Poslovni broj: I Kž-203/2021-4

Poslovni broj: I Kž-203/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. Z. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 18. siječnja 2021. broj K-73/2019., u sjednici održanoj 22. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II Uslijed odluke pod I, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. siječnja 2021. broj K-73/2019. optuženi N. Z., na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), oslobođen je od optužbe za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.), činjenično pobliže opisanog u izreci pobijane presude.

 

2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08., nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. stavak 1. točka 3. i članak 470. ZKP/08.), s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

7. Naime, ispitujući pobijanu presudu, povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer je izreka presude u proturječju sa razlozima presude.

 

8. Prvostupanjski sud u izreci pobijane presude oslobađa optuženika temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08. da bi kao odgovorna osoba s ciljem da sebi pribavi znatnu imovinsku korist iskoristio svoj položaj i ovlast, a postupao je s ciljem pribavljanja takve koristi i time počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti, zlouporabom položaja i ovlasti, opisano u članku 337. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/97. u vezi članka 61. stavak 1. i 2. KZ/97.

 

8.1. Međutim, državni odvjetnik je 24. lipnja 2020. (list 1952 spisa) izmijenio optužnicu i optuženik se sada tereti da je u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelje na zakonu i na taj način pribavio sebi znatnu protupravnu imovinsku korist, te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti, prouzročio znatnu štetu, i time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. KZ/11. Osim zakonskog opisa i pravne kvalifikacije promijenjen je i činjenični opis djela.

 

8.2. Unatoč navedenoj izmjeni optužnice, prvostupanjski sud oslobađa optuženika za kazneno djelo iz članka 337. stavak 4. u vezi stavka 1. u vezi članka 61. KZ/97., ali u obrazloženju pobijane presude (odlomak 1. strana 4.) navodi…"Ta optužnica je izmijenjena 30. studenog 2009. i, konačno 24. lipnja 2020. (list 1952 spisa), kada je promijenjen činjenični opis te zakonski opis i pravna kvalifikacija a kojom prilikom je okrivljenom stavljeno na teret kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.", te u (odlomku 2. strana 12. pobijane presude) "Zaključno valja reći da tijekom dokaznog postupka nije dokazano da bi okrivljeni N. Z. počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret i to onako kako je opisano u optužnici".

 

9. Dakle, slijedom navedenog proizlazi da je izreka presude u proturječju sa obrazloženjem presude, jer se u obrazloženju navodi da je prvostupanjski sud odlučio o izmijenjenoj optužnici, a u izreci pobijane presude odlučeno je o ranijoj optužnici, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., zbog čega je valjalo pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje na temelju odredbe članka 483. stavka 1. ZKP/08. Uslijed takve odluke, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju mu je ovdje ukazano. Isto tako će ponovno izvesti i ocijeniti sve ranije izvedene dokaze, a po potrebi i nove, a nakon toga će, donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku koju će valjano obrazložiti u skladu s odredbom članka 459. ZKP/08. na način da će iznijeti razloge o svim odlučnim činjenicama u odnosu na inkriminacije sadržane u svakoj pojedinoj alineji činjeničnog opisa optužnice, i za svaki novčani iznos naznačen u pojedinim alinejama činjeničnog opisa detaljno obrazložiti u koju svrhu je utrošen, odnosno ako je utrošen za vraćanje duga optuženiku s osnova pozajmica, kako to tvrdi optuženik, na koje se to konkretne pozajmice odnosilo i u kojem iznosu.

 

11. Iako je prvostupanjska presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u smislu članka 487. stavak 4. ZKP/08., obzirom da se državni odvjetnik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

12. Razmatrajući žalbene prigovore državnog odvjetnika dovedena je u pitanje vjerodostojnost obrane optuženika da novac nije protupravno prisvojio, već da je zbog financijskih poteškoća u poslovanju uzrokovanih blokadom računa trgovačkog društva T. d.d., koja je po njegovom mišljenju bila nezakonita, vlastitim pozajmicama trgovačkom društvu nastojao održati poslovanje društva, plaćati račune i osigurati plaće radnicima.

