REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLIT
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, u pravnoj stvari
tužitelja M. B., iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku u S.,
protiv tuženika A.-Z. d.o.o., Z., OIB:…,
zastupanog po članu uprave J. T., a on po punomoćnicima odvjetnicima u
O. društvu H. & P. d.o.o., Z., radi isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. srpnja 2021, u prisutnosti
zamjenice punomoćnika tužitelja A. T., odvjetničke vježbenice i
punomoćnika tuženika L. B., odvjetnika u S., objavljene dana 22.
rujna 2021.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Dužan je tuženik A. – Z. d.o.o. za zaštitu osoba i imovine, Z.,
OIB: …da tužitelju M. B. iz S., OIB: … u roku od 8 dana i pod prijetnjom
ovrhe isplati iznos od 6.871,73 kuna bruto zajedno s pripadajućom zakonskom
zateznom kamatom koja
-na iznos od 85,46 kuna teče od 05.09.2012. pa do isplate,
-na iznos od 516,51 kuna teče od 05.02.2013. pa do isplate,
-na iznos od 186,03 kuna teče od 05.03.2013. pa do isplate,
-na iznos od 308,23 kuna teče od 05.04.2013. pa do isplate,
-na iznos od 421,23 kuna teče od 05.05.2013. pa do isplate,
-na iznos od 514,93 kuna teče od 05.06.2013. pa do isplate,
-na iznos od 547,95 kuna teče od 05.07.2013. pa do isplate,
-na iznos od 487,81 kuna teče od 05.08.2013. pa do isplate,
-na iznos od 467,23 kuna teče od 05.09.2013. pa do isplate,
-na iznos od 409,10 kuna teče od 05.10.2013. pa do isplate,
-na iznos od 647,20 kuna teče od 05.11.2013. pa do isplate,
-na iznos od 362,67 kuna teče od 05.12.2013. pa do isplate,
-na iznos od 721,68 kuna teče od 05.01.2014. pa do isplate,
-na iznos od 181,31 kuna teče od 05.09.2016. pa do isplate,
-na iznos od 67,90 kuna teče od 05.01.2017. pa do isplate,
-na iznos od 370,47 kuna teče od 05.02.2017. pa do isplate,
-na iznos od 21,97 kuna teče od 05.03.2017. pa do isplate,
-na iznos od 61,91 kuna teče od 05.04.2017. pa do isplate,
-na iznos od 202,17 kuna teče od 05.05.2017. pa do isplate, -na iznos od 246,97 kuna teče od 05.06.2017. pa do isplate, -na iznos od 43,05 kuna teče od 05.07.2017. pa do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 1.
kolovoza 2015. godine pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, bez zakonskih
kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore
navedenim bruto iznosima, sve do isplate."
II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u
iznosu od 18.316,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od
presuđenja pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj u podnesenoj tužbi od 26.6.2017. navodi da je pravomoćnom presudom
Općinskog suda u Splitu br. Pr-713/14 od 16.2.2015. utvrđena odgovornost tuženika
za štetu tužitelju. Tužitelj da je kritične prigode doživio ozljedu na radu kako to
proizlazi iz Prijave ozljede na radu i na temelju utvrđenih okolnosti samog slučaja. Na
temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka M. M. utvrđeno je da je
kod tužitelja došlo do povrede integriteta osobnosti u visini od oko 15% kroz cijeli
život. Tužitelju da je rješenjem Zavoda priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog
profesionalne nesposobnosti za rad i utvrđen iznos mirovine. Radnici koji rade kod
tuženika na istim poslovima na kojima je radio tužitelj prije ozljede na radu da
ostvaruju prosječnu plaću u iznosu od 3.200,00 kn, a tužitelj da ostvaruje invalidsku
mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu od 1.995,00 kn pa da
razlika na ime rente iznosi mjesečno cca 1.200,00 kn. Iz navedenog proizlazi da
iznos od cca 1.200,00 kn predstavlja razliku u primanjima tužitelja i usporednih
radnika tuženika. Stoga tužitelj traži da sud naloži tuženiku da za razdoblje od lipnja
2012. do podnošenja tužbe isplati tužitelju iznos od 72.000,00 kn sa zakonskom
zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos od 1.200,00 kn teče od
svakog 5-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do konačne isplate i da mu od
podnošenja tužbe pa na dalje isplaćuje mjesečni iznos od 1.200,00 kn sa zakonskom
zateznom kamatom.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu od 6.2.2018. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u
cijelosti. Tužitelj da pogrešno smatra, da činjenica da je tužitelju dosuđena naknada
štete zbog povrede prava osobnosti u drugom postupku, predstavlja odgovornost
tuženika za utvrđenje profesionalne nesposobnosti za rad i korištenja invalidske
mirovine s te osnove pa time i za isplatu rente koju tužitelj potražuje u ovom
postupku. Tuženik osporava ikakvu odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu.
