz izvješća kaznionice.

8. Ovo osobito kada se ima u vidu odredba članka 41. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) koja kao svrhu kažnjavanja propisuje, ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, što se postiže ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja. Uzimajući, stoga, u obzir visoki neizdržani dio kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, kao i težinu počinjenih kaznenih djela zbog kojih je pravomoćno osuđen uz činjenicu da je zatvorenik jednom stegovno kažnjavan, nema odobrenih izvankaznioničkih pogodnosti, uz podatke o ličnosti zatvorenika koje ne isključuju recidiv te negativno mišljenje kaznionice te državnog odvjetnika, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sve navedene okolnosti pretežu nad pozitivnim okolnostima da je zatvorenik neosuđivana osoba, da nema kaznenih postupaka u tijeku te da mu je uspješnost provedbe pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvora na razini uspješan. Stoga, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da kod zatvorenika još uvijek nije u potpunosti ostvarena svrha kažnjavanja te je radi njezina ostvarenja nužno da on, za sada, nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

9. Dakle, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je vodio računa o sadržaju mišljenja kaznionice, kao i o svim prethodno navedenim pozitivnim okolnostima, međutim, te okolnosti, za sada, nisu dostatne za pozitivnu odluku o uvjetnom otpustu zatvorenika L. J.

10. Slijedom navedenog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. rujna 2021.