 

12.1. Tako u odnosu na alineju 1. činjeničnog opisa, s pravom ukazuje državni odvjetnik da ostale isplate K. K. iz ranijeg i kasnijeg perioda (kao i isplata novčanog iznosa od 50.000 DEM na račun svjedoka) ne treba dovoditi u vezu sa isplatama navedenim u činjeničnom opisu, jer se u konkretnom slučaju radilo o podizanju novca iz podružnice u Nj. za plaće i troškove poslovanja predstavništva u K., dakle, sredstva su bila namjenska, a optuženik iako je od I. S. primio iznos od 227.250 DEM, K. K. nije predao cijeli iznos već samo dio novca u iznosu od 215.000 DEM. Razliku od 12.250 DEM za koju tvrdi da je utrošio za plaćanje režijskih troškova predstavništva u K. osnovano se u žalbi navodi da se prema nalazu vještakinje za financije i knjigovodstvo S. J., inkriminirani iznos ne može pravdati, jer se radi o troškovima već podmirenim iz blagajne trgovačkog društva T. d.d. i opravdanim kroz blagajnu društva, tim više što iz iskaza svjedoka K. K., koji je u inkriminirano vrijeme bio zaposlenik tog predstavništva, proizlazi da je sve račune za režijske i druge troškove tog predstavništva slao u to trgovačko društvo.

 

12.2. Isto tako, u odnosu na novčane iznose iz ostalih alineja koji su podignuti i to 1. kolovoza 1996. iznos 41.000 DEM; 23. svibnja 1997. iznos 30.000 DEM; 6. studenog 1998. iznos 25.000 DEM; 30. lipnja 1999. iznos 19.000 DEM; 5. kolovoza 1999. iznos 17.000 DEM; 27. kolovoza 1999. iznos 11.000 DEM; 18. studenog 1999. iznos 150.000 DEM i 26. studenog 1999. iznos 100.000 DEM, za koje optuženik ne osporava da ih je podizao, ali tvrdi da taj novac nije zadržao za sebe jer ga je utrošio za isplatu plaća što je vidljivo iz presude Općinskog suda u Donjoj Stubici u predmetu K-5/2002. kojom je oglašen krivim za isplatu plaća radnicima mimo računa bez plaćanja pripadajućih poreza i doprinosa, ovdje se radi o razdoblju od 1. svibnja 1995. do 30. studenog 1997. dok je inkriminirani period u ovom kaznenom postupku znatno duži, proteže se do studenog 1999., i upravo u tom periodu podignut je znatno veći novčani iznos za koji nije utvrđeno u koju svrhu je utrošen. Jednako tako, prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri kritičan u odnosu na obranu optuženika da je novcem podignutim 16. veljače 1999. u iznosu od 80.000 DEM vraćao pozajmicu Ž. M. koji mu je novac pozajmio 1993. u iznosu od 500.000 DEM upravo za poslovanje trgovačkog društva T. d.d. i koju pozajmicu je optuženik periodično vraćao, s obzirom na nalaz vještakinje da nema evidentiranih uplata po pozajmicama iz navedenog perioda.

 

12.3. Također, dovedena je u pitanje vjerodostojnost obrane optuženika da je trgovačkom društvu T. d.d. pozajmljeno 1.760.000,00 DEM radi kupnje repromaterijala za ratnu proizvodnju tijekom 1991. i 1993. u koju proizvodnju je to trgovačko društvo bilo uključeno za potrebe obrane Republike Hrvatske jer iz vještačkog nalaza proizlazi da kroz poslovne knjige tog trgovačkog društva nije evidentirano da bi na račun ili u blagajnu društva bilo uplaćeno 1.760.000,00 DEM koja sredstva, da je proizvodnja minobacača i nabavka minobacačkih cijevi financirana iz redovnog poslovanja, s obzirom da je blokada računa nastupila tek 1995. godine, da su minobacačke cijevi uredno plaćene dobavljačima, a proizvedeni i prodani minobacači uredno naplaćeni od kupaca time da je prema dopisu Ministarstva obrane iz rujna 1992. godine, obustavljena vojna proizvodnja u tom trgovačkom društvu. Sve navedeno valja uzeti u obzir u ponovljenom postupku.

 

13. S obzirom na navedeno, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

 

 

Zagreb, 22. rujna 2021.