Nadalje, na temelju citiranog rješenja Zavoda tužitelj da ostvaruje pravo na
invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a ne zbog opće
nesposobnosti za rad pa ne postoji zapreka da radi neki drugi posao za koji mu nije
utvrđena profesionalna nesposobnost za rad i da obavlja poslove sukladno stručnoj
spremi koju je stekao i to za zanimanje monter strojeva i uređaja te tehničar za
brodostrojarstvo. Nadalje, nema zapreka da tužitelj potraži drugi posao, da se prijavi
Zavodu te da ostvari prava priznata Zakonom o posredovanju pri
zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti jer bi mu pripadalo pravo na
novčanu naknadu iz čl. 43. toga Zakona. Činjenica da tužitelj dobrovoljno ne radi i ne
ostvaruje prihode iako je radno sposoban, stav uvelike doprinosi navodno nastaloj
šteti. Tuženik napominje da činjenica da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti ne
znači da je tužitelju smanjena radna sposobnost, stoga da je pozivanje tužitelja na
utvrđenja vještaka u drugom postupku u cijelosti neosnovano, a u kojem je vještak
utvrdio da je na strani tužitelja došlo do povrede intenziteta osobnosti u visini od
15 % kroz cijeli život, a od kojeg postotka 12 % povrede prava osobnosti je
uzrokovano ozljedom na radu. Nadalje, tužitelj da nije dostavio nikakav dokaz iz
kojeg razloga mu je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad iz čega bi
proizlazilo koje poslove je tužitelj ograničen obavljati i u kojoj mjeri, a sve budući
tužitelj nije opće nesposoban za rad. Tuženik skreće pozornost na činjenicu da
tužitelj ne bi doživotno bio zaposlen kod tuženika budući bi u jednom trenutku navršio
65 godina života i 15 godina mirovinskog staža i ostvario pravo na starosnu mirovinu
pa da ne postoje uvjeti za dosuđivanje traženog iznosa unedogled. Tuženik opreza
radi ističe prigovor zastare potraživanja.
3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom predanim u spis
3.2.2021. zatražio isplatu razlike na ime izgubljene zarade koju je tužitelj ostvario u
razdoblju od kolovoza 2012. do srpnja 2017. u bruto iznosu od 6.871,73 kn. Međutim,
podneskom od 3.5.2021. tužitelj je ispravio tužbeni zahtjev i zatražio isplatu neto
razlike u istom iznosu, s obzirom iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi da
je vještak obračunao neto, a ne bruto razliku između primanja koja su ostvarili
usporedni radnici tužitelja i primanja koja je ostvario tužitelj.
3.1. Tuženik smatra da je time tužitelj djelomično povukao tužbe pa se tome
usprotivio. Međutim, izjava o smanjenju tužbenog zahtjeva ima konstitutivni učinak
jer za smanjenje tužbenog zahtjeva (koje ima značaj povlačenja dijela tužbe) nije
potreban pristanak tuženika (Vrhovni sud RH, Revt 64/15-2 od 29.11.2016.).
