- 1 -              Poslovni broj: I Kž-233/2021-4

Poslovni broj: I Kž-233/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. R. zbog kaznenih djela iz članka 229. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-97/2021. (Kv-eu-5/2020.) od 13. srpnja 2021. u sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2021.,

r i j e š i o   j e

I U povodu žalbe osuđenog I. R., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II Uslijed odluke pod točkom I, žalba osuđenog I. R. je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 498. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017. i 126/2019., dalje: ZKP/08.) odbijen je zahtjev osuđenog I. R. za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka u odnosu na kojeg je presudom Županijskog suda u Zagrebu od 5. ožujka 2020., pravomoćnom 22. svibnja 2020., priznata presuda Pokrajinskog suda München II broj 1 Ks 34 Js 32586/15 od 4. srpnja 2017., pravomoćna 13. lipnja 2018., te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci, zbog sedam kaznenih djela krađe sa provalom u stan i krađe u četiri slučaja, u idealnom stjecaju sa materijalnom štetom prema članka 242. stavku 1., članku 243. stavku 1. točkama 1. i 2., članku 244. stavku 1. točkama 1.a), 3.), 303., 303.c, 25., 52. i 53. njemačkog Kaznenog zakonika.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik osobno, bez isticanja posebnog žalbenog razloga iz sadržaja kojeg proizlazi da predlaže da mu se kazna zatvora koju izdržava ublaži.

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba je bespredmetna.

5. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. odnosno nije dao valjane razloge o odlučnim činjenicama zašto je odbio zahtjev osuđenika za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka, odnosno za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka iz članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

5.1. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi kako domaći sud, u postupku priznanja strane presude, nije ovlašten cijeniti činjenični supstrat iz strane presude, odnosno nije ovlašten ulaziti u meritorno raspravljanje o okolnostima na kojima se temelji priznata odluka te se u tom smislu poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Kž-eu-12/2018. od 12. travnja 2018. Nadalje, prema ocjeni prvostupanjskog suda nisu ispunjeni zakonski uvjeti za preinačenje pravomoćne presude jer se radi o presudi kojom je Županijski sud u Zagrebu priznao presudu Pokrajinskog suda München i odredio izvršenje kazne zatvora koja je osuđeniku izrečena tom presudom bez da se upustio u meritorno odlučivanje odnosno raspravljanje odlučnih činjenica jer to nije ovlašten činiti. Pri tome je Županijski sud u Zagrebu vodio računa da je sud u Republici Njemačkoj meritorno odlučivao i cijenio činjenični materijal na temelju kojeg je odlučio o kazni. Zaključuje kako će domaći sud iznimno, a sukladno odredbi članka 91. stavka 4. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj: 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20., dalje: ZPSKS-EU), kaznu zatvora izrečenu stranom presudom uskladiti s domaćim pravom samo ukoliko izrečena kazna prelazi najveću, domaćim pravom, propisanu kaznu za isto ili slično djelo, a što ovdje nije slučaj.

6. Međutim, ovakav zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan.

7. Točno je kako u postupku priznanja strane sudske odluke nadležni sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu visine kazne ukoliko nema potrebe za usklađivanjem kazne, kako je to propisano članku 91. stavku 4. i 5. ZPSKS-EU. Stoga je ispravno prvostupanjski sud priznao izvršenje pravomoćne presude Pokrajinskog suda München II broj 1 Ks 34 Js 32586/15 od 4. srpnja 2017., pravomoćna 13. lipnja 2018. te odredio izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci za kaznena djela iz njemačkog Kaznenog zakonika za koja je provjerom dvostruke kažnjivosti utvrdio da predstavljaju odgovarajuća kaznena djela po domaćem kaznenom zakonu.

7.1. Međutim, postupak priznavanja strane sudske odluke treba razlikovati od konkretne situacije kada je strana sudska odluka priznata pravomoćnom presudom domaćeg suda i kada je osuđenik već stupio na izdržavanje kazne zatvora u Republici Hrvatskoj.

7.2. U tom slučaju nema zapreke da osuđenik podnese zahtjev za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka iz članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., ako smatra da su se nakon pravomoćnosti presude pojavile okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude. O ovom izvanrednom pravnom lijeku nadležni su odlučiti hrvatski sudovi.

7.3. S tim u vezi, prvostupanjskom sudu se napominje kako se citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju se referira u obrazloženju pobijanog rješenja odnosi upravo na postupak priznavanja strane sudske odluke te činjenicu kako sud sukladno članku 91. stavcima 4. i 5. ZPSKS-EU doista nije ovlašten ulaziti u ocjenu visine kazne ukoliko nema potrebe za usklađivanjem kazne.

8. Stoga je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud bio ovlašten odlučivati o zahtjevu za obnovu kaznenog postupka, koji je podnesen na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., odnosno ispitati jesu li okolnosti koje osuđeni I. R. u svom zahtjevu nalazi doista takve okolnosti koje bi očito dovele do blaže osude.

9. Drukčije je sa zahtjevom za tzv. pravom obnovom kaznenog postupka iz članka 497. ZKKP/08. S obzirom da se u postupku preuzimanja izvršenja strane kaznene presude ne preispituje činjenično stanje utvrđeno u stranoj kaznenoj presudi, odnosno ne odlučuje o optužbi za kazneno djelo, tada se takav zahtjev doista ne može podnijeti u Republici Hrvatskoj već u državi presuđenja sukladno odredbama njezinog nacionalnog prava kojima se uređuje taj institut, dok se u odnosu na presudu u Republici Hrvatskoj može podnijeti jedino zahtjev za tzv. nepravu obnovu sukladno članku 498. stavku. 1. točki 4. ZKP/08.

10. Stoga, imajući u vidu sve prednje izloženo, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti ovdje navedenu bitnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te razmotriti zahtjev osuđenog I. R. za preinačenjem pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka (tzv. neprava obnova kaznenog postupka) iz članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., odnosno ispitati jesu li okolnosti koje osuđenik u svom zahtjevu navodi doista takve naravi da bi dovele do blaže osude te donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti u svim njezinim dijelovima.

11. Slijedom svega navedenog, trebalo je u povodu žalbe osuđenog I. R., a po službenoj dužnosti, ukinuti pobijano rješenje i odlučiti kao pod točkom I izreke na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. i članka 494. stavka 4. ZKP/08. čime je žalba osuđenika postala bespredmetna.

Zagreb, 22. rujna 2021.