1

Poslovni broj Gž-1960/2020-2  

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice I Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća,u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz Z., OIB:.., zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. B. d.d. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva N. S., odvjetnicima u Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1406/19 od 15. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1406/19 od 15. siječnja 2020.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji je glasio:

 

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 6. Ugovora  o kreditu broj 016-2782/2005 kojeg su tužitelj Š. D. iz Z., OIB: .. kao korisnik kredita i tuženik A. B. d.d., Z., OIB: ...kao kreditor sklopili 30.12.2005.g., ovjeren 3.1.2006.g. kod javnog bilježnika Ž. H. P. iz Z. pod brojem OU-9/2006, koja glasi:

„B. je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. ili drugog akta B..

Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest B. o visini kamatne stope i visini anuiteta.“

II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., . OIB: .. da tužitelju Š. D. iz Z., . OIB: ... isplati iznos od 8.000,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 28.2.2006.g. do 31.7.2015.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 1.8.2015.g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 016-2782/2005 kojeg su tužitelj Š. D. iz Z., . OIB: .. kao korisnik kredita i tuženik A. B. d.d., Z., . OIB: ... kao kreditor sklopili 30.12.2005.g., ovjeren 3.1.2006.g. kod javnog bilježnika Ž. H. P. iz Z. pod brojem OU-9/2006, koja glasi:

„…u kunskoj protuvrijednosti…prema srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. važećem na dan korištenja kredita.“

IV. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 3. stavak 2. Ugovora o kreditu broj 016-2782/2005 kojeg su tužitelj Š. D. iz Z., . OIB: .. kao korisnik kredita i tuženik A. B. d.d., Z., OIB: ... kao kreditor sklopili 30.12.2005.g., ovjeren 3.1.2006.g. kod javnog bilježnika Ž. H. P. iz Z. pod brojem OU-9/2006, koja glasi:

„…Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d. na dan plaćanja.“

V. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 4. stavak 3. Ugovora o kreditu broj 016-2782/2005 kojeg su tužitelj Š. D. iz Z., . OIB: ...kao korisnik kredita i tuženik A. B. d.d., Z., . OIB: .. kao kreditor sklopili 30.12.2005.g., ovjeren 3.1.2006.g. kod javnog bilježnika Ž. H. P. iz Z. pod brojem OU-9/2006, koja glasi:

„…u kunskoj protuvrijednosti…obračunatih po srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B..d.d. na dan plaćanja“

VI. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., . OIB: .. da tužitelju Š. D. iz Z., . OIB: .. isplati iznos od 33.000,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od  28.2.2006.g. do 31.7.2015.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 1.8.2015.g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., . OIB: .. da tužitelju Š. D. iz Z., . OIB: ... naknadi prouzročene troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, a sve u roku od 15 dana.“

kao neosnovan."

 

              U točki II izreke nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn, u roku 15 dana.

 

Protiv citirane presude žalbu izjavljuje tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove uključujući i žalbeni trošak.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Među strankama je nesporna aktivna i pasivna legitimacija te činjenica da je u međuvremenu tuženik promijenio naziv u A. b. d.d. niti je sporno da su stranke 30. prosinca 2005. sklopile ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita kredit za kupnju novog motornog vozila u iznosu od 23.259,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita na rok otplate od 7 godina time da su ujedno tužitelj i tuženik ugovorili promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog pravnog akta tuženika. Nesporna je činjenica da je predmetni kredit u međuvremenu u cijelosti otplaćen, a sporno je pitanje da li su odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu ništetne te je sporna visina tužbenog zahtjeva. Sud prvog stupnja analizira odredbu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ( "Narodne novine" 96/03, 46/07 i 79/07; dalje ZPP) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj obvezi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca dok je odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Isto tako sud analizira odredbu čl. 82. t. 11. i čl. 84. ZZP-a.

 

Radi utvrđenja da li su predmetne ugovorne odredbe bile jasne, lako razumljive i uočljive sud provodi dokaz saslušanjem svjedokinje D. D. i tužitelja te iskazom tužitelja utvrđuje da je isti predmetni ugovor o kreditu sklopio kao obrtnik, taksi vozač, što jasno navodi u svom iskazu, navodeći da je "već tada radio kao taksi vozač" zbog čega mu je jamac bio  P. a. d.o.o., auto mu je trebao da bi "obavljao taksi prijevoz preko svog obrta, ali se autom služio i za svoje privatne potrebe", a što da proizlazi iz odredaba sklopljenog ugovora o kreditu glede instrumenata osiguranja T. trgovina na malo i ugostiteljstvo u vlasništvu tužitelja. Odredbom čl. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima propisano je da pojam potrošač znači svaku fizičku osobu koja u ugovorima nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća ili profesije, koji pojam potrošača je identičan pojmu potrošača propisanog odredbom čl. 5. t. 15. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 110/15). S obzirom da se odredbama ZZP-a uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača, koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama niti nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, pa smatra da se pod pojmom potrošača smatra fizička osoba koja nastupa izvan svoje profesionalne djelatnosti ili obrta. Stoga zaključak je suda prvog stupnja da je tužitelj predmetni ugovor sklopio kao taxi vozač, pa da nije potrošač u smislu odredbi ZZP-a, no međutim smatra da sukladno odredbi čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, a to su svakako ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dopuštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, a tužitelj je u svom iskazu jasno naveo da „nije pročitao tekst ugovora o kreditu“, bio je „sretan da ga potpiše i da dobije kredit za auto“, „bio je u takvoj situaciji da nije razmišljao uopće o ugovoru nego da samo potpiše ugovor i da dobije auto“, što govori u prilog tome da tužitelj stupajući u navedeni obvezno pravni odnos ne samo da nije primijenio dužan stupanj koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa, već nije primijenio niti pažnju svakog prosječnog čovjeka. S obzirom na sve izneseno sud prvog stupnja zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, te odlučuje kao u točki I izreke, dok odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. ZPP-a i odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarifa) i nalaže tužitelju da naknadi tuženiku ukupni parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn.

 

Suprotno žalbenim navodima tužitelja nije ostvarena bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a budući presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama te ne postoje nikakve proturječnosti. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila ostvarena neka od tih bitnih procesnih povreda.

 

Nije ostvarena niti relativno bitna procesna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a budući je sud pravilno ocijenio izvedene dokaze, prvenstveno iskaz tužitelja, a u povezanosti sa materijalnom dokumentacijom priležećoj spisu. Prema odredbi čl. 8.ZPP-a sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Ovaj sud u potpunosti prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

Suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno sud zaključuje da je tužitelj predmetni ugovor zaključio kao obrtnik da se isti sukladno čl. 2. Direktive vijeća 93/13 od 5. travnja 1993. kao i identičnim odredbama ZZP-a ne može smatrati potrošačem, a s obzirom da je odredbama ZZP-a izričito propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a u konkretnom slučaju to tužitelj nije bio.

 

Pravilno je sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a i odgovarajućih odredbi Tarife naložio tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak.

 

Slijedom svega obrazloženog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci 22. rujna 2021.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Branka Ježek Mjedenjak