4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem rješenja Zavoda P.s. u
Z. klasa: 141-02/10-01, ur. broj 341-25-05/3-10-043858 od 21.1.20212., radne
knjižice rješenja Zavoda P.s. S. od 2.5.2011., podatke o mirovinskim
primanjima tužitelja za razdoblje od lipnja 2012. do lipnja 2017., dopisa Zavoda
P.s. S. od 15.11.2018. (list 76 spisa), potvrde Zavoda od 23.11.2018. (list 79 spisa), potvrde Zavoda od 17.9.2019. (list 110 spisa) i dopisa od 18.9.2019. (list 109 spisa),
potvrda o visini dohodaka i primitaka tužitelja izdanih od ministarstva,
P.u., P.u. S., I. S.t 1.10.2019. (list 114-120 spisa),
dopisa Zavoda od 10. listopada 2019. (list 121 spisa) predmeta ovog suda br. Pr-
448/17, čitanjem predmeta Zavoda, u p.s. S. br. 223760, izveden je
dokaz vještačenjem po vještacima medicinske struke dr. M. V. B., spec.
medicine rada, dr. N. S., spec. psihijatru i vještačenjem po vještaku
knjigovodstveno-financijske struke D. K..
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u vidu izgubljene
zarade tj. razlike između mirovine koju je tužitelj primio i plaće koju bi primao radeći
kod tuženika u razdoblju od kolovoza 2012. do srpnja 2017. da nije bilo štetnog
događaja.
7. Među strankama nije sporno da se pred Općinskim sudom u Splitu vodio postupak
br. Pr-713/14 u kojem je tužitelj tražio od tuženika da mu naknadi neimovinsku štetu
koju je pretrpio kao radnik tuženika 15. ožujka 2008. godine jer je bio žrtva pljačke
koja se dogodila u prostorijama H.p. d.d. u Hercegovačkoj ulici broj 1 u
S. u noći 15. ožujka 2008. godina i da mu je na ime pretrpljene neimovinske štete
zbog povrede prava osobnosti pravomoćno dosuđen iznos od 16.000,00 kn.
8. Za štetu poslodavac odgovara radniku po čl. 103. st. 1. Zakona o radu ("Narodne
novine" br. 149/09, dalje ZR/09) tj. po čl. 111. st. 2. („Narodne novine“ br. 93/14 i
127/17, dalje ZR/14) i po čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“
br. 35/05., 41/08., 125/11.,78/15., dalje ZOO).
8.1. Naime, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan
radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prva.
8.2. Člankom 1089. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na
naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Stavkom 3. propisano je da
se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano
očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je
ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
8.3. Prema čl. 1045. st. 1 i st. 2., čl. 1046. i čl. 1049. ZOO-a poslodavac za štetu
odgovara po načelu krivnje, za koju je potrebno kumulativno postojanje svih općih
pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti (protupravna štetna radnja, šteta,
adekvatna uzročno posljedična veza).
9. Među strankama nije sporno da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje od 21.1.2011. (list 13-14 spisa) tužitelju, kao osiguraniku hrvatskom
branitelju - dragovoljcu Domovinskog rata, priznato pravo na invalidsku mirovinu
počevši od 8.4.2010. jer je tužitelju nastala profesionalna nesposobnost za rad za
koju se kao uzrok navodi ozljeda na radu.
10. Prema čl. 37. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br.
130/10) ozljedom na radu smatra se, među ostalim, bolest osiguranika koja je
nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili sile za vrijeme rada,
odnosno za vrijeme obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na
osnovi koje oboljela osoba ima svojstvo osiguranika prema tom zakonu.
11. Među strankama nije sporno da je tužitelju dijagnosticiran PTSP, ali je sporno je li
to psihičko stanje nastalo izravno i isključivo kao posljedica toga što je tužitelj bio
žrtva pljačke na radnom mjestu ili kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.
Dakle, sporno je postoji li uzročno-posljedična veza između pljačke na radnom
mjestu kao štetne radnje i nastanka PTSP-a kod tužitelja zbog kojeg mu je priznata
profesionalna nesposobnost za rad i posljedično tome, pravo na invalidsku mirovinu
(štetna posljedica).
