Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 4 Us I-303/2021-10

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 Us I-303/2021-10

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja S. C. j.d.o.o. S. B., , kojeg zastupa zakonska zastupnica M. B., a istu opunomoćenici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. B. i K. B., S. B., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Slavonskom Brodu Brodu, Slavonski Brod, kojeg zastupa službena osoba I. Š., radi uklanjanja građevine, 22. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave  Slavonski Brod KLASA: UP/I-362-02/20-02/1098, URBROJ: 443-02-02-20/21-20-07 od 21. prosinca 2020.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

 

 Obrazloženje 

 

              1.              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/20-02/1098, URBROJ: 443-02-02-20/21-20-07 od 21. prosinca 2020. mijenja se rješenje KLASA: UP/I-362-02/20-02/1098, URBROJ: 443-02-02-20/21-20-02 od 2. studenoga 2020. tako da se točkom 1. izreke naređuje investitoru trgovačkom društvu S. C. j.d.o.o. čija je odgovorna osoba M. B., da u roku od 120 dana ukloni građevinu poslovne namjene - ugostiteljstvo, tlocrtnih dimenzija cca  6,50 x 20,0 m, jednostrešnog krovišta, visine do 3,60 m čiju nosivu konstrukciju čini 15 stupova 3 uzdužna nosača dužine 20,0 m i poprečnih 6 nosača okretne krovne konstrukcije, izgrađenu u S. B.,  na k.č.br. k.o. S. B., bez ishođenja odobrenja za gradnju – građevinske dozvole, sve na način i pod uvjetima određenim točkama 2. do 6. izreke tog rješenja.

2.              Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je prije osporavanog rješenja tuženik donio identično rješenje u kojem je kao investitoricu naveo zakonsku zastupnicu tužitelja M. B., a da je osporavano rješenje donio povodom podnošenja tužbe u predmetu koji se vodi pred ovim Sudom pod poslovnim brojem: Us I-1340/2020. Navodi da je nakon primitka tužbe, tuženik u odgovoru na tužbu u tom upravnom sporu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, ali je unatoč tome donio ovdje osporavano rješenje. Tužitelji smatraju da je tuženik ponovo počinio postupovne pogreške, jer je unatoč tome što je osporio tužbeni zahtjev, izmijenio ranije rješenje, a koje se kao takvo ne može mijenjati u upravnom postupku već samo nakon što Sud poništi rješenje od 2. studenoga 2020. u upravnom sporu. Tvrde da se na ovaj način stvara pravna nesigurnost, jer zakonska zastupnica tužitelja ne zna je li i dalje stranka u postupku u predmetu poslovni broj: Us I-1340/2020. Dodaje da S. C. j. d.o.o. S. B. nije pozvan na očevid, a niti je bio stranka u upravnom postupku i inspekcijskom nadzoru. Smatraju da su i ranije i sadašnje rješenje tuženika nerazumljivi i proturječni, a da je donošenjem osporavanog rješenja tuženik priznao tužbeni zahtjev u predmetu poslovni broj: Us I-1340/2020. Zakonskoj zastupnici tužitelja također nije jasno je li ona stranka u osporavanom rješenju ili samo odgovorna osoba pravne osobe, odnosno posljedično može li joj se narediti postupanje po rješenju i izricati novčana kazna. Dodaje da tuženik izmjenu rješenja opravdava primjenom odredbe članka 113. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, dalje: ZUP), koji ovdje nije primjenjiv, jer se odnosi na žalbeni postupak. Nadalje, ističe da vlasnici zemljišta posjeduju pravomoćnu građevinsku dozvolu za izgradnju poslovne stambene zgrade na ovoj katastarskoj čestici, ali su zbog pandemije i dugotrajnosti postupka ishodovanja građevne dozvole ostali bez izvođača radova za 2021. pa su odlučili nastaviti ugostiteljsku djelatnost na ovoj terasi koju su tužitelji upotrebljavali posljednje 4 godine i koja je montažnog karaktera i može se svrstati u jednostavnu građevinu te ne narušava vizuru Trga na kojem je postavljena i služi u skladu s odredbom članka 2. stavka 1. točke 8. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Stoga tužitelj predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i naknaditi mu trošak upravnog spora.

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava sve navode tužitelja iznesene u tužbi jer su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporavanom rješenju. Stoga predlaže Sudu odbiti zahtjev tužitelja.

4.              Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim Sudom je održana javna rasprava 15. rujna 2021. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), na kojoj je opunomoćenik tužitelja povukao tužbu u odnosu na zakonsku zastupnicu tužitelja, M. B. koja je u tužbi pogrešno označena kao drugotužiteljica. Ostao je pri navodima tužbe, prijedlogu za saslušanjem zakonske zastupnice tužitelja te tužbenom zahtjevu, a zatražio je i naknadu troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn pobliže određenom u Troškovniku predanom u spis. Službena osoba tuženika je ostala kod obrazloženja osporavanog rješenja.