12. Sudska vještakinja dr. M. V. B., spec. medicine rada navodi da iz medicinske dokumentacije proizlazi slijedeće:
- da je rješenjem Zavoda tužitelju određeno pravo na postojanje invalidske mirovine
zbog profesionalne nesposobnosti za rad i da se kao uzrok navodi ozljeda na radu,
- da je medicinski razlog zbog kojeg je doneseno takvo rješenje postojanje PTSP-a tj.
trajne promjene osobnosti i povratnog depresivnog poremećaja,
-da je tužitelju rješenjem nadležnog tijela kao ozljeda na radu priznato psihičko stanje
dijagnoze MKB-10:PTSP, a za koje stanje se navodi da je nastalo prilikom pljačke
pošte i oružanog napada koji je tužitelj doživio za vrijeme rada na radnom mjestu
zaštitara u ožujku 2008. godine i da se od tada tužitelj liječi kod psihijatra.
12.1. Sudska vještakinja daje sljedeće mišljenje:
- da tužitelj s navedenim psihičkim stanjem sukladno Pravilniku o zdravstvenoj
sposobnosti zaštitara i čuvara u privatnoj zaštiti ("Narodne novine" br. 38/04) nije
sposoban za poslove zaštitara koje je obavljao, a što potvrđuje i Uvjerenje o
zdravstvenoj nesposobnosti za poslove zaštitara koje je 10. veljače 2010. izdala dr.
D. Ć. R., spec. medicine rada,
- da kod tužitelja postoji preostala radna sposobnost za sve poslove osim za one koji
zahtijevaju odgovornost za vlastitu i sigurnost drugih osoba, od kojih se traži uredno
psihologijsko testiranje (neki od poslova s posebnim uvjetima rada) te za poslove koji
traže povećane psihičke zahtjeve,
- da PTSP nije posljedica predmetno – štetnog događaja, pljačke na radnom mjestu
jer da je štetni događaj samo aktivirao od ranije postojeći PTSP.
12.1.1. Naime, vještakinja ističe, da je sudski medicinski vještak neovisan i da ga kao
takvog ne obvezuje rješenje koje je izdao Zavod u odnosu na uzrok nastanka
profesionalne nesposobnosti za rad tužitelja, a da prema podacima iz spisa proizlazi
da je tužitelj gotovo 5 godina bio sudionik Domovinskog rata i to na prvoj crti
bojišnice, a nakon čega da mu je kao posljedica traumatskih iskustava dijagnosticiran
PTSP, ali da mu za njega nije određeno uzimanje terapije pa sudskoj vještakinji nije
jasno, kako je tužitelj mogao raditi na poslovima radnog mjesta zaštitar jer da je
takvo psihičko stanje zapreka za obavljanje poslova navedenog radnog mjesta.
13. Sudski vještak dr. N. S., spec. psihijatar u podnesenom pisanom nalazu
i mišljenju od 5.4.2019. navodi da je jedini dokument koji datira prije traumatskog
događaja (14. ožujka 2008.), a u kojem se navodi dijagnoza PTSP, podatak iz
zdravstvenog kartona liječnika opće medicine od dana 26.06.2000. godine u kojem
se navodi dijagnoza PTSP chr F43.1, sy anxio depressivum, ali bez pobliže opisanih
simptoma pa da se ne može steći dojam o utjecaju tih simptoma na njegovu
svakodnevnu funkcionalnost u vrijeme prije štetnog traumatskog događaja i samim
time, usporediti njegovo tadašnje opće funkcioniranje sa funkcioniranjem nakon
štetnog traumatskog događaja.
14. S obzirom na iskazanu primjedbu tuženika da se vještak psihijatar nije izjasnio o
uzročno-posljedičnoj vezi između štetnog događaja i dijagnosticiranog PTSP-a kod
tužitelja i o tome, je li i u kojoj mjeri je štetni događaj utjecao na pogoršanje već ranije
dijagnosticiranog PTSP-a kod tužitelja, sud je pozvao sudskog vještaka dr. Sikiricu
da na ročištu od 9.9.2019. usmeno obrazloži svoj nalaz i mišljenje.
14.1. Vještak dr. N. S. spec. psihijatar na ročištu od 9.9.2019. usmeno
iznosi nalaz i mišljenje pa navodi slijedeće:
- da štetni događaj nije uzročnik PTSP-a kod tužitelja već da su to ratna događanja, a
štetni događaj da je tek "okidač" za razvoj simptoma PTSP-a,
- da tužitelj kojim slučajem nije bio u ratu, da bi tada okolnosti bile drugačije i da bi
tada PTSP bio u direktnoj vezi s predmetnim događajem,
- da je tužitelj do predmetnog događaja imao tzv. latentni oblik PTSP-a koji se nije
evidentno manifestirao u svakodnevnom životu, ali da je po štetnom traumatskom
događaju tužitelj osjetio ugrozu za vlastiti život pa da je došlo do manifesnog razvoja
simptoma PTSP-a zbog čega se tužitelj počeo psihijatrijski liječiti.
15. Sud smatra da su provedena vještačenja po vještacima medicinske struke jasna i
stručna, a punomoćnici stranka nisu predložili eventualnu obnovu vještačenja po
istim ili drugim vještacima.
16. Među strankama nije sporno da je tužitelj u razdoblju do štetnog događaja
ishodio Uvjerenje o osposobljenosti za rad na zaštitarskim poslovima, a što tužitelj
smatra dokazom da do štetnog događaja nije imao oboljenje. Međutim, sud smatra
da sama činjenica izdavanja navedenog Uvjerenja ne znači da tužitelj do štetnog
događaja nije bolovao i da nije imao PTSP, a pogotovo u okolnostima kada vještaci u
sudskom postupku iznose mišljenje da štetni događaj nije uzročnik PTSP-a već da su
to kod tužitelja ratna događanja, a štetni događaj da je bio tek "okidač" za razvoj
simptoma PTSP-a.
17. Kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da tužitelju priznato psihičko stanje
zbog dijagnosticiranog PTSP-a nije nastalo izravno i isključivo kao posljedica štetnog
događaja, sud smatra da bolest tužitelja zbog koje mu je priznata profesionalna
nesposobnost za rad i posljedično tome, pravo na invalidsku mirovinu, nije u
uzročno-posljedičnoj vezi s pljačkom na radnom mjestu.
18. S obzirom je izostala jedna od kumulativnih pretpostavki za postojanje
odgovornosti poslodavca za štetu, a to je uzročno-posljedična veza između štetne
radnje i štetne posljedice, proizlazi da tuženik kao poslodavac ne odgovara tužitelju
za imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade tj. razlike između invalidske mirovine
koju je tužitelj primio u utuženom razdoblju i plaće koju bi primio radeći kod tuženika
pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01.,
117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u tekstu ZPP).
19.1. Tuženiku su određeni potrebni parnični troškovi (čl. 155. st. 1. ZPP) i to troškovi
zastupanja po odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje Tarifa) kako slijedi: za sastav
odgovora na tužbu, za sastav podnesaka od 5.11.2019. i 5.3.2020. te za zastupanje
po punomoćniku na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 4.4.2018.,
12.6.2018., 23.10.2018., 4.6.2019., 9.9.2019., 5.11.2019., 6.11.2019., 5.3.2020. za
svaku od navedenih radnji iznos od 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištima od
3.2.2021., 3.5.2021. i 1.7.2021. za svaku radnju iznos od 750,00 kn (VPS od
3.2.2021. iznosi 6.871,73 kn), za zastupanje na ročištima od 21.2.2019. i 16.9.2020.
za svako iznos od 250,00 kn (Tbr. 9. t. 5. Tarife) i za sastav podneska od
30.12.2019. iznos od 250,00 kn (Tbr. 8. t. 3. Tarife), što zbrojeno i uvećano za 25%
PDV-a i trošak vještačenja u zatraženom iznosu od 816,00 kn daje iznos od
18.316,00 kn koliko je naloženo tužitelju da isplati tuženiku na ime naknade parničnog troška.
19.2. Tuženiku kao nepotrebni (čl. 155. st. 1. ZPP) nisu određeni troškovi podnesaka
od 7.11.2018., 30.4.2019. i 24.6.2019. u kojima se dostavlja dokaz o izvršenom
plaćanju troškova vještačenja.
19.3. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku pripadaju zakonske zatezne
kamate od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe 30. st. 2. Ovršnog zakona
("Narodne novine" br. 112/12., 25/13.,93/14., 55/16., 73/17, 131/20).
20. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Split, 22. rujna 2021.
s u t k i nj a
mr.sc. Ivana Erceg Ćurić, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave
odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda u tri
primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