5.              Sud je izveo dokaze uvidom u spis, u spis upravnog postupka te spis ovog Suda poslovni broj: Us I-1340/2020, pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.              Uvidom u spis upravnoga postupka razvidno je da je 26. listopada 2020. tuženik izvršio inspekcijski nadzor o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 362-02/20-16/4061, URBROJ: 443-02-01-20/21-20-02 od 26. listopada 2020. Predmet nadzora je bila gradnja građevine poslovne namjene ugostiteljstva u S. B., k.č.br. k.o. S. B. Tom prilikom utvrđeno je da je investitorica M. B. na predmetnoj čestici izgradila građevinu tlocrtnih dimenzija cca  6,50 x 20,0 m jednostrešnog krovišta visine do 3,60 m. Nosivu konstrukciju čini 15 stupova 3 uzdužna nosača dužine 20 m i poprečnih 6 nosača pokretne krovne konstrukcije. Nosiva konstrukcija je izrađena od aluminija. Stupovi su pričvršćeni vijcima djelomično na postojeći beton, a djelomično je izbetonirana nova podloga. Na podu su postavljene podne obloge od iverice. U trenutku nadzora gradnja je završena. M. B. je tom prilikom bila nazočna inspekcijskom nadzoru, zapisnik joj je pročitan te ga je potpisala. U zapisniku stoji i njezina izjava da je na predmetnoj lokaciji postavila tendu za koju ne smatra da je nužno ishoditi odobrenje za gradnju, jer ista nije građevina nego montažno demontažna konstrukcija s pomičnim krovom. Navela je i da je zatražila odobrenje za postavljanje ljetne terase – tende u Gradu S. B. i smatra da će njezinom zahtjevu biti udovoljeno u kratkom razdoblju.

7.              Nesporno je da zakonska zastupnica tužitelja tom prilikom nije osporavala da je investitorica gradnje predmetne građevine, niti je spominjala da je direktorica i odgovorna osoba društva S. C. j.d.o.o. koje je stvarni investitor gradnje. Stoga je tuženik, utvrdivši da predmetna građevina nije zakonito postavljena, donio rješenje KLASA: UP/I-362-02/20-02/1098, URBROJ: 443-02-02-20/21-20-02 od 2. studenog 2020. kojim je naredio investitorici M. B. uklanjanje predmetne građevine uz upozorenje o posljedicama neizvršenja takve naredbe.

8.              Tužiteljica je potom izjavila tužbu ovom Sudu koja je zaprimljena pod poslovnim brojem: Us I-1340/2020. Tužiteljica je u tužbi u tom upravnom sporu navela da je tuženik pogrešno kao investitora označio tužiteljicu, a da ona nije niti vlasnik nekretnine, a niti je kao fizička osoba u mogućnosti obavljati ovakve radove za namjenu ugostiteljstvo bez da bude prijavljena u obrtni registar. Također je dodala da su vlasnici predmetne čestice isto iznajmili trgovačkom društvu S. C. j.d.o.o. S. B.  Uz tužbu tužiteljica je priložila i ugovor o najmu od 7. rujna 2020. kojim najmodavac I. B. uz suglasnost suvlasnika Z. J. daje u najam predmetnu česticu najmoprimcu S. C.j.d.o.o. za obavljanje ugostiteljske djelatnosti.

9.              Tim povodom, kako bi utvrdio navedene činjenice, tuženik je pozvao M. B., kao direktoricu investitora S. C. j.d.o.o., a o čemu je sastavljen zapisnik o inspekcijskom nadzoru KLASA: 362-02/20-02/1098, URBROJ: 443-02-01-20/21-20-06 od 21. prosinca 2020. Ista je na zapisnik izjavila da je investitor predmetne građevine tvrtka S. C. j.d.o.o. Tuženik je potom, uzimajući u obzir iznesene navode donio osporavano rješenje od 21. prosinca 2020.

Naime, odredbom članka 106. stavka 6. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj 115/18.) propisano je da, kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje. Također, stavkom 3. istog članka propisano je da, ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

10.              Stoga je neosnovan navod tužiteljice da je tuženik nezakonito i unatoč tome što je osporio tužbeni zahtjev u upravnom sporu kod ovoga Suda poslovni broj: Us I-1340/2020, izmijenio ranije rješenje, a koje se kao takvo ne može mijenjati u upravnom postupku, već samo nakon što Sud poništi rješenje od 2. studenog 2020. u upravnom sporu. Osporavano rješenje tuženika je, dakle doneseno, u skladu s odredbom članka 106. stavka 5. Zakona o Državnom inspektoratu. Tim više, što je tuženik izmijenio samo investitora u rješenju, odnosno obveznika uklanjanja građevine, budući da ga zakonska zastupnica tužitelja nije upozorila na tu činjenicu u trenutku kada je prisustvovala inspekcijskom nadzoru niti prilikom davanja izjave na zapisnik, već je taj prigovor istakla tek u tužbi.

11.              Osim toga, prema navedenoj odredbi članka 106. stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu, građevinski je inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora mogao donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, pa je stoga neosnovan i prigovor da S. C. j. d.o.o. S. B. nije pozvan na očevid, a niti je bio stranka u upravnom postupku i inspekcijskom nadzoru. Pri tome Sud ponovno ističe da je očevidu prisustvovala i izjavu na zapisnik dala M. B. koja je članica uprave i odgovorna osoba društva S. C. j.d.o.o.

12.              Nadalje, u skladu s odredbom članka 106. stavka 1. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može se pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

Člankom 108. točkom 4. Zakona o Državnom inspektoratu  propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti uklanjanje građevine.

Člankom 113. stavkom 1. točkom 1. navedenog Zakona propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole

Odredbom članka 1. stavka 1. Pravilnika o jednostavnim građevinama i radovima (Narodne novine, broj 112/17., 34/18., 36/19. i 98/19.; dalje: Pravilnik) propisano je da se ovim Pravilnikom određuju jednostavne i druge građevine i radovi koji se mogu graditi, odnosno izvoditi bez građevinske dozvole u skladu s glavnim projektom i bez glavnog projekta, građevine koje se mogu uklanjati bez projekta uklanjanja te se propisuje obveza prijave početka građenja i stručni nadzor građenja tih građevina, odnosno izvođenja radova.

13.              Iz sadržaja prigovora tužitelja, proizlazi da isti smatra da predmetna građevina pripada građevinama predviđenim navedenim Pravilnikom koje se mogu graditi, odnosno izvoditi bez građevinske dozvole i bez glavnog projekta, međutim ničim ne dokazuju svoje tvrdnje. Predmetna je građevina, kako to proizlazi iz osporavanog rješenja, izgrađena na k.č.br. k.o. S. B., tlocrtnih je dimenzija cca  6,50 x 20,0 m jednostrešnog krovišta visine do 3,60 m. Nosivu konstrukciju čini 15 stupova 3 uzdužna nosača dužine 20 m i poprečnih 6 nosača pokretne krovne konstrukcije. Nosiva konstrukcija je izrađena od aluminija. Stupovi su pričvršćeni vijcima djelomično na postojeći beton, a djelomično je izbetonirana nova podloga. Na podu su postavljene podne obloge od iverice.

14.              Iz navedenog opisa ne proizlazi da se radi o građevini predviđenoj odredbom članka 2. Pravilnika, a niti tužitelji prilažu dokaze iz kojih bi to proizlazilo. Tužitelji se tek u tužbi u ovom upravnom sporu pozivaju na odredbu članka 2. stavka 1. točku 8. Pravilnika, tvrdeći da je riječ o privremenoj građevini za potrebe sajmova i javnih manifestacija, odnosno privremenoj građevini za prigodnu prodaju na građevnoj čestici trgovačkog centra, s najdužim rokom trajanja do 90 dana, međutim, ničim ne potkrjepljuje svoje tvrdnje, a ovaj Sud iz spisa upravnog postupka i ovog spora ne može ocijeniti takve tvrdnje osnovanima.

15.              Nadalje, u tužbi se navodi da su vlasnici predmetne nekretnine ishodili građevinsku dozvolu te je ista priložena. Riječ je o građevinskoj dozvoli od 26. siječnja 2021., koja je, dakle, izdana nakon donošenja osporavanog rješenja, pa time, ne čini osporavano rješenje retroaktivno nezakonitim.

16.              Sud također smatra da tuženik prilikom donošenja osporavanog rješenja nije postupio protivno odredbama ZUP-a, kako to tvrde tužitelji. Iako se netočno tuženik u osporavanom rješenju pozvao i na odredbu članka 113. ZUP-a, koja se odnosi na žalbeni postupak, to ne utječe na utemeljenost i zakonitost osporavanog rješenja. Osim toga, iz osporavanog je rješenja jasno tko su stranke u postupku, zbog čega je i taj prigovor tužitelja neosnovan.

17.              S obzirom na sve prethodno izneseno i utvrđeno, Sud nije smatrao potrebnim saslušavati zakonsku zastupnicu tužitelja na okolnosti tužbe kako je to predložio tužitelj jer su sve odlučne činjenice utvrđene te usmeno iskazivanje članice uprave tužitelja ne bi ni na koji način utjecao na drugačije odlučivanje.

18.              Slijedom navedenoga, prigovori tužitelja nisu osnovani te je ocjena Suda da su u provedenom upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđene sve odlučne činjenice na koje je tuženik pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo, pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude prema odredbi članka 57. stavka 1. ZUS-a.

19.              Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

Osijeku 22. rujna 2021.

 

                                                                                                               Sutkinja

                                                                                             Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

       

 

              